DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 78     <-- 78 -->        PDF

waitovoj klasifikaciji grad Senj se nalazi u zoni humid-
ne klime s vrlo naglašenim negativnim utjecajem bure,
suše i izraženim temperaturnim oscilacijama. Zahvaljujući
jakoj buri na Nehaju je sredinom 19. stoljeća
bio izgrađen mlin s pogonom na vjetar. Srednja godišnja
temperatura iznosi 14.3 °C, uz prosječnu godišnju
količinu oborina od 1700 mm. Brdo Nehaj je smješteno
okomito na dominirajući smjer bure. Jedna mu je
strana strmija, pokrivena oskudnom vegetacijom i izložena
jakoj buri. Druga je strana okrenuta prema moru,
dobro obraštena i slabije kamenita.


Šire područje grada Senja nalazi se na granici jadranske
provincije mediteranske regije i kontinentalne
ilirske provincije eurosibirskoga šumskoga područja. U
vegetacijskom pogledu pripada primorskome (mediteranskome)
pojasu (oblasti) klimatskozonskog područja
šuma hrasta medunca i drugih hrastova s bjelograbom
(Carpinetum orientalis croaticum H-ić.). Međutim,
zbog jakog utjecaja bure i specifičnog geografskog
smjeja na Nehaju su obilnije zastupljene tipične vrste
hladnijega mediteransko-montanskoga pojas šuma crnog
graba. Od degradacijskih zajednica uz obalu dolaze
kamenjarske zajednice modrog vriska i zvonca (Satureio
- Edraenthetum Ht.), facijes glavulje (Globularia
willkomii) i otvorene šikare drače i šmrike (Paliuretum
driaticum carpinetosum orientalis H-ić.). Krajnji degradacijski
stadij karakterizira kamenjarska zajednica kovilja
i kadulje (Stipo-Salvietum officinalis H-ić.), te zajednica
mekinjaka (Drypetum jacquinianae H-ić.) na
kamenim točilima i sipinama. Prostrane kamenjare okolice
Senja izložene jakom vjetru najčešće su pokrivene
gustim tepihom kadulje. Sačuvane šume hrasta medunca
i drugih hrastova s bjelograbom prava su rijetkost u
našoj zemlji. Najčešće dolaze njezini razni degradacij


ski oblici (panjače i šikare), pa to važi i za brdo Nehaj.
Na širem području grada Senja dolazi veliki broj
taksona (čak 1483), koji pripadaju mediteranskome


(18.0 %), južnoeuropskom (22.4 %) i euroazijskome
(17.6 %) flornom elementu i biljkama šireg rasprostranjenja
(14.3 %), dok se preostali dio odnosi na devet
drugih skupina flornih elemenata (27.7 %).
O nestanku šuma na primorskom kršu, pa tako i na
Nehaju postoji više teorija. Međutim, sigurno je da je
Nehaja drugoj polovici 18. stoljeća bio potpuno bez
vegetacije, što nam potvrđuju mnogi sačuvani spisi,
slike i crteži. Važno se prisjetiti da je pošumljavanje
Nehaja započelo 1874. god., pa mu po tome pripada
primat među svim gradovima Hrvatskog primorja. Nakon
početnih i razmjerno skromnih pošumljavanja u
nekoliko sljedećih godina nema podataka o novim pošumljavanjima
sve do 1892. god. Tada su pod vodstvom
E. Malbohana, upravitelja Kr. nadzorništva za
pošumljenje primorskoga krasa u Senju nastavljeni
obimniji radovi na njegovom pošumljavanju. Te godine
je posađeno 26.760 kom. različitih vrsta sadnica na
cijeloj površini, i to crnoga bora 24.584 kom. (92 %) te


2.176 kom. (8 %) ostalih vrsta. U idućem dugom razdoblju
ostvaren je razmjerno veliki opseg popunjavanja
zbog vrlo skromnih rezultata pošumljavanja. Tako
je od 1895–1937. god. ostvareno popunjavanje sa
149.516 kom. različitih vrsta sadnica s dodatnom sjetvom
od 24.50 kg sjemena na 98.30 ha. To zapravo znači
da je višestrukim popunjavanjem zapravo bila obuhvaćena
cijela površina Nehaja više od šest puta
(98.30:15.45 = 6.36). Konačni uspjeh pošumljavanja
bio je vrlo skroman zbog nepovoljne geološke podloge
(horizontalna uslojenost), škrte zemlje i nepovoljnih
vanjskih faktora (u prvom redu bure). Vrijednost svih
radova pošumljavanja od 1892–1937. god. iznosila je
2.474 forinta, 9.820 kruna i 78.8541 dinara.
Slika 1. Nehaj, mukotrpna prirodna obnova s pošumljavanjem u Slika 2. Kalvarija na Nehaju, barokni spomenik iz 1740. godine
intervalu od 103 godine (1900-2003). (Foto: Ivo Stella)
(Foto: Gradski muzej Senj i Ivica Nekić)


1 Iscrpnije u radu V. Ivančevića , 1996. “Park Nehaj, prilog istraživanju povijesti pošumljavanja i hortikulturnih radova”,
Senjski zbornik 23, 297–314, Senj.


2 Hrvatski državni arhiv, kutija UOZV 95, spis bez broja od 23. 3. 1877. i kutija 337, spisi 1288 i 11813.