DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 52 <-- 52 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 Primjerice, kod osnutka Agrarne akademije u Kaštel Lukšiću 1789., značajne ustanove za unapređenje poljoprivrede Radoš Antun Michelli Vitturi je njen osnivač i predsjednik, a Ivan Luka Garanjin (mlađi) njen član, osnivač i cenzor (27). Vjerojatno, vrhunac Garanjinov vrt doseže 1829. godine. Tada G. Miotto popisuje bilje u vrtu kao i 1828. godine i dostavlja generalu Weldenu. U vrtu nalazimo 359 biljnih vrsta i odlika stablašica, grmova, polugrmova, ruža, sezonskog cvijeća, trajnica, trava, sukulenta. Obrada ovog materijala ponajprije je predmet botaničara. Mi ćemo navesti samo neke stablašice i grmove. Neke od njih su vjerojatno tada prvi put uzgojane u našim krajevima. Na temelju pokusa iz 1802. park Garagnin – Fanfogna možemo smatrati prvim botaničkim vrtom u Hrvatskoj, starijim od zagrebačkog oko 87 godina. Inače vrt je u katastru (28) 1830. uknjižen na Dominika Garagnina pod naslovom – orto d’ erbaggi con frutta (povrtnjak s voćkama). Godine 1838. umire G. Miotto, a 1841. godine i Luka Garagnin, a dvije godine kasnije i brat mu Dominik. Vrt tada preuzima Ante Fanfogna. On 1850. godine, sklapa ugovor sa Luigi Cambiaghi za rad u parku (29). Postoji dio vrlo pedantno vođenih dnevnika vrta s prihodima i rashodima, popisom radnnika i njihovom zaradom, u vremenu 1851- 1972. godine. Vjerojatno su ovi radnici korišteni i za rad na ostalom imanju. Iz tog vremena je i zahtjevnica za nabavkom sjemena javora – Acer psedoplatanus, A. platanoides, A. campestre, A. sacharinum, breza – Betula alba i B. albus, grabovi Carpinus sp., crni orah. Juglans nigra, Quercus rubra – crveni hrast, bagrem R. pseudoacacia, razni borovi Pinus sp., ariš – Larix europaea, tuja Thuja occidentalis, Populus sp., topole razne itd., vjerojatno za uzgoj sadnica za kasnije pošumljavanje. Sve nas upućuje da je i L. Cambiaghi bio školovan vrtlar, odnosno botaničar, poput njegovog prethodnika G. Miotta. Dnevnici o radovima u vrtu brižljivo se vode. Obitelj početkom XX. stoljeća siromaši i daje u najam čestice zemlje i kućicu (dokumentacija u DAS-u). U ugovoru iz 1925. godine jedinom dokumentu na hrvatskom jeziku konte Šime Fanfonja iznajmljuje općini Trogir dio vrta od 200 m2, kako navodi za rasadnik stabala, u trajanju od godine dana, koji naknadno produžuju za još dvije godine. Najviše ih je pogodila vinska kriza u Dalmaciji, pa su zbog novca počeli prodavati i dragocjene knjige. U nastaloj državi SHS, a potom Jugoslaviji, agrarnom reformom izgubili su mnoge posjede u Dalmaciji. Što je tada bilo s parkom ne znamo. Sigurno je došlo do napuštanja botaničkog i pokusnog dijela, moguće već za Ante Fonfogne – Garagnina. Međutim, I. Delalle u vodiču iz 1936. godine, pišući o parku navodi: “Izvan grada ova obitelj ima krasan perivoj (park) iz konca XVIII vijeka, jedan od najljepših tipičnih starih parkova u Dalmaciji. Njegov utemeljitelj Ivan Luka Garagnin, nećak nadbiskupov, poznati natujalista i agronom. Uveo je svinjogojstvo i pčelarstvo. Napisao je više rasprava o poljodjelstvu i bio je duša Georgičkog poljoprivrednog društva u Kaštelima. Park Garagnin – Fanfogna uređen je po uzoru rimskih parkova Borghese, Doria, D’ Este. Osim stotina raznih vrsta palma i tropskog bilja posjeduje aleje čempresa, ukrašene su rimskim stupovima, žrtvenicima, sarkofazima, kipovima, zdencima i česmama. Lijep je reljef Pana ili Silvana. Jedan stari rimski miljokaz. Na zidovima su umetnuti fragmenti rimskih nadgrobnih spomenika, ovijeni bršljanom, pa ovaj kutić naliči muzeju pod otvorenim nebom. U Divuljama je bio zamišljen jedan park i ogromne zgrade za gospodarstvo i poljodjelsku akademiju, prvu u Dalmaciji. Ostala je samo jedna mala zgrada, nalik hramu u klasicističkom stilu Paladija, i nasadi lovora i mirte (30). Ovdje se prvi put spominje perivoj (park), dakle, vrt je nestao. Ostalo je samo ukrasno bilje, tada oko stotinu vrsta palmi i tropskih vrsta (što je sumnjivo). Stariji Trogirani se pak sjećaju da je u njemu stalno bio po koji vrtlar. Nakon Drugog svjetskog rata park je društveno vlasništvo Općine Trogir. U stalnom propadanju je, a sada praktički totalno zapušten. Tu i tamo obavljaju se povremene neprostudirane i time štetne intervencije. Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 103/14-1962. g. zaštićen je u svojstvu zaštićenog objekta prirode kao spomenik prirode – vrtne arhitekture, ali devastacija nije zaustavljena, danas je stanje katastrofalno. LITERATURA 1. 7, 22, 23, Pi p l o v ić , S.: Novi podaci o drevnom perivoju Garagnin u Trogiru Hortikultura 4/1977. g. 2. Rodoslovno stablo DAS - Split 3. 6, 12, 14, B už a n č ić , D. B.: Počeci zaštite spomenika i sabiranje umjetnina u Dalmaciji. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Split 18/1970. 4. 11, Morović, H.: O trogirskoj knjižnici Garagnin – Fanfogna “Vjesnik biblioteka Hrvatske” 1964. g. Književni krug Split 1995. 5. Podatke o obitelji Garagnin koristio sam iz knjige Ekonomsko-politička razmišljanja o Dalmaciji koju je priredila g-đa D.B. Bužančić, veliki po |