DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 99 <-- 99 --> PDF |
STRUČNO-TURISTIČKA EKSKURZIJA HŠD-a OGRANAK KARLOVAC U BELGIJU I IRSKU 15 - 21. ožujka 2005. godine Na temelju ideje koja je rođena prije tri godine, članovi karlovačkoga ogranka Hrvatskog šumarskog društva organizirali su stručno-turističku ekskurziju u Republiku Irsku. Nakon obavljenih priprema na put su krenula 22 putnika. Polazak je bio 15. ožujka 2005. godine u 22:00 sata iz Karlovca. Udobnim autobusom putovali smo skoro čitavu noć i stigli u zračnu luku Venecija- Treviso u 5:00 sati. Tu je slijedilo čekanje na prvi let zrakoplova u sklopu ove ekskurzije. Uzlijetanje avionom irske kompanije Ryanair bilo je u 8:20 sati. Budući je vrijeme bilo lijepo, tijekom leta pružao se prekrasan pogled na snijegom prekrivene Alpe. Nakon sat i 35 minuta leta sletjeli smo u zrakoplovnu luku Bruxelles-Charleroi. Kako je nastavak leta za Irsku bio tek popodne u 17:35 sati, vrijeme je do tada iskorišteno za posjet glavnom gradu Belgije Bruxellesu i sjedištu Europske komisije te mnogih drugih europskih institucija. Prvu znamenitost grada koju smo vidjeli bio je Atomium, izgrađen 1958. godine za Svjetsku izložbu, poslije koje je trebao biti uklonjen, a na kraju je postao zaštitni znak Bruxellesa. Vozeći se gradom vidjeli smo Laeken, područje gdje se nalaze kineski paviljon, japanski toranj i kraljevska palača (Châteaux Royal de Laeken), ured kralja Palais Royale, briselski park s parlamentom, katedralu st. Michel et Gudule, Parc du Cinquantenaire- veliki projekt Leopolda II, započet povodom proslave 50. godišnjice belgijske nezavisnosti (1880) sa slavolukom po uzoru na Arc de Triomphe u Parizu te europsku četvrt. U kraćoj šetnji došli smo do najljepšeg gradskog trga, Grand Palace, u čijoj se blizini nalazi poznata skulptura dječaka koji piški, Manneken Pis. Prije povratka u zračnu luku svatko je prema sklonostima odlučio probati poznate belgijske prehrambene proizvode, pivo i čokoladu. Uglavnom je to bilo pivo. Drugi let na ovoj ekskurziji nije bio sretan što se tiče vremena, tako da je pogled padao samo na bijele oblake iznad kojih se letjelo. U zračnu luku Dublin sletjeli smo nakon sat i 35 minuta vožnje, s tim da je satove trebalo pomaknuti sat unatrag kako bi se uskladili s vremenskom zonom. Već prvi susret s Irskom ostavio je dojam moderne, uređene države u kojoj su neke stvari za nas ipak bile naopake, ponajprije volan u autobusu s desne strane i vožnja lijevom stranom ceste. Republika Irska u koju smo stigli, obuhvaća južni i zapadni dio irskog otoka. Preostali dio otoka je Sjeverna Irska, koja se nalazi u sastavu Velike Britanije. Površina države je 70.273 km2, a naseljava ju 3,9 milijuna stanovnika. Uglavnom je nizinska s niskim uzvisinama, a samo dijelom brdovita i brežuljkasta. Ima izrazitu oceansku klimu s blagim zimama i svježim ljetima te s dosta oborina uz rijetke snježne padaline. Službeni jezici su irski, kojim se služi tek 2 % stanovništa i engleski jezik. Povijest Irske bila je vrlo burna od naseljavanja keltskih plemena oko 400. godine prije Krista do 20. stoljeća kada je 1949. godine postala neovisna Republika Irska. Brojni spomenici odraz su te burne prošlosti, a danas su velike turističke atrakcije, dio kojih ćemo posjetiti. Počet ćemo