DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 16 <-- 16 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Pelcer: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA As. “Piceetum Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 385-391 asocijaciju “Piceetum dolomiticum”. Floristički sastav as. “Piceetum dolomiticum” prikazao je Horvat na temelju 6 fitocenoloških snimaka (usp. Ho r v a t 1958: Tab. 2). Navedene podatke upotrijebio je kasnije H o rva t (usp. H o r va t i dr. 1974) u sklopu sintetske tablice (H o rva t i dr. 1974: Tab. 105, stupac 12). Budući da ime “Piceetum dolomiticum”, kao što je poznato, nije u skladu sa suvremenim sintaksonomskim kodeksom (Weber i dr. 2000: čl. 34a) bilo je potrebno navedenu šumsku zajednicu preimenovati. Ovdje smo “as. Piceetum dolomiticum” preimenovali u as. Helleboro nigri-Piceetum Trinajstić et Pelcer, ass. nov. MATERIJAL I METODE – Material and methods Za prikaz i analizu florističkog sastava as. Helleboro nigri-Piceetum poslužilo je 6 fitocenoloških snimaka, koje je svojevremeno objavio Horvat (1958: Tab. 2) i to 5 snimaka iz Male Kapele u Hrvatskoj i 1 snimku iz Kupresa u Bosni, te 5 fitocenoloških snimaka koje je izradio Z. Pelcer (n.p.) iz dolomitnog područja Male Kapele u granicama Nacionalnog parka Plitvičkih jezera. Za prikaz kvantitaivnih pokazatelja poslužila je stan an dardna metoda kombinirane procjene pokrovnosti i i REZULTATI As. Helleboro nigri-Piceetum Trinajstić et Pelcer, ass. nov. = Piceetum dolomiticum Ht. 1958, nom. illegit. Floristički sastav as. Helleboro nigri-Piceetum prikazan je na tablici 1 na temelju 11 fitocenoloških snimaka. Kako je uvodno istaknuto, snimke potječu iz prostora Male Kapele, djelomično i u granicama Nacionalnog parka Plitvička jezera (usp. P e l c e r 1976, kao Piceetum dolomiticum Ht. 1958, ali bez kvantitativnih odnosa pojedinih vrsta florističkog sastava). Snimke potječu sa sljedećih lokaliteta: 1. snimka Samar, 2 snimka Kriva draga, 3, 5, 6 snimka Visibaba, 4. snimka Kupres u zapadnoj Bosni (Horvat 1958: Tab. 1, snimke 11–16), te snimke 7–11 iz područja Visibaba – Seliški vrh (P el c er, n.p.). Analiza florističkog sastava – Analysis of floristic composition Floristički sastav as. Helleboro nigri-Piceetum, prikazan na tablici 1 s 11 fitocenoloških snimaka broji ukupno 87 vrsta. U više od 50 % (6–11) snimaka zabilježeno je 18 vrsta ili 20,69 % od ukupnog florističkog sastava, s time da je1 vrsta ili 1,5 % zabilježeno u svih 11 (100 %) snimaka. Nasuprot tomu, u samo jednoj fitocenološkoj snimci zabilježene su 24 vrste ili 27,59 % od ukupnog florističkog sasstava. Među njima je 7 vrsta svojstveno za pojedine sintaksone, a 17 vrsta pripada skupini pratilica. Za pojedine sintaksone zabilježena je ukupno 31 karakteristična, odnosno diferencijalna vrsta, ili 36,63 % od sveukupnog florističkog sastava. Ostalih 56 vrsta označene su kao pratilice, s time da su prema svojim općim ekološko-fitocenološkim i sintaksonomskim značajkama grupirane u elemente reda Quercetalia pubes zadružnosti prema florisičkoj metodi Zürich-Montpelier. Vrste su raspoređene u karakteristične vrste asocijacije, diferencijalne vrste subasocijacija, karakteristične vrste sveze, reda i razreda te pratilice. Pratilice su diferencirane na elemente rada Quercetalia pubescentis, reda Erico-Pinetalia, reda Fagetalia sylvaticae, te ostale, elemente različitih nešumskih vegetacijskih oblika. Nomenklatura sintaksona višega ranga (sveze, reda, razreda) navedena je prema gledištu Wallnöfer (1993). – Results centis, reda Erico-Pinetalia i reda Fagetalia, uključivši i vrste općenito karakteristične za razred Querco-Fagetea. Ostale pratilice elementi su različitih nešumskih biotopa i nisu posebno sintaksonomski diferencirane. Kao dominantna karakteristična vrsta asocijacije označen je kukurjek-božičnjak – Helleborus niger. U tom smislu treba naglasiti da taksonomski odnosi u sklopu vrste Helleborus niger s.l. nisu dovoljno jasni. Naime, F r ey n (1881) je iz zapadnog dijela areala vrste opisao posebni varijetet – H. niger var. macranthus, koji je S c h i ffner (1890) podigao na rang podvrste, pa bi taj dio areala bio tip za subsp. macranthus. Linn é (1753: 558) za vrstu H. niger navodi da raste u Austriji, Etruriji na Apeninima (“Habitat in Austria, Hetruria, Apen a, en ninis”) iz čega nije potpuno jasno što bi prema L i n n é bi éu i bio tip vrste. Slična nejasna situacija ostala je i poslije istraživanja R avni k a (1969) i Ma r t i n isa (1973). Tako je npr. Ravnik (1969) analizirao sve podatke koji se odnose na problematiku vrste H. niger s.l. i došao do zaključka da je u Sloveniji rasprostranjena samo podvrsta H. niger subsp. niger, pa se tom gledištu priklanja i M ar tin i s (1973), ali on smatra da je na području Hrvatske zastupljena samo podvrsta H. niger subsp. macranthus. Za sada je nejasno da li je alotip “macranthus” geografski ograničen samo na jedan dio areala vrste, pa bi ga se u tom slučaju moglo smatrtati geografskom rasom – dakle podvrstom (subsp. macranthus). Ukoliko bi se u sklopu pojedinih populacija na čitavom arealu vrste nalazili i oblici “macranthus” i oblici “niger”, radilo bi se u taksonomskom smislu samo o varijetetima, odnosno formama. Noviji autori (usp. npr. Tutin 1964, 1993, Pignatti 1982, Jalas i Suominen 1989) precizno geografski ne razgraničavaju areale |