DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 45 <-- 45 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 UDK 630* 272 PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ IR GARDEN I IIN NN CROATIA Dražen GRGUREVIĆ* SAŽETAK: Garanjinov park je najvrijednije krajobrazno ostvarenje u Dalmaciji u XIX stoljeću. Nastao je početkom devetnaestog stoljeća, a već 1802. godine u njemu se obavljaju pokusi s biljem. Zato ga s pravom možemo smatrati prvim botaničkim vrtom u Hrvatskoj. S vremenom su pokusi s biljem napušteni. U park se dovoze rimski kameni spomenici iz obližnje Salone, oblikuju se umjetni brežuljci i on postaje prvi park u engleskom vrtnom izrazu na ovom području. Kao botanički vrt značajan je, jer se u njemu obavljaju pokusi s biljem koje se do tada nije uzgajalo u Dalmaciji. Time se nastojala unaprijediti zapuštena dalmatinska poljoprivreda. Zbog njegove čuvenosti, posjećuju ga mnogi uglednici. Danas je park potpuno zapušten i devastiran. Biljke su uglavnom stradale. Od 359 vrsta, ostalo ih je svega petnajestak. Graditeljski objekti su porušeni ili u boljem slučaju devastirani. On traži obnovu koja će biti složena i teška. Zašto je zapušten? Odgovor trebamo tražiti u nama, jer perivoje i parkove mi ne smatramo stvaralaštvom, vrlo složenim i osmišljenim proizvodom ljudskog umijeća kulture u suradnji s prirodom i dugotrajnim znalačkim njegovanjem:tJ improvizacijom i dodatkom graditeljstvu. Prve podatke o ovom vrtu nalazimo u pismu oko Biblioteka je većim dijelom i danas sačuvana. Za 1790. god., kojim se Ivan Luca Garagnin obratio nas je značajna jer obiluje i različitim knjigama s po- Giovaniju A r dui n u nadintendantu za agrikulturu (1). dručja šumarstva, poljoprivrede i parkogradnje. Obitelj Garagnin potječe iz Venecije. Rodoslovno Drugi istaknuti Garagnin je biskupov nećak Domistablo im vuče korijen od 12. stoljeća (2). Proizvodili nik, koji je za vrijeme francuske okupacije bio guversu fine tkanine. ner Dubrovnika i Boke Kotorske. U Trogir dolaze u prvoj polovici 17. stoljeća, gdje Ivan Luca Garagnin – biskupov imenjak, brat Dose bave bankarstvom i trgovinom. Pomagali su i razvoj minikov najzaslužniji je za botanički vrt i park. industrije u Splitu i Sinju. Imali su velike posjede u Političko ekonomske znanosti završio je u Veneciji. zemljama i kućama na području srednje Dalmacije (3). Bio je frankofil i mason. Od članova obitelji ističe se Ivan Luca Garagnin, Svestran po interesu za prirodne znanosti, najviše rapski biskup i splitski nadbiskup, osnivač čuvene trose posvetio poljoprivredi, ponajprije zbog velikoggirske knjižnice Garagnin – Fanfognia, u svoje vrijeme zemljišnog posjeda koji je bio u vlasnosti obitelji, a jedne od najbogatijih knjigama na Balkanu. trebalo ga je racionalno koristiti. S njom su se oduševljavali posjetitelji, ponajprije Zbog poznavanja starina godine 1805. imenovan je hrvatski i drugi povjesničari, a poslužila je i Farlatiju za prvog konzervatora za Dalmaciju, ali ovaj posao je kod pisanja monumentalnog djela Illyricum sacrum (4). kratko trajao. Od Solinjana je otkupljivao razne rimske spomenike iz Salone, koje je kasnije postavio u park. Godine 1807. je središnji inspektor za šume i rude, Dražen Grgurević, dipl. ing. polj., Split, Roozveltova 29 a prije toga godine 1806. član je Centralne komisije za |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 46 <-- 46 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 poljoprivredu u Zadru, koja se održala sve do 1835. godine te Centralne komisije u Zadru za vode i ceste. Napisao je više zapaženih članaka i knjiga. Zato je bio član više akademija u Dalmaciji, Sloveniji i Italiji. Akademije u Dalmaciji bavile su se unaprjeđenjem jako zapuštene dalmatinske poljoprivrede. Taj pokret koji je u naše krajeve došao iz Europe, nastojao je