DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Pokrivač od snijega je odličan, ako ga imate. Visinu
snježnog pokrivača možete povećati naguravanjem
oko biljke. Samo neka ostane bijel i pahuljast.


3.6. Mraz
Mraz može uništiti biljke na nekoliko načina. No,
ne oštećuje jako biljke sam mraz po sebi, koliko niske
temperature koje se javljaju zajedno s njim. Mraz oštećuje
tkiva dehidracijom, a ponekad jednostavno mehaničkim
oštećenjem. Ako se mraz pojavi ne znači da će
biljke biti odmah oštećene, ali i ako se ne pojavi ne
znači da neće biti oštećene. Sve ovisi o temperaturi.
Stupanj oštećenja biljke ovisi o vrsti biljke i njezinoj
sposobnosti aklimatizacije za hladno doba. Dok su
biljke dormantne, mraz im može puno slabije naštetiti.
U proljeće je problem oko cvjetova. Tkivo cvjetova
slabije podnosi hladne temperature, što je cvijet bliže
središtu biljke. Prema Gough (1998), većina biljka
koje od prirode rastu u Montani (SAD) kada su u punoj
cvatnji mogu tolerirati –1°C. Padne li temperatura u
doba cvatnje na –3 do –1°C, štete na cvjetovima su
znatne na ženskim tkivima cvijeta, ali ostali dio ostaje
neoštećen. Pregledom cvijeta uočavaju se ženski organi
koji su promijenili boju. To znači kako će se cvatnja
vizualno normalno odvijati, ali neće biti zametanja plodova
ili će plodova biti jako malo. Od –6 do –3 °C stradava
cijeli cvijet. Jako smrzavanje može ubiti i lisno
tkivo. Ako se to dogodi, biljka ne može početi fotosintetizirati
na vrijeme i znatno je oslabljena.


Kasniji mraz tijekom vegetacijskog razdoblja može
ubiti biljku. Rani mraz može oštetiti vrhove izbojaka
koji nisu odrvenjeli mnogih vrsta drveća. Oštećenja se
tada pokazuju u proljeće.


3.7. Biljni organi i tkiva
Tkiva iznad tla nisu jednako odrvenjela. Kada je
biljka u aktivnom rastu, kambij je jedan od najmanje
otpornih tkiva na hladnoću te naginje šteti od hladnoće.
Štete na kambiju mogu nastati kada u proljeće odjed


nom dođe do velike hladnoće, nakon što su izbojci počeli
rasti. Ta oštećenja će se sudariti s novim floemom i
ksilemom i poremetiti transport vode i hranjiva. Ali,
kambij je među najotpornijim tkivima u prvom zimskom
dormantnom razdoblju. Najmanje vjerojatno je
oštećenje kambija u to doba.


Cvjetni pupovi su među najmekšim dijelovima
nadzemnog dijela biljke. Unutar cvjetnih pupova, tučci
su najosjetljiviji. U jesen, cvjetni pupovi su više otporni
od lisnih pupova, ali u zimi su lisni pupovi otporniji
od cvjetnih. Ozljede cvjetnih pupova najčešće se
događaju kada biljka uđe nezrela u jesen ili kada se
vrlo brzo u jesen događaju nagla zahladnjenja. Potpuno
zreli cvjetni pupovi mogu također biti oštećeni tijekom
ekstremnih hladnih uvjeta ili kada tople temperature
nakon 1. siječnja slijede brza i izuzetno hladna razdoblja.
Tolerancija cvjetnih pupova također ovisi i o njihovom
spolu.


Stupanj tolerancije, osim u slučajevima ekstremno
niske hladnoće kada su i najbolje pripremljeni pupovi
uginuli, ovisi o stupnju napredovanja u proljeće. Što su
više napredovali, pupovi su osjetljiviji na oštećenja.


Najosjetljiviji organi i tkiva za aktivnog rasta su
kambij, mlada kora i provodni sustav. Najosjetljiviji organi
i tkiva u zimskom dormantnom razdoblju su cvjetni
pupovi, stara kora, srčika grančica i provodna tkiva.


Korijenski sustav


Kao što je prije spomenuto, korijenski sustav ne
ulazi u prvo zimsko dormantno razdoblje, već je cijelo
vrijeme u drugom zimskom dormantnom razdoblju.
Može rasti toliko dugo dok je temperatura tla pogodna
za rast, a ona ovisi o vrsti i iznosi između 0 i 5,5 °C.
Zbog toga što ne ulazi u prvo zimsko dormantno razdoblje,
korijen ne odrvenjava kao ostali dio biljke.
Srećom, prava potreba za tim je rijetka, jer iznad sebe
ima sloj zemlje, a ako ima sreće i sloj snijega ili stelje.
Različita tkiva korijena pokazuju različitu odrvenjelost.
Kambij i nezreo ksilem su najosjetljiviji.


4. Klasifikacija zimskih ozljeda i oštećenja od hladnoće
Oštećenja od hladnoće vrlo su širok pojam i nisu
jednostavan fenomen. Zbog jasnoće, možemo kategorizirati
oštećenja od hladnoće u šest širokih klasa prema
razlogu koji ih uzrokuje: pomanjkanje zrelog tkiva,
manjak sposobnosti preživljavanja zimske suše, previše
spremno reagiranje na kratka razdoblja toplog vremena,
apsolutna hladnoća, nepoznati uzroci i mehaničke
ozljede (Gough 12/2004).


Pomanjkanje zrelog tkiva


Kako bi se reducirala ova oštećenja, mora se poticati
odrvenjavanje tkiva u kasno ljeto i treba se biljka
zaštititi od ljetne defolijacije.


4.1.1. Uginuće vrhova grana
Od kasnog ljeta izbojci većine vrsta mogu izdržati
temperaturu od –6,7 do –9,4 °C. Ako temperatura padne
niže, posebice u ranu jesen i ako je bilo stimulacije
kasnog rasta, vrhovi grančica će uginuti. U proljeće
treba orezati uginule vrhove grančica.


4.1.2. Kružne ozljede i ozljede na rašljama
Najmekanija tkiva na granama i deblu su blizu
baze. Ova tkiva su ona koja se najkasnije pripreme za
zimu. Zbog tih razloga često su izložena ozljedama uzrokovana
ranom hladnoćom i proporcionalna su stupnju
pripreme za zimu (slika 1).