DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 28 <-- 28 --> PDF |
B. Vrbek: LIZIMETRIJSKA PEDOLOGIJA KAO METODA ISTRAŽIVANJA KVALITETE PROCJEDNIH . Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 397-407 Prema Sparks1995 (izvorno: J.Wiley & sons 1979) Slika 1. Ravnotežno stanje otopine tla prema Sposito (1995) Figure 1 Equilibrium of soil solution akording Sposito (1995) mineralom u tlu, mineral može biti otopljen (6), sve dok se ne postigne ravnoteža. Ioni u otopini mogu biti transportirani kroz profil tla (7) do podzemnih voda kroz proces ispiranja tekućinama s površine. Kroz evaporaciju i sušenje tla može se dogoditi pomak iona i prema površini (8). Mikroorganizmi također mogu potrošiti ione iz otopine tla (9) i kada organizmi uginu te se organska materija razloži, ioni se oslobađaju natrag u otopinu tla (10). Plinovi mogu biti otpušeni u atmosferu tla (11) ili otopljeni u otopini tla (12). METODE MJERENJA OTOPINE TLA – Measurement methods of soil solution Kretanje vode kroz tlo, kao i procjeđivanje kroz određeni volumen tla, istražuje se lizimetrima. Njima se može mjeriti kvaliteta otopine tla, kao i tvari koje dolaze u tlo padalinama te se ispiru dalje u podzemne vode ili odlaze bočno po nepropusnom horizontu tla. Riječ lizimetar izvedena je iz grčkih riječi “lisis”, što znači otapanje i “metrom”, što znači mjerenje (Sraka 2002). Ovaj je naziv primjenljiv na svaki uređaj koji se koristi za proučavanje količine i kvalitete vode u tlu koja prolazi kroz solum tla ili se pak bočno kreće po nekom nagibu. Lizimetri su u početku bili korišteni u svrhu mjerenja komponenata vodne bilance tla-evapotranspiracije (Sra k a 1996), promjena zaliha fizio ološki aktivne vode, kao i određivanja viškova vode u tlu – otjecanja u podzemne vode, a krajem prošloga stoljeća i u novije vrijeme sve se više koriste i za pro- učavanje kemijskog sastatava perkolata u profilu tla. Ebermayer (1879) je među prvima upotrijebio lizimetre za mjerenje kretanja vode kroz neporemećeno tlo u šumi. Za ugradnju lizimetra, prema tom autoru iskopana je pedološka jama, a u jednom zidu na dubini 137 cm načinjen je tunel (polica) u koji se stavio lizimetar za mjerenje tekućine koja se procjeđivala kroz gornji dio profila. Slične izvedbe i način mjerenja upotrijebili su J o ff e (1929), Lu tz i dr. (1968) i L üt z k e (1992). Lizimetar kod ovih autora nema bočnih strana, pa je kretanje vode slobodno. Uvijek je postojao problem izolirati “pravu” otopinu tla. Najčešće upotrebljavana metoda je prikupljanje procjedne vode lizimetrima. Normalna otopina tla sadrži 100–200 različitih topivih kompleksa, mnogi od njih sadrže metalne katione i organske tvari S p o s i t o (1989). Kod nas su lizimetrijska istraživanja tekuće faze tla kasnila u odnosu na Europu, pa se tek od prije |