DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 35 <-- 35 --> PDF |
p. Kajba, I. Anić, P. Pfeifer: POTRAJNOST I OČUVANJE GENOFONDA S POSEBNIM OSVRTOM Šumarski list br. 5-6, CXXIX (2005), 271-278 areala ritskih šuma dolaze i umjetne šumske sastojine (šumske kulture, intenzivne kulture i plantaže) vrba i topola. Šumarska znanost i praksa definiraju odnose između prirodnih sastojina i umjetno osnovanih sastojina. Činjenica je da ukoliko želimo optimalno ispunjenje gospodarskih i općekorisnih funkcija obje trebaju imati svoje mjesto u šumarstvu ritskoga područja (M at i ć i dr. 1996). Bez obzira radi li se o prirodnim šumskim zajednicama ili o umjetno podignutim nasadima, sastojine vrba i topola spadaju u skupinu pionirskih šuma. Vrbe i topole tipični su predstavnici pionirskih vrsta drveća. To znači kako se odlikuju širokom ekološkom valencijom, s obzirom na one ekološke čimbenike koji omogućuju njihovo pomlađivanje i rast na nekom staništu. Karakterizira ih stalna heliofilnost, brza ontogeneza, rana kulminacija prirasta, rani nastup fertiliteta, kratak životni vijek, razmjerno mala sposobnost akumulacije, bogata i česta fruktifikacija, sposobnost rasprostiranja sjemena na daleko, laka vegetativna regeneracija. Lako se pomlađuju na goloj površini, posebice naletom sjemena na svježe naplavljene aluvijalne nanose ritskoga područja. Pomlađivanje pod zastorom otežano je ili nemoguće. Na često i intenzivno plavljenim terenima svaka poplava taloži novu količinu nanosa, onemogućuje razvoj šumskih tala i ponavlja inicijalne uvjete za nastanak šumske sastojine. Sve su to razlozi zbog kojih se uspješna obnova pionirskih sastojina, ako u staništu nema znakovitih sukcesijskih promjena, obavlja na goloj pomladnoj površini. U suprotnome, postupne promjene u vodnom režimu mijenjaju ponajprije edafske značajke staništa i dovode do potrebe za promjenom sastojinskog oblika. Tada se pionirska sastojina prevodi u konačni oblik sastojine odnosno u terminalnu šumsku zajednicu ritskoga područja. Taj je postupak u skladu s prirodnim sindinamskim zakonitostima razvoja šumske vegetacije ritskoga područja. Često je izazvan ubrzanim, umjetnim promjenama vodnoga režima. Podizanje šumskih kultura, intenzivnih kultura i šumskih plantaža upotrebljava se kao postupak pošumljavanja (prvo osnivanje šumske sastojine na dotada obešumljenoj površini) ili postupak umjetne obnove nakon sječe staroga nasada. U tom slučaju šumska kultura, intenzivna kultura ili šumska plantaža ima svojstva pionirske šume za koja vrijede ista pravila silvidinamike kao i u prirodnim sastojinama. Treba napomenuti kako Zakon o šumama Republike Hrvatske zabranjuje čiste sječe (članak 44.), osim u posebnim slučajevima (članak 47.) u koje se ubraja i podizanje plantaža. Za očekivati je kako će sukcesijski razvoj vegetacije i promjene u vodnome režimu postupno onemogućiti opstanak istovrsnih pionirskih sastojina u duljem razdoblju na istom staništu. Istodobno, treba omogućiti osnivanje i obnovu tih sastojina na novim, za njih pogodnim staništima. Sve to dovest će do prostornih i strukturnih promjena u šumovitosti ritskoga područja. MOGUĆNOSTI OČUVANJA GENOFONDA EUROPSKE CRNE TOPOLE Possibilities of conserving the genetic resource of the european black poplar Europska crna topola (Populus nigra L.) je vrsta koja nastanjuje aluvijalna tla uz velike rijeke umjerenih klimatskih područja Europe i Azije. Na području Republike Hrvatske europska crna topola raste u ritskim šumama uz rijeke Muru, Savu, Dravu i Dunav. Njezina je prisutnost u ukupnoj površini šuma Hrvatske mala, ali je značajna njezina općekorisna uloga. Neprestanim ljudskim zahvatima u prirodnim staništima europske crne topole, veličina njenog areala u Hrvatskoj svedena je na pojedinačne, djelomično odvojene površine, iako su za europske prilike to dobro očuvane ritske šume. Obnova populacija ove vrste vrlo je značajan šumskogospodarski zadatak, posebice na prostorima gdje su ritska staništa i njezini ekosustavi ugroženi. Obnovljene ili sačuvane topolove populacije predstavljaju važan prilog u očuvanju složenog ekosustava kakav je ekosustav ritske šume. Osnovni cilj očuvanja genetskih resursa je sačuvati genetski potencijal za buduću adaptaciju vrste i njezinih populacija kroz dulje razdoblje, dozvolivši nji hov evolucijski tijek, ali imajući u vidu promjene nastale u staništu. Strategija očuvanja može se podijeliti u tri operativna cilja: Slika 1. Formiranje malata na aluvijalnom nanosu u Podunavlju Fig. 1 Forming young willow growth on the alluvial deposit in Podunavlje (Foto: P. Vratarić) |