DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 51     <-- 51 -->        PDF

D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423
(počinje radom 1837. godine) koji je preminuo 1878.
godine u Padovi a sahranjen u Šibeniku (19).


Listajući tiskani napis o R. Vissianiu u navedenom
broju “Hortikulture”, osjeća se sličan stil pisanja, problematika
i način obrade bilja. Dakle G. Miotto je vjerojatno
radio u padovskom Botaničkom vrtu na pokusima
s biljem, gdje je stekao veliko iskustvo (normalno,
to treba provjeriti). Takav stručnjak potreban je ambicioznom
Luci Garagninu. O njegovim pokusima postoji
određena dokumentacija, iako je velik dio izgubljen.
Tako postoje u DAS-a zabilješke o drvenastom
bilju, cvijeću mirišljavim travama posijanima u vrtu
pokraj obale, u ožujku 1802. Bilje je pisano talijanskim
nazivima: karanfil, đurđica, vrtne ljubičice, tagetes,
kanforovac, cinija itd (20). S obzirom da je Miotto
došao u Trogir 1805. godine, ove pokuse je vjerojatno
izvodio Luca Garagnin. Da su pokusi rađeni baš ovdje,
dokaz je “posijanim u vrtu pokraj obale” (terraferma), a
za travanj navodi preciznije “ispod kasina”.


Postoji slična zabilješka o sjetvi u travnju. Ovdje se
uz sezonsko cvijeće spominje: mimoza pudica, hibiscus,
carma ... O bilju se vode pažljiva zapažanja i zabilješke.


O. Lolium perene – engleskom ljulju piše: Odgovaraju
mu zemljišta pognojena i vlažna. Sije se u jesen, a
može se kositi u mjesecu lipnju, a zatim se kosi tri ili
četiri puta u sljedećih šest godina (21).


U vrtu je godine 1821. posađena Indigofera tinctoria
– L, indigofera, praćen je njen razvoj i vodile su se
bilješke.


Indigofera se uzgajala u Aziji i Egiptu, a od nje se
dobija indigo. Kako se isti uvozio u velikim količinama
u zemlje austrijske monarhije, pristupilo se ispitivanju
mogućnosti uzgoja u Dalmaciji. Sjeme se dobivalo
posredstvom egipatskog konzula u Trstu (22),
zatim su obavljeni pokusi za uzgoj švedske repe 1927.
godine, a 1928. godine, kineskog duda (Morus sinensis)
(23). Interesiranje za vrt – park prelazi granice
Trogira. Prilikom posjete Dalmaciji, razgledao ga je i
austrijski car Franjo I, 1818. god. (vjerojatno ne samo
iz estetskih pobuda) zajedno sa čuvenim botaničarom


F. Partenschlag Ladermayerom, saksonski
kralj Fridrih August, 1838. god. ...
Nama je posebno zanimljiv vrt radi razvoja poljodjeljstva
i Dalmacije, čemu je težila Vlada za Dalmaciju,
tada u Zadru. Zanimljivo je da Garagnin daruje uresne
biljke tadašnjem guverneru Dalmacije generalu Weldenu,
botaničaru amateru, koji u Zadru podiže prvi
gradski perivoj (danas Dječji park) 1828. g. na bastionu
Grimani i šalje mu katalog biljaka uzgajanih u vrtu (24).


Pretpostavlja se da je Garanjinov perivoj utjecao i
na gradnju perivoja obitelji Vitturi u Kaštel Lukšiću,
koji je sudeći prema katastarskim podacima nastao
znatno kasnije (1830. godine uknjižen je kao vinograd,
maslinjak, voćnjak, crkvenog vlasništva u najmu) (25).


Međutim, prijateljstva i ženidbene veze obitelji Garagnin
i Vitturija vuku duboke korijene, što je i shvatljivo.
On (Vitturi stariji) je u više svojih djela napisao
posvetu Ivanu Luci Garagninu starijem, splitskom
nadbiskupu (26):


–
Michieli Vitturi, Radoš Antun br. 442, VIII e 6.
Sciolti del caro Rados Antonio Michieli Vitturi all?
... Cio (nomi Luca Garagnin)
–
Nel solenne tresparto del corpo del ... San Domino
– Componimenti poetici umiliati. ... all .... mons.
Gio (nomi Luca Garagnin).
Č, 11. Konopljika (Vitex agnus castus)
Slika 12. Konjušnica danas kafić