DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 118 <-- 118 --> PDF |
lacija smještena je u močvarnim predjelima Nizozemske uz Sjeverno more. Na zimovanje odlazi u sjevernu Afriku ( Sudan, Etiopija), a manji broj zimuje i u južnim dijelovima Sredozemlja. Iz hrvatske fl Žličarka je zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj. Tekst i fotografije: Krunoslav Arač, dipl. ing. šum. ŽUĆKASTA DALMATINSKA KOKICA (Ophrys flavicans VIS.) NAJSTARIJI ORHIDEJSKI ENDEM U UU HRVATSKOJ FLORI U bogatoj orhidejskoj flori Hrvatske (K r an j č e v, 2005.) posebno mjesto zauzima jedna od najstarijih poznatih svojti u Hrvatskoj te prvi i najstariji hrvatski endem, žućkasta dalmatinska kokica (Ophrys flavicans Visiani). Još davne 1843. godine opisao ju je Šibenčanin Roberto de Visiani u svom čuvenom i danas aktualnom djelu Flora Dalmatica. Prvi opis svojte uslijedio je nakon primitka jednog primjerka biljke koji je Visianiu dostavio njegov dugogodišnji suradnik, ljekarnik i florist u Trogiru, g. Andrija Andrić. Njegov herbarij s popisom vrsta sakupljenih u okolici Trogira, objavio je u Splitu 1914. godine g. R. Slade Šilović. Na str. 19. autor navodi : “U herbaru Andrije Andrića nalazi se još poseban snopić u kojemu je do 20 osušenih egzemplara po ( Andriću znamenitog Ophrys flavicans što ga je našao na brdu Brnistrovici kod Trogira. Među njima ima i po koji Orchis provincialis i drugih varieteta ovih vrsta”. U spomenutom popisu vrsta vidljivo je kako žućkaste dalmatinske kokice nije bilo. Potvrdu za to dobio sam i iz Muzeja grada Trogira 16. 10. 2003. godine, gdje se čuva spomenuti herbarij. Isto tako u muzeju nema dodatka tom herbariju u kojemu je bilo tih dvadesetak primjeraka O. flavicans koje je naknadno prikupio g. Andrija Andrić i koje je namjeravao poslati Visianiu, ali iz nepoznatih razloga to nije učinio. Zbog toga, unatoč svestranoj potrazi, danas nije moguće više steći uvid u taj materijal i, eventualno, načiniti provjeru prvobitnog opisa svojte. Naime, prema vlastitim istraživanjima i opažanjima na terenu prvobitni Visianiev opis svojte ne odgovara u cijelosti recentnom stanju na terenu, te se čini kako je on učinjen na temelju jednog jedinog, i to netipičnog primjerka biljke ubranog na lokalitetu Brnistrovica iznad grada Trogira. Osim toga, u tom prvom opisu nedostaju neki podaci o raširenosti svojte i njezinom arealu, što ni do danas nije u potpunosti poznato. Nakon prvog nalaza svojte i njezinog opisa 1843. godine, 1869. godine u djelu Flora Croatica J. Schlossera i Lj. Vukotinović a , poštuje se prvobitni naziv svojte, no njezin opis slijedi netočnosti i nedorečenosti teksta autora svojte R. Visiania i čini se kako je u najvećem dijelu prepisan. Godine 1936. spominje je i Mađar A. Degen u također čuvenom djelu Flora Velebitica, koristeći u najvećoj mjeri Visianiev opis. Međutim, on navodi svojtu pod imenom Ophrys bertolonii var. dalmatica Murr. i spominje novi lokalitet, područje “između Obrovca i Zadra” na kamenitim i humoznim tlima na području bregova. Uz neko Rasprostranjenost vrste Ophrys flavicans VIS. (Orchidaceae) u Hrvatskoj liko vlastitih pokušaja, taj lokalitet, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 119 <-- 119 --> PDF |
tj. područje između Obrovca i Zadra, nije bilo moguće u cijelosti istražiti zbog opasnosti od mina zaostalih iz Domovinskog rata. U kapitalnom djelu T. Tu t i n: Flora Europaea iz 1980. godine svojta se navodi pod imenom Ophrys bertolonii var. flavicans. Svojtu nakon 1980. navode P. Gölz i H. Rein- hard 1986. godine u svom radu Orchideen in Jugoslavien za područje sjeverno od naselja Rogoznice, gdje se svojta i danas nalazi u najvećoj populaciji. No, i u ovom radu, kao i u narednim P. Delforga iz 1994. i 2001., opis i popratni komentari o taksonomskom statusu svojte u cijelosti se ne slažu s činjenicama na terenu. Tek najnoviji vodič P. Delforga za europske orhideje konačno priznaje ovoj svojti status vrste. Naravno, i u tim najnovijim radovima ne govori se o arealu svojte koji je ostao sve do danas samo djelomično poznat. Pod imenom Ophrys x flavicans VIS., dakle, kao hibridni oblik, svojta se spominje i u suvremenom Indexu Florae Croaticae iz 2000. godine (Ni k o li ć , Hr š a k), što smatram pogrešnim i neprihvatljivim. Na temelju vlastitih višegodišnjih istraživanja (1997–2004.) donosim opis svojte prema recentnim opažanjima na terenu, kao i na temelju obilaska najvećeg dijela njezinoga areala. Biljka naraste 10-30 (-35) cm visoko. Prizemni listovi su u rozeti. Cvat rahli s 3-8 malih cvjetova. Sepale ovalno lancetaste, do 12 mm duge, ružičaste do ljubičaste, rijetko zelene, vrlo rijetko bjeličaste ili bijele. Petale do 8 mm duge, crvene do smeđe crvene, lancetaste, na Slika 1. Žućkasta dalmatinska kokica na staništimako kokod dd Rogoznice Slika 2. Cvijet vrhu su odrezane ili ušiljene, ponekad rubova malo izrezanih i malo valovitih, često tamnijih od sredine. Usna (8,5-) 9-(-11,5) 12 mm duga, (6-) 7-9 (-10) mm široka, cjelovita, eliptično jajasta, malo sedlasta, izdubljena, u sredini baršunasta, crveno smeđa s gustom žućkastosmeđom rubnom dlakavošću. Zrcalo je plavosivo, ponekad ljubičasto, malo, bliže vrhu usne, jednostavno, rijetko dvodijelno, sedlasto i sivkasto plavičastim obrubljeno. Privjesak je mali, trokutast, insertiran u utor usne. Označena šupljina šira nego dulja, između lažnih očiju. Mrljasto polje bjeličasto, nije uvijek jasno. Biljke rastu u manjim ili većim skupinama, ponekad vrlo brojno, u nekim slučajevima i do 100 biljaka na m2. Svojta je lokalna i na nekim nalazištima česta. Staništa su joj sunčana, suha i plitka tla na vapnencima, travnjaci s ekstenzivnim stočarenjem i zapuštenim kulturama (maslinici), garizi i kamenjare te kamenjarski travnjaci. Nazočna je i uz rijetke sastojine obične borovice, na ruderalnim staništima uz putove i staze, do 350 m visine nad morem. Na staništima kod Rogoznice gdje je populacija najbrojnija, svojta raste u zajednici sa sljedećim vrstama orhideja: Ophrys sphegodes, O. incubacea, O. bertolonii, O. sicula, Orchis quadripunctata, O. pauciflora, Serapias parviflora i Himantoglossum robertianum. Biljka je do sada zabilježena na sljedećim nalazištima: okolica Rogoznice (Jančevice), Kaštela (K. Gomili |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 120 <-- 120 --> PDF |
Slika 3. Cvijet, varijanta ca), o. Čiovo (Žedno, Barada), Bristivica, Plano, Sapina Doca, Trogir, Neorić, Unešić (G. Sitno), Brnistrovica. Svojta je razmjerno dosta varijabilna u veličini usne, dijelom i u njezinoj boji, izgledu petala i boji sepala te u obliku i veličini zrcala. Na staništima kod Rogoznice 29. 3. 2000. godine pronađen je hibrid sa svojtom Ophrys. incubacea. Hibridni primjerak je 15 cm visok i ima 4 cvijeta. Usna je dimenzija 12 x 10 mm s rogovima do 4 mm visokim, iznutra ogoljelim, po sredini je smeđe crvena, samtasta. Sepale ima blijedo zelene, u luku malo okrenute prema naprijed, 11 x 5 mm, ovalno lancetaste. Petale su lancetaste, blijedo crvenkaste, malo tamnijih rubova i malo neravnih, 8 x 2,5 mm, gole, na vrhu odrezane ili ušiljene. Zrcalo je bijelosivo, sjajno, središnje. Lažne oči su sjajne. Označena šupljina je svjetla, četvrtasta, u sredini malo tamnija. Privjesak vrlo mali, zelenkast, u utoru usne. Staminodijalnih mrlja nema. Cvate oko 20. 4., nešto kasnije od vršne cvatnje O. flavicans na tom lokalitetu. Žućkasta dalmatinska kokica cvate u 3 i 4 mjesecu, rjeđe do sredine svibnja na staništima koja su udaljenija od srednjodalmatinske obale. Na staništima ove svojte zamijećuje se velik antropogeni utjecaj koji ugrožava njezinu populaciju. Sva dosadašnja opažanja na terenu, kao i analiza morfološko-anatomskih i drugih značajki, pokazuje ispravnost Visianievog definiranja žućkaste dalmatinske kokice kao zasebne vrste u rodu Ophrys, a ne kao pod- Slika 4. Stanište O.,„:,;:„..o.Ro.o..Če (,;.;rr Slika 5. Hibridni oblik O. flavicans x O. incubacea kod Rogoznice (Jančevice) vrste ili kao hibridnog oblika među vrstama Ophrys sphegodes i O. tommasinii. Budućim istraživanjima trebalo bi konačno utvrditi areal ove svojte, provjeriti njezinu nazočnost u prostorima između Zadra i Obrovca, kao i istražiti njezine moguće prijelazne oblike u rubnim dijelovima areala gdje dolazi do preklapanja s nekim drugim srodnim vrstama. To je slučaj, primjerice, na nekim staništima na otoku Čiovu te u okolici naselja Bristivice. Također, zbog niza nepovoljnih utjecaja čovjeka te zbog ubrzanih prirodnih vegetacijskih sukcesija, vrstu bi trebalo tretirati u odgo oovarajućem stupnju ugroženosti, što se nije dogodilo nii u novoj Crvenoj knjizi vaskularne flore Republike Hrvatske iz 2005. godine, u kojoj se ova svojta ni ne spominje. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |