DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 45     <-- 45 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423


UDK 630* 272


PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI
BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ


IR
GARDEN I
IIN
NN CROATIA


Dražen GRGUREVIĆ*


SAŽETAK: Garanjinov park je najvrijednije krajobrazno ostvarenje u
Dalmaciji u XIX stoljeću. Nastao je početkom devetnaestog stoljeća, a već
1802. godine u njemu se obavljaju pokusi s biljem. Zato ga s pravom možemo
smatrati prvim botaničkim vrtom u Hrvatskoj.


S vremenom su pokusi s biljem napušteni. U park se dovoze rimski kameni
spomenici iz obližnje Salone, oblikuju se umjetni brežuljci i on postaje prvi
park u engleskom vrtnom izrazu na ovom području. Kao botanički vrt značajan
je, jer se u njemu obavljaju pokusi s biljem koje se do tada nije uzgajalo u
Dalmaciji. Time se nastojala unaprijediti zapuštena dalmatinska poljoprivreda.
Zbog njegove čuvenosti, posjećuju ga mnogi uglednici.


Danas je park potpuno zapušten i devastiran. Biljke su uglavnom stradale.
Od 359 vrsta, ostalo ih je svega petnajestak. Graditeljski objekti su porušeni
ili u boljem slučaju devastirani. On traži obnovu koja će biti složena i teška.
Zašto je zapušten?


Odgovor trebamo tražiti u nama, jer perivoje i parkove mi ne smatramo
stvaralaštvom, vrlo složenim i osmišljenim proizvodom ljudskog umijeća
kulture u suradnji s prirodom i dugotrajnim znalačkim njegovanjem:tJ
improvizacijom i dodatkom graditeljstvu.


Prve podatke o ovom vrtu nalazimo u pismu oko Biblioteka je većim dijelom i danas sačuvana. Za
1790. god., kojim se Ivan Luca Garagnin obratio nas je značajna jer obiluje i različitim knjigama s po-
Giovaniju A r dui n u nadintendantu za agrikulturu (1). dručja šumarstva, poljoprivrede i parkogradnje.


Obitelj Garagnin potječe iz Venecije. Rodoslovno Drugi istaknuti Garagnin je biskupov nećak Domistablo
im vuče korijen od 12. stoljeća (2). Proizvodili nik, koji je za vrijeme francuske okupacije bio guversu
fine tkanine. ner Dubrovnika i Boke Kotorske.


U Trogir dolaze u prvoj polovici 17. stoljeća, gdje Ivan Luca Garagnin – biskupov imenjak, brat Dose
bave bankarstvom i trgovinom. Pomagali su i razvoj minikov najzaslužniji je za botanički vrt i park.
industrije u Splitu i Sinju. Imali su velike posjede u Političko ekonomske znanosti završio je u Veneciji.
zemljama i kućama na području srednje Dalmacije (3). Bio je frankofil i mason.


Od članova obitelji ističe se Ivan Luca Garagnin, Svestran po interesu za prirodne znanosti, najviše
rapski biskup i splitski nadbiskup, osnivač čuvene trose
posvetio poljoprivredi, ponajprije zbog velikoggirske knjižnice Garagnin – Fanfognia, u svoje vrijeme zemljišnog posjeda koji je bio u vlasnosti obitelji, a
jedne od najbogatijih knjigama na Balkanu. trebalo ga je racionalno koristiti.
S njom su se oduševljavali posjetitelji, ponajprije Zbog poznavanja starina godine 1805. imenovan je
hrvatski i drugi povjesničari, a poslužila je i Farlatiju za prvog konzervatora za Dalmaciju, ali ovaj posao je
kod pisanja monumentalnog djela Illyricum sacrum (4). kratko trajao. Od Solinjana je otkupljivao razne rimske
spomenike iz Salone, koje je kasnije postavio u park.
Godine 1807. je središnji inspektor za šume i rude,
Dražen Grgurević, dipl. ing. polj., Split, Roozveltova 29 a prije toga godine 1806. član je Centralne komisije za




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 46     <-- 46 -->        PDF

D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423
poljoprivredu u Zadru, koja se održala sve do 1835. godine
te Centralne komisije u Zadru za vode i ceste.


Napisao je više zapaženih članaka i knjiga. Zato je
bio član više akademija u Dalmaciji, Sloveniji i Italiji.


Akademije u Dalmaciji bavile su se unaprjeđenjem
jako zapuštene dalmatinske poljoprivrede. Taj pokret
koji je u naše krajeve došao iz Europe, nastojao je vratiti
vrijednost poljoprivredi u odnosu na tada precijenjenu
industriju je fiziokratski pokret, a njegovi članovi
su fiziokrati.


