DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 128 <-- 128 --> PDF |
koje su u blizini korijena i koje fiksiraju određeni element potreban za rast i razvoj biljke? Uvidjelo se kako postoje takve bakterije koje se hrane izlučevinama korijenskog sustava. Uočeno je da se jedna takva bakterija u 24 sata, u povoljnim uvjetima, razmnoži na 4 milijarde jedinki, a samo tim putem dobija se 10 t organske tvari u godini. Pronađene su i nitrifikacijske bakterije koje načelom kanibalizma rješavaju problem patogenih bakterija. Stoga je bilo potrebno napraviti smjesu u kojoj će bakterije moći živjeti što duže zajedno. BactoFil A-10 i B-10 su mikrobiološka gnojiva preporučena čak i u ekološkoj poljoprivredi. Ona su koncentrat uglavnom sporogenih asimbiotskih bakterija koji žive pokraj korjenskih dlačica biljke. Te bakterije fiksiraju i elementaran dušik iz zraka, razlažu teško topive spojeve fosfora i pretvaraju ih u pristupačna hranjiva za biljke. Osim toga, nakon ugibanja, u njihovim tijelima ostaje tridesetak posto fosfora koji je pristupačan biljkama. Također, tranformiraju kalij u tlu tako da ga biljke mogu koristiti. BactoFil A-10 preporučen je za uskolisne, a BactoFil B-10 za širokolisne biljke, uključujući tu drveće i grmlje. Mikroorganizmi koji ulaze u sastav mikrobiološkog gnojiva BactoFil B-10 su Azospirillum lipoferum, Azotobacter vinelandii, Bacillus megaterium, Bacillus subtilis, Bacillus cirkulans i Pseudomonas flurescens. Azotobacter vinelandii je slobodan fiksator dušika. Fiksira dušik (N) iz zraka i proizvodi tvari odgovorne za rast (auksine, giberaline). Bacillus megaterium sudjeluje u transformaciji fosfora (P), stvara tvari rasta i vitamin B12. Značajno utječe na oslobađanje amonijaka iz belančevinastih tvari kao što su: albumini, peptoni, peptidi i aminokiseline. Stajnjak i biljne ostatke razlaže do zrelog humusa, koji je baza plodnosti tla. Bacillus subtilis razlaže složene ugljikohidrate, a posebno stvara enzim amilazu. Bacillus cirkulans proizvodi ugljičnu kiselinu i pomaže u oslobađanju kalija iz alumosilikata. Pseudomonas flurescens ima isti način djelovanja kao Bacillus megaterium, ali najvažniju ulogu ima u procesima asimilacijske denitrifikacije. Tada nitrate transformira u amonijačni oblik koji se dalje uključuje u biosintezu aminokiselina, tako da ne dolazi do gubljenja dušika KNJIGE I ČASOPISI (N) u zrak. U svim ostalim slučajevima sintetičkog dodavanja dušika stvaraju se denitrifikacije bakterije i to je disimilaciona denitrifikacija, gdje denitrifikatori oduzimaju kisik iz NO oblika i dušik se gubi (odlazi u zrak). 3 Preporuka je primjenjivati mikrobiološka gnojiva dvokratno: polovicu količine odmah nakon vađenja sadnica, zaoravanja zelene gnojidbe ili žetve, a polovica prije postavljanja proizvodnje. Što se prije, tijekom ili pred vegetacijsko razdoblje, mikroorganizmi inkorporiraju u tlo, duže i ostaju u njemu. To mikrobiološko gnojivo potrebno je aplicirati po vlažnom tlu, a tlo je nakon aplikacije potrebno plitko zaorati ili potanjurati. Ako je tlo kiselo, prije toga je potrebno obaviti kalcifikaciju tla (uopćeno rečeno, 2000 kg/ha, ali je prije ipak preporučljivo napraviti kompletnu analizu tla). Za kompostiranje se 0,2 l koncentriranog mikrobiološkog gnojiva BactoFil B-10 razrijedi s 10 l vode i prska se kompost. Kompost mora stalno biti umjereno vlažan, a temperatura u kompostnoj hrpi ne smije biti viša od 40 °C. Mikrobiološka gnojiva dobro je poprskati i po stelji, jer se na taj način ubrzava razlaganje organskih ostataka. BactoFil A i B najbolje se čuvaju na temperaturi koja nije niža od +5 °C, ni viša od +10 °C, ali podnose i temperature do +27 °C. Za 1 ha površine potrebna je 1 litra koncentriranog mikrobiološkog gnojiva BactoFil A ili B. S jednom litrom koncentrata zamjenjuje se 500 kg kompleksnog mineralnog gnojiva. Povremeno je potrebna korektivna gnojidba drugim gnojivima. Na Šumarskom istraživačkom institutu Zvolen u Republici Slovačkoj već tri godine se ispituje mikrobiološko gnojivo Bactofil B-10. U Zvolenu se isto gnojivo koristi u proizvodnji sadnica za pošumljavanje Kine. I na kraju ne treba zaboraviti riječi dr. sc. Stevana Bošnjaka koje je posebno naglasio: Priroda je poput pokretne mete koja se stalno mijenja. Moramo biti spremni iskoristiti sva svoja znanja i sposobnosti, ali i preuzeti odgovornost za sve što činimo. Prirodom treba upravljati, a ne ju popravljati. Ako se tako bude postupalo neće biti potrebno stalno kretati ispočetka. Mr. sc. Jasenka Vizentaner L’ ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 6. studeni-prosinac 2004. g. izdvajamo: Zaljubljeni u praksu bez znanosti su kao kormilar Orazio Ciancio: Korištenje šuma i održivo koji ulazi u barku bez kormila i kompasa podarenje gos-i koji nema saznanja kuda plovi. Leonardo da Vinci |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 129 <-- 129 --> PDF |
Ovom izrekom velikog mislioca, autor u uvodnom članku časopisa otvara problematiku kojoj je posvećen ovaj broj: Problematika korištenja šuma Znanstvenici, vođeni Giovanniem Hippolitiem, već duže vremena posvećuju pozornost ovom gledištu šumskog sektora. Sve više dolazi do izražaja saznanje o važnosti šuma glede kvalitete življenja, kako u sadašnjosti tako i u budućnosti, što nameće potrebu odabira pravog oblika gospodarenja, s naglaskom na očuvanje šuma u sklopu kompleksnog biološkog sustava. Zaštita staništa, očuvanje biološke raznolikosti i vrijednost šumskog krajolika postale su kulturna, socijalna i ekonomska baština. Posebno u Europi osjeća se trend revalorizacije uloge šume u okružju, koji prelazi okvire aksioma koji je stoljećima dominirao u šumskom sektoru: postići maksimum proizvodnje drvne mase u što moguće kraćem razdoblju, minimumom utroška energije, rada i kapitala. Konačno se shvatilo da gospodarenje šumama može izravno ili neizravno utjecati na okoliš, loše vođeno gospodarenje umjesto neprocjenjivih prednosti može uzrokovati nepovratne štete na krajoliku. Uz velike promjene u prošlom stoljeću: redukcija šumskih površina u korist poljoprivrede, veliko korištenje drvne mase i pojednostavljenje strukture šuma, talijanske šume uglavnom nisu smanjile vrijednosti šumske raznolikosti. Osim toga, u novije vrijeme šume ponovno osvajaju terene koji joj pripadaju i koji su joj bili nerazborito oduzeti. U kratkom razdoblju (kratko sa stajališta šumarstva) dogodile su se velike promjene, koje sa sobom donose i prednosti i nedostatke. Postupnom proširenju šumskih površina suprotstavljeno je zabrinjavajuće povećanje šumskih požara. Razumno korištenje šuma važan je obrambeni čimbenik protiv negativnih biotskih i abiotskih utjecaja. Tehnološki razvoj podrazumijeva korištenje šuma po novim metodama sustavnog i održivog gospodarenja bez prevelikog “udara” na okoliš. Riječima stare izreke: “Od udaraca sjekirom stablo će pasti, ali šuma ne mijenja zgled izgled, ,, n nne ee uništ uništuništi ii se sese, ,, n nne ee degradir degradirdegradira aa se, naprotiv obnavlja se postaje još snažnija i bujnija”. Postignuti napredak u području korištenja šuma znakovit je, a nove tehnologije tomu doprinose pod uvjetom korektne primjene. Održivo gospodarenje šu- mama postalo je neizostavan “kormilarov kompas”, a tehnologija s inovacijama treba se oslanjati ne samo na znanost, već i na kulturu. Giovanni Hippoliti : Problematika korištenja šuma Do polovice prošlog stoljeća, prije uvođenja mehanizacije u šumske poslove, drvo se u Italiji uglavnom prodavalo u stojećem stanju. Kupci su bili trgovci, a u manjim količinama i male pilane, koje su ubrzo nestale. Kupci drveta u stojećem stanju poslove sječe, izrade i izvlačenja drveta povjeravali su poduzetnicima, koji su mogli organizirati i djelomično financirati posao. Cijena drveta u panjačama određivala se po procjeni ili po prostornim metrima. Sjekači su plaćani po prostornim metrima drveta složenog u šumi, a ako se drvo upotrebljavalo za paljenje ugljena po količini izraženoj u težini vreća na tovaru mula, koji je iznosio 70–80 kg po rimskoj mjeri ili 100 kg po toskanskoj mjeri. U sjemenjačama se cijena utvrđivala na bazi kubature doznačenih stabala ili po izmjeri izrađenog drveta kod panja. Ista izmjera koristila se i za plaćanje radnika. Sječa i izrada obavljala se ručnim alatima, iznošenje prostornog drveta i vuča oblog drveta animalnom spregom (samarica i šlajs). Za iznošenje drveta najčešće su se upotrebljavale mule, a za vuču konji i volovi. Potrebni alati bili su u vlasništvu radnika. Izrada i održavanje vlaka za vuču i iznošenje drveta bila je sastavni dio pogodbe i uključena u cijenu. Samo kod velikih posjednika drvo nije prodavano kod panja, već dopremljeno na cestu ili izravno na pilanu. Gusto naseljena planinska sela osiguravala su dovoljno radne snage, koja je posao u šumi kombinirala s poslovima u poljoprivredi. U drugoj polovici prošlog stoljeća ekonomska i socijalna slika sasvim se promijenila. Porast troškova izrade drveta povećavao se 10 puta brže od cijene drveta. Prorijeđena sela više nisu osiguravala jeftinu radnu snagu koja bi 6 do 9 mjeseci radila u šumi. Uvođenje mehanizacije u šumarstvo krajem 60-ih godina samo je djelomično riješilo taj problem, ali je u zamjenu donijelo niz drugih problema. Za upravljanje ovakvim snažnim strojevima od nekoliko stotina kw nije dovoljna samo vještina stečena običnim radom, jer to nije isto što i raditi s parom konja ili volova i vlastitom snagom. Osim poznavanja šume i uvjeta rada u šumi, potrebno je poznavati mehaniku, hidrauliku, elektroniku, pa čak i informatiku. Investicije u takve strojeve su velike, oko 100000 Eura za jednostavnu opremu, a preko 500000 Eura za kompletne moderne strojeve. Amortizirati ovako velika sredstva moguće je samo radeći godišnje više od 10000 kubika (uporaba harvestera i forwardera). Većina talijanskih šumovlasnika ne može podnijeti tolike investicije, zato je primjena ove moderne mehanizacije limitirana na specijalizirane poduzetnike koji rade za više šumoposjednika. Osim velikih investicija u mehanizaciju, troškova njene amortizacije i kvalificiranih radnika postoje problemi infrastrukture, jer postojeće šumske vlake nisu prikladne za rad teške mehanizacije. Nove prometnice trebaju biti trajne konstrukcije koje ustvari treba napraviti šumoposjednik, a on najčešće nije zainteresiran da to bude izvedeno kvalitetno, pa ova skupa mehanizacija ne može dati optimalne rezultate. Ovi specijalizirani strojevi mogu postizati dobre rezultate samo u uvjetima koji zadovoljavaju njihove karakteristike, tako je na primjer s harvesterom moguće raditi do maksimalnog nagiba od 40 %, a tako i ostali strojevi imaju svoja ograničenja, zbog kojih se poduzetnici ne žele izložiti riziku rada u neodgovarajućim okolnostima. |