DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 50 <-- 50 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 To je prvi takav park u južnoj Hrvatskoj – Dalmaciji, prvi raskid s tradicionalizmom. Jer tu se nalaze njegovani putevi i staze, umjetni brežuljci, zbirka (lapidarij) kamenih antiknih spomenika, odgovarajući sadržaji: objekti, koji su također rađeni u duhu engleskog klasicizma, a kojega je G. Selva usavršavao u Engleskoj, (15) zatim travnati i pošljunčani puteljci i slično. Dakle, to je naš primorski krajolik. Umjesto tratine imamo vinograd, zatim umjetne brežuljke, a sve je to naša priroda. Doduše donji dio (južni) nije takav bar u nacrtu, već je prilagođen potrebama vrtnih pokusa. Ali se ugođaj parka nadoknađuje cvijetnim lijehama, travnatim putevima i drvoredima koji uokviruju pokusne plohe. Izgradnjom zemljanog humka, a i postavljanjem antiknih spomenika, posebice glorijeta, sigurno je da ovakva organizacija nije mogla postojati, pa je lako moguće da su pokusi obavljani i nastavljani dijelom i izvan vrta, za što postoje određene naznake, a park postaje mjesto za odmor uz postupno gubljenje pokusne namjene. Za rad u vrtu Luka Garagnin dovodi stručnjake i kvalificirane radnike iz Italije. U početku je to već navedeni Miotto, 1805. godine, a potom vrtni radnici. Postoji ugovor iz 1814. godine između Angela Tossau, zvanog Lorencin, stanovnika Venecije, rođenog Mormora i Dominika Garagnina. Ovaj se obvezuje da će raditi s obitelji zajedno u vrtu i drugim posjedima (16) (jer Garagnini su imali ogromna imanja). U DAS-u se čuva ugovor iz 1850. godine, sklopljen između Ante Fanfogne i Luigia Cambiaghni iz Ancone d’ Adda od Milana, kojim se L. Cambiaghi obvezuje održavati vrt (17). S obzirom da je Ante Fanfogna značajan (18) za stalnost održavanja vrta osvrćemo se na njegov rad. Kako bismo pojasnili navest ćemo da je loza Garanjini ostala samo na Lukinoj kćeri Katarini s kojom se oženio Ante Fanfonja, uzevši njezino prezime, a sačuvavši svoje. Od tada postaje obitelj Fanfonja – Garanjin. Zlatno doba vrta ipak je u doba G. Miotta. Što je Miotto bio po struci ne znamo, ali sudeći po postojećim i navedenim dokumentima iz DAS-a, ponajprije Catalogus plantarum iz 1828. i 1829. godine, svakako je odlično poznavao botaniku pa ga možemo smatrati botaničarem, iako nemamo potvrde da je završio školu. S obzirom da je rođen u Padovi, a umro u Trogiru 1838. god. (13) moguće je da je radio u poznatom i najstarijemu na svijetu botaničkom vrtu u Padovi, u kojemu je djelovao i naš botaničar i hortikulturac svjetskoga glasa Robert Visiani, doduše znatno kasnije Slika 9. Vrtlareva kućica preuređena za stanovanje Slika 10. Libanonski cedar (Cedrus libani) |