DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 15 <-- 15 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 385-391 UDK 630* 188 (001) NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA As. “Piceetum dolomiticum Ht. 1958” NOMENCLATURAL AND SYNTAXONOMIC REVISION OF THE Ass. “Piceetum dolomiticum Ht. 1958” Ivo TRINAJSTIĆ*, Zvonimir PELCER** SAŽETAK: U radu je izvršena sintaksonomsko-nomenklaturna revizija šumske zajednice, koju je Ivo Horvat (1958) označio imenom “Piceetum dolomiticum”. Zbog nomenklaturnih razloga bilo je potrebno as. “Piceetum dolomiticum” nomenklaturno preimenovati u Helleboro nigri-Piceetum Trinajstić et Pelcer, ass. nov. Kao dominantna i stalna karakteristična vrsta asocijacije označena je vrsta Helleborus niger s.l., kao karakteristične vrste sveze Abieti-Piceion označene su Abies alba, Juniperus communis, Galium rotundifolium, Veronica officinalis, Pteridium aquilinum, Oxalis acetosella i Hieracium umbellatum. Karakteristične vrste reda Athyrio-Piceetalia i razreda Vaccinio-Piceetea zastupljene su s 20 vrsta, a među njima s većim stupnjem stalnosti ističu se Picea abies, Luzula luzulina, Melampyrum vulgatum, Dicranum scoparium, Pleurosium schreberi, Festuca heterophylla i Scleropodium purum. U opsegu asocijacije mogu se diferencirati dvije subasocijacije – tipična – Helleboro nigri-Piceetum helleboretosum nigri i subas. Helleboro nigri-Piceetum caricetosum albae. Za nju su diferencijalne Carex alba, Acer obtusatum, Sorbus aria i Cirsium erisithales. Pratilice su brojne i među njima najvećim dijelom predstavljaju elemente redova Quercetalia pubescentis, Erico-Pinetalia i Fagetalia sylvaticae. As. Helleboro nigri-Piceetum rasprostranjena je na području Male Kapele i dijelom se razvija u granicama Nacionalnog parka Plitvičke jezera. K l j u č n e r i j e č i : Helleboro nigri-Piceetum, nomenklaturno-sintaksonomska analiza, Mala Kapela, vegetacije Hrvatske. UVOD – Introduction Obična smreka – Picea abies je, kao što je općenito dubokih ponikava ili na njihovu rubu, svugdje gdje se poznato, tipična borealna vrsta koja južnu i jugoistočnu duže vrijeme zadržava hladan zrak (“mrazišta”). granicu svoga areala postiže na visokim planinama BalS obzirom na litološku podlogu, općenita je pojava kanskog poluotoka (usp. M eu s el i dr. 1965, Ja la s i da se smrekove šume razvijaju ponajprije na različitim Suominen 1972). Smreka je u Hrvatskoj razmjerno silikatnim litološkim podlogama, dok je razvoj smre rijetka i obično raste s jelom (Abies alba) i bukvom (Fa kovih šuma na dolomitnoj litološkoj podlozi najčešće gus sylvatica), dok su čistre smrekove šume uglavnom rijetkost. ograničene na nekoliko izoliranih područja (npr. Lazac U šumskoj vegetaciji Europe poznato je nekoliko u Gorskom kotaru, Veliki lom i Štirovača u Velebitu). smrekovih zajednica koje se razvijaju na dolomitima Manje površine smrekovih šuma razvijaju se na dnu (usp. npr. Seibert 1992, Wallnöfer 1993). U Hr vatskoj je takve šume prvi proučavao Horvat (1958) * Prof. dr. sc. Ivo Trinajstić, Dunjevac 2, HR-10000 Zagreb na Maloj Kapeli i tom prigodom opisao posebnu ** Dr. sc. Zvonimir Pelcer, Vidikovac 22, HR-51000 Rijeka |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 16 <-- 16 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Pelcer: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA As. “Piceetum Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 385-391 asocijaciju “Piceetum dolomiticum”. Floristički sastav as. “Piceetum dolomiticum” prikazao je Horvat na temelju 6 fitocenoloških snimaka (usp. Ho r v a t 1958: Tab. 2). Navedene podatke upotrijebio je kasnije H o rva t (usp. H o r va t i dr. 1974) u sklopu sintetske tablice (H o rva t i dr. 1974: Tab. 105, stupac 12). Budući da ime “Piceetum dolomiticum”, kao što je poznato, nije u skladu sa suvremenim sintaksonomskim kodeksom (Weber i dr. 2000: čl. 34a) bilo je potrebno navedenu šumsku zajednicu preimenovati. Ovdje smo “as. Piceetum dolomiticum” preimenovali u as. Helleboro nigri-Piceetum Trinajstić et Pelcer, ass. nov. MATERIJAL I METODE – Material and methods Za prikaz i analizu florističkog sastava as. Helleboro nigri-Piceetum poslužilo je 6 fitocenoloških snimaka, koje je svojevremeno objavio Horvat (1958: Tab. 2) i to 5 snimaka iz Male Kapele u Hrvatskoj i 1 snimku iz Kupresa u Bosni, te 5 fitocenoloških snimaka koje je izradio Z. Pelcer (n.p.) iz dolomitnog područja Male Kapele u granicama Nacionalnog parka Plitvičkih jezera. Za prikaz kvantitaivnih pokazatelja poslužila je stan an dardna metoda kombinirane procjene pokrovnosti i i REZULTATI As. Helleboro nigri-Piceetum Trinajstić et Pelcer, ass. nov. = Piceetum dolomiticum Ht. 1958, nom. illegit. Floristički sastav as. Helleboro nigri-Piceetum prikazan je na tablici 1 na temelju 11 fitocenoloških snimaka. Kako je uvodno istaknuto, snimke potječu iz prostora Male Kapele, djelomično i u granicama Nacionalnog parka Plitvička jezera (usp. P e l c e r 1976, kao Piceetum dolomiticum Ht. 1958, ali bez kvantitativnih odnosa pojedinih vrsta florističkog sastava). Snimke potječu sa sljedećih lokaliteta: 1. snimka Samar, 2 snimka Kriva draga, 3, 5, 6 snimka Visibaba, 4. snimka Kupres u zapadnoj Bosni (Horvat 1958: Tab. 1, snimke 11–16), te snimke 7–11 iz područja Visibaba – Seliški vrh (P el c er, n.p.). Analiza florističkog sastava – Analysis of floristic composition Floristički sastav as. Helleboro nigri-Piceetum, prikazan na tablici 1 s 11 fitocenoloških snimaka broji ukupno 87 vrsta. U više od 50 % (6–11) snimaka zabilježeno je 18 vrsta ili 20,69 % od ukupnog florističkog sastava, s time da je1 vrsta ili 1,5 % zabilježeno u svih 11 (100 %) snimaka. Nasuprot tomu, u samo jednoj fitocenološkoj snimci zabilježene su 24 vrste ili 27,59 % od ukupnog florističkog sasstava. Među njima je 7 vrsta svojstveno za pojedine sintaksone, a 17 vrsta pripada skupini pratilica. Za pojedine sintaksone zabilježena je ukupno 31 karakteristična, odnosno diferencijalna vrsta, ili 36,63 % od sveukupnog florističkog sastava. Ostalih 56 vrsta označene su kao pratilice, s time da su prema svojim općim ekološko-fitocenološkim i sintaksonomskim značajkama grupirane u elemente reda Quercetalia pubes zadružnosti prema florisičkoj metodi Zürich-Montpelier. Vrste su raspoređene u karakteristične vrste asocijacije, diferencijalne vrste subasocijacija, karakteristične vrste sveze, reda i razreda te pratilice. Pratilice su diferencirane na elemente rada Quercetalia pubescentis, reda Erico-Pinetalia, reda Fagetalia sylvaticae, te ostale, elemente različitih nešumskih vegetacijskih oblika. Nomenklatura sintaksona višega ranga (sveze, reda, razreda) navedena je prema gledištu Wallnöfer (1993). – Results