s glavnim gradom Dublinom ili Baile Atha Cliath na irskom. Nakon udobne vožnje stigli smo u hotel Days te nakon smještaja po sobama dobili svoju prvu večeru. Večera kao i obroci sljedeća dva dana posluženi su nam u noćnom klubu koji je odmah pokraj hotela, a mogli smo u njega doći hotelskim liftom. Večera se sastojala od predjela, juhe ili salate, glavnog jela, deserta te obvezno na kraju kave ili čaja. Osoblje, koje je radilo kao posluga, bile su mlade Kineskinje i Poljakinje koje na taj način poboljšavaju svoj studenski standard za vrijeme studiranja u Irskoj. Nakon večere, morali smo zadovoljiti svoju znatiželju i posjetiti dublinske pivnice i pubove. Tu se vidi način života Iraca. Pivnice su bile pune gostiju, većinom mladih, ali nije izostajalo i starijih, a spolna struktura nikako nije bila narušena, jer su jednako bili zastupljeni i muškarci i žene. Što smo pili? Naravno, kao i domaćini, uglavnom pivo Guinness koje slovi za najpoznatije tamno pivo na svijetu. Dojam koji su Irci ostavili na nas bio je da se znaju zabavljati te da nisu opterećeni izgledom i ponašanjem. I tako u upijanju prvih dojmova došao je i kraj prvog dana putovanja. Trebalo je odspavati i doživjeti najvažniji dan u Irskoj, paradu svetog Patrika. Dan svetog Patrika (St. Patrick’s day), 17. ožujka, započeli smo irskim doručkom serviranim na švedskom stolu, što smo imali priliku konzumirati samo u Dublinu, jer kako se kasnije pokazalo, količine servirane hrane postale su manje idući prema zapadu Irske. I tako siti, nakon obilnog doručka i predvođeni našim vodi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 100 <-- 100 --> PDF |
čem, krenuli smo u upoznavanje Dublina. Pivnice, koje smo večer prije vidjeli u mraku, sada su nam se ukazale drukčije na danjem svjetlu. I specifičnosti koje nismo zapazili sada su bile tako očite, kao koloritna dublinska vrata na kućama. Krećući prema središtu grada prošli smo Grand canale koji je spojio Dublin s najvećom irskom rijekom Shannon, ali nikada nije poslužio za promet, jer se u međuvremenu sagradila željeznica kao jeftiniji oblik prijevoza. Na putu do katedrale svetog Patrika dospijeli smo do zgrade gdje su nam i srca zaigrala, jer se na njoj vijorila hrvatska zastava. Naravno, to je bilo veleposlanstvo Republike Hrvatske. I nakon toga, eto nas u nacionalnoj katedrali nazvanoj po pokrstitelju Iraca u 5. stoljeću, svetom Patriku. Katedrala po kraj sebe ima lijepo uređen park, a u njoj je pokopan Jonathan Swift, autor poznatih Guliverovih putovanja, koji je bio njen dekan. Sljedeća postaja bio je Dublinski dvorac u kojem se održava inauguracija Irskog predsjednika, a zanimljivo je da su posljednja dva predsjednika žene. Na mjestu današnjih vrtova dvorca bio je stari bazen zvan Dubh Linn (mračni bazen), a po tome je Dublin dobio ime. Nezaobilazan dio grada je Trinity College, sveučilište osnovano 1591. godine kao protestantsko, u kojemu se čuva poznata Book of Kells, svjetski prepoznatljiva i bogato ukrašena knjiga s religioznim tekstovima. Sve do 1970. godine katolici se nisu mogli na njega upisivati bez dopuštenja Katoličke crkve, koja to nije dopuštala iz protesta zbog prijašnje zabrane studiranja katolicima. U blizini sveučilišta na početku Grafton ulice je spomenik imaginarnoj ribarici iz pjesme, Molly