I. L. Garangnin je suosnivač trogirsko – kaštelanske
akademije u Kaštel Lukšiću, počasni član splitske akademije
(Ekonomsko društvo za poljoprivredu, ribarstvo,
zanatstvo i trgovinu, počasni član akademije u
Zadru, član Agronomskog društva u Ljubljani, počasni
član akademije u Udinama, Coneglianu, Bergamu, Veroni,
u Trevisu (“Accademia di agriculture”), u Milanu
i Firenzi. Te zasluge stekao je svojim radom. Poznato
je da je napisao rukopis “O maslini i proizvodnji ulja”.
Izumio je mlinove za mljeti masline pomoću konja.
Nabavio je i najnovije strojeve za proizvodnju ulja,
prvi doveo merino ovce u Dalmaciju. Dopisivao se s
brojnim uglednim stručnjacima svoga vremena, primjerice
poznatim geologom J. Arduinom, čuvenim venecijanskim
arhitektom Giannantoniom Selvom iz Venecije
koji je projektant objekata u botaničkom vrtu.


Pisao je razne članke i knjige. U Milanu je izašla
njegova knjižica pod naslovom “Delle Scole agrarie”.
Najznačajnije mu je djelo “Ekonomska politička razmišljanja
o Dalmaciji” (“Riflessioni economico politiche
sopra la Dalmazia”) (5).


Ivan Luka Gragnin, možemo slobodno reći, posvetio
je život poljoprivredi i hortikulturi. Dirnut slabom
ishranom i bijedom stanovništva, nastojao je pomoći
našem seljaku u razvoju poljoprivrede.


Tako u jednom pismu piše: “Naša braća napuštaju u
velikom mnoštvu domovinu radi krute potrebe opstanka.
Naše suze prate one koji se kreću u austrijske zemlje.
Mi gubimo nadu da ćemo ih ponovno vidjeti (6).


Još puno toga bi se moglo napisati o njegovom interesu
i
ii rad
radradu
uu na poljoprivredi, međutim to je van naše
osi


teme, a
aa osim toga dijelom je obrađeno u radovima koje
ovdje navodimo ...


O interesu za poljoprivredu svjedoči i knjižnica u
kojoj se nalaze knjige iz gotovo svih grana poljoprivrede,
uključujući i uzgoj svilene bube, koji je sada u
ovim krajevima napušten.


Navest ćemo samo neke naslove vezano za vrtlarstvo
i parkogradnju i perivoje:



I giardini, Giornale d’ orticultura, Milano 1854.,
V.1-10 br. 4328, XXVII; 1

Grace, de l giardinere portabile, che conitene tutto
coa che spetta alla colture di tute le piante da minestra,
degli alberi frutiferi ... 1777. (Kopirao za upo


trebu Dominik Garagnin), br. 4405, XXVI C 1


Hircshfeld, C.C.L. Theoria de l’ art des jardinis,


T. 1–5, br. 4234, XXV e 13. Izdano 1779 – 1785 –
5 djelova.
JARDINER – Le
ee bbon jardinier, L’ annee’ 187., br.
4315, XXVII g 1
110
00 Paris, (Librairie agricoll, god.
1870).
Mabil Luigi – Theoria dell’ arte de giardini br.
4127, XXV b 20 (s posvetom autora) Bossano
1801. godine.
Mandriola Agostino, Manuale de’giardiniare divise
in tre libri Venezia, G. De. Paoli 1713. godine br.
2765, I f 18.
Roda fratelli, Fratelli Roda, Giardinaggio ornamentale.
Tonno a Roma, 1880. godine br. 274, VII a 23.
Roda Marcelino a Giuseppe. Manuale del giardinare
fioriocoltare a decoratore di giardini. Torino
1881. br. 3044, XIV, b 13.
Roda Giardinaggio ulite, Torino e Roma 1886, br.
764, XXIX b 25/5.
Affaitati Casimiro, ’L’ ortolano in villa e L’ accurato
giardiniere in cita Bosaano 1789. godine br. 470,
e in
2772 VIII d


3 a.



’Art Former, L’ art de fomer les jardins modernes
on, L’ art des jardin anglais. A Paris, 1771. godine
br. 4188, XXV b 22.
Pisao je o hortikulturi. S. P i p lo v ić navodi da postoje
podaci o raspravi koju je napisao pod naslovom “O
umjetnosti korisnog uljepšavanja polja”. Ovaj rukopis
nije pronađen, kao ni korespodencija sa P. Stellom iz
Udina u kojoj je obrađivao sličnu problematiku.


Dakle, nakon kupovine zemljišta u Trogiru, vjerojatno
inspiriran unapređenjem zemljoradnje, a pod
utjecajem Francuske revolucije (jer su Garanjini frankofili)
počinje realizirati botanički vrt. To je bilo poslije
1797. godine, kada se smirilo stanje u Dalmaciji.
Nakon boravka u Veneciji i Milanu vraća se u Trogir.


Kako iz 1802. godine postoje Zabilješke o stablašicama,
cvijeću i mirisnim travama posijanim u
vrtu ovu godinu možemo smatrati početkom rada
Botaničkog vrta.


Dakle, u to vrijeme nastaju začeci pokusnog botaničkog
vrta s perivojem i vinogradom. Postoje dva nacrta
vrta za koje ne znamo ni autora ni vrijeme nastanka.


Nalazi se u Muzeju grada Trogira, Arhiv Garagnin
Fanfogna pod inv. Broj 399 (u tekstu oznaka II) i
399a/144 (u tekstu oznaka I).


Nacrti se razlikuju od sadašnjeg stanja, nemaju godinu
izrade.
Njihovom uporedbom s današnjim stanjem možemo
doći do određenih zaključaka.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 47     <-- 47 -->        PDF

D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423
O samom vrtu, što je nesumnjivo
bio u početku, ne možemo govoriti
o projektima, već o nacrtima
ili skicama uređenja zemljišta, s
prikazom puteva, ploha i raznih
objekata. Nacrti nemaju nikakvih
kota, već samo mjerila u starim
mjerama (Pertiche padovana).


Nacrt koji je po mojoj ocjeni
stariji znatno je oskudniji. Bilježit
ćemo ga radi jasnoće s I, inv. broj
399/144. Nema ucrtanog ni vinograda,
ni vrtlarove kućice, odnosno
ovaj prostor je prazan, pa možda
nije bio ni otkupljen. Nacrt I nema
nikakvog tumača. Konjušnica postoji
u oba nacrta, ali je u ovom dru-


Slika 1.


Č:::;rČ;


*Č-Čk" .ČČ»Či-


Slika 3. Crtež parka


gom (oznaka II) predviđeno proširenje na stranu ulice “ Stigavši u Veneciju otići gospodinu Selvi i predati
što odgovara današnjem stanju. mu moje pismo priopčiti mu moju žurbu u vezi s kućicom
za vrtlara (7).” To nas upućuje na raniji nastanak


To je još jedan dokaz da je nacrt II novijeg datuma,


obaju “projekata”, vjerojatno oko 1790. godine, ali


što ćemo kasnije utvrditi i po drugim elementima peri


svakako krajem 18. stoljeća. O arhitektu Giannantoniu


voja. Ovdje ne postoji vrtlarova kućica za razliku od


Selvi kao mogućem projektantu, reći ćemo u daljnjem


nacrta II inv. broj 399, a to nam je važan podatak za pri


tekstu.


bližnu determinaciju njegovog nastanka, jer u jednom
pismu – promemorijji iz 1789. godine Graragnin piše:




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 48     <-- 48 -->        PDF

D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423
U nacrtu I i II, kao i u stvarnosti (sada ruševina) pod
oznakom E – je Casino con padiglione de verdura – kućica
s paviljonom od zelenila (pruća), ali i neznatnim
razlikama u nacrtima. Do nje je objekat različit u projektima,
označen sa F – Luco destinato per Cedraja”
koji je kasnije korišten kao oranžerija (staklenik).


U cjelini južni dio parka sličan je u oba nacrta, s
jednim bitnim izuzetkom koji potvrđuje naše stavove,
a i ukazuje na poglede autora. Naime, u nacrtu I gornjom
trećinom postoji jezerce iz koga protiče potočić
koji nestaje u zapadnom putu.


Čista utopija u ovom klimatu. No listajući Garanjinovu
arhivu u Muzeju grada Trogira pod brojem
399a/76 postoji koloriran crtež parka s tekstom na
francuskom, koji u prijevodu znači “Park i vrt iz okolice
Pariza”. Na ovom crtežu se vidi jezerce i potočić
gotovo sličan nacrtu I. Okolo su livade i jelova šuma
(četinjače). Očito da je ovaj crtež utjecao na autora našeg
nacrta I.


U stvarnosti postoji 6 bunara, a u nacrtu II 7, dok ih u
nacrtu I nema. I to nam ukazuje da je nacrt II novijeg datuma.
Bunari su se koristitli za zalijevanje, a i raspoređeni
su tako da se bez većeg truda može zalijevati cijela
površina. Potreba za zalijevanjem nam ukazuj na ne


zuje
ee i
ii
ka svojstva uzgojnih
hh ijni i pokusnih kultura. Očito je da one


ito je


nisu tradicionalne u Dalmaciji kao: vinova loza, maslina,
smokva, “bajam”, jer se ove praktički ne zalijevaju.


