DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 61     <-- 61 -->        PDF

bila shvaćana tuđinom, pa je bilo i nužno i časno otkidati
od nje ili barem uništavati je kao tuđina. Moralnu letvicu
naših djedova zakopali smo u zemlju, pa sad svaka
grabež ima kvalifikaciju spretnosti ili snalažljivosti. Vani,
u svijetu, redovito smo se divili redu, čistoći i dobro
znali, kako na primjer nije dopušteno parkirati na mjestu
gdje stoji znak zabrane, kod kuće u našoj domovini,
svoju smo snagu i dakako primitivizam uvijek dokazivali
gazeći, a i takva načela. Jedan je moj sugrađanin
uporno odbijao plaćati organizirani odvoz smeća, nalazeći
opravdanje i obranu u svojoj “mudrosti”, kako on
svoje smeće sam riješava, vozeći ga u šumu.


Slika 3a U borbi za očuvanje šume Repaš


I tako, čitav život oko nas sa svim svojim sitnicama
nudio je izazivao i zahtijevao stalno sukobljavanje,
borbu, trošenje i dakako sporo napredovanje. Progonio
me je osjećaj kako netko mora činito to što nosim kao
svoju misiju, jer će inače svi stalno plaćati danak, i s
tiha se usput nadao, možda kad me drugi vide i oni krenu
mojim stopama. Izranjavan često sam padao, dizao
se i ponovno činio isto. Znao sam da sam za dosta značajnu
većinu zbog toga bio uvijek samo obična budala,
pa ipak, lagao bih kad bih rekao da su me te kvalifikacije
kosile, dapače nosila me vjera i istina kako se
samo borbom i dijalogom mogu događati dobre stvari.


Slika 2. Varočki lug moramo zaštiti!


Znam da su se neke stvari u struci ipak postigle. Intenziteti
u njezi sastojina prorjeđivanjem u prosjeku su
se u normalnim sastojinama udvostručili, pronašli smo
put prirodne obnove lužnjakovih sastojina sušenjem
narušenih stanišnih i sastojinskih prilika. Tijekom svih
zahvata u sastojinama gospodarili smo staništem, jednaki
tretman njege imala je sastojina, tlo i voda. Na
tom putu finu i istančanu misao vodilju nosio je naš
Šumarski fakultet. Mnoge sam divne šumare sretao i
na dobrom dijelu životnog puta od njih učio, s njima
prijateljevao i vrlo intenzivno surađivao. Jedan značajan
dio života mogao bih obilježiti vremenom radosti
stvaranja.


Iza tog, tri desetljeća dugog razdoblja, ostala su i stoje
terenska svjedočanstva. Bio je to stručno intenzivan
život i život vrlo izoštrene socijalne osjetljivosti. Brigu


o uvjetima rada svih uposlenika u šumi osjećao sam
svojom moralnom i stručnom obvezom. Ostali su nekakvi
moji rezultati koje mi nitko ne može oduzeti, pa kad
i padnem u krizu, odem među svoje hrastove, ispričam
se s njima, steknem mir i vratim se kući zadovoljan.
U tim promjenama kojima svjedočimo, puno se je
toga promijenilo, a meni se čini, na žalost na gore. Zastrašujuće
“činovničko” ponašanje u kojem se ne mora


™K..o„;„;.,o::. Slika 3b Rastajemo se zadovoljni