centis, reda Erico-Pinetalia i reda Fagetalia, uključivši i vrste općenito karakteristične za razred Querco-Fagetea. Ostale pratilice elementi su različitih nešumskih biotopa i nisu posebno sintaksonomski diferencirane. Kao dominantna karakteristična vrsta asocijacije označen je kukurjek-božičnjak – Helleborus niger. U tom smislu treba naglasiti da taksonomski odnosi u sklopu vrste Helleborus niger s.l. nisu dovoljno jasni. Naime, F r ey n (1881) je iz zapadnog dijela areala vrste opisao posebni varijetet – H. niger var. macranthus, koji je S c h i ffner (1890) podigao na rang podvrste, pa bi taj dio areala bio tip za subsp. macranthus. Linn é (1753: 558) za vrstu H. niger navodi da raste u Austriji, Etruriji na Apeninima (“Habitat in Austria, Hetruria, Apen a, en ninis”) iz čega nije potpuno jasno što bi prema L i n n é bi éu i bio tip vrste. Slična nejasna situacija ostala je i poslije istraživanja R avni k a (1969) i Ma r t i n isa (1973). Tako je npr. Ravnik (1969) analizirao sve podatke koji se odnose na problematiku vrste H. niger s.l. i došao do zaključka da je u Sloveniji rasprostranjena samo podvrsta H. niger subsp. niger, pa se tom gledištu priklanja i M ar tin i s (1973), ali on smatra da je na području Hrvatske zastupljena samo podvrsta H. niger subsp. macranthus. Za sada je nejasno da li je alotip “macranthus” geografski ograničen samo na jedan dio areala vrste, pa bi ga se u tom slučaju moglo smatrtati geografskom rasom – dakle podvrstom (subsp. macranthus). Ukoliko bi se u sklopu pojedinih populacija na čitavom arealu vrste nalazili i oblici “macranthus” i oblici “niger”, radilo bi se u taksonomskom smislu samo o varijetetima, odnosno formama. Noviji autori (usp. npr. Tutin 1964, 1993, Pignatti 1982, Jalas i Suominen 1989) precizno geografski ne razgraničavaju areale |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 17 <-- 17 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Pelcer: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA As. “Piceetum . Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 385-391 podvrsta niger i macranthus, a međusobno se niti ne officinalis, Pterridium aquilinum, Oxalis acetosella i slažu u gledištima po čemu bi se trebale razlikovati Hieracium umbellatum. Karakteristične vrste reda navedene podvrste. Tako bi prema Martinisu Athyrio-Piceetalia i razreda Vaccinio-Piceetea zastup( 1973), Tutinu (1964, 1993) i T. Nikoliću (1994) ljene su s 20 vrsta, a veći stupanj stalnosti imaju Picea onaj kukurjek koji raste u Hrvatskoj odgovarao podabies, Luzula luzulina, Melampyrum vulgatum i Dicravrsti H. niger subsp. macranthus, a prema Ravniku num scoparium. As. Helleboro nigri-Piceetum može se (1969) i Pi g na t t ij u (1982) to bi bio H. niger subsp. diferencirati na dvije subasocijacije – tipičnu, subas. niger. Dok se to pitanje ne riješi pomoću novijih i mohelleboretosum nigri i subas. caricetosum albae. Za dernih analitičkih metoda, priklonili smo se gledištu subasocijaciju Helleboro nigri-Piceetum caricetosum R av n ik a (1969) i P i g na t t ij a (1992). albae kao diferencijalne vrste mogu se označiti Carex alba, Acer obtusatum, Sorbus aria i Cirsium erysitha Karakteristične vrste sveze Abieti-Piceion nisu broj les, dijelom elementi termofilnih šuma reda Quercetalia ne, a među njima se ponajprije ističu Abies alba, pubescentis, odnosno u Hrvatskoj as. Oytryo-Fagetum. Juniperus communis, Galium rotundifolium, Veronica Tablica 1. As. Helleboro nigri-Piceetum Trinajstić et Pelcer, ass. nov. Broj snimke/Nr. of relevé: 1 2* 3 4 5 6 7 9 10 11 E Autor/Author: Ht Ht Ht Ht Ht Ht P P P P P Broj vrsta/Nr. of species/relevé: 46 37 20 22 31 32 26 26 33 26 22 28 Karakt. vrste asocijac. (Char. Ass.): C Helleborus niger 2.1 2.1 + . 