Znači ovdje u nacrtu II predviđene su površine za
uresno bilje (u globalu vidi nacrt II) i pokuse s biljem,
na što nam ukazuju brojne zabilješke iz DAS-a (Državni
arhiv u Splitu), kao i popisi bilja, Katalog iz 1828. i
1829. godine je rad botaničara G. M i o t t a , ipak ključne
osobe čitavog vrta. Oni su još jedna potvrda o botaničkom
vrtu. Naglašavam, vrta, jer je u početku bio
mješovitog tipa, imajući korisne i “ukrasne” biljke i
površine za pokuse.


Dakle, nacrt II je novijeg datuma. Nerješeno je pitanje
njegov nastanak i autor. Međutim i tu se možemo
pomoću postojećih podataka približiti vremenu. S.
P i p l o v i ć smatra da je vjerojatno autor krajobraznog
uređenja parka Giannantonio Selva. Kod toga se poziva
na neprijeporno autorstvo objekata, kao i projektiranje
parka Giardini publici di Castelo u Veneciji 1808.
(8). Sigurno je da je autor nacrta u stručnom pogledu
pod venecijanskim utjecajem, odnosno mjestu rada, jer
je to venecijanski dijalekt talijanskog jezika, zatim na
to ukazuju mjere (Pertiche padovana) natpisi i slično.
Očito je da autor sudeći po nacrtu ima osjećaj za prostor,
kompoziciju, razigrane scenarije i funkcije vrta u


cjelini





Slika 4. Ulaz u Slika 5. Korov osvaja park




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 49     <-- 49 -->        PDF

D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423
Osjećaju se suvremena strujanja u krajobraznom jednu sjajnu ideju. Da li je to Ivan Luka Garanjin, jer
graditeljstvu primjerice lijepo provedeni pošljunčani sudeći po njegovom znanju i interesu on bi to mogao
putevi ili staze pod tratinom (Strade ghiajose – Viali biti, a nije isključen ni G. Miotto.


praticelli) ali se utjecaja klasike teško oslobađa. Kombinira
se ugodno i lijepo s korisnim, što je odraz racionalizma
u Europi. U donjem dijelu su pokusne i uresne
plohe, a u gornjem vinograd i uresne površine.


Šetnja vrtom, kasnije parkom Garanjin sigurno je
bila vrlo ugodna i edukativna, pogotovo kada je obogaćen
starorimskim spomenicima (lapidarij) i drugim
sadržajima.


Dakle, zaključak je u svakom slučaju da je nacrt II
rad osobe s osjećajem za prostor. Točno utvrditi tko je
autor, trebalo bi brojne komparativne analize crteža i
rukopisa koje u ovom trenutku prelaze naše mogućnosti.
Vjerojatno autor nije ni G.Miotto. On je došao
1805. godine u Trogir, kada su braća Garagnin s njim
ugovorili rad u vrtu (“giardiniere botanico”) (9), koji je
Luka toliko požurivao.


Sve to potvrđuje njegov nastanak krajem 18. stoljeća,
kada Garagnin kupuje zemljište od Dragozzovih


(10) i Luka se vraća u Trogir 1797. godine.
Pretpostavljamo da je G. Miotto došao kada je vrt bio
isplaniran i uobličen. Otvoreno je dakle pitanje
autorstvo projekta. Sudeći po kvaliteti crteža, ipak je to
radila nevješta ruka koja je nezgrapno prezentirala
Ne zna se točno što je I.L. Garagnin mlađi (1764. –
1784.), brat Dominikov studirao, odnosno diplomirao.


H. Morović (11) navodi da je studirao ekonomske
znanosti u Veneciji i Milanu, a D. Bužančić: “Bio je
čovjek visoke kulture, u prvom redu prirodoslovac i
agronom (12). (Sličnog mišljenja je i I. De l l a l e :
Trogir – vodič 1936.). U svakom slučaju jedan i drugi
fakultet poticajni su za njegov rad.
U parku koji je u početku bio vrt (orto) obavljao je
brojne pokuse na uzgoju poljoprivrednog bilja.


Današnje stanje nekadašnjeg vrta dosta je izmijenjeno.
Ovdje nećemo ulaziti u promjene nastale kao posljedice
vremena, što je neizbježno, već od zanemarenosti
koja se mogla ako ne izbjeći, bar ublažiti. Od nekadašnjih
aleja i puteva ostali su samo ostaci koji daju
naslutiti njegovu ljepotu. Čak su porušeni i građevni
objekti, osim vrtlarove kuće koja je devastirana (ožbukana
i zatvorena plastičnim roletama) i konjušnice danas
knjižnica i kafić. Mnogi antikni spomenici su odnešeni.
Ono što je ostalo danas, a nije se moglo uništiti je


južni umjetni humak širine 15 x 10,5 m, visine oko
2 m, na kojemu raste veliki bilobor (Pinus halepensis).


