DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 93     <-- 93 -->        PDF

4.3. Previše spremno reagiranje na kratko
razdoblje toplog vremena
4.3.1. Ugibanje mladih izbojaka
Neke biljke brzo reagiraju na višu temperaturu kada
je jednom prvo zimsko dormantno razdoblje prošlo. Primjerice,
izbojci maline počinju se buditi kada se temperatura
podigne na –2,8 °C. Buđenje se prvo događa
blizu vrha izbojka i nastavlja se ka dolje, ako toplo vrijeme
i dalje prevladava. Ako se to dogodi sredinom
zime i ako slijedi jaka hladnoća koja je iznenada nastupila,
izbojak će uginuti. Samo buđenje ovisi o vrsti i
temperaturama zraka i tla. Sve vrste se bude brže što su
temperature više, ali se breskvina prunika (breskva),
Prunus persica (L.) Batsch budi brže od jabuke, Malus
Mill., te trešnjina prunika, Prunus avium (L.) od običnog
jorgovana, Syringa vulgaris L.


4.3.2. Zimske ožegotine od sunca
Zimske ožegotine od sunca najčešće se pojavljuju u
kasnu zimu kada je sunce više na nebu, ali temperature
noću mogu biti vrlo niske. Jednom kada ih se uoči, kasno
je za njihovu prevenciju. Najčešće su problem listopadnog
drveća. Nakon završenog prvog zimskog dormantnog
razdoblja, jače i svjetlije, pa zato i opasnije,
sunčevo svjetlo kasne zime zagrijava koru i inicira metabolizam
u njoj. Bez lišća koje mu služi kao zaštita, na
osunčanim dijelovima debla i jačih grana, tople zrake
popodnevnog sunca zagrijavaju koru i kambij. Posebice
je ozljedama izloženo deblo do 90-tak cm visine,
kao i vrhovi visokih grana. Temperatura kore i kambija
je tada viša od temperature okoliša i može doseći 18 do
26 °C. Stanice se bude, a tkiva se odmrzavaju. Tada počinje
deaklimatizacija na hladnoću kao prva aktivnost
stanica. Aktivnim stanicama potrebna je voda koja im
u tom trenutku nije dostupna. Zato dolazi do isušivanja
tkiva. Problem je i veći kada zapušu vjetrovi. Pokrivač
od snijega ili bijelo obojana fasada obližnje zgrade ili
stelja od svijetlog kamenja samo pogoršavaju situaciju.
Ponekad postoje ekstremne razlike u temperaturi kore
od jedne do druge strane debla. Primjerice, temperatura
kore jabuke, Malus Mill., istodobno može varirati od
0 Celzijevih stupnjeva na sjevernoj strani do 20,6 °C
na jugozapadnoj strani. Kada sunce zađe, temperatura
se naglo spušta, primjerice na –6 °C. Dolazi do smrzavanja
vode u tkivima i do oštećenja tkiva. Ponovnim
zagrijavanjem, na mjestima oštećenja se voda gubi i
tkiva se isušuju. Kada se kambij i unutrašnji dio kore
osuše, okoravaju se s debla u dugačkim tracima. Ako
se okoravanje dogodi prstenasto na jednom dijelu
debla, biljka ugiba. Često je napadnuta samo jedna
strana debla. U tom slučaju drvo preživljava, ali je
oslabljeno. Insekti i mikroorganizmi imaju otvoren put
ulaska u biljku. Osim toga i estetska funkcija debla je
izgubljena. Najčešće su suncu izložene južna i jugozapadna
strana.


Drveće glatke kore puno je neotpornije na utjecaj
sunčevih zraka. Drveće s tamnom korom puno je osjetljivije
od onoga sa svijetlom, jer se tamna kora brže zagrijava.
Drveće s visokom krošnjom manje je otporno
od onog koje ima nisku krošnju ili čija se krošnja spušta
do zemlje i na taj način štiti deblo. Grmlje je jednako
zaštićeno kao i drveće koje ima krošnju do zemlje,
jer svojom krošnjom zasjenjuje niže pozicije. Neke
vrste su posebno osjetljive na zimske ožegotine od
sunčevih zraka, posebice šljivina prunika, Prunus domestica
L. javor, Acer, L., trešnjina prunika, Prunus
avium (L.) L., Sorbus L., glog, Crataegus L. i jabuka,
Malus Mill. Četinjače, općenito, nisu osjetljive na zimske
ožegotine od sunčevih zraka.


Kako mlada stabla imaju najčešće glatku koru i visoku
krošnju, to ih čini neotpornima na zimske štete od
sunčevih zraka. Mlada stabla tamne kore poput trobodnog
trnovca, Gleditsia triacanthos L., jasena, Fraxinus
L., hrasta, Quercus L., javora, Acer, L., lipe, Tilia L. i
vrbe, Salix L. su vrste visokog rizika.


4.4. Apsolutna hladnoća
4.4.1. Ozljede od mraza (raspukline na deblu)
U ovisnosti o jačini hladnoće duže smrzavanje stvara
raspukline u drvetu. Može otpasti sva kora oko mladih
biljaka. Dva primjera objašnjavaju različite stupnjeve
jednog te istog problema.
Smrzavanje koje duže potraje uzrokuje slabije kontrakcije
u deblu jednake magnitudi jednog goda. Brzi
pad temperature uzrokuje još veće kontrakcije u kori i
vanjskom drvu. Temperature u vanjskom drvu su hladnije
od onih u unutrašnjem, pa se jednako ne kontrahiraju.
To uzrokuje opadanje kore, pa ponekad kora
opadne na čitavom deblu. Temperature mjerene na stablu
jabuke pokazuju da se stabla prsnog promjera 15
do 20 centimetara razlikuju u temperaturi kore i svoga
središta za 1 do 2 stupnja R-a, a stabla prsnog promjera
od 61 centimetra za 5 do 7 R-a. To je sasvim dovoljno
za stvaranje unutrašnjih različitih sila. R podrazumijeva
relativnu razliku u temperaturi.
Ozljede su vrlo česte za jako hladnih, mirnih noći
od ponoći do zore, a onog koji ih čuje podsjećaju na
pucanj puške. Ako temperatura zagrije jutro, ozljeda se
zatvara brzo. Ako niste ranoranilac, možda nećete uočiti
ozljedu dok ne uočite zacijeljenu ranu kasnije tijekom
godine. Takva oštećenja češća su kod listača nego
kod četinjača. Najnaklonjeniji tome su brijest, Ulmus,
orah, Juglans, L., javor, Acer, L., prunike, Prunus L. i
jasen, Fraxinus L.
Povremeno unutarnje pukotine nastaju kada provodno
drvo pukne radijalno, a kora ostane neoštećena.


4.4.2. Uginuće korijenja
Zimi se tlo grije uglavnom odozdo. To se zove
“zemljano grijanje”. Na dubini od nekoliko desetaka