2.1 1.3 2.3 1.1 2.2 . 1.1 9 Dif. vrste subas. (Diff. Subass.) caricetosum albae: C Carex alba . . . . 2.4 1.4 2.3 1.3 3.3 2.2 2.2 7 A Acer obtusatum . . . . . . 1.2 . 1.2 + . 3 B Sorbus aria . . . . . . . + 1.2 + . 3 C Cirsium eristihales . . . . . . + . + . + 3 Karakt. vrste sveze (Char. All.) Abieti-Piceion: A Abies alba 2.1 1.1 . . . . 1.1 1.3 . + . 5 B Abies alba 2.1 1.1 + . 3.3 2.3 . 2.2 1.1 . + 8 Juniperus communis + . . 3.1 . . . + + . + 5 C Galium rotundifolium + 2.1 3.3 . + 1.3 . 2.3 . 1.2 +.2 8 Veronica officinalis + + . + 2.1 +.3 . 1.1 . 1.1 +.2 8 Pteridium aquilinum + 1.1 2.1 . +.3 + 1.3 . 1.3 . + 8 Oxalis acetosella . . . . + 1.1 . 1.2 . + . 4 Hieracium umbellatum . . . . + + . . . . . 2 Karakt. vrste reda (Char. Order) Athirio-Piceetalia i razre da (Char. Cl.) Vaccinuo-Piceetea: A Picea abies 3.1 3.1 3.1 3.1 4.1 4.1 3.3 3.3 3.4 2.2 3.3 11 Sorbus aucuparia . . . . . . . . . . + 1 B Picea abies 1.1 3.3 + 2.1 1.1 1.1 . 1.2 +.2 . +.2 9 C Luzula luzulina 1.3 +.3 3.3 1.2 1.2 1.2 + 1.2 . 1.2 . 9 Melampyrum vulgatum 2.1 1.1 . 3.3 1.1 1.1 + + . + . 8 Festuca heterophylla +.3 1.3 . . 3.4 4.4 . . . . . 4 Picea abies + 1.1 . + . 1.1 . . . . . 4 Vaccinium myrtillus . . . 1.3 . . . . . . + Luzula sylvatica . . . 1.2 . . . . . . . Listera cordata . . . + . . . . . . . Majanthemum bifolium . . . + . . . . . . . Monotropa hypopytis . . . . . + . . . . . Gentiana asclepiadea . . . . . . . + . . . Geranium robertianum . . . . . . . . + . . Polystichum lonchitis . . . . . . . . + . . D Dicranum scoparium . 1.3 . +.3 2.3 2.3 . 1.3 . 1.3 . 6 Hylocomium splendens . 3.3 . 2.3 . +.3 . +.3 . +.3 . 5 Pleurosium schreberi . 3.3 . . . . . +.3 . +.3 1.3 4 Scleropodium purum +.3 +.2 . . +.3 1.3 . . . . . 4 Rhythidiadelphus triqueter . +.3 . 3.4 . +.3 . . . . . 3 Polytrichum commune . . . . . . . +.3 +.3 . 1.3 3 387 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 18 <-- 18 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Pelcer: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA As. “Piceetum . Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 385-391 Pratilice (Companions): Elementi Quercetalia pubescentis: B Viburnum lantana . . . . . . + . + . . 2 C Digitalis grandiflora . . . . . + 1.1 . + + . 4 Elementi Erico-Pinetalia: A Pinus nigra . . . . . . . + + + . 3 B Pinus sylvestris + + . . . . . . . . . 2 Elementi Fagetalia sylvaticae: B Daphne mezereum . + + . + + 1.1 . 1.1 + . 7 Fagus sylvatica + + . . . + . . . . . 3 Crataegus monogyna + + . . . . . . . . . 2 Lonicera xylosteum + + . . . . . . + . + 2 C Cyclamen purpurascens 1.1 2.1 + . 1.1 2.1 1.1 1 1 + + + 10 Carex digitata . +.2 + 1.2 + 1.2 1.2 . +.2 +.2 . 8 Primula vulgaris + + + + + . + + 1.1 . . 8 Mycelis muralis + . 1.1 . 1.1 + + + . + . 7 Sanicula europaea +.2 1.3 2.3 . + +.3 . + . . . 6 Aposeris foetida + 1.1 + . + + . . . . . 5 Hepatica nobilis + . . . . . . 2.3 1.1 . +.2 4 Aremonia agrimonoides + + + . . + . . . . . 