Sjeverni brežuljak postoji u nacrtu II pod oznakom


G. (Brežuljak za zaštitu) doduše u nešto izmijenjenom
stanju. Brežuljci su izvan jednog i drugog nacrta i što je
bitno, oni sigurno utječu ne samo na izgled, već dijelom
i namjenu vrta. To vrijedi i za brojne antikne skulpture
te kao i glorijet u jugozapadnom dijelu, jer kada su
one postavljene sigurno je prestao biti pokusni vrt. Vjerojatno
je humak izgrađen u vrijeme izgradnje vrta,
možda od zemlje nastale prilikom iskopa bunara, dok
su rimski spomenici postavljeni postupno kako su nabavljani.
Ivana Luku Garagnina imenovala je 1805. godine
Vlada za Dalmaciju i Albaniju za prvog konzervatoga
ovog područja (14). Unoseći postupno spomenike
u vrt gradeći zemljane humke, mijenjajući namjenu
i oblik on prelazi u park engleskog vrtnog izraza.
Slika .z.„Č»:.;op.Č,..:po»...e„..;.


Slika 8. Igralište za balote




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 50     <-- 50 -->        PDF

D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423
To je prvi takav park u južnoj Hrvatskoj – Dalmaciji,
prvi raskid s tradicionalizmom. Jer tu se nalaze njegovani
putevi i staze, umjetni brežuljci, zbirka (lapidarij)
kamenih antiknih spomenika, odgovarajući sadržaji:
objekti, koji su također rađeni u duhu engleskog klasicizma,
a kojega je G. Selva usavršavao u Engleskoj,


(15) zatim travnati i pošljunčani puteljci i slično. Dakle,
to je naš primorski krajolik. Umjesto tratine imamo vinograd,
zatim umjetne brežuljke, a sve je to naša priroda.
Doduše donji dio (južni) nije takav bar u nacrtu, već
je prilagođen potrebama vrtnih pokusa. Ali se ugođaj
parka nadoknađuje cvijetnim lijehama, travnatim putevima
i drvoredima koji uokviruju pokusne plohe.
Izgradnjom zemljanog humka, a i postavljanjem
antiknih spomenika, posebice glorijeta, sigurno je da
ovakva organizacija nije mogla postojati, pa je lako
moguće da su pokusi obavljani i nastavljani dijelom i
izvan vrta, za što postoje određene naznake, a park
postaje mjesto za odmor uz postupno gubljenje pokusne
namjene.
Za rad u vrtu Luka Garagnin dovodi stručnjake i
kvalificirane radnike iz Italije. U početku je to već navedeni
Miotto, 1805. godine, a potom vrtni radnici.


Postoji ugovor iz 1814. godine između Angela
Tossau, zvanog Lorencin, stanovnika Venecije, rođenog


Mormora i Dominika Garagnina. Ovaj se obvezuje da
će raditi s obitelji zajedno u vrtu i drugim posjedima


(16) (jer Garagnini su imali ogromna imanja). U DAS-u
se čuva ugovor iz 1850. godine, sklopljen između Ante
Fanfogne i Luigia Cambiaghni iz Ancone d’ Adda od
Milana, kojim se L. Cambiaghi obvezuje održavati vrt
(17).
S obzirom da je Ante Fanfogna značajan (18) za
stalnost održavanja vrta osvrćemo se na njegov rad.
Kako bismo pojasnili navest ćemo da je loza Garanjini
ostala samo na Lukinoj kćeri Katarini s kojom se
oženio Ante Fanfonja, uzevši njezino prezime, a
sačuvavši svoje. Od tada postaje obitelj Fanfonja –
Garanjin.


Zlatno doba vrta ipak je u doba G. Miotta. Što je
Miotto bio po struci ne znamo, ali sudeći po postojećim
i navedenim dokumentima iz DAS-a, ponajprije
Catalogus plantarum iz 1828. i 1829. godine, svakako
je odlično poznavao botaniku pa ga možemo smatrati
botaničarem, iako nemamo potvrde da je završio školu.
S obzirom da je rođen u Padovi, a umro u Trogiru
1838. god. (13) moguće je da je radio u poznatom i
najstarijemu na svijetu botaničkom vrtu u Padovi, u
kojemu je djelovao i naš botaničar i hortikulturac
svjetskoga glasa Robert Visiani, doduše znatno kasnije


Slika 9. Vrtlareva kućica preuređena za stanovanje Slika 10. Libanonski cedar (Cedrus libani)




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 51     <-- 51 -->        PDF

D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423
(počinje radom 1837. godine) koji je preminuo 1878.
godine u Padovi a sahranjen u Šibeniku (19).