vratiti vrijednost poljoprivredi u odnosu na tada precijenjenu industriju je fiziokratski pokret, a njegovi članovi su fiziokrati. I. L. Garangnin je suosnivač trogirsko – kaštelanske akademije u Kaštel Lukšiću, počasni član splitske akademije (Ekonomsko društvo za poljoprivredu, ribarstvo, zanatstvo i trgovinu, počasni član akademije u Zadru, član Agronomskog društva u Ljubljani, počasni član akademije u Udinama, Coneglianu, Bergamu, Veroni, u Trevisu (“Accademia di agriculture”), u Milanu i Firenzi. Te zasluge stekao je svojim radom. Poznato je da je napisao rukopis “O maslini i proizvodnji ulja”. Izumio je mlinove za mljeti masline pomoću konja. Nabavio je i najnovije strojeve za proizvodnju ulja, prvi doveo merino ovce u Dalmaciju. Dopisivao se s brojnim uglednim stručnjacima svoga vremena, primjerice poznatim geologom J. Arduinom, čuvenim venecijanskim arhitektom Giannantoniom Selvom iz Venecije koji je projektant objekata u botaničkom vrtu. Pisao je razne članke i knjige. U Milanu je izašla njegova knjižica pod naslovom “Delle Scole agrarie”. Najznačajnije mu je djelo “Ekonomska politička razmišljanja o Dalmaciji” (“Riflessioni economico politiche sopra la Dalmazia”) (5). Ivan Luka Gragnin, možemo slobodno reći, posvetio je život poljoprivredi i hortikulturi. Dirnut slabom ishranom i bijedom stanovništva, nastojao je pomoći našem seljaku u razvoju poljoprivrede. Tako u jednom pismu piše: “Naša braća napuštaju u velikom mnoštvu domovinu radi krute potrebe opstanka. Naše suze prate one koji se kreću u austrijske zemlje. Mi gubimo nadu da ćemo ih ponovno vidjeti (6). Još puno toga bi se moglo napisati o njegovom interesu i ii rad radradu uu na poljoprivredi, međutim to je van naše osi teme, a aa osim toga dijelom je obrađeno u radovima koje ovdje navodimo ... O interesu za poljoprivredu svjedoči i knjižnica u kojoj se nalaze knjige iz gotovo svih grana poljoprivrede, uključujući i uzgoj svilene bube, koji je sada u ovim krajevima napušten. Navest ćemo samo neke naslove vezano za vrtlarstvo i parkogradnju i perivoje: – I giardini, Giornale d’ orticultura, Milano 1854., V.1-10 br. 4328, XXVII; 1 – Grace, de l giardinere portabile, che conitene tutto coa che spetta alla colture di tute le piante da minestra, degli alberi frutiferi ... 1777. (Kopirao za upo trebu Dominik Garagnin), br. 4405, XXVI C 1 Hircshfeld, C.C.L. Theoria de l’ art des jardinis, T. 1–5, br. 4234, XXV e 13. Izdano 1779 – 1785 – 5 djelova. JARDINER – Le ee bbon jardinier, L’ annee’ 187., br. 4315, XXVII g 1 110 00 Paris, (Librairie agricoll, god. 1870). Mabil Luigi – Theoria dell’ arte de giardini br. 4127, XXV b 20 (s posvetom autora) Bossano 1801. godine. Mandriola Agostino, Manuale de’giardiniare divise in tre libri Venezia, G. De. Paoli 1713. godine br. 2765, I f 18. Roda fratelli, Fratelli Roda, Giardinaggio ornamentale. Tonno a Roma, 1880. godine br. 274, VII a 23. Roda Marcelino a Giuseppe. Manuale del giardinare fioriocoltare a decoratore di giardini. Torino 1881. br. 3044, XIV, b 13. Roda Giardinaggio ulite, Torino e Roma 1886, br. 764, XXIX b 25/5. Affaitati Casimiro, ’L’ ortolano in villa e L’ accurato giardiniere in cita Bosaano 1789. godine br. 470, e in 2772 VIII d 3 a. – ’Art Former, L’ art de fomer les jardins modernes on, L’ art des jardin anglais. A Paris, 1771. godine br. 4188, XXV b 22. Pisao je o hortikulturi. S. P i p lo v ić navodi da postoje podaci o raspravi koju je napisao pod naslovom “O umjetnosti korisnog uljepšavanja polja”. Ovaj rukopis nije pronađen, kao ni korespodencija sa P. Stellom iz Udina u kojoj je obrađivao sličnu problematiku. Dakle, nakon kupovine zemljišta u Trogiru, vjerojatno inspiriran unapređenjem zemljoradnje, a pod utjecajem Francuske revolucije (jer su Garanjini frankofili) počinje realizirati botanički vrt. To je bilo poslije 1797. godine, kada se smirilo stanje u Dalmaciji. Nakon boravka u Veneciji i Milanu vraća se u Trogir. Kako iz 1802. godine postoje Zabilješke o stablašicama, cvijeću i mirisnim travama posijanim u vrtu ovu godinu možemo smatrati početkom rada Botaničkog vrta. Dakle, u to vrijeme nastaju začeci pokusnog botaničkog vrta s perivojem i vinogradom. Postoje dva nacrta vrta za koje ne znamo ni autora ni vrijeme nastanka. Nalazi se u Muzeju grada Trogira, Arhiv Garagnin Fanfogna pod inv. Broj 399 (u tekstu oznaka II) i 399a/144 (u tekstu oznaka I). Nacrti se razlikuju od sadašnjeg stanja, nemaju godinu izrade. Njihovom uporedbom s današnjim stanjem možemo doći do određenih zaključaka. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 47 <-- 47 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 O samom vrtu, što je nesumnjivo bio u početku, ne možemo govoriti o projektima, već o nacrtima ili skicama uređenja zemljišta, s prikazom puteva, ploha i raznih objekata. Nacrti nemaju nikakvih kota, već samo mjerila u starim mjerama (Pertiche padovana). Nacrt koji je po mojoj ocjeni stariji znatno je oskudniji. Bilježit ćemo ga radi jasnoće s I, inv. broj 399/144. Nema ucrtanog ni vinograda, ni vrtlarove kućice, odnosno ovaj prostor je prazan, pa možda nije bio ni otkupljen. Nacrt I nema nikakvog tumača. Konjušnica postoji u oba nacrta, ali je u ovom dru- Slika 1. Č:::;rČ; *Č-Čk" .ČČ»Či- Slika 3. Crtež parka gom (oznaka II) predviđeno proširenje na stranu ulice “ Stigavši u Veneciju otići gospodinu Selvi i predati što odgovara današnjem stanju. mu moje pismo priopčiti mu moju žurbu u vezi s kućicom za vrtlara (7).” To nas upućuje na raniji nastanak To je još jedan dokaz da je nacrt II novijeg datuma, obaju “projekata”, vjerojatno oko 1790. godine, ali što ćemo kasnije utvrditi i po drugim elementima peri svakako krajem 18. stoljeća. O arhitektu Giannantoniu voja. Ovdje ne postoji vrtlarova kućica za razliku od Selvi kao mogućem projektantu, reći ćemo u daljnjem nacrta II inv. broj 399, a to nam je važan podatak za pri tekstu. bližnu determinaciju njegovog nastanka, jer u jednom pismu – promemorijji iz 1789. godine Graragnin piše: |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 48 <-- 48 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 U nacrtu I i II, kao i u stvarnosti (sada ruševina) pod oznakom E – je Casino con padiglione de verdura – kućica s paviljonom od zelenila (pruća), ali i neznatnim razlikama u nacrtima. Do nje je objekat različit u projektima, označen sa F – Luco destinato per Cedraja” koji je kasnije korišten kao oranžerija (staklenik). U cjelini južni dio parka sličan je u oba nacrta, s jednim bitnim izuzetkom koji potvrđuje naše stavove, a i ukazuje na poglede autora. Naime, u nacrtu I gornjom trećinom postoji jezerce iz koga protiče potočić koji nestaje u zapadnom putu. Čista utopija u ovom klimatu. No listajući Garanjinovu arhivu u Muzeju grada Trogira pod brojem 399a/76 postoji koloriran crtež parka s tekstom na francuskom, koji u prijevodu znači “Park i vrt iz okolice Pariza”. Na ovom crtežu se vidi jezerce i potočić gotovo sličan nacrtu I. Okolo su livade i jelova šuma (četinjače). Očito da je ovaj crtež utjecao na autora našeg nacrta I. U stvarnosti postoji 6 bunara, a u nacrtu II 7, dok ih u nacrtu I nema. I to nam ukazuje da je nacrt II novijeg datuma. Bunari su se koristitli za zalijevanje, a i raspoređeni su tako da se bez većeg truda može zalijevati cijela površina. Potreba za zalijevanjem nam ukazuj na ne zuje ee i ii ka svojstva uzgojnih hh ijni i pokusnih kultura. Očito je da one ito je nisu tradicionalne u Dalmaciji kao: vinova loza, maslina, smokva, “bajam”, jer se ove praktički ne zalijevaju. Znači ovdje u nacrtu II predviđene su površine za uresno bilje (u globalu vidi nacrt II) i pokuse s biljem, na što nam ukazuju brojne zabilješke iz DAS-a (Državni arhiv u Splitu), kao i popisi bilja, Katalog iz 1828. i 1829. godine je rad botaničara G. M i o t t a , ipak ključne osobe čitavog vrta. Oni su još jedna potvrda o botaničkom vrtu. Naglašavam, vrta, jer je u početku bio mješovitog tipa, imajući korisne i “ukrasne” biljke i površine za pokuse. Dakle, nacrt II je novijeg datuma. Nerješeno je pitanje njegov nastanak i autor. Međutim i tu se možemo pomoću postojećih podataka približiti vremenu. S. P i p l o v i ć smatra da je vjerojatno autor krajobraznog uređenja parka Giannantonio Selva. Kod toga se poziva na neprijeporno autorstvo objekata, kao i projektiranje parka Giardini publici di Castelo u Veneciji 1808. (8). Sigurno je da je autor nacrta u stručnom pogledu pod venecijanskim utjecajem, odnosno mjestu rada, jer je to venecijanski dijalekt talijanskog jezika, zatim na to ukazuju mjere (Pertiche padovana) natpisi i slično. Očito je da autor sudeći po nacrtu ima osjećaj za prostor, kompoziciju, razigrane scenarije i funkcije vrta u cjelini ™ Slika 4. Ulaz u Slika 5. Korov osvaja park |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 49 <-- 49 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 Osjećaju se suvremena strujanja u krajobraznom jednu sjajnu ideju. Da li je to Ivan Luka Garanjin, jer graditeljstvu primjerice lijepo provedeni pošljunčani sudeći po njegovom znanju i interesu on bi to mogao putevi ili staze pod tratinom (Strade ghiajose – Viali biti, a nije isključen ni G. Miotto. praticelli) ali se utjecaja klasike teško oslobađa. Kombinira se ugodno i lijepo s korisnim, što je odraz racionalizma u Europi. U donjem dijelu su pokusne i uresne plohe, a u gornjem vinograd i uresne površine. Šetnja vrtom, kasnije parkom Garanjin sigurno je bila vrlo ugodna i edukativna, pogotovo kada je obogaćen starorimskim spomenicima (lapidarij) i drugim sadržajima. Dakle, zaključak je u svakom slučaju da je nacrt II rad osobe s osjećajem za prostor. Točno utvrditi tko je autor, trebalo bi brojne komparativne analize crteža i rukopisa koje u ovom trenutku prelaze naše mogućnosti. Vjerojatno autor nije ni G.Miotto. On je došao 1805. godine u Trogir, kada su braća Garagnin s njim ugovorili rad u vrtu (“giardiniere botanico”) (9), koji je Luka toliko požurivao. Sve to potvrđuje njegov nastanak krajem 18. stoljeća, kada Garagnin kupuje zemljište od Dragozzovih (10) i Luka se vraća u Trogir 1797. godine. Pretpostavljamo da je G. Miotto došao kada je vrt bio isplaniran i uobličen. Otvoreno je dakle pitanje autorstvo projekta. Sudeći po kvaliteti crteža, ipak je to radila nevješta ruka koja je nezgrapno prezentirala Ne zna se točno što je I.L. Garagnin mlađi (1764. – 1784.), brat Dominikov studirao, odnosno diplomirao. H. Morović (11) navodi da je studirao ekonomske znanosti u Veneciji i Milanu, a D. Bužančić: “Bio je čovjek visoke kulture, u prvom redu prirodoslovac i agronom (12). (Sličnog mišljenja je i I. De l l a l e : Trogir – vodič 1936.). U svakom slučaju jedan i drugi fakultet poticajni su za njegov rad. U parku koji je u početku bio vrt (orto) obavljao je brojne pokuse na uzgoju poljoprivrednog bilja. Današnje stanje nekadašnjeg vrta dosta je izmijenjeno. Ovdje nećemo ulaziti u promjene nastale kao posljedice vremena, što je neizbježno, već od zanemarenosti koja se mogla ako ne izbjeći, bar ublažiti. Od nekadašnjih aleja i puteva ostali su samo ostaci koji daju naslutiti njegovu ljepotu. Čak su porušeni i građevni objekti, osim vrtlarove kuće koja je devastirana (ožbukana i zatvorena plastičnim roletama) i konjušnice danas knjižnica i kafić. Mnogi antikni spomenici su odnešeni. Ono što je ostalo danas, a nije se moglo uništiti je južni umjetni humak širine 15 x 10,5 m, visine oko 2 m, na kojemu raste veliki bilobor (Pinus halepensis). Sjeverni brežuljak postoji u nacrtu II pod oznakom G. (Brežuljak za zaštitu) doduše u nešto izmijenjenom stanju. Brežuljci su izvan jednog i drugog nacrta i što je bitno, oni sigurno utječu ne samo na izgled, već dijelom i namjenu vrta. To vrijedi i za brojne antikne skulpture te kao i glorijet u jugozapadnom dijelu, jer kada su one postavljene sigurno je prestao biti pokusni vrt. Vjerojatno je humak izgrađen u vrijeme izgradnje vrta, možda od zemlje nastale prilikom iskopa bunara, dok su rimski spomenici postavljeni postupno kako su nabavljani. Ivana Luku Garagnina imenovala je 1805. godine Vlada za Dalmaciju i Albaniju za prvog konzervatoga ovog područja (14). Unoseći postupno spomenike u vrt gradeći zemljane humke, mijenjajući namjenu i oblik on prelazi u park engleskog vrtnog izraza. Slika .z.„Č»:.;op.Č,..:po»...e„..;. Slika 8. Igralište za balote |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 50 <-- 50 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 To je prvi takav park u južnoj Hrvatskoj – Dalmaciji, prvi raskid s tradicionalizmom. Jer tu se nalaze njegovani putevi i staze, umjetni brežuljci, zbirka (lapidarij) kamenih antiknih spomenika, odgovarajući sadržaji: objekti, koji su također rađeni u duhu engleskog klasicizma, a kojega je G. Selva usavršavao u Engleskoj, (15) zatim travnati i pošljunčani puteljci i slično. Dakle, to je naš primorski krajolik. Umjesto tratine imamo vinograd, zatim umjetne brežuljke, a sve je to naša priroda. Doduše donji dio (južni) nije takav bar u nacrtu, već je prilagođen potrebama vrtnih pokusa. Ali se ugođaj parka nadoknađuje cvijetnim lijehama, travnatim putevima i drvoredima koji uokviruju pokusne plohe. Izgradnjom zemljanog humka, a i postavljanjem antiknih spomenika, posebice glorijeta, sigurno je da ovakva organizacija nije mogla postojati, pa je lako moguće da su pokusi obavljani i nastavljani dijelom i izvan vrta, za što postoje određene naznake, a park postaje mjesto za odmor uz postupno gubljenje pokusne namjene. Za rad u vrtu Luka Garagnin dovodi stručnjake i kvalificirane radnike iz Italije. U početku je to već navedeni Miotto, 1805. godine, a potom vrtni radnici. Postoji ugovor iz 1814. godine između Angela Tossau, zvanog Lorencin, stanovnika Venecije, rođenog Mormora i Dominika Garagnina. Ovaj se obvezuje da će raditi s obitelji zajedno u vrtu i drugim posjedima (16) (jer Garagnini su imali ogromna imanja). U DAS-u se čuva ugovor iz 1850. godine, sklopljen između Ante Fanfogne i Luigia Cambiaghni iz Ancone d’ Adda od Milana, kojim se L. Cambiaghi obvezuje održavati vrt (17). S obzirom da je Ante Fanfogna značajan (18) za stalnost održavanja vrta osvrćemo se na njegov rad. Kako bismo pojasnili navest ćemo da je loza Garanjini ostala samo na Lukinoj kćeri Katarini s kojom se oženio Ante Fanfonja, uzevši njezino prezime, a sačuvavši svoje. Od tada postaje obitelj Fanfonja – Garanjin. Zlatno doba vrta ipak je u doba G. Miotta. Što je Miotto bio po struci ne znamo, ali sudeći po postojećim i navedenim dokumentima iz DAS-a, ponajprije Catalogus plantarum iz 1828. i 1829. godine, svakako je odlično poznavao botaniku pa ga možemo smatrati botaničarem, iako nemamo potvrde da je završio školu. S obzirom da je rođen u Padovi, a umro u Trogiru 1838. god. (13) moguće je da je radio u poznatom i najstarijemu na svijetu botaničkom vrtu u Padovi, u kojemu je djelovao i naš botaničar i hortikulturac svjetskoga glasa Robert Visiani, doduše znatno kasnije Slika 9. Vrtlareva kućica preuređena za stanovanje Slika 10. Libanonski cedar (Cedrus libani) |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 51 <-- 51 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 (počinje radom 1837. godine) koji je preminuo 1878. godine u Padovi a sahranjen u Šibeniku (19). Listajući