4 Anemone nemorosa . . . + . . + 1.1 + . . 4 Hacquetia epipactis . . . . . . . +.2 . 1.1 + 3 Helleborus multifldus + . + + . . . . . . . 3 Euphorbia amygdaloides . . . . . . . + 1.1 + . 3 Fagus sylvatica + . . . . + . . . . . 2 Euphorbia dulcis . . . + . . . . . . + 2 Mercurialis perennis . . . . + + . . . . . 2 Cardamine trifoUa . . . . . . + + . . . 2 Elementi Erico-Pinetea: A Pinus nigra . . . . . . . + + + . 2 Pinus sylvestris 4.1 . . . . . . . . . . 1 B Pinus sylvestris + + . . . . . . . . . 1 C Epipactis atrorubens . . . + . . . . . . . 1 Ostale (Others): C Fragaria vesca + moschata 1.1 1.1 1.1 + 1.1 + 1.2 1 2 + 1.1 1.1 11 Thymus pulegioides s. 1. + + + . +.3 . 2.3 . 1.3 . +.2 7 Viola hirta + riviniana + + 2.1 1.1 1.1 1.1 . . . . . 5 Potentilla tommasiniana + . . . . . 1.1 . +.2 . 1.2 4 Galium vernum + + + . . + . . . . . 4 Helianthemum obscurum . . . . . . 1.1 . + + . 3 Laserpitium latifolium . . . . . . + . . 1.1 + 3 Prunella vulgaris . + . . 1.3 1.1 . . . . . 3 Dorycnium germanicum . . . . . . + . + +.2 . 3 Leontodon autumnalis 1.1 + . . + . . . . . . 3 Galium lucidum + + . . . . . . . . . 3 Teucrium chamaedrys 1.1 . . + + . . . . . . 2 Sanguisorba minor . . . . . . +.2 . + . . 2 Cirsium acaule + + . . . . . . . . . 2 Chamaespartium sagittale 3.3 . . . + . . . . . . 2 Laserpitium marginatum 2.1 . . . + . . . . . . 2 Calamagrostis arundinacea . +.2 . . 2.2 . . . . . . 2 U samo po jednoj snimci pridolaze još: B/ Rhamnus cathartica, (1), Sambucus racemosa (9), Corylus avellana (11); C/ Asarum europaeum, Brachypodium sylvaticum, Ranunculus scutatus ,Achillea millefolium, Veronica jacquinii, Plantago media, Lotus corniculatus (1), Dryopteris filix-mas, Plantago lanceolata (2), Verbascum sp. (3), Lilium martagon, Rubus saxatilis, Moehringia trinervia (4), Milium effusum (7), Dentaria bulbifera, Lathyrus vernus, Platanthera bifolia (9). * Holosyntypus Ass., ** Holosyntypus Subass.; A/ Sloj drveća (Trees), B/ Sloj grmlja (Shrubs), C/ Sloj niskog rašća (Heerbs), D/ Sloj mahovina (Moses) 388 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 19 <-- 19 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Pelcer: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA As. “Piceetum . Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 385-391 SINDINAMSKO-SINGENETSKI ODNOSI as. Helleboro nigri-Piceetum Syndinamic-syngenetical relations of the ass. Helleboro nigri-Piceetum Smrekove šume na dolomitima Male Kapele koje smo shvatili kao posebnu asocijaciju Helleboro nigri- Piceetum, razvijaju se u procesu sukcesije od šuma običnog bora Helleboro nigri-Pinetum sylvestris, a zadržavaju se kao trajni stadij tako dugo dok se od plitke rendzine ne razvije nešto dublje tlo s većim kapacitetom za vodu (usp. Gračanin 1941, Martinović 1976). To tada uvjetuje razvoj bukove šume s crnim grabom (Ostryo-Fagetum). Međutim i ta šuma predstavlja razmjerno dugotrajni trajni stadij tako dugo dok se ne razvije klimazonalna, razmjerno mezofilna šuma as. Hacquetio-Fagetum iz ilirske sveze Aremonio- Fagion ili šuma Carici albae-Fagetum (Moor 1952, Oberdorfer 1957, Zukrigl 1973) iz srednjoeuropske sveze Galio odorati-Fagion. Navedene bi singenetsko- sindinamske odnose trebalo detaljnije prou- RASPRAVA I ZAKLJUČAK U opsegu smrekovih šuma na dolomitima, za sada su se kao dijagnostički značajne pokazale vrste Helleborus niger i Carex