Listajući tiskani napis o R. Vissianiu u navedenom
broju “Hortikulture”, osjeća se sličan stil pisanja, problematika
i način obrade bilja. Dakle G. Miotto je vjerojatno
radio u padovskom Botaničkom vrtu na pokusima
s biljem, gdje je stekao veliko iskustvo (normalno,
to treba provjeriti). Takav stručnjak potreban je ambicioznom
Luci Garagninu. O njegovim pokusima postoji
određena dokumentacija, iako je velik dio izgubljen.
Tako postoje u DAS-a zabilješke o drvenastom
bilju, cvijeću mirišljavim travama posijanima u vrtu
pokraj obale, u ožujku 1802. Bilje je pisano talijanskim
nazivima: karanfil, đurđica, vrtne ljubičice, tagetes,
kanforovac, cinija itd (20). S obzirom da je Miotto
došao u Trogir 1805. godine, ove pokuse je vjerojatno
izvodio Luca Garagnin. Da su pokusi rađeni baš ovdje,
dokaz je “posijanim u vrtu pokraj obale” (terraferma), a
za travanj navodi preciznije “ispod kasina”.


Postoji slična zabilješka o sjetvi u travnju. Ovdje se
uz sezonsko cvijeće spominje: mimoza pudica, hibiscus,
carma ... O bilju se vode pažljiva zapažanja i zabilješke.


O. Lolium perene – engleskom ljulju piše: Odgovaraju
mu zemljišta pognojena i vlažna. Sije se u jesen, a
može se kositi u mjesecu lipnju, a zatim se kosi tri ili
četiri puta u sljedećih šest godina (21).


U vrtu je godine 1821. posađena Indigofera tinctoria
– L, indigofera, praćen je njen razvoj i vodile su se
bilješke.


Indigofera se uzgajala u Aziji i Egiptu, a od nje se
dobija indigo. Kako se isti uvozio u velikim količinama
u zemlje austrijske monarhije, pristupilo se ispitivanju
mogućnosti uzgoja u Dalmaciji. Sjeme se dobivalo
posredstvom egipatskog konzula u Trstu (22),
zatim su obavljeni pokusi za uzgoj švedske repe 1927.
godine, a 1928. godine, kineskog duda (Morus sinensis)
(23). Interesiranje za vrt – park prelazi granice
Trogira. Prilikom posjete Dalmaciji, razgledao ga je i
austrijski car Franjo I, 1818. god. (vjerojatno ne samo
iz estetskih pobuda) zajedno sa čuvenim botaničarom


F. Partenschlag Ladermayerom, saksonski
kralj Fridrih August, 1838. god. ...
Nama je posebno zanimljiv vrt radi razvoja poljodjeljstva
i Dalmacije, čemu je težila Vlada za Dalmaciju,
tada u Zadru. Zanimljivo je da Garagnin daruje uresne
biljke tadašnjem guverneru Dalmacije generalu Weldenu,
botaničaru amateru, koji u Zadru podiže prvi
gradski perivoj (danas Dječji park) 1828. g. na bastionu
Grimani i šalje mu katalog biljaka uzgajanih u vrtu (24).


Pretpostavlja se da je Garanjinov perivoj utjecao i
na gradnju perivoja obitelji Vitturi u Kaštel Lukšiću,
koji je sudeći prema katastarskim podacima nastao
znatno kasnije (1830. godine uknjižen je kao vinograd,
maslinjak, voćnjak, crkvenog vlasništva u najmu) (25).


Međutim, prijateljstva i ženidbene veze obitelji Garagnin
i Vitturija vuku duboke korijene, što je i shvatljivo.
On (Vitturi stariji) je u više svojih djela napisao
posvetu Ivanu Luci Garagninu starijem, splitskom
nadbiskupu (26):



Michieli Vitturi, Radoš Antun br. 442, VIII e 6.
Sciolti del caro Rados Antonio Michieli Vitturi all?
... Cio (nomi Luca Garagnin)

Nel solenne tresparto del corpo del ... San Domino
– Componimenti poetici umiliati. ... all .... mons.
Gio (nomi Luca Garagnin).
Č, 11. Konopljika (Vitex agnus castus)
Slika 12. Konjušnica danas kafić




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 52     <-- 52 -->        PDF

D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423
Primjerice, kod osnutka Agrarne akademije u Kaštel
Lukšiću 1789., značajne ustanove za unapređenje
poljoprivrede Radoš Antun Michelli Vitturi je njen
osnivač i predsjednik, a Ivan Luka Garanjin (mlađi)
njen član, osnivač i cenzor (27).


