DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 113 <-- 113 --> PDF |
manja), od čega jednu trećinu čine čeljusti. Smatra se najvećim živućim kukcem u Hrvatskoj. S unutrašnje strane, a prema vrhu čeljusti “rogovi!” su nazubljeni, podsjećajući na paroške u rogovlja jelena (Cervus elaphus), po čemu je ova vrsta kao i cijela porodica (Lucanidae) dobila ime. Uz čeljusti jelenka rese i desetočlana ticala koja na vrhu završavaju listićavim proširenjima. Osnovna boja tijela i u mužjaka i u ženke je tamnosmeđa. Dok su hruštevi (Scarabaidae) poznati kao štetnici šumskog i kulturnog bilja, za njihova srodnika jelenka se to ne može reći. Iako žive u šumama, posebno hrastovim, ne spadaju u red fizioloških, već eventualno tehničkih štetnika. Živim stablima ne nanose štete. Jaja OBLJETNICE polažu u trule panjeve ili u zemlju kraj njih. Ličinke se razvijaju 5–6 godina, najčešće u srušenim stablima hrasta, u korijenskim prostorima listača. Nakon toga se zakukulje u većim šupljinama stabla, gdje se potpuno razviju do jeseni, da bi kukuljicu napustiIi tek u proljeće sljedeće godine. Od tri opisana. kornjaša, čiji likovi krase naše najnovije marke iz niza Hrvatska fauna, alpinska cvilidreta i jelenak proglašeni su zaštićenim vrstama u Hrvatskoj. Razlog tomu je njihova prorijeđenost, a kao posljedica prekomjernog uništavanja i promjena uvjeta života u staništima gdje obitavaju. Alojzije Frković 120. GODIŠNJICA ROĐENJA I 50. GODIŠNJICA SMRTI prof. dr. ANTUNA LEVAKOVIĆA – UZOR ZNANSTVENIKA Antun Levaković, rođen je 1885. u Rokovcima, a umro u Zagrebu 1955. Maturirao je na Vinkovačkoj gimnaziji 1903., završio Šumarsku akademiju u Zagrebu 1907, postigao doktorat Bečke “Bodenkulture” 1912., redoviti je sveučilišni profesor iz dendrometrije na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu (1920–1952), predstojnik Zavoda za šumske pokuse (1922–1952), dopisni član Akademíe Zemedelske u Pragu (1926) i gost profesor na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Sofiji (1936). Antun Levaković odgojio je velik broj šumarskih inženjera. Uredio je Prof. dr. sc. Antun Levaković deset knjiga Glasnika za šumske po1885 – 1955. ime često citira u šumarskim struč kuse na 3.374 stranice. Bio je urednik Šumarskog lista i to s prof. P et rač ić e m od 1920. do 1929., a samostalno od 1929. do 1940 g. Napisao je pedesetak znanstvenih radova iz područja dendometrije. Najveći je hrvatski šumarski znanstvenik u prvoj polovici XX. stoljeća. Najviše se proslavio svojim funkcijama rastenja drveća, jednadžbom za sastojinsku visinsku krivulju te novijim oblikom frekvencijske funkcije. Prije 120 godina rodio se, a prije 50 godina umro prof. dr. sc. Antun Levaković – uzor znanstvenik. Bio je najveći hrvatski šumarski znanstvenik svoga vremena. Udario je temelje znanstvenim istraživanjima u šumama hrasta lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta svojom disertacijom obranjenom 1912. na “Bodenkulturi” u Beču. Rast i prirast šumskih vrsta drveća bila je najvažnija tema u Levakovićevom životu. Nakon svoje disertacije, 10 godina kasnije, posvećuje tri stranice svoje Dendrometrije odnosu tečajnoga i poprečnoga dobnog prirasta; matematički dokazuje da je poprečni dobni prirast jednak tečajnom, kada ovaj posljednji kulminira. To će biti misao vodilja svih daljnjih istraživanja, ne samo Levakovićevih. Levaković se najviše proslavio time što je formulirao zakonitosti rasta šumskih vrsta drveća. Njegova formula o rastu u stalnoj je primjeni u šumarstvu