alba. Helleborus niger u sklopu šuma običnog bora izgrađuje as. Helleboro nigri-Pinetum sylvestris (Hor v a t 1958) i as. Helleboro nigri-Fagetum (Zukrigl 1973, Pelcer 1978), te ovom prigodom opisana as, Helleboro nigri-Piceetum, ass. nov. I Carex alba ima sličnu dijagnostičku vrijednost. Tako je poznata as. Carici albae-Fagetum (Moor 1952, Th. Müller 1992), as. Carici albae-Abietetum (O be r d o rf e r 1957, Ell enbe rg i Klöt zli 1972), te Carici albae- Piceetum (H. Mayer i dr. 1967, Wallnöfer 1993). Zanimljivo je naglasiti da je Carex alba zastupljen i u as. Helleboro nigri-Piceetum, gdje smo ga shvatili kao diferencijalnu vrstu subasocijacije caricetosum albae. U sklopu as. Carici albae-Piceetum srednjoeuropskih autora nije zabilježen H. niger. Kada bi kojim slučajem na dolomitima u Hrvatskoj smrekove šume pripadale as. Helleboro nigri-Piceetrum bez udjela vrste Carex alba, odnosno kombinacija Carici albae-Piceetum bez vrste Helleborus niger, a bile bi razvijene u međusobno odvojenim područjima, moglo bi se eventualno u takvim slučajevima raditi o dvije samostalne asocijacije – Helleboro nigri-Piceetum i Carici albae-Piceetum. Binom Carici albae-Piceetum prvi su, izgleda (usp. Wa l lnöf e r 1993) upotrijebili H. M aye r i dr. (1967), ali u radu H. M aye ra, Schle s inge r a i T h i e l a iz 1967 niti jednom riječi nije spomenuta kombinacija “Carici albae-Piceetum”. U našem slučaju smrekovu šumu na dolomitima iz razmjerno malenog područja Male Kapele treba u sintaksonomskom smislu, prema našim spoznajama, obuhvatiti jednom jedinstvenom asocijacijom Helleboro čiti kao prilog boljem poznavanju šumske vegetacije Nacionalnog parka Plitvička jezera. Razvoj smrekovih šuma na dolomitima u Hrvatskoj, praktički izvan suvislog areala smreke, kako je to slučaj s Malom Kapelom, može se povezati s dolomitnom podlogom i osobinama smreke da razvija plitko, horizontalno korijenje. Povećanjem dubine tla, bilo na koji način, dolazi do ulaza bukve u smrekove sastojine i postupne eliminacije smreke. Listinac bukve, osim toga razmjerno brzo povećava pH tla, što pogoduje razvoju neutrofilnih ili slabo acidofilnih bukovih šuma. U nekoj daljoj konačnici razvila bi se klimazonalna šuma bukve i jele – ili istočnoalpsko-zapadno dinarska as. Omphaloodo Fagetum (M a rinče k 1993) ili ilirsko-dinarska as. Fago-Abietetum (Tregubov 1941). Discussion and Conclusion nigri-Piceetum, a one sastojine u sklopu kojih uz Helleborus niger pridolazi i Carex alba, treba shvatiti subasocijacijom caricetosum albae. Isto tako treba naglasiti da se subas. Helleboro nigri-Piceetum caricetosum albae prerma svom florističkom sastavu u znatnome razlikuje od srednjoeuropske as. Carici albae-Piceetum, pa eventualno izdvajanje naše subasocijacije u statusu asocijacije nije istovjetno sa srednjoeuropskom Carici albae-Piceetum. Zbog toga se hrvatske sastojine smreke na dolomitima s vrstom Carex alba u statusu asocijacije nominalno ne bi moglo priključiti as. Carici albae-Piceetum, i zbog toga su naše sastojine smreke na dolomitu s vrstom Carex alba nomenklaturno riješene u statusu subasocijacije Helleboro nigri-Piceetum caricetosum albae. Konačno, zbog vrlo nestabilne dolomitne podloge i plitke rendzine, podložne eroziji, posebice na položajima većega nagiba, sastojine as. Helleboro nigri-Piceetum treba smatrati zaštitnim šumama, pogotovo onima u okvirima Nacionalnog parka Plitvička jezera. One predstavljaju i značajnu prirodoznanstvenu znamenitost u sklopu areala smreke na njenoj južnoj geografskoj i ekološkoj granici. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 20 <-- 20 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Pelcer: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA As. “Piceetum . Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 385-391 LITERATURA – References E ll e n be rg , H., K l öt z l i, F., 1972: Waldgesellschaften und Waldstandorte der Schweiz. Mitt. Schweiz. Anst. Forstl. Versuchs. (Zürich) 48: 589–930. Freyn, J., 1881: Phytographische Notizen. Flora (Regensb.) 64: 209–220. G ra č an i n , M., 1941: Prilog morfologiji i genezi rendzina u Hrvatskoj. Poljopr. Zn. Smotra 4: 22–43. Hayek, A., 1927: Prodromus Florae Peninsulae Balcanicae 1. Berlin-Dahlem. Horvat, I., 1958: Prilog poznavanju borovih i smrekovih šuma Male Kapele. Šum. List 82 (7–9): 225–249. H o r v at , I., V. G l av ač , H. E l le n b e rg, 1974: Vegetation Südosteuropas. Geobot. Selecta 4. Stuttgart. Ja la s , J., J. S u o m i ne n, 1989: Helleborus niger L. Atlas Florae Europeae: 8: 29. Helsinki. Linné, C., 1753: Species Plantarum. Holmiae. Marinček, L., L. Mucina, M. Zupančič, L. Poldini, I. Dakskobler, M. Acceto, 1992: Nomenklatorische Revision der illyrischen Buchenwälder (Verband Aremonio-Fagion). Stud. Geobot. 12: 121–135. Ma r t i ni s , Z., 1973: Helleborus L. U I. Trinajstić (ed.): Analitička flora Jugoslavije 1 (2): 231–243. Institut za botaniku Sveučilišta. Zagreb. Ma r t i n ović, J., 1976: Tla istraživanog područja. U: Ce s ta r, D., V. H r en, Z. K o v a če vić , J. M a rt i n o v ić , Z. Pe lc e r: Ekološko-gospodarski tipovi šuma na području N. P. Plitvička jezera. Radovi Šum. Inst. Jastrebarsko 28: 18–24. Mayer, H., B. Schlesinger, K. Thiele, 1967: Dynamik der Waldentstehung und Waldzerstörung auf Dolomit-Schuttflächen im Wimbachgries (Berchtensgadener Kalkalpen). Jahrb. Schutze Alpenf. u – Tiere, München 32: 132–160. Meusel, H., E. Jäger, E. Rauschert, 1965: Vergleichende Chorologie der mitteleuropäischen Flora 1. Kartenteil. Jena. Moor, M., 1952: Die Fagion-Gesellschaften im Schweizer Jura. Beitr. Geobot. Landesaufn. Schweiz 31: 1–201. Müller, Th., 1992: Fagion sylvaticae Luquwt 26. U: E. Oberdorfer: Süddeutsche Pflanzengesellschaften, ed. 2, 4: 193–237. Jena-Stuttgart-New York. Nikolić, T., 1994: Ranunculaceae. In T. Nikolić (ed.): Index Florae Croaticae 1: 43–55. Nat. In Croat 3 33, ,, Suppl. 2. Zagreb. Oberdorfer, E., 1957: Süddeutsche Pflanzengesellschaften. Gustav Fischer. Jena. Pelcer, Z., 1976: Šumske zajednice. U: Cestar, D., V. Hren, Z. Kovačević, J. Martinović, Z. Pelcer: Ekološko-gospodarski tipovi šuma na području N. P. Plitvičke jezera. Radovi Šum. Inst. Jastrebasko 28: 7–17. Pelcer, Z., 1978: Šuma bukve s kukurjekom (Helleboto- Fagetum Pelcer ass. nov.) Mitt. Ostalp. Din. Pflanzernsoziol. Arbeitsgem. 14: 263–270 P ig n a tt i , S., 1982: Helleborus L. Flora d’Italia I 279–282. Edagricole.Bologna. Ravnik, V., 1969: Nekaj pribemb k morfologiji in sistematiki skupine Helleborus niger L. s. lat. v Sloveniji. Biol. Vestn. 17: 43–58. Schiffner, V., 1890: Die Gattung Helleborus. Eine monographische Skizze. Bot. Jahrb. Syst. 11: 97–122. S e i b ert , P., 1992: Klasse: Vaccinio-Piceetea Br-Bl. in Br.