Vjerojatno, vrhunac Garanjinov vrt doseže 1829. godine.
Tada G. Miotto popisuje bilje u vrtu kao i 1828.
godine i dostavlja generalu Weldenu.


U vrtu nalazimo 359 biljnih vrsta i odlika stablašica,
grmova, polugrmova, ruža, sezonskog cvijeća, trajnica,
trava, sukulenta.


Obrada ovog materijala ponajprije je predmet botaničara.
Mi ćemo navesti samo neke stablašice i grmove.
Neke od njih su vjerojatno tada prvi put uzgojane u
našim krajevima. Na temelju pokusa iz 1802. park Garagnin
– Fanfogna možemo smatrati prvim botaničkim
vrtom u Hrvatskoj, starijim od zagrebačkog oko 87
godina. Inače vrt je u katastru (28) 1830. uknjižen na
Dominika Garagnina pod naslovom – orto d’ erbaggi
con frutta (povrtnjak s voćkama).


Godine 1838. umire G. Miotto, a 1841. godine i
Luka Garagnin, a dvije godine kasnije i brat mu Dominik.
Vrt tada preuzima Ante Fanfogna. On 1850.
godine, sklapa ugovor sa Luigi Cambiaghi za rad u
parku (29).


Postoji dio vrlo pedantno vođenih dnevnika vrta s
prihodima i rashodima, popisom radnnika i njihovom
zaradom, u vremenu 1851- 1972. godine. Vjerojatno su
ovi radnici korišteni i za rad na ostalom imanju.


Iz tog vremena je i zahtjevnica za nabavkom sjemena
javora – Acer psedoplatanus, A. platanoides, A. campestre,
A. sacharinum, breza – Betula alba i B. albus,
grabovi Carpinus sp., crni orah. Juglans nigra, Quercus
rubra – crveni hrast, bagrem R. pseudoacacia, razni
borovi Pinus sp., ariš – Larix europaea, tuja Thuja occidentalis,
Populus sp., topole razne itd., vjerojatno za uzgoj
sadnica za kasnije pošumljavanje. Sve nas upućuje
da je i L. Cambiaghi bio školovan vrtlar, odnosno botaničar,
poput njegovog prethodnika G. Miotta. Dnevnici


o radovima u vrtu brižljivo se vode.
Obitelj početkom XX. stoljeća siromaši i daje u najam
čestice zemlje i kućicu (dokumentacija u DAS-u).
U ugovoru iz 1925. godine jedinom dokumentu na hrvatskom
jeziku konte Šime Fanfonja iznajmljuje općini
Trogir dio vrta od 200 m2, kako navodi za rasadnik


stabala, u trajanju od godine dana, koji naknadno produžuju
za još dvije godine. Najviše ih je pogodila vinska
kriza u Dalmaciji, pa su zbog novca počeli prodavati
i dragocjene knjige.


U nastaloj državi SHS, a potom Jugoslaviji, agrarnom
reformom izgubili su mnoge posjede u Dalmaciji.
Što je tada bilo s parkom ne znamo. Sigurno je došlo
do napuštanja botaničkog i pokusnog dijela, moguće
već za Ante Fonfogne – Garagnina.


Međutim, I. Delalle u vodiču iz 1936. godine,
pišući o parku navodi: “Izvan grada ova obitelj ima
krasan perivoj (park) iz konca XVIII vijeka, jedan od
najljepših tipičnih starih parkova u Dalmaciji. Njegov
utemeljitelj Ivan Luka Garagnin, nećak nadbiskupov,
poznati natujalista i agronom. Uveo je svinjogojstvo i
pčelarstvo. Napisao je više rasprava o poljodjelstvu i
bio je duša Georgičkog poljoprivrednog društva u
Kaštelima. Park Garagnin – Fanfogna uređen je po
uzoru rimskih parkova Borghese, Doria, D’ Este. Osim
stotina raznih vrsta palma i tropskog bilja posjeduje
aleje čempresa, ukrašene su rimskim stupovima,
žrtvenicima, sarkofazima, kipovima, zdencima i
česmama. Lijep je reljef Pana ili Silvana. Jedan stari
rimski miljokaz. Na zidovima su umetnuti fragmenti
rimskih nadgrobnih spomenika, ovijeni bršljanom, pa
ovaj kutić naliči muzeju pod otvorenim nebom. U
Divuljama je bio zamišljen jedan park i ogromne
zgrade za gospodarstvo i poljodjelsku akademiju, prvu
u Dalmaciji. Ostala je samo jedna mala zgrada, nalik
hramu u klasicističkom stilu Paladija, i nasadi lovora i
mirte (30).


Ovdje se prvi put spominje perivoj (park), dakle, vrt
je nestao. Ostalo je samo ukrasno bilje, tada oko stotinu
vrsta palmi i tropskih vrsta (što je sumnjivo). Stariji
Trogirani se pak sjećaju da je u njemu stalno bio po
koji vrtlar.


Nakon Drugog svjetskog rata park je društveno
vlasništvo Općine Trogir. U stalnom propadanju je, a
sada praktički totalno zapušten. Tu i tamo obavljaju se
povremene neprostudirane i time štetne intervencije.
Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj
103/14-1962. g. zaštićen je u svojstvu zaštićenog
objekta prirode kao spomenik prirode – vrtne arhitekture,
ali devastacija nije zaustavljena, danas je stanje
katastrofalno.


LITERATURA


1. 7, 22, 23, Pi p l o v ić , S.: Novi podaci o drevnom perivoju
Garagnin u Trogiru Hortikultura 4/1977. g.
2. Rodoslovno stablo DAS - Split
3. 6, 12, 14, B už a n č ić , D. B.: Počeci zaštite spomenika
i sabiranje umjetnina u Dalmaciji. Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Split 18/1970.
4. 11, Morović, H.: O trogirskoj knjižnici Garagnin
– Fanfogna “Vjesnik biblioteka Hrvatske” 1964.
g. Književni krug Split 1995.
5. Podatke o obitelji Garagnin koristio sam iz knjige
Ekonomsko-politička razmišljanja o Dalmaciji
koju je priredila g-đa D.B. Bužančić, veliki po


ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 53     <-- 53 -->        PDF

D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423
znavalac i istraživač obitelji Garagnin. Naklad18.
Bužančić, D. B.: La famiglia Garagnin – izvod.


nik je Splitski književni krug 1995. g. 19. Matković, P.: Robert Visiani, nadahnuti hortikul8,
9. P i pl o v i ć , S.: Prilog proučavanja parka Garag-turni stvaralac. “Hortikultura” 3/1978.


nin – Fanfogna u Trogiru. “Hortikultura” 1/1976. 20. DAS: Obiteljski arhiv fon Fanfogna – Garagnin vrt


6. Pilović, S.: Rad Luke Garagnina na unapređenju
1/II.
agrikulture u Dalmaciji R. C. Jazu 1978. 21. DAS: Obiteljski arhiv fond Fanfogna Garagnin vrt
10. B abi ć, I.: Prilog poznavanja povijesti grafičke do1/
XXIII.
kumentacije salonitanskih spomenika. Godišnjak 24. P e tri c i ol i , M.: Perivoji i vrtovi u povijesnom
za zaštitu spomenika kulture Hrvatske broj:


razvoju Zadra. “Hortikultura” 3–4/1986.


8-8/1982/1983. Zagreb.


25. 28 Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju – Split.
13. Župni ured Trogira: Knjiga umrlih br. 6/23 – 1847.
26. Muzej grada Trogira – knjižnica Garagnin.
15. P i p lo v ić , S.: Arhitekt Giannantonio Selva i kla27.
Omašić, V.: Osnivanje agrarne akademije u Kašsicizam
u Dalmaciji. Zbornik 2 “Peristil”.


tel Lukšiću 1978. godine i početak njenog djelo


16., 29. Državni arhiv u Splitu (dalje DAS) 1. Obiteljski


vanja. ogućnosti II/1970.


arhivski fond Fanfogna – Garagnin, vrt 1/XVIII


30.
vodič, 1936. godine.
1/1.
D e la l l e , I.:Trogir –


17. Državni arhiv u Splitu. Obiteljski arhivski fond
Fanfogna – Garagnin vrt 1/XI.
SUMMARY: Garanjin Park is the most valuable landscaping achievement
in Dalmatia in the 19th century. It was designed in the early nineteenth century
and served as a venue for plant experiments as early as 1802. For this reason
it can justifiably be considered the first botanical garden in Croatia.


With time, plant experiments were abandoned. Roman stone monuments
from nearby Salona were brought to the park, artificial hillocks were erected
and it became the first English-style park in this area. Its importance as a
botanical garden is due to experiments with plants not previously raised in
Dalmatia, conducted with the goal to promote the neglected Dalmatian agriculture.
All this made the park an indispensable sight to be visited by many
dignitaries.


Today, the park is totally neglected and devastated. The plants are
destroyed for the most part. Of the earlier 359 species only some fifteen
species have survived. The buildings are either destroyed or in a better case,
devastated. Its regeneration will be complex and difficult. Why is the park
neglected?


The answer lies in ourselves: we do not look upon gardens and parks as
products of creative thought, the highly complex and ingenious aftermath of
human expertise and culture combined with nature and long-lasting expert
care, but as an improvisation and a supplement to architecture.