DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 94 <-- 94 --> PDF |
centimetara, temperatura tla ostaje otprilike u granicama od 10 do 13 Celzijevih stupnjeva. Kako se s te dubine prilazi površini tla, toplina se rasipa u atmosferu. To je korisno u zaštiti mladih presađenih biljaka od proljetnih hladnoća otpuštanjem topline tla u krošnju, ali je nepoželjno zimi kada je konzervacija topline u tlu pravilo. Snijeg, stelja, trave i drugi pokrivači tla zadržavaju toplinu tla i na taj način održavaju tlo toplim. U Bozemanu (Montana), ranog siječnja 1998. godine s oko 30 centimetara snježnog pokrivača, temperatura tla na dubini 61 centimetra bila je –1,1 °C, dok je temperatura zraka bila –32 °C. Na otvorenom, u zimi kada nema snijega ili ga ima malo, temperatura tla može postati opasno niska za korijenski sustav. Što je hladnija temperatura zraka i što duže traje, hladnija je i temperatura tla. Kako je kod većine biljaka većina korjenovih dlačica koje hrane biljku na 20 do 25 centimetara dubine, to je sloj tla o kojemu najviše treba razmišljati. Kritične temperature variraju u ovisnosti o vrsti i tipu korjenskog sustava, te dobu godine u kojemu je nastupilo oštećenje. Općenito govoreći, korijen ugiba na temperaturi tla između –3,9 i 12,2 °C ako se tlo ubrzano hladi. To se rijetko događa, ali kada se dogodi najčešče nije bilo nikakve zaštite tla. Kada ima dovoljno vremena za prilagodbu, korijenje počinje ugibati na općenito –11,1 °C, što opet ovisi o vrsti biljaka, vrsti tla i lokaciji većine korijenskog sustava. Korijenske dlačice jasena, Fraxinus L., ugibaju na –14 °C. Eksperimenti u labaratoriju s korijenskim sustavom jabuke, Malus Mill., pokazuju da je uginuće nastupilo na –2,8 °C ako su eksperimenti vođeni ljeti, a zimi neće uginuti ako se temperatura tla ne spusti na –12,2 °C. Kao i nadzemni dijelovi, i podzemni mogu odrvenjeti, ali je korijenje većine vrsta osjetljivije od nadzemnog dijela. Uginuće korijena događa se najčešće blizu korjenovog vrata – tamo gdje je zemljani pokrivač najplići. Tamo gdje zime nastupaju brzo, a temperature su vrlo niske, korijen je često oštećen. Posebno do oštećenja dolazi na laganim i suhim tlima i onda kada izostane snježni pokrivač ili kada ga je malo. No, ni zbijeno tlo ne zadržava toplinu. Veće ugibanje korijena događa se u suhom nego u vlažnom tlu. Korijenje koje je bliže deblu prilagođenije je hladnoći od onog koje je udaljenije. Tako duge hladne zime bez posebno hladnih noći dobre su za nadzemni dio biljke, ali loše za podzemni. Blage zime s nekoliko hladnih noći loše su za nadzemni, ali dobre za podzemni dio biljke. Nikako ne možete pobijediti. Ozljede korijenskog sustava uočava se tek idućeg vegetacijskog razdoblja. Ako je oštećen čitav korijenski sustav, a proljeće nije suho, možda će u proljeće početi rasti normalno stvarajući nove izbojke, listove, možda i cvjetove. Ili će potjerati, ali će listovi biti manji. Cvjetovi mogu uvenuti ubrzo nakon što su se otvorili. Možda će, ako se cvatnja relativno pravilno odvija, zametnuti i plodove. Tada odjednom, u ljeto, kada nastupi vruće i sušno razdoblje, biljka ugiba. Uginuće biljke može uslijediti ubrzo nakon listanja ako prevladavaju tople temperature ili pak ugibanje drveća može potrajati nekoliko godina. Tada svake godine biljka postaje sve slabija i na kraju ugiba, najčešće kao posljedica napada bolesti i/ili štetnika. Ako je samo dio korijenskog sustava oštećen, drvo će u proljeće početi polako stvarati nove izbojke. Tako se može ponašati i nekoliko godina dok se podzemni i nadzemnmi dio biljke ne usuglase u harmoniji. Mudro zalijevanje i prihranjivanje smanjit će ljetni stres. Ako je oštećenje korijenskog sustava samo blago, biljke se mogu oporaviti i bez zamjećivanja oštećenja. Kako bi se preduhitrilo oštećenje korijenskog sustava, treba upotrijebiti stelju ili treba zagrnuti tlo mekanim snijegom, ako je on na raspolaganju. Mekan, pahuljast snijeg odličan je izolator, a kompaktan snijeg ima malu sposobnost izolacije. Bilo koji pokrivač preko tla i korijenja sačuvat će toplinu. Organska stelja debela 10-tak centimetara ili čak posijana trava u nedostatku stelje ili snijega će pomoći. 4.5. Nepoznati uzroci Rane od orezivanja u jesen ili u zimu u suprotnosti su s prilagođenošću tkiva oko njih na hladnoću. Nije poznato potpuno objašnjenje tih procesa, ali je poznato kako postoji harmonično međusobno djelovanje. Stoga, ne orezujte u jesen osim mogućeg orezivanja oštećenih izbojaka ili orezivanja onih vrsta iz čijih će rana zbog orezivanja u proljeće teći previše soka – crnog oraha, Juglans nigra L., javora, Acer L. ili breze, Betula L.. 4.6. Mehanička ozljeda Težina snijega, posebno mokrog snijega i leda može izazvati snjegolom i ledolom, ponekad potpuno odlamajući grane s biljaka, a ponekad samo djelomično odvajajući granu od račvi. Ako se može pričekati, orezivanje je najbolje obaviti pred proljeće. Grane prilikom prijeloma kidaju koru. Oko toga se malo što može učiniti. Ranu treba očistiti i nadati se zdravom zacjeljenju. Malo napuknuće grana u račvi liječi se tako da se napuknuta grana priveže uz drugu kako bi oslabjele sile koje ih razdvajaju. To će pomoći zacjeljenje kambijalnom aktivnošću koja počinje u proljeće. Kako bi se izbjeglo oštećenje od snijega i leda, pomaže nježno stresanje snijega s grana. Činite to samo ako su temperature zraka iznad temperature smrzavanja. Ako su ispod te točke, ostavite snijeg na granama. Trešnja snijega može uzrokovati njihovo kidanje. No, postoji li izravna opasnost od snjegoloma, svakako se ipak odlučite za uklanjanje snijega s grana. Grane koje su teške i za koje postoji sumnja kako će se za oluje slomiti treba poduprijeti. |