DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 63 <-- 63 --> PDF |
AKTUALNO MIOMIRISNI OTOČKI VRT U MALOM LOŠINJU Većina naših otočnih gradića u kojima se tijekom ljetnih mjeseci broj stanovnika višestruko poveća u skladu sa svojom turističkom orjentacijom, iz godine u godinu sve veću paznju posvećuju ukupnom izgledu svojih zelenih površina. Uređenje parkova, travnjaka, cvjetnih nasada, šetnica postaje tako imperativ, jer upravo te površine – uz sunčane plaže, čisto more i dobru povezanost s kopnom, značajno doprinose boljoj posjećenosti gostiju. U tom pogledu nije izuzetak ni Mali Lošinj, simpatičan gradić na otoku Lošinju jednom od vanjskih otoka iz kvarnerske grupe otoka, čija je blaga klima i biljni pokrov mediteranskog tipa glavni adut ukupne turističke ponude. Takvo podneblie (prosječna siječanjska temperatura zraka od 7,3 oC, reljefna zaštićenost od vjetrova s kopna, godišnja količina oborina od kojih 1000 mm, vapnenački sastav tla), najbolje se odražava na vazdazelenoj vegetaciji, na niske šibljake drča (Paliurus spina-christi), krkavine (Rhamnus intermedija), smrdljike (Pistacia terebinthus) primorske šmrike (Juniperus oxycedrus), mogranja (Punica granatum)... Uz nadaleko poznate šume bora duž jugozapadne obale otoka, posebno na Čikatu, Lošinj krije još jednu posebnost a to je njegovo aroma- tično bilje. Od gotovo 1000 vrsta izvorne flore na aromatično i ljekovito bilje otpada njih dvjestotinjak. Dok su do sada žitelji Lošinja, a posebno njihovi gosti, koji hrle na ovaj otok od kad je još prije jednog stoljeća proglačen prirodnim liječilištem, do modrih cvjetova ružmarina, miomirisne lavande, insektivornog buhača i drugog “eterskog” bilja mogli doći verući se kamenjarom i trnovitim šipražjem Lošinja i susjednog Cresa, sada sve to mogu naći na jednom mjestu, na prostoru od nepunih 400 četvornih metara na domak lošinjskih plaža i živopisnih uvala. Riječ je o Miomi- Slika 1. Miomirisni otučni vrt na Malom Lošinju u Slika 2. Na vršnim dijelovima šiljastih ogranaka lavande naziru se predjelu Bukuvica modroljubičasti mirisni cvjetovi |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 64 <-- 64 --> PDF |
risnom otočkom vrtu, kako ga je nazvala njegova osnivačica poduzetnica Sandra N i k o l i ch , u čije je terase, suhozide, u svaki kamen, u svaku šaku zemlje, u svaku posađenu biljku ugradila samu sebe, svoju ljubav prema svojem otoku. Prema njenim riječima, malološinjski miomirisni vrt zamišljen je kao ekološkoedukativna oaza za predah i odmor, jer se sa njegovih terasa pruža jedinstven pogled na zaljev i čisto more, na prelijepe borove šume što oplakuju njegove obale, na nešto udaljeniji Pag i u daljini na vrhove Velebita. Kad spominjemo ovu našu najljepšu planinu onda i nehotice možemo ovaj vrt usporediti s Velebitskim botaničkim vrtom botaničara Frana Kušana u Modrić docu na Sjevernom Velebitu. Vrt je podignut u predjelu Bukovica tik frekventnog raskršća cesta što od Malog Lošinja vode u centar grada, Veli Lošinj i Čikat, na napuštenom gradskom kamenjaru koji je najčešće služio kao divlje odlagalište smeća. Radovi na uređenju vrta počeli su početkom srpnja 2003., a samo otvaranje, još nedovršenog vrta, uz prigodnu svečanost uslijedilo je dvije godine kasnije, 2. srpnja 2005. Posebno zahtjevan posao bio je obnova starih suhozida i izgradnja više stotina metara novih, budući je i na tom otoku sve teže naći vrsnih majstora za taj zahtjevan posao. Sam vrt koncipiran je tako da se uz postojeće drveće i žbunje maslina, smokava, lovora, drače ... sretno uklope lijehe izvornog miomirisnog bilja obrubljene i ispresjecane suhozidovima i stazicama. Kako “sveto drvo” maslina (Olea europea podv.oleaster) daje posebnu fizionomiju mediteranskom miljeu na istočnim padinama vrta posađeno je tridesetak novih sadnica, a na vršnim položajima podno same eeste iz ljutog kamenjara izbija više primjeraka uspješno udomljene agave (Agave americana). Kako u ovom javnom vrtu tako i u vrtovima malološinjskih pomoraca možemo naći i raznoliko egzotično bilje koje su iz svih kontinenata svijeta donosili sa svojih putovanja lošinjski kapetani. Uz već spomenutu agavu, tu ćete tako naći palme, mimoze, limun, mag nolije, kaktuse ... Pa ipak samoniklo aromatsko bilje otočnih fitocenoza osnova su biljnog inventara malološinjskog miomirisnog vrta. U vrt se ulazi pravo s kolnika kamenim stepenicama da bi vas na samom ulazu u posjed dočekala “lesa”, posebna vrata od drvenog kolja kojima se obično zatvaraju “ograjice” za napasivanje ovaca. Vijugave pošljunčane bijele stazice vode vas na sve strane. Posebno strčme lijehe i slijeva i sdesna prekrila je u vrtu dominantna “čuvarica tla kamenjara” – kadulja ili žalfija (Salvia officinalis), čiji medonosno zbijeni grmiči svojim korijenjem odlično vežu tlo podložno eroziji. Kad sam posjetio vrt (prvi dani kolovoza) kadulja je jos bila u cvatu, a to je i vrijeme berbe. Njene cvjetne grančice povezane u snopiće krasile su tavanski prostor novopodignute kamene vrtne kućice. Malo podalje od prirode raste metvica, manta (Menthea pulagium), čije se etersko ulje, čuli smo u vrtu, koristi u industriji bombona i likera. Izmiješanu s drugim miomirisnim biljem prepoznajemo lavandu, despik (Lavandula officinalllis), koja, sudeći gdje raste, odolijeva i kamenu i mršavom tlu. Tamo gdje nam je bilo teško prepoznati “mirišljavku” rukom ispisano narodno i latinsko ime na kamenoj sČ Slika 4. S kutka za odmor pruža se jedinstven pogled na uvalu Slika 3. Kadulja i smilje dvije su aromatične hiijke koje dominiraValderin, plavetnilo mora, Novalju na otoku Pagu ju lošinjskim miomirisnim vrtom i vrhunce Velebita |