-Bl. et al. 39. U: O be r do r f e r, E.: Süddeutsche Pflanzengesellschafte. 4. Wälder und Gebüsche: 53–80. Gustav Fischer. Jena-Stuttgart- New York Tr egu b o v, V. (“S. S.”), 1941: Les fôrets virges montagnardes des Alpes Dinariques. SIGMA: 1–116. Montpellier. Tutin, T .G., 1964: Helleborus L. U: Tutin, T. G. and V. H. Heywood (eds.): Flora Europaea 1: 207–208. Cambridge University Pres. 199 Tutin, T. G. G.G., ,, 1993: Helleborus L. U: Tutin, T. G. Hand V VV. .. H HH. .. Heywood (eds.): Flora Europaea, ed. 2, 1: 249–251. Cambridge University Pres. Wallnöfer, S., 1993: Vaccino-Piceetea. U: Muci na, L., G. Grabherr, S. Wallnöfer: Die Pflanzengesellschaften Österreichs 3: 283–337. Gustav Fischer Jena-Stuttgart-New York Weber, H. E., J. Moravec, P. Theurillat, 2000: International Code of Phytosociological Nomenclature ed 3, J. Veg. Sci. 11: 739–768. Zukrigl , K., 1973: Montane und subalpine Waldgesellschaften am Alpenostrand. Mitt. Forstl. Bundes-Versuchsanst. Wien 101: 1–387. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 21 <-- 21 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Pelcer: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA As. “Piceetum ... Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 385-391 SUMMARY: The spruce forests developed on dolomites are relatively rare in Europe, and so are in Croatia too. In this connection, on this occasion, a nomenclatural and syntaxonomic revision of the forest association designated by Ivo Horvat (1958) by the name of “Piceetum dolomiticum” was made. For nomenclatural reasons (Weber et al. 2000), it was neccessary to rename the ass. “Piceetum dolomiticum”, into Helleboro nigri-Piceetum Trinajstić et Pelcer, ass. nov. As a dominant and constant characteristic species of the association, Helleborus niger subsp. niger is indicated, while as charactesistic species of the alliance Abieti-Piceion there are indicated Abies alba, Juniperus communis, Galium rotundifolium, Veronica officinalis, Pteridium aquilinum, Oxalis acetosella and Hieracium umbellatum. The characteristic species of the order Athyrio-Piceetalia and the class Vaccinio- Piceetea are represented with 20 species among which distinguished by a higher degree of their constancy are Picea abies, Luzula luzulina, Melampyrum vulgatum, Dicranum scoparium, Pleurosium schreberi, Festuca heterophylla and Scleropodium purum. Within the association, two aubassociations can be differentiated – a typical one – Helleboro nigri-Piceetum helleboretosum nigri and the subass. Helleboro nigri-Piceetum caricetosum albae. The companion species are numerous and for the most part represent the elements of the orders Quercetalia pubescentis, Erico-Pinetalia and Fagetalia sylvaticae. The ass. Helleboro nigri-Piceetum is spread in the area of Mala Kapela and is developed partly within the boundaries of the National Park Plitvička jezera. Due to a wery unstable dolomite bed susceptible to erosion, especially in places with steeper inclination and shallow rendzina soil, the stands of the ass. Helleboro nigri-Piceetum have to be considered as protective forests, especially those in the National Park Plitvička jezera. Such stands present also a significant natural science feature of interest inside the spruce range so a on it itits southern geographic and ecoloogical boundary. s |