DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Slika 1. Prunus cerasus L., višnjina prunika – šteta od zime na deblu odmah iznad korijenskog vrata. (Foto: J. Vizentaner) U ovisnosti na veličinu štete, tijekom proljeća možda će se morati ukloniti čak i koja debela grana. Kružne ozljede saniraju se premošćivanjem tamo gdje je to izvedivo. Cijepljene biljke često pokazuju oštećenja blizu ili na mjestu cijepa. Cijepljene ruže češće ugibaju. Naime, tkivo na cijepu je često manje zrelo i mekše od drugih tkiva. Štete na tom dijelu biljke često znače kasniju smrt biljke. U ovom slučaju, premošćivanje nije moguće. Štititi debalca i mjesta cijepa steljom je poželjno, ali su biljke u tom slučaju podložnije štetama od glodavaca. 4.1.3. Manje pukotine nastale usljed mraza Iznenadna hladnoća u jesen može na mladim stablima izazvati manje pukotine kore. Debljina kore ovisi i o starosti biljke. No, i mlada i zrela stabla mogu trpjeti od istih oštećenja tijekom ekstremne hladnoće (–34 °C) usred zime. Pričvrstite koru natrag na ozljedu prije no što se posušila. Takve ozljede uobičajeno se zatvaraju brzo, čime se temperatura podigne sljedećeg jutra i ne traže dodatnu pozornost. U točki 4. se nalaze dodatna objašnjenja. 4.1.4. Odcjepljivanje kore Ovo je ozljeda koja predstavlja varijantu prethodne i također je uzrokovana nezrelošću tkiva kore. Obično se događa kada u ranu jesen slijedi hladno razdoblje. Ako je moguće, pokušajte koru vratiti na mjesto. 4.1.5. Mrtve “krpe” na debljim granama i deblu Tamne, suhe, uleknute mrlje ponekad se pojave ne na točno određenoj strani stabla kao rezultat utjecaja hladnoće na nedozrela tkiva u ranu jesen ili velike hladnoće sredinom zime. 4.1.6. Crno srce Provodna tkiva i tkiva zadužena za skladištenje pod utjecajem rane i/ili ekstremne hladnoće se oštećuju, a provodne cijevi se začepljuju. To uzrokuje tamnjenje okolnog tkiva. Ako ne dođe do pojave truleži, novo se tkivo može oblikovati, stablo se oporavlja, no nešto je oslabljene kondicije. 4.2. Manjak sposobnosti preživljavanja uvjeta zimske suše Oštećenja se uvijek događaju kada je gubitak vode veći od njzinog nadoknađivanja uzgonom. Svijetli, topli sunčani dani, posebno kada je vjetrovito, temperature zraka iznad točke smrzavanja i smrznuto tlo povećavaju stupanj ishlapljenja vode. Vjetar povećava problem. Izbojci manjeg promjera (bliži vrhu biljke, izbojci malina, vinove loze i sl.) imaju manji omjer površine i zapremine, pa tako proporcionalno gube više vode brže od debljih izbojaka. Uginuće izbojaka kod maline rezultat je nedovoljne odrvenjelosti kasnorasta ili ranog buđenja tijekom zime, kada nakon toga slijedi razdoblje jake hladnoće. Četinjače koje ostavljaju svoje lišće, osjetljivije su na oštećenja od hladnoće od listopadnog drveća i grmlja. Uvijek zelene biljke gube vodu kroz lišće čak i kada je transpiracija smanjena temperaturama ispod točke smrzavanja. Jednostavno rečeno, lišće gubi vodu brže no što ju može nadoknaditi pod suhim uvjetima. Čak i da je tlo djelomično odmrznuto, temperature zraka od samo nekoliko stupnjeva iznad smrzavanja ne omogućuju odmrzavanje vode u ksilemu i biljka ne može povući vodu do lišća. Posljedica navedenog je da je cijelo stablo promjenjive boje. Najčešća šteta je na južnoj i jugozapadnoj strani s puno razlike među vrstama. Mnoga oštećenja primjer su intercelularnog smrzavanja. Kada je lišće oštećeno, ono smeđi, najčešće na strani izloženoj vjetru. Prema G o u g h (1997), kada su oštećenja ozbiljna, sve iglice i pupovi ugibaju. Najčešće pupovi izbjegnu žešća oštećenja. |