i u stručnoj i u znanstvenoj literaturi, pa se njegovo nim i znanstvenim radovima. Ne samo formula o rastu, nego i formule visinskih krivulja i sastojinske strukture, pronijele su Levakovićevo ime šumarskim svijetom u znanstvenoj literaturi. Imajući pred očima vrijednost znanstvenih radova dr. sc. Antuna Levakovića, Centar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima organizirao je Znanstveni skup o Antunu Levakoviću 1990. godine u Vinkovcima. Na skupu je održano trinaest referata koji su 1992. objelodanjeni u posebnoj knjizi pod nazivom Zbornik o Antunu Levakoviću. Knjiga sadrži na 200 stranica 10 referata i Bibliografiju Centra za znanstveni rad JAZU – Vinkovci za razdoblje od 1971. do 1990. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 114 <-- 114 --> PDF |
Za vrijeme Znanstvenoga skupa o Antunu Levakoviću održano je u Vinkovcima, Rokovcima i Andrijaševcima nekoliko manifestacija. Najznačajnija je manifestacija otkrivanje spomen ploče Antunu Levakoviću na rodnoj kući u Rokovcima dana 6. prosinca 1990. Iako je o prof. Levakoviću napisano mnogo, ipak njegov cjelokupni znanstveni opus još uvijek čeka kom pletniju obradu, posebice u pogledu njegovih kritičkih i polemičkih znanstvenih rasprava. Kao uspomenu i u znak štovanja prema prof. Levakoviću, predstavljamo fotokopiju posvete svom dobrotvoru Marijanu Mihaljkoviću, bivšem predsjedniku Brodske imovne op ćine, kojemu je tu knjigu poklonio . Popis radova Antuna Levakovića Vergleichende Untersuchungen über Zuwachsleistungen der slavonischen Eiche, Esche und Ulme. Disertacija, u prevedenom izvatku tiskana u Šumarskom listu, 1913., str. 321–342. Ustanovljenje kockovne sadržine sastojina po tzv. vinkovačkom načinu. Šumarski list, 1915., str. 1–23. O ustanovljivanju srednje sastojinske starosti. Šumarski list, 1917., str. 357–394. O uporabi 3. i 4. priloga D Šum. zakona. Šumarski list, 1918., str. 75–87. O prirastu i postotku prirasta. Šumarski list, 1918., str. 279–348. Über die Berechnung des mittleren Bestandesalters. Forst. Centralbl. 1918., str. 81–102, 145–152. Zaokruživanje promjera kod klupovanja sastojina. Šumarski list, 1919., str. 343–350; 1920., str. 7–14, 179–185. O primjernim stablima kod kubisanja sastojina. Šumarski list, 1920., str. 57–107. O točnosti i praktičnosti raznih metoda za kubisanje sastojina. Šumarski list, 1920., str. 197–225, 257–281, 317–350. 1 Originalnu posvetu posjeduje magistar znanosti Ivan Rajković, dipl. ing. šumarstva iz Vinkovaca. Osvrt na pitanje o upotrebi 3. i 4. priloga D Šum. zakona. Šumarski list, 1921., str. 5–14. Die Bestandesmassenaufnahme mittels Probestämen. Bisherige und neue Gesichtspunkte. Wien, 1922., str. 1–102. Dendometrija (Udžbenik i priručnik). Zagreb, 1922., str. 1–356. Još nešto o veličini dopustivog zaokruženja u očitavanju promjera prigodom klupovanja sastojina. Šumarski list, 1923., str. 199–203. O ustanovljivanju drvne količine sortimenata pomoću apstraktnih primjerenih stabala i tzv. dendrometara. Šumarski list, 1923., str. 697–712. Über einige Probleme in der forst. Zuwachsprozentslehre. Centralblatt für das gesamte Forstwesen. Wien, 1923., str. 209–238. Prilog k pitanju izmjere promjera na nepravilnim poprečnim prerezima debla. Šumarski list, 1924., str. 123–136, 180–190, 225–241. O pogreškama skopčanim sa mjerenjem stabala u oborenom i osovnom stanju. Šumarski list, 1924., str. 645–662. O količini otpatka pri obdjelavanju oblovine u oštrobridne grede. Šumarski list, 1925., str. 213–228, 267–284. |