tiskani napis o R. Vissianiu u navedenom broju “Hortikulture”, osjeća se sličan stil pisanja, problematika i način obrade bilja. Dakle G. Miotto je vjerojatno radio u padovskom Botaničkom vrtu na pokusima s biljem, gdje je stekao veliko iskustvo (normalno, to treba provjeriti). Takav stručnjak potreban je ambicioznom Luci Garagninu. O njegovim pokusima postoji određena dokumentacija, iako je velik dio izgubljen. Tako postoje u DAS-a zabilješke o drvenastom bilju, cvijeću mirišljavim travama posijanima u vrtu pokraj obale, u ožujku 1802. Bilje je pisano talijanskim nazivima: karanfil, đurđica, vrtne ljubičice, tagetes, kanforovac, cinija itd (20). S obzirom da je Miotto došao u Trogir 1805. godine, ove pokuse je vjerojatno izvodio Luca Garagnin. Da su pokusi rađeni baš ovdje, dokaz je “posijanim u vrtu pokraj obale” (terraferma), a za travanj navodi preciznije “ispod kasina”. Postoji slična zabilješka o sjetvi u travnju. Ovdje se uz sezonsko cvijeće spominje: mimoza pudica, hibiscus, carma ... O bilju se vode pažljiva zapažanja i zabilješke. O. Lolium perene – engleskom ljulju piše: Odgovaraju mu zemljišta pognojena i vlažna. Sije se u jesen, a može se kositi u mjesecu lipnju, a zatim se kosi tri ili četiri puta u sljedećih šest godina (21). U vrtu je godine 1821. posađena Indigofera tinctoria – L, indigofera, praćen je njen razvoj i vodile su se bilješke. Indigofera se uzgajala u Aziji i Egiptu, a od nje se dobija indigo. Kako se isti uvozio u velikim količinama u zemlje austrijske monarhije, pristupilo se ispitivanju mogućnosti uzgoja u Dalmaciji. Sjeme se dobivalo posredstvom egipatskog konzula u Trstu (22), zatim su obavljeni pokusi za uzgoj švedske repe 1927. godine, a 1928. godine, kineskog duda (Morus sinensis) (23). Interesiranje za vrt – park prelazi granice Trogira. Prilikom posjete Dalmaciji, razgledao ga je i austrijski car Franjo I, 1818. god. (vjerojatno ne samo iz estetskih pobuda) zajedno sa čuvenim botaničarom F. Partenschlag Ladermayerom, saksonski kralj Fridrih August, 1838. god. ... Nama je posebno zanimljiv vrt radi razvoja poljodjeljstva i Dalmacije, čemu je težila Vlada za Dalmaciju, tada u Zadru. Zanimljivo je da Garagnin daruje uresne biljke tadašnjem guverneru Dalmacije generalu Weldenu, botaničaru amateru, koji u Zadru podiže prvi gradski perivoj (danas Dječji park) 1828. g. na bastionu Grimani i šalje mu katalog biljaka uzgajanih u vrtu (24). Pretpostavlja se da je Garanjinov perivoj utjecao i na gradnju perivoja obitelji Vitturi u Kaštel Lukšiću, koji je sudeći prema katastarskim podacima nastao znatno kasnije (1830. godine uknjižen je kao vinograd, maslinjak, voćnjak, crkvenog vlasništva u najmu) (25). Međutim, prijateljstva i ženidbene veze obitelji Garagnin i Vitturija vuku duboke korijene, što je i shvatljivo. On (Vitturi stariji) je u više svojih djela napisao posvetu Ivanu Luci Garagninu starijem, splitskom nadbiskupu (26): – Michieli Vitturi, Radoš Antun br. 442, VIII e 6. Sciolti del caro Rados Antonio Michieli Vitturi all? ... Cio (nomi Luca Garagnin) – Nel solenne tresparto del corpo del ... San Domino – Componimenti poetici umiliati. ... all .... mons. Gio (nomi Luca Garagnin). Č, 11. Konopljika (Vitex agnus castus) Slika 12. Konjušnica danas kafić |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 52 <-- 52 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 Primjerice, kod osnutka Agrarne akademije u Kaštel Lukšiću 1789., značajne ustanove za unapređenje poljoprivrede Radoš Antun Michelli Vitturi je njen osnivač i predsjednik, a Ivan Luka Garanjin (mlađi) njen član, osnivač i cenzor (27). Vjerojatno, vrhunac Garanjinov vrt doseže 1829. godine. Tada G. Miotto popisuje bilje u vrtu kao i 1828. godine i dostavlja generalu Weldenu. U vrtu nalazimo 359 biljnih vrsta i odlika stablašica, grmova, polugrmova, ruža, sezonskog cvijeća, trajnica, trava, sukulenta. Obrada ovog materijala ponajprije je predmet botaničara. Mi ćemo navesti samo neke stablašice i grmove. Neke od njih su vjerojatno tada prvi put uzgojane u našim krajevima. Na temelju pokusa iz 1802. park Garagnin – Fanfogna možemo smatrati prvim botaničkim vrtom u Hrvatskoj, starijim od zagrebačkog oko 87 godina. Inače vrt je u katastru (28) 1830. uknjižen na Dominika Garagnina pod naslovom – orto d’ erbaggi con frutta (povrtnjak s voćkama). Godine 1838. umire G. Miotto, a 1841. godine i Luka Garagnin, a dvije godine kasnije i brat mu Dominik. Vrt tada preuzima Ante Fanfogna. On 1850. godine, sklapa ugovor sa Luigi Cambiaghi za rad u parku (29). Postoji dio vrlo pedantno vođenih dnevnika vrta s prihodima i rashodima, popisom radnnika i njihovom zaradom, u vremenu 1851- 1972. godine. Vjerojatno su ovi radnici korišteni i za rad na ostalom imanju. Iz tog vremena je i zahtjevnica za nabavkom sjemena javora – Acer psedoplatanus, A. platanoides, A. campestre, A. sacharinum, breza – Betula alba i B. albus, grabovi Carpinus sp., crni orah. Juglans nigra, Quercus rubra – crveni hrast, bagrem R. pseudoacacia, razni borovi Pinus sp., ariš – Larix europaea, tuja Thuja occidentalis, Populus sp., topole razne itd., vjerojatno za uzgoj sadnica za kasnije pošumljavanje. Sve nas upućuje da je i L. Cambiaghi bio školovan vrtlar, odnosno botaničar, poput njegovog prethodnika G. Miotta. Dnevnici o radovima u vrtu brižljivo se vode. Obitelj početkom XX. stoljeća siromaši i daje u najam čestice zemlje i kućicu (dokumentacija u DAS-u). U ugovoru iz 1925. godine jedinom dokumentu na hrvatskom jeziku konte Šime Fanfonja iznajmljuje općini Trogir dio vrta od 200 m2, kako navodi za rasadnik stabala, u trajanju od godine dana, koji naknadno produžuju za još dvije godine. Najviše ih je pogodila vinska kriza u Dalmaciji, pa su zbog novca počeli prodavati i dragocjene knjige. U nastaloj državi SHS, a potom Jugoslaviji, agrarnom reformom izgubili su mnoge posjede u Dalmaciji. Što je tada bilo s parkom ne znamo. Sigurno je došlo do napuštanja botaničkog i pokusnog dijela, moguće već za Ante Fonfogne – Garagnina. Međutim, I. Delalle u vodiču iz 1936. godine, pišući o parku navodi: “Izvan grada ova obitelj ima krasan perivoj (park) iz konca XVIII vijeka, jedan od najljepših tipičnih starih parkova u Dalmaciji. Njegov utemeljitelj Ivan Luka Garagnin, nećak nadbiskupov, poznati natujalista i agronom. Uveo je svinjogojstvo i pčelarstvo. Napisao je više rasprava o poljodjelstvu i bio je duša Georgičkog poljoprivrednog društva u Kaštelima. Park Garagnin – Fanfogna uređen je po uzoru rimskih parkova Borghese, Doria, D’ Este. Osim stotina raznih vrsta palma i tropskog bilja posjeduje aleje čempresa, ukrašene su rimskim stupovima, žrtvenicima, sarkofazima, kipovima, zdencima i česmama. Lijep je reljef Pana ili Silvana. Jedan stari rimski miljokaz. Na zidovima su umetnuti fragmenti rimskih nadgrobnih spomenika, ovijeni bršljanom, pa ovaj kutić naliči muzeju pod otvorenim nebom. U Divuljama je bio zamišljen jedan park i ogromne zgrade za gospodarstvo i poljodjelsku akademiju, prvu u Dalmaciji. Ostala je samo jedna mala zgrada, nalik hramu u klasicističkom stilu Paladija, i nasadi lovora i mirte (30). Ovdje se prvi put spominje perivoj (park), dakle, vrt je nestao. Ostalo je samo ukrasno bilje, tada oko stotinu vrsta palmi i tropskih vrsta (što je sumnjivo). Stariji Trogirani se pak sjećaju da je u njemu stalno bio po koji vrtlar. Nakon Drugog svjetskog rata park je društveno vlasništvo Općine Trogir. U stalnom propadanju je, a sada praktički totalno zapušten. Tu i tamo obavljaju se povremene neprostudirane i time štetne intervencije. Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 103/14-1962. g. zaštićen je u svojstvu zaštićenog objekta prirode kao spomenik prirode – vrtne arhitekture, ali devastacija nije zaustavljena, danas je stanje katastrofalno. LITERATURA 1. 7, 22, 23, Pi p l o v ić , S.: Novi podaci o drevnom perivoju Garagnin u Trogiru Hortikultura 4/1977. g. 2. Rodoslovno stablo DAS - Split 3. 6, 12, 14, B už a n č ić , D. B.: Počeci zaštite spomenika i sabiranje umjetnina u Dalmaciji. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Split 18/1970. 4. 11, Morović, H.: O trogirskoj knjižnici Garagnin – Fanfogna “Vjesnik biblioteka Hrvatske” 1964. g. Književni krug Split 1995. 5. Podatke o obitelji Garagnin koristio sam iz knjige Ekonomsko-politička razmišljanja o Dalmaciji koju je priredila g-đa D.B. Bužančić, veliki po |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 53 <-- 53 --> PDF |
D. Grgurević: PARK GARANJIN U TROGIRU – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U HRVATSKOJ Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 415-423 znavalac i istraživač obitelji Garagnin. Naklad18. Bužančić, D. B.: La famiglia Garagnin – izvod. nik je Splitski književni krug 1995. g. 19. Matković, P.: Robert Visiani, nadahnuti hortikul8, 9. P i pl o v i ć , S.: Prilog proučavanja parka Garag-turni stvaralac. “Hortikultura” 3/1978. nin – Fanfogna u Trogiru. “Hortikultura” 1/1976. 20. DAS: Obiteljski arhiv fon Fanfogna – Garagnin vrt 6. Pilović, S.: Rad Luke Garagnina na unapređenju 1/II. agrikulture u Dalmaciji R. C. Jazu 1978. 21. DAS: Obiteljski arhiv fond Fanfogna Garagnin vrt 10. B abi ć, I.: Prilog poznavanja povijesti grafičke do1/ XXIII. kumentacije salonitanskih spomenika. Godišnjak 24. P e tri c i ol i , M.: Perivoji i vrtovi u povijesnom za zaštitu spomenika kulture Hrvatske broj: razvoju Zadra. “Hortikultura” 3–4/1986. 8-8/1982/1983. Zagreb. 25. 28 Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju – Split. 13. Župni ured Trogira: Knjiga umrlih br. 6/23 – 1847. 26. Muzej grada Trogira – knjižnica Garagnin. 15. P i p lo v ić , S.: Arhitekt Giannantonio Selva i kla27. Omašić, V.: Osnivanje agrarne akademije u Kašsicizam u Dalmaciji. Zbornik 2 “Peristil”. tel Lukšiću 1978. godine i početak njenog djelo 16., 29. Državni arhiv u Splitu (dalje DAS) 1. Obiteljski vanja. ogućnosti II/1970. arhivski fond Fanfogna – Garagnin, vrt 1/XVIII 30. vodič, 1936. godine. 1/1. D e la l l e , I.:Trogir – 17. Državni arhiv u Splitu. Obiteljski arhivski fond Fanfogna – Garagnin vrt 1/XI. SUMMARY: Garanjin Park is the most valuable landscaping achievement in Dalmatia in the 19th century. It was designed in the early nineteenth century and served as a venue for plant experiments as early as 1802. For this reason it can justifiably be considered the first botanical garden in Croatia. With time, plant experiments were abandoned. Roman stone monuments from nearby Salona were brought to the park, artificial hillocks were erected and it became the first English-style park in this area. Its importance as a botanical garden is due to experiments with plants not previously raised in Dalmatia, conducted with the goal to promote the neglected Dalmatian agriculture. All this made the park an indispensable sight to be visited by many dignitaries. Today, the park is totally neglected and devastated. The plants are destroyed for the most part. Of the earlier 359 species only some fifteen species have survived. The buildings are either destroyed or in a better case, devastated. Its regeneration will be complex and difficult. Why is the park neglected? The answer lies in ourselves: we do not look upon gardens and parks as products of creative thought, the highly complex and ingenious aftermath of human expertise and culture combined with nature and long-lasting expert care, but as an improvisation and a supplement to architecture. |