DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 121     <-- 121 -->        PDF

Iz prirodne baštine Istre


KAMENJAK


Na poluotoku Istri Premantura je najjužnije naselje.
Od nje prema jugu u dužinu od 4–5 kilometara proteže
se rt Kamenjak, površine oko 5 km2. Obale su mu razvedene
i u njihovoj blizini je nekoliko otočića i školjeva.
Dugi obalni pojas svojom nam razvedenošću otkriva zanimljive
geomorfološke pojave. Izduljenost Kamenjaka
i njegova dobra izloženost maritimnim utjecajima sjevernog
Jadrana, uvjetovala je i pojačani maritimni utjecaj
na njegov živi svijet, u puno većoj mjeri nego na ostalim
sličnim okolnim dijelovima Istre i Hrvatskog primorja.
Ponegdje je obala stjenovita i strma u obliku ma-


Slika 1. Dio južnih predjela Kamenjaka


Uz obalnu crtu raspoređena je raznolika vegetacija,
često itekako bujna, a na nekim dijelovima obalnog pojasa
žive rijetke biljke hrvatske flore (Anthemis tomentosa
i dr.) koje tu imaju jedino nalazište u Hrvatskoj.


Središnji dio Kamenjaka nalikuje maloj vapnenačkoj
visoravni, blago valovitoj i gotovo bez šumske vegetacije.
Nju nalazimo najviše uz rubove zapadnih i istočnih
dijelova u obliku borovih šumaraka ili guste
makije. U tim područjima je i dio obradivih površina
na dubljim tlima, tako da je kroz cijelu površinu Kamenjaka
prošarana mrežom bijelih putova raspoređenih u
svim smjerovima. Najveći dio tala središnjeg dijela
Kamenjaka je plitak, dijelom skeletoidan, pa se padaline
brzo gube u vapnenačkoj podlozi.


Zbog fiziološke suše termofilna i kserofilna vegetacija
ne sadrži viših drvenastih vrsta već su uz mršave
travnjačke površine najbolje razvijeni garizi, gušći ili
rjeđi, raznih vrsta bušina, obične borovice, brnistre i
visokog vrijesa, koji u južnom dijelu mjestimično poprimaju
izgled niske guste ili prorijeđene makije. Međutim,
i u onom središnjem dijelu Kamenjaka u kojemu
prevladava niska i mršava travnjačka vegetacija,


lih klifova, na nekim mjestima je niska i postupno se
spušta do razine mora, drugdje je obalni pojas stjenovit
sa stubasto poredanim kamenim vapnenačkim pločama,
u kojima je abrazijom nastalo mnogo zanimljivih geomorfoloških
tvorevina kao što su potkapine, male poluspilje,
stijene s dubokim i oštrim škrapama ili jame rikavice
iz kojih odjekuje mlat mora. Na obalnim stijenama
tu i tamo je deblji sloj crvenice prekriven slojem vegetacije
gdje su nastali sitni erozijski oblici, pa su ti dijelovi
obale vrlo slikoviti.


Slika 2. Slikovita stjenovita obala Kamenjaka u južnom dijelu


mjestimično rastu rijetke sastojine borovice i garig bušina,
tako da se nerijetko i ti krajolici ističu znatnom
vegetacijskom raznolikošću. Ovakav botanički sastav
na Kamenjaku tijekom najvećeg dijela vegetacijskog
razdoblja pruža vrlo privlačnu sliku zbog raznolikosti
boja, mirisa i oblika koje tu nalazimo.


Botanički je na Kamenjaku najznačajnija niska vegetacija
travnjaka, koji se u najvećem dijelu nalaze pod
snažnim i raznolikim utjecajima čovjeka. Na tim travnatim
površinama živi razmjerno velik broj biljnih vrsta,
dobro prilagođenih ovim submediteranskim i eumediteranskim
uvjetima podneblja. Ponajprije su to razne
vrste kaćunovica ili orhideja (Orchidaceae) kojih je do
danas poznato na ovim staništima oko 20 vrsta. Među
njima se nalazi i nekolicina naših endemičnih oblika,
kao što je istarska kukavica (Serapias istriaca), česta
ali tek nedavno otkrivena svojta. Njezin pronalazak tek
prije koju godinu na svoj način govori ne samo o osebujnosti
ovih biotopa, već i znatnoj neistraženosti ovoga
dijela naše flore, jer i unatoč tolikog biljnog bogatstva
Kamenjaka, napose onog orhidejskog, ta svojta
ostala je nepoznata do u najnovije vrijeme. Tim više,




ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 122     <-- 122 -->        PDF

Slika 3. Dio obalnog pojasa s bogatijom vegetacijom


što na Kamenjaku istarska kukavica ima populaciju od
tisuća i tisuća primjeraka raspoređenih u većim ili manjim
skupinama. Ta česta biljka naraste 20 do 30 cm
visoko i u travnatoj vegetaciji ističe se u vrijeme cvatnje
krupnim skerletno crvenim jezičastim cvjetovima.
Kad je vlage više, u vrijeme vegetacije, tratina se mjestimično
crveni od mnoštva primjeraka koji kao da
plamte u travnatom pokrivaču, pomiješani s glavicama
djetelina sličnih boja i visine. Posebno vlažno i toplo
proljeće 2004. godine na ovim staništima očitovalo se
u nevjerojatnoj bujnosti travnatog pokrivača, koji je u
to doba bio visinom i biomasom barem 5 do 10 puta
viši i bogatiji. Neke svojte trava iz rodova Bromus, Festuca
i Holcus narasle su i preko 120 cm visine, zakrilivši
i mnoge niske grmove obične borovice, a veliko crvenilo
cvjetova istarske kukavice prekrilo je svaku slobodnu
površinu pri tlu. Dapače, uzevši u obzir stanje vegetacije
na ovom istom staništu jednu ili dvije godine ranije,
iste godine moglo se zapaziti kako je broj njezinih primjeraka
barem trostruko ili peterostruko veći nego prije.
Nekadašnji suhi i mršavi travnjak na plitkom vapnenastom
tlu sada je postao bujna zelena površina, na kojoj se
prizemno bilje zamjećivalo tek kad bi se posve približili
ili malo razgrnuli visoke vlati trava.


Uz ovu svojtu nazočan je i njezin endemični križanac
s jezičastom kukavicom (Serapias lingua), imenovan
prema obližnjem gradu Puli (Serapias x pulae) sa
znatnim brojem primjeraka i s velikom individualnom
varijabilnošću.


U nekim dijelovima gaženih tratina živi i mala svilenasta
kokica (Ophrys bombyliflora) s nevjerojatno
velikim brojem primjeraka, najvećim koliko je do danas
poznato, ne samo u Hrvatskoj. Među endemičnim
oblicima orhideja na Kamenjaku raste i Uncova kokica
(Ophrys untchjii). Već i isticanje samo ovih vrsta pokazuje
kako je ovo stanište u odnosu na brojnost i endemičnost
te osobitu kombinaciju svojti orhideja pravi
orhidejski vrt i veliki cvijetnjak koji bi, makar samo po
tome, teško našao premca negdje drugdje u našem pri-


Slika 4. Populacija endemične istarske kukavice (Serapias istriaca)
na Kamenjaku tijekom mjeseca svibnja


morskom pojasu i otocima, a vjerojatno i u drugim dijelovima
Sredozemlja.


Iako su predstavnici šumske vegetacije na Kamenjaku
razmjerno malobrojni, a degradacijski stadiji šumske
vegetacije zauzimaju najveće dijelove prostora,
upravo ovi posljednji, uz nazočne manje površine suhih
i zapuštenih travnjaka, predstavljaju botanički najvrjednije
i najbogatije dijelove. Zbog toga neki zastupaju
mišljenje kako na ovim prostorima Istre ne bi trebalo
provoditi nikakvu zakonsku zaštitu, jer, kako kažu,
upravo mnogobrojni utjecaji čovjeka osiguravaju postojeće
oblike vegetacije i prebogatu i jedinstvenu floru.
U protivnom slučaju progresivne vegetacijske sukcesije,
kažu, dovele bi ubrzo do nestanka pogodnih staništa
za niske vegetacije travnjaka i prorijeđenih gariga. Ipak
smatram, kako je izvjesni oblik zaštite prostora neophodan
kako bi se ublažile posljedice nekih nepovoljnih
djelatnosti čovjeka. Tako je primjerice, izvan zdravorazumske
logike i protivno zakonskoj zaštiti na ovim
prostorima održavati vojne vježbe, kao i dopustiti bilo
kakve aktivnosti turista kao i ostalih namjernika.


Iz svega što je rečeno, postojeću zakonsku zaštitu
Kamenjaka kao značajnog krajolika, odnosno botaničkog
rezervata najviše vrste što bi trebalo, konačno i
provesti, ne bi trebalo shvatiti samo kao formalnu zakonsku
odredbu, već bi konkretnim mjerama zaštite
sve to trebalo i provoditi. Bez obzira da li mjesne vlasti
i odgovarajuće institucije na državnoj razini to shvaćaju
ili ne, ili im je potrebno još neko vrijeme da im stranci
to predlože, Kamenjak kao mali dio poluotoka Istre i
Hrvatske u botaničkom pogledu svakako to zaslužuje.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.