DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 48 <-- 48 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 U nacrtu I i II, kao i u stvarnosti (sada ruševina) pod oznakom E – je Casino con padiglione de verdura – kućica s paviljonom od zelenila (pruća), ali i neznatnim razlikama u nacrtima. Do nje je objekat različit u projektima, označen sa F – Luco destinato per Cedraja” koji je kasnije korišten kao oranžerija (staklenik). U cjelini južni dio parka sličan je u oba nacrta, s jednim bitnim izuzetkom koji potvrđuje naše stavove, a i ukazuje na poglede autora. Naime, u nacrtu I gornjom trećinom postoji jezerce iz koga protiče potočić koji nestaje u zapadnom putu. Čista utopija u ovom klimatu. No listajući Garanjinovu arhivu u Muzeju grada Trogira pod brojem 399a/76 postoji koloriran crtež parka s tekstom na francuskom, koji u prijevodu znači “Park i vrt iz okolice Pariza”. Na ovom crtežu se vidi jezerce i potočić gotovo sličan nacrtu I. Okolo su livade i jelova šuma (četinjače). Očito da je ovaj crtež utjecao na autora našeg nacrta I. U stvarnosti postoji 6 bunara, a u nacrtu II 7, dok ih u nacrtu I nema. I to nam ukazuje da je nacrt II novijeg datuma. Bunari su se koristitli za zalijevanje, a i raspoređeni su tako da se bez većeg truda može zalijevati cijela površina. Potreba za zalijevanjem nam ukazuj na ne zuje ee i ii ka svojstva uzgojnih hh ijni i pokusnih kultura. Očito je da one ito je nisu tradicionalne u Dalmaciji kao: vinova loza, maslina, smokva, “bajam”, jer se ove praktički ne zalijevaju. Znači ovdje u nacrtu II predviđene su površine za uresno bilje (u globalu vidi nacrt II) i pokuse s biljem, na što nam ukazuju brojne zabilješke iz DAS-a (Državni arhiv u Splitu), kao i popisi bilja, Katalog iz 1828. i 1829. godine je rad botaničara G. M i o t t a , ipak ključne osobe čitavog vrta. Oni su još jedna potvrda o botaničkom vrtu. Naglašavam, vrta, jer je u početku bio mješovitog tipa, imajući korisne i “ukrasne” biljke i površine za pokuse. Dakle, nacrt II je novijeg datuma. Nerješeno je pitanje njegov nastanak i autor. Međutim i tu se možemo pomoću postojećih podataka približiti vremenu. S. P i p l o v i ć smatra da je vjerojatno autor krajobraznog uređenja parka Giannantonio Selva. Kod toga se poziva na neprijeporno autorstvo objekata, kao i projektiranje parka Giardini publici di Castelo u Veneciji 1808. (8). Sigurno je da je autor nacrta u stručnom pogledu pod venecijanskim utjecajem, odnosno mjestu rada, jer je to venecijanski dijalekt talijanskog jezika, zatim na to ukazuju mjere (Pertiche padovana) natpisi i slično. Očito je da autor sudeći po nacrtu ima osjećaj za prostor, kompoziciju, razigrane scenarije i funkcije vrta u cjelini ™ Slika 4. Ulaz u Slika 5. Korov osvaja park |