DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 63     <-- 63 -->        PDF

AKTUALNO


MIOMIRISNI OTOČKI VRT U MALOM LOŠINJU


Većina naših otočnih gradića u kojima se tijekom
ljetnih mjeseci broj stanovnika višestruko poveća u
skladu sa svojom turističkom orjentacijom, iz godine u
godinu sve veću paznju posvećuju ukupnom izgledu
svojih zelenih površina. Uređenje parkova, travnjaka,
cvjetnih nasada, šetnica postaje tako imperativ, jer
upravo te površine – uz sunčane plaže, čisto more i
dobru povezanost s kopnom, značajno doprinose boljoj
posjećenosti gostiju. U tom pogledu nije izuzetak
ni Mali Lošinj, simpatičan gradić na otoku Lošinju
jednom od vanjskih otoka iz kvarnerske grupe otoka,
čija je blaga klima i biljni pokrov mediteranskog tipa
glavni adut ukupne turističke ponude. Takvo podneblie
(prosječna siječanjska temperatura zraka od 7,3 oC, reljefna
zaštićenost od vjetrova s kopna, godišnja količina
oborina od kojih 1000 mm, vapnenački sastav tla),
najbolje se odražava na vazdazelenoj vegetaciji, na


niske šibljake drča (Paliurus spina-christi), krkavine
(Rhamnus intermedija), smrdljike (Pistacia terebinthus)
primorske šmrike (Juniperus oxycedrus), mogranja
(Punica granatum)... Uz nadaleko poznate šume
bora duž jugozapadne obale otoka, posebno na Čikatu,
Lošinj krije još jednu posebnost a to je njegovo aroma-
tično bilje. Od gotovo 1000 vrsta izvorne flore na aromatično
i ljekovito bilje otpada njih dvjestotinjak.


Dok su do sada žitelji Lošinja, a posebno njihovi
gosti, koji hrle na ovaj otok od kad je još prije jednog
stoljeća proglačen prirodnim liječilištem, do modrih
cvjetova ružmarina, miomirisne lavande, insektivornog
buhača i drugog “eterskog” bilja mogli doći verući
se kamenjarom i trnovitim šipražjem Lošinja i susjednog
Cresa, sada sve to mogu naći na jednom mjestu, na
prostoru od nepunih 400 četvornih metara na domak
lošinjskih plaža i živopisnih uvala. Riječ je o Miomi-


Slika 1. Miomirisni otučni vrt na Malom Lošinju u Slika 2. Na vršnim dijelovima šiljastih ogranaka lavande naziru se
predjelu Bukuvica modroljubičasti mirisni cvjetovi




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 64     <-- 64 -->        PDF

risnom otočkom vrtu, kako ga je nazvala njegova osnivačica
poduzetnica Sandra N i k o l i ch , u čije je terase,
suhozide, u svaki kamen, u svaku šaku zemlje, u
svaku posađenu biljku ugradila samu sebe, svoju ljubav
prema svojem otoku. Prema njenim riječima, malološinjski
miomirisni vrt zamišljen je kao ekološkoedukativna
oaza za predah i odmor, jer se sa njegovih
terasa pruža jedinstven pogled na zaljev i čisto more,
na prelijepe borove šume što oplakuju njegove obale,
na nešto udaljeniji Pag i u daljini na vrhove Velebita.
Kad spominjemo ovu našu najljepšu planinu onda i nehotice
možemo ovaj vrt usporediti s Velebitskim botaničkim
vrtom botaničara Frana Kušana u Modrić
docu na Sjevernom Velebitu.


Vrt je podignut u predjelu Bukovica tik frekventnog
raskršća cesta što od Malog Lošinja vode u centar
grada, Veli Lošinj i Čikat, na napuštenom gradskom
kamenjaru koji je najčešće služio kao divlje odlagalište
smeća. Radovi na uređenju vrta počeli su početkom
srpnja 2003., a samo otvaranje, još nedovršenog vrta,
uz prigodnu svečanost uslijedilo je dvije godine kasnije,
2. srpnja 2005. Posebno zahtjevan posao bio je obnova
starih suhozida i izgradnja više stotina metara novih,
budući je i na tom otoku sve teže naći vrsnih majstora
za taj zahtjevan posao. Sam vrt koncipiran je tako
da se uz postojeće drveće i žbunje maslina, smokava,
lovora, drače ... sretno uklope lijehe izvornog miomirisnog
bilja obrubljene i ispresjecane suhozidovima i
stazicama. Kako “sveto drvo” maslina (Olea europea
podv.oleaster) daje posebnu fizionomiju mediteranskom
miljeu na istočnim padinama vrta posađeno je
tridesetak novih sadnica, a na vršnim položajima podno
same eeste iz ljutog kamenjara izbija više primjeraka
uspješno udomljene agave (Agave americana).
Kako u ovom javnom vrtu tako i u vrtovima malološinjskih
pomoraca možemo naći i raznoliko egzotično
bilje koje su iz svih kontinenata svijeta donosili sa
svojih putovanja lošinjski kapetani. Uz već spomenutu
agavu, tu ćete tako naći palme, mimoze, limun, mag


nolije, kaktuse ... Pa ipak samoniklo aromatsko bilje
otočnih fitocenoza osnova su biljnog inventara malološinjskog
miomirisnog vrta.


U vrt se ulazi pravo s kolnika kamenim stepenicama
da bi vas na samom ulazu u posjed dočekala “lesa”, posebna
vrata od drvenog kolja kojima se obično zatvaraju
“ograjice” za napasivanje ovaca. Vijugave pošljunčane
bijele stazice vode vas na sve strane. Posebno
strčme lijehe i slijeva i sdesna prekrila je u vrtu dominantna
“čuvarica tla kamenjara” – kadulja ili žalfija
(Salvia officinalis), čiji medonosno zbijeni grmiči svojim
korijenjem odlično vežu tlo podložno eroziji. Kad
sam posjetio vrt (prvi dani kolovoza) kadulja je jos bila
u cvatu, a to je i vrijeme berbe. Njene cvjetne grančice
povezane u snopiće krasile su tavanski prostor novopodignute
kamene vrtne kućice. Malo podalje od prirode
raste metvica, manta (Menthea pulagium), čije se etersko
ulje, čuli smo u vrtu, koristi u industriji bombona i
likera. Izmiješanu s drugim miomirisnim biljem prepoznajemo
lavandu, despik (Lavandula officinalllis),
koja, sudeći gdje raste, odolijeva i kamenu i mršavom
tlu. Tamo gdje nam je bilo teško prepoznati “mirišljavku”
rukom ispisano narodno i latinsko ime na kamenoj


sČ Slika 4. S kutka za odmor pruža se jedinstven pogled na uvalu
Slika 3. Kadulja i smilje dvije su aromatične hiijke koje dominiraValderin,
plavetnilo mora, Novalju na otoku Pagu
ju lošinjskim miomirisnim vrtom i vrhunce Velebita