DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 87     <-- 87 -->        PDF

LITERATURA


Barengo, N., A. Rudow & P. Schwab, 2001:
Förderung seltener Baumarten auf der Schweizer
Alpennordseite: Speierling, Sorbus domestica
L. ETH Zürich/BUWAL.


B a r i t e a u , M., 2001: Service tree. In (E. Teissier du
Cros, ed.): Forest Genetic Resources Management
and Conservation. France as a Case Study.
Ministry of Agriculture and Fisheries, Bureau of
Genetic Resources, Commission of Forest Genetic
Resources, INRA DIC, Paris, France, 60 pp.


H e g i , G., 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa,
Band IV, Teil 2b. Verlag Paul Parey, Berlin,
Hamburg, 542 pp.


H e i t , C. E., 1967: Propagation from seed: 8. Fall
planting of fruit and hardwood seeds. American
Nurseryman 126 (4): 12–13, 85–90 pp.


Kausch-Blecken von Schmeling, W., 2000:
Der Speierling (Sorbus domestica L.). Verlag
Kausch, Bovenden. 177 pp.


M a t i ć , S. & J. Vu k e l i ć , 2001: Speierling und
Elsbeere in den Wäldern Kroatiens. Corminaria


16: 31–33.
P i o t t o , B. & A. Di Noi, 2001: Seed propagation of
mediterranean trees and shrubs, APAT – Agency
for the protection of the environment and for
technical services, Roma, Italy. 108 pp.


IZ EKOLOGIJE


Regent , B., 1980: Šumsko sjemenarstvo, drugo dopunjeno
izdanje, Jugoslovenski poljoprivredno
šumarski centar, Služba šumske proizvodnje,
Beograd. 201 pp.


Rotach , P., 2003: EUFORGEN Technical Guidelines
for genetic conservation and use for service tree
(Sorbus domestica). IPGRI, Rome, Italy. 6 pp.


Scheller, H., U. Bauer, T. Butterfass, T.
Fischer, H. Grasmück & H. Rottmann,
1979: Der Speierling (Sorbus domestica L.) und
seine Verbreitung im Frankfurter Raum. Mitt.
Deutsch. Dendrol. Ges. 71: 5–65.


Stein , W. I., 1974: Sorbus L. – mountain-ash. USDA
Forest Service’s Pacific Northwest Research
Station, Corvallis, Oregon.


S t i l i n o v i ć , S., 1987: Proizvodnja sadnog materijala
šumskog i ukrasnog drveća i žbunja. Šumarski
fakultet u Beogradu, Beograd. 455 pp.


Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić,
Damir Drvodelić, dipl. ing. šum.,
Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet;
marilena.idzojticŽpost.htnet.hr


ŠTETA OD HLADNOĆE


“Šteta od zime” širok je pojam koji se može pripisa- tkiva izravno zamrzavajući staničnu tekućinu ili neizti
oštećenjima biljaka u kasnu jesen, zimu i rano prolje- ravno smrzavajući vodu u tlu, čineći ju nedostupnom
će. U biti, u velikoj mjeri, sve štete od zime su štete isu- za usisavanje u biljku. Mehanička oštećenja su snjegošivanja.
Niske temperature ubijaju isušivanjem biljnog lom ili ledolom uzrokovani težinom snijega i leda.


1. Biljke u kasno ljeto i zimi
Prema G o u g h (10/2004), kako se približava zima,
biljke odgovaraju na skraćivanje dnevnog svjetla i na
snižavanje temperature, upotrebljavajući brojne evolucijske
mehanizme. Listopadno drveće odbacuje lišće
kako bi smanjilo vodu u stanicama u to normalno, za
biljke sušno, doba. Zimi uvijek zelene biljke ne odbacuju
svoje lišće čineći ih ustvari puno izloženijima šteti
od isušivanja. Zeljaste trajnice, prezimljavaju bliže tlu,
gdje im je priuštena kakva takva izolacija od ekstrem


ne hladnoće. I drvenaste i zeljaste trajnice također skladište
hranu koju će trošiti kroz “mršave” mjesece.


Korjenje biljaka uobičajeno ne prolazi kroz fazu
počinka, ali prestaje s radom kada prosječno, ovisno o
vrsti, srednja temperatura tla padne ispod –1,0 °C.


1.1 Pripremno razdoblje
Drvenasto se bilje počinje pripremati za zimski
smiraj krajem ljeta. Tkivo otvrdnjava ili postaje drve




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 88     <-- 88 -->        PDF

nastije, a rezerve hrane ugrađuju se u korijen i deblo.
Pupovi se zaštićuju tvrdim ljuskama, ponekad prekrivenim
voskom ili smolom, materijalima koji smanjuju
isušivanje. Hranjiva se izvlače iz lišća i premještaju u
krošnju, deblo i korijen prije no što lišće otpadne u čudesnom
naporu konzervacije života.


Prvi vanjski znak da biljka ulazi u dormantno razdoblje
je mijenjanje boje lišća te otpadanje. Od kasnog
ljeta sve do razdoblja u kojemu je biljka manje prijemčiva
za utjecaje okoline, biljka malo pomalo napušta
sposobnost rasta u zamjenu za zaštitu od zime. Krivo
primijenjeni stimulansi, poput kasnog, učestalog i obilnog
navodnjavanja, kasnog prignojavanja i jakog reza,
mogu poremetiti polagano uplovljavanje u fazu mirovanja
i uzrokovati reakciju biljke poput cvjetanja proljetnih
pupova u jesen, ili pak uzrokovati tjeranje novih
izbojaka, koji dakako neće stići odrvenjeti. Siguran rezultat
je ugibanje izbojaka. Od kasnog ljeta pa nadalje,
najbolje je pustiti biljke na miru. Osim u slučajevima
suše, ne treba pretjerano zalijevati, prihranjivati i jače
orezivati. Ukratko, biljkama ne treba činiti ništa drastično
jer to izaziva novi rast.


1.2. Prvo zimsko dormantno razdoblje
Kada je lišće otpalo, biljka je zasigurno u fazi mirovanja.
Ne može odgovoriti uvjetima izvan sebe bez obzira
koliko ti uvjeti privlačili biljku prema rastu. Uzmite
grančicu jabuke, Malus Mill., tjedan dana nakon što
joj je svo lišće otpalo, unesite ju u staklenik te promatrajte
što se događa. Održavajte temperaturu na stalnih
21 °C, omogućite 16 sati dnevnog svjetla, puno vode i
gnojiva. Ništa se ne događa. Možete čekati mjesecima
i dalje