DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 93 <-- 93 --> PDF |
4.3. Previše spremno reagiranje na kratko razdoblje toplog vremena 4.3.1. Ugibanje mladih izbojaka Neke biljke brzo reagiraju na višu temperaturu kada je jednom prvo zimsko dormantno razdoblje prošlo. Primjerice, izbojci maline počinju se buditi kada se temperatura podigne na –2,8 °C. Buđenje se prvo događa blizu vrha izbojka i nastavlja se ka dolje, ako toplo vrijeme i dalje prevladava. Ako se to dogodi sredinom zime i ako slijedi jaka hladnoća koja je iznenada nastupila, izbojak će uginuti. Samo buđenje ovisi o vrsti i temperaturama zraka i tla. Sve vrste se bude brže što su temperature više, ali se breskvina prunika (breskva), Prunus persica (L.) Batsch budi brže od jabuke, Malus Mill., te trešnjina prunika, Prunus avium (L.) od običnog jorgovana, Syringa vulgaris L. 4.3.2. Zimske ožegotine od sunca Zimske ožegotine od sunca najčešće se pojavljuju u kasnu zimu kada je sunce više na nebu, ali temperature noću mogu biti vrlo niske. Jednom kada ih se uoči, kasno je za njihovu prevenciju. Najčešće su problem listopadnog drveća. Nakon završenog prvog zimskog dormantnog razdoblja, jače i svjetlije, pa zato i opasnije, sunčevo svjetlo kasne zime zagrijava koru i inicira metabolizam u njoj. Bez lišća koje mu služi kao zaštita, na osunčanim dijelovima debla i jačih grana, tople zrake popodnevnog sunca zagrijavaju koru i kambij. Posebice je ozljedama izloženo deblo do 90-tak cm visine, kao i vrhovi visokih grana. Temperatura kore i kambija je tada viša od temperature okoliša i može doseći 18 do 26 °C. Stanice se bude, a tkiva se odmrzavaju. Tada počinje deaklimatizacija na hladnoću kao prva aktivnost stanica. Aktivnim stanicama potrebna je voda koja im u tom trenutku nije dostupna. Zato dolazi do isušivanja tkiva. Problem je i veći kada zapušu vjetrovi. Pokrivač od snijega ili bijelo obojana fasada obližnje zgrade ili stelja od svijetlog kamenja samo pogoršavaju situaciju. Ponekad postoje ekstremne razlike u temperaturi kore od jedne do druge strane debla. Primjerice, temperatura kore jabuke, Malus Mill., istodobno može varirati od 0 Celzijevih stupnjeva na sjevernoj strani do 20,6 °C na jugozapadnoj strani. Kada sunce zađe, temperatura se naglo spušta, primjerice na –6 °C. Dolazi do smrzavanja vode u tkivima i do oštećenja tkiva. Ponovnim zagrijavanjem, na mjestima oštećenja se voda gubi i tkiva se isušuju. Kada se kambij i unutrašnji dio kore osuše, okoravaju se s debla u dugačkim tracima. Ako se okoravanje dogodi prstenasto na jednom dijelu debla, biljka ugiba. Često je napadnuta samo jedna strana debla. U tom slučaju drvo preživljava, ali je oslabljeno. Insekti i mikroorganizmi imaju otvoren put ulaska u biljku. Osim toga i estetska funkcija debla je izgubljena. Najčešće su suncu izložene južna i jugozapadna strana. Drveće glatke kore puno je neotpornije na utjecaj sunčevih zraka. Drveće s tamnom korom puno je osjetljivije od onoga sa svijetlom, jer se tamna kora brže zagrijava. Drveće s visokom krošnjom manje je otporno od onog koje ima nisku krošnju ili čija se krošnja spušta do zemlje i na taj način štiti deblo. Grmlje je jednako zaštićeno kao i drveće koje ima krošnju do zemlje, jer svojom krošnjom zasjenjuje niže pozicije. Neke vrste su posebno osjetljive na zimske ožegotine od sunčevih zraka, posebice šljivina prunika, Prunus domestica L. javor, Acer, L., trešnjina prunika, Prunus avium (L.) L., Sorbus L., glog, Crataegus L. i jabuka, Malus Mill. Četinjače, općenito, nisu osjetljive na zimske ožegotine od sunčevih zraka. Kako mlada stabla imaju najčešće glatku koru i visoku krošnju, to ih čini neotpornima na zimske štete od sunčevih zraka. Mlada stabla tamne kore poput trobodnog trnovca, Gleditsia triacanthos L., jasena, Fraxinus L., hrasta, Quercus L., javora, Acer, L., lipe, Tilia L. i vrbe, Salix L. su vrste visokog rizika. 4.4. Apsolutna hladnoća 4.4.1. Ozljede od mraza (raspukline na deblu) U ovisnosti o jačini hladnoće duže smrzavanje stvara raspukline u drvetu. Može otpasti sva kora oko mladih biljaka. Dva primjera objašnjavaju različite stupnjeve jednog te istog problema. Smrzavanje koje duže potraje uzrokuje slabije kontrakcije u deblu jednake magnitudi jednog goda. Brzi pad temperature uzrokuje još veće kontrakcije u kori i vanjskom drvu. Temperature u vanjskom drvu su hladnije od onih u unutrašnjem, pa se jednako ne kontrahiraju. To uzrokuje opadanje kore, pa ponekad kora opadne na čitavom deblu. Temperature mjerene na stablu jabuke pokazuju da se stabla prsnog promjera 15 do 20 centimetara razlikuju u temperaturi kore i svoga središta za 1 do 2 stupnja R-a, a stabla prsnog promjera od 61 centimetra za 5 do 7 R-a. To je sasvim dovoljno za stvaranje unutrašnjih različitih sila. R podrazumijeva relativnu razliku u temperaturi. Ozljede su vrlo česte za jako hladnih, mirnih noći od ponoći do zore, a onog koji ih čuje podsjećaju na pucanj puške. Ako temperatura zagrije jutro, ozljeda se zatvara brzo. Ako niste ranoranilac, možda nećete uočiti ozljedu dok ne uočite zacijeljenu ranu kasnije tijekom godine. Takva oštećenja češća su kod listača nego kod četinjača. Najnaklonjeniji tome su brijest, Ulmus, orah, Juglans, L., javor, Acer, L., prunike, Prunus L. i jasen, Fraxinus L. Povremeno unutarnje pukotine nastaju kada provodno drvo pukne radijalno, a kora ostane neoštećena. 4.4.2. Uginuće korijenja Zimi se tlo grije uglavnom odozdo. To se zove “zemljano grijanje”. Na dubini od nekoliko desetaka |