Malone, koja je postala toliko poznata da su joj odlučili podići spomenik. Ulica Grafton je glavna trgovačka ulica Dublina pretvorena u pješačku zonu i poznata po svojim uličnim zabavljačima. Obilazeći sve te znamenitosti počeli smo osjećati duh parade te kupovati kape, šešire, šalove i druge rekvizite u irskim nacionalnim bojama (zelenoj, bijeloj i narančastoj) i simbolima (djetelina i harfa). Studentice, koje smo susreli u Sveučilištu kako kreću prema paradi, nosile su kantice s bojom i slikale su djetelinu po obrazima što se i nama svidjelo pa smo se i u tome priključili Ircima. Tako već dobro maskirani u Irce krenuli smo prema glavnoj ulici O’Connell gdje je trebala proći povorka. To je dugačka i široka ulica koja prelazi preko rijeke Liffey. U njoj se nalazi GPO zgrada, gdje je bio glavni stožer irskih snaga za vrijeme ustanka 1916. godine protiv engleske vladavine. Dva spomenika iz različitog vremena simboliziraju spoj starog i novog Dublina. Tako spomenik irskom katoličkom vođi Danielu O’Connellu, koji je 1829. godine postigao da se u britanskom parlamentu prihvati Zakon o emancipaciji katolika simbolizira borbu za oslobođenje, a 120 m visoki toranj Dublin Spire odražava moderno lice Dublina. Iz glavne ulice ulazi se u Temple Bar, kulturnu četvrt, raj za umjetnike i pisce s mnogo restorana i pivnica. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Sama parada slična je našem riječkom karnevalu, samo što na početku prolaze irski vojnici, gajdaši, barjaktari i ostali koji nose irske zastave. Poslije toga povorku sačinjavaju razne maskirane skupine, sve vrlo živopisne i vesele. Publika, koja sve to prati s jedne i druge strane ulice, uglavnom je obučena u irske boje i simbole. Nakon dva sata, koliko je trajala parada svetog Patrika, skupili smo se i krenuli zajedno s rijekom ljudi koja je ove godine bila rekordna, tako da je kroz Dublin prošlo oko 700.000 ljudi. Prošli smo kroz park St. Stephen’s Green gdje su ljudi uživali sjedeći na travi, neki čak u majicama kratkih rukava, što je za nas ipak bilo prehrabro. Ali, to smo viđali i sljedećih dana, jer su Irci naviknuti na oceansku klimu koja je nama izgledala kao naše travanjsko vrijeme. Iza parka, u ulici Earlsfort Terrace, skupljali su se ljudi uživajući u irskom plesu-ceilidhs. Sad već umorni od gužve i obilaska grada, polako smo se u skupinama počeli vraćati prema našem hotelu na odmor do večere. Poslije večere opet posjet pivnicama i doživljaj života u njima. Dok su jedni uživali slušajući izvorne irske pjesme koje su svirali i pjevali gosti u pivnici, drugi su uživali u drukčijoj zabavi s DJ-em koji je puštao raznoliku glazbu. Uz takav način zabave doživjeli smo i irsko dokazivanje muškosti koje je završilo tučom dva mlada Irca koji su cijelu večer zajedno pili, a na kraju završili krvavi. Nitko se zbog toga nije previše uzbuđivao i sve je brzo dovedeno u red, a s ratobornim mladićima pozabavila se irska policija, zvana Garda. Obogaćeni i ovakvim događajima ipak smo se uputili na spavanje u svoje mirne sobe, gdje se nije čula buka iz našeg prostora za doručak i večeru, tj. disco cluba. Treći dan na putu i siti nakon još jednog obilnog irskog doručka, oprostili smo se od Dublina i novim autobusom krenuli prema Newtown Mountkennedy u pokrajini Wicklow, gdje nas je čekao naš domaćin iz irske šumarske tvrtke Coillte, gospodin John Gilliland. Naš nam je domaćin poznat, jer je boravio u Hrvatskoj kao vođa konzultantske tvrtke Coillte Consult koja je izradila studiju restrukturiranja Hrvatskih šuma d.o.o. Ovaj put neće nam pričati o nama, već o sebi i njihovom poslovanju. Pozdravili smo se s gospodinom Gillilandom koji nam je zaželio dobrodošlicu i poveo nas na prvi kat u sobu za sastanke. Tu nas je čekao veliki ekran na kojem ćemo pogledati prezentaciju o poslovanju tvrtke Coillte. Svatko od nas dobio je i informativni materijal te kalendar i olovke, sve s logotipom Coillte, što na irskom znači-šuma. Nakon odslušane prezentacije, koju je vrlo dobro prevela naša voditeljica Maja, iako nije šumar, shvatili smo da okruženje i odnosi koji vladaju u Irskoj imaju vrlo malo sličnoga s Hrvatskom. To je ipak pravo tržišno gospodarstvo u kojoj nema nelikvidnosti, a sama tvrtka posluje ne samo u Irskoj već i diljem svijeta od Sjeverne Amerike do Afrike. Kako su šume na otoku davno posječene radi proširivanja pašnjaka, u vrijeme kada je tvrtka nastala 1989. godine dobili su u vlasništvo šume koje su predstavljale 1 % irske površine. Danas gospodare na 442.000 ha što je 7 % površine Irske. Glavne vrste drveća su sitkanska smreka (67 %) i američki borovac (16 %), a bjelogorica čini samo 4 % svih vrsta. Ophodnja većine vrsta je 40 godina. Godišnje posijeku oko 2,8 milijuna m3. U 2004. godini drvni i nedrvni prihodi činili su po 50 % ukupnih prihoda. Nedrvni prihodi ostvaruju se od prodaje rasadničkog materijala, prodaje božićnih drvaca koja se 80% izvoze u Englesku, Njemačku i Dansku, prihoda od turizma i rekreacije, prihoda od vlastite tvornice iverice, izgradnje drvenih kuća, uređenja okoliša uz ceste, industrijske zone i zgrade, obučavanja za rad u šumi, izgradnje mostova i prometnica te prodaje zemljišta za izgradnju različite infrastrukture. Prodano zemljište, za koje se ostvare značajni prihodi, nadoknađuje se kupnjom novoga. Sve u svemu, zemlja u kojoj nema starih šuma i šumarske tradicije ne mora ni brinuti o zaštiti i očuvanju onoga čega ni nema, a u prvom planu je samo profitabilno poslovanje sa što većom dobiti. Da bi se do toga došlo i oni su proveli vlastito restrukturiranje, tako da su od početnih 4.000 zaposlenih ljudi danas došli do 800 od čega je 400 proizvodnih, a 400 neproizvodnih radnika. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 102 <-- 102 --> PDF |
Upravnu zgradu griju vlastitom energanom na pelete što bi bilo nešto što možemo i mi primijeniti u Hrvatskoj. Nakon svega što smo vidjeli i saznali, uz kraću okrjepu u čajnoj kuhinji, zahvalili smo domaćinu i nakon zajedničkog fotografiranja krenuli dalje prema zapadu Irske. Put kojim smo prolazili počeo se mijenjati iz ravničarskog u brdski, gdje smo ubrzo vidjeli kulture crnogorice o kojoj smo slušali. Predjeli su podsjećali na naš Kordun i Liku. Inače, pokrajina Wicklow je najšumovitija pokrajina Irske. Ali, da ne zaboravimo da smo u Irskoj, ipak su prevladavali ograđeni pašnjaci s kravama i ovcama. Mjesto u koje smo se uputili bilo je Glendalough, sa samostanom kojega je utemeljio sveti Kevin u 6. stoljeću. Vidjeli smo dobro očuvan toranj, ostatke katedrale i crkvu svetog Kevina. Uz kulturne spomenike uživali smo u sunčanom danu i lijepom krajoliku. Biljka, koja je prevladavala cijelim putem i bila u fazi cvatnje s puno lijepih žutih cvjetova uljepšavajući okoliš, bila je Ulex europaeus L. s narodnim nazivima štipavac, žukina ili žutilovka. Uz kraće zadržavanje u restoranu morali smo dalje do zadnje postaje toga dana, grada Kilkennya. Smještaj u istoimenom hotelu i obilazak mjesta sada po ipak hladnijem, vjetrovitom vremenu, bar za nas, dok to na Ircima i Irkinjama nismo primjetili, jer su i dalje šetali kratkih rukava. Kilkenny je nekad imalo svoju “vješticu” Alice Kyteler koja je pokopala četiri muža i uspijela se spasiti od spaljivanja. Danas postoji stari dvorac (koji nam je zatvorio svoja vrata ispred nosa, jer je vrijeme za posjete završilo u 18 sati) i katedrala svetog Canice, zaštitnika grada. Ima i pivo Kilkenny, koje se većinom proizvodi u Dublinu u Guinness pivovari, ali je zadržalo stari naziv. To je pivo nešto manje jako od Guinnessa i nama je bolje odgovaralo. Sljedeće jutro donijelo nam je ružno, oblačno vrijeme. Kad smo nakon manje obilnog doručka nego u Dublinu krenuli dalje našim putem, vrijeme nas je obradovalo i opet postalo sunčano. Krajolik kroz koji smo se vozili opet je bio tipično irski, zelen, s kravama i ovcama. Prvo mjesto u koje smo stigli da bismo ga upoznali bio je lokalitet Rock of Cashel. Sveti Patrik ga je posjetio u 5. stoljeću. Vidjeli smo ostatke katedrale iz 13. stoljeća koja je napuštena u 18. stoljeću. Nakon kraćeg odmora i trošenja eura u suvenirnici, krenuli smo dalje prema gradu Limericku. To je grad slične veličine kao Karlovac, ali na prvi pogled razvijeniji s velikom industrijskom zonom. Cilj našeg posjeta bio je dvorac kralja Johna iz 13. stoljeća, što nam inače nije bilo u planu putovanja, ali nas je agencija koja je organizirala putovanje, počastila posjetom ovom dvorcu. Dvorac je sagrađen uz najveću irsku rijeku Shannon. Značajan je jer se u njemu u 17. stoljeću održala bitka, gdje je nakon poraza katolika od protestanata potpisan sporazum, kojim su privremeno prekinuti sukobi pripadnika ove dvije vjere. U sklopu dvorca danas se nalazi dobro organiziran muzej s audio- vizualnim prezentacijama iz prošlosti. Trebalo je krenuti dalje prema posljednoj, ali ne manje upečatljivoj točki našeg puta po Irskoj, jer grebeni Moher svrstavaju se u svjetska prirodna čuda. Grebeni (klifovi), slični našima na Kornatskim otocima, uzdižu se do 200 m iznad Atlantika i protežu 8 km uz njega. Vjetar koji tamo puše zahtijevao je dosta snage pri držanju fotoaparata i ovjekovječivanju viđenog. U blizini grebena nalazi se dvorac patuljka Leprechorne, za kojega legenda kaže da ima ćup zlata koji mu se smije uzeti ako ga se sretne. Puni dojmova i s manje eura u novčanicima, jer se opet trošilo u bogato opskrbljenoj suvenirnici, krenuli smo prema hotelu Oak Wood of Arms u blizini zračne luke Shannon. Kad smo stigli tamo, bili smo zadivljeni izgledom hotela sagrađenog prije 14 godina u baroknom stilu s puno hrastovine. Umorni od putovanja, ali sretni i zadovoljni svime viđenim i doživljenim, opustili smo se posljednju večer u hotelskom pubu u kojem je vladala gužva i dobro raspoloženje. Svanulo je jutro kad smo se oprostili s Irskom. Doručak, najmanji do sada, smještaj u autobus i pravac zra |