DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 78 <-- 78 --> PDF |
waitovoj klasifikaciji grad Senj se nalazi u zoni humid- ne klime s vrlo naglašenim negativnim utjecajem bure, suše i izraženim temperaturnim oscilacijama. Zahvaljujući jakoj buri na Nehaju je sredinom 19. stoljeća bio izgrađen mlin s pogonom na vjetar. Srednja godišnja temperatura iznosi 14.3 °C, uz prosječnu godišnju količinu oborina od 1700 mm. Brdo Nehaj je smješteno okomito na dominirajući smjer bure. Jedna mu je strana strmija, pokrivena oskudnom vegetacijom i izložena jakoj buri. Druga je strana okrenuta prema moru, dobro obraštena i slabije kamenita. Šire područje grada Senja nalazi se na granici jadranske provincije mediteranske regije i kontinentalne ilirske provincije eurosibirskoga šumskoga područja. U vegetacijskom pogledu pripada primorskome (mediteranskome) pojasu (oblasti) klimatskozonskog područja šuma hrasta medunca i drugih hrastova s bjelograbom (Carpinetum orientalis croaticum H-ić.). Međutim, zbog jakog utjecaja bure i specifičnog geografskog smjeja na Nehaju su obilnije zastupljene tipične vrste hladnijega mediteransko-montanskoga pojas šuma crnog graba. Od degradacijskih zajednica uz obalu dolaze kamenjarske zajednice modrog vriska i zvonca (Satureio - Edraenthetum Ht.), facijes glavulje (Globularia willkomii) i otvorene šikare drače i šmrike (Paliuretum driaticum carpinetosum orientalis H-ić.). Krajnji degradacijski stadij karakterizira kamenjarska zajednica kovilja i kadulje (Stipo-Salvietum officinalis H-ić.), te zajednica mekinjaka (Drypetum jacquinianae H-ić.) na kamenim točilima i sipinama. Prostrane kamenjare okolice Senja izložene jakom vjetru najčešće su pokrivene gustim tepihom kadulje. Sačuvane šume hrasta medunca i drugih hrastova s bjelograbom prava su rijetkost u našoj zemlji. Najčešće dolaze njezini razni degradacij ski oblici (panjače i šikare), pa to važi i za brdo Nehaj. Na širem području grada Senja dolazi veliki broj taksona (čak 1483), koji pripadaju mediteranskome (18.0 %), južnoeuropskom (22.4 %) i euroazijskome (17.6 %) flornom elementu i biljkama šireg rasprostranjenja (14.3 %), dok se preostali dio odnosi na devet drugih skupina flornih elemenata (27.7 %). O nestanku šuma na primorskom kršu, pa tako i na Nehaju postoji više teorija. Međutim, sigurno je da je Nehaja drugoj polovici 18. stoljeća bio potpuno bez vegetacije, što nam potvrđuju mnogi sačuvani spisi, slike i crteži. Važno se prisjetiti da je pošumljavanje Nehaja započelo 1874. god., pa mu po tome pripada primat među svim gradovima Hrvatskog primorja. Nakon početnih i razmjerno skromnih pošumljavanja u nekoliko sljedećih godina nema podataka o novim pošumljavanjima sve do 1892. god. Tada su pod vodstvom E. Malbohana, upravitelja Kr. nadzorništva za pošumljenje primorskoga krasa u Senju nastavljeni obimniji radovi na njegovom pošumljavanju. Te godine je posađeno 26.760 kom. različitih vrsta sadnica na cijeloj površini, i to crnoga bora 24.584 kom. (92 %) te 2.176 kom. (8 %) ostalih vrsta. U idućem dugom razdoblju ostvaren je razmjerno veliki opseg popunjavanja zbog vrlo skromnih rezultata pošumljavanja. Tako je od 1895–1937. god. ostvareno popunjavanje sa 149.516 kom. različitih vrsta sadnica s dodatnom sjetvom od 24.50 kg sjemena na 98.30 ha. To zapravo znači da je višestrukim popunjavanjem zapravo bila obuhvaćena cijela površina Nehaja više od šest puta (98.30:15.45 = 6.36). Konačni uspjeh pošumljavanja bio je vrlo skroman zbog nepovoljne geološke podloge (horizontalna uslojenost), škrte zemlje i nepovoljnih vanjskih faktora (u prvom redu bure). Vrijednost svih radova pošumljavanja od 1892–1937. god. iznosila je 2.474 forinta, 9.820 kruna i 78.8541 dinara. Slika 1. Nehaj, mukotrpna prirodna obnova s pošumljavanjem u Slika 2. Kalvarija na Nehaju, barokni spomenik iz 1740. godine intervalu od 103 godine (1900-2003). (Foto: Ivo Stella) (Foto: Gradski muzej Senj i Ivica Nekić) 1 Iscrpnije u radu V. Ivančevića , 1996. “Park Nehaj, prilog istraživanju povijesti pošumljavanja i hortikulturnih radova”, Senjski zbornik 23, 297–314, Senj. 2 Hrvatski državni arhiv, kutija UOZV 95, spis bez broja od 23. 3. 1877. i kutija 337, spisi 1288 i 11813. |