DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 71 <-- 71 --> PDF |
tava. Gospodarenje treba biti planirano, a uzgojne intervencije kontinuirane i predviđene u prostoru i vremenu. Svjetska populacija je u stalnom povećanju, kao i potreba za šumskim proizvodima, a globalna površina šuma se kontinuirano smanjuje, što više stvara obvezu racionalnog gospodarenja raspoloživim šumama te za podizanje novih, u svim područjima gdje je to moguće. Pošumljavanjem stvaramo nove sustave ili bolje rečeno unosimo nove elemente u postojeće sustave. Crni bor se već odavno upotrebljava za pošumljavanje brdskih i planinskih goleti u cilju melioriranja napuštenog teritorija. Mnoge zakonske odredbe već od 1910. godine pa na dalje propisivale su norme za obnovu planinskog područja Italije. Prednosti crnog bora su sljedeće: – može se primiti i rasti na terenima loših fizičkih i kemijskih karakteristika, – podnosi loše klimatske uvijete (suša, temperaturne razlike, insolacija itd.), – osigurava dobru pokrivenost terena i stvaranje povoljne mikroklime, – podnosi veliku gustoću (do 3000 biljaka po ha), osiguravajući u kratkom vremenu kompletnu pokrivenost terena i – zbog različitog tonaliteta zelenila krošnje i zbog svog habitusa daje veliki doprinos izgledu krajolika. Zadatak uzgajivača je da nakon umjetnog stvaranja kulture osigura njen razvoj u prostoru (povećanje biomase ekosustava) i vremenu (obnova), što znači uspostaviti ravnotežu putem reguliranja gustoće i strukture radi optimizacije funkcioniranja šumskog sustava unutar okružja. Redukcija broja stabala po hektaru potrebna je da bi dozvolila razvoj prizemnog raslinja i grmlja, što je neophodno za evoluciju tla i daljnju spontanu obnovu. Ponajprije treba eliminirati ona stabla koja je prirodna selekcija stavila u podređen položaj. Sigurno je da ove aktivnosti iziskuju troškove koje ne može podmiriti prorijedni materijal. Iako je za područje Italije crni bor alohtona vrsta i kulture su umjetno podignute, on je postao realnost brdskih i planinskih područja koja traže razumijevanje i operativnost šumarskih stručnjaka. Giuseppe Amatulli, Raffaella Lovreglio, Vittorio Le o n e : Geostatičke analize za procjenu distribucije požara u ruralnom području U modernom pristupu borbi protiv šumskih požara, čiji je broj u stalnom porastu, daje se prednost predviđanju i preventivi. U tom kontekstu osnovna je procjena rizika požara, koji ovise o količini zapaljivog materijala i njegovoj zapaljivosti, te o vanjskim utjecajima koji uzrokuju zapaljenje (prirodni i antropološki). Kod određivanja rizika požara, važno je imati na raspolaganju mape s prostorno-vremenskim mjerilom, zasnovane na registraciji koordinata ishodišta žarišta ili realizirane metodom interpolacije i prostorne analize (broj žarišta po km2). U ovom članku obrađena je primjena tehnike interpolacije poznate kao Kernel density estimation (Ko u t s i a s i dr. 2004. i Deta Riva i dr. 2004.) za određivanja razine gustoće ishodišta požara. Procjena gustoće određena je u posebnom teritorijalnom okružju Gargana u južnoj Italiji, koji je poznat po posebnoj koncentraciji požara sa štetnim posljedicama. To je površina od 1500 km2 (50 x 30 km), visoravan na nadmorskoj visini između 650 i 900 m okružena kamenitim obroncima obraslim prirodnim formacijama alepskog bora. U razdoblju od 1974. do 1994. godine na tom je području evidentiran 3381 požar, na površini od 46 000 ha. Gustoća ishodišta požara procijenjena je na bazi od 583 požara koja su se dogodila u vremenu od 1997. do 2002. godine. Na osnovi tih istraživanja izrađene su mape gustoće požara uzimajući u obzir minimalne brojeve žarišta od 5, 10 i 15 slučajeva po km2. Na toj osnovi može se konstruirati krivulja frekvencije gustoće požara, koja zajedno s mapama omogućuje procjene težine fenomena za pojedine komune unutar zone proučavanja. Ovaj model proučavanja omogućio je da se s velikom preciznošću identificiraju područja obuhvaćena požarom s različitom uporabom zemljišta te mogućnost ustanovljenja motiva uzroka požara. ALBERI E TERRITORIO (novo izdanje časopisa Monti e boschi) ( i Iz broja 4/5, travanj-svibanj izdvajamo: Aktualnosti Renato Brugnola: Opasna penjačica dolazi u Italiju Pueraria montana var. lobata, poznata po uobiča jenom nazivu “Kudzu”, opasna leguminoza (spada u iji 100 najopasnijih hh n nna aa svijetu) pojavila se i u Italiji. Slične vijesti stigle su nekoliko mjeseci poslije iz susjedne Švicarske. Ova vrsta je dosta raširena u SAD, gdje se procjenjuje da je oko 2,8 milijuna ha pokriveno ovom opasnom biljkom te se za njeno suzbijanje godišnje troši oko 340 milijuna dolara. U područjima svog podrijetla “Kudzu” tipična je za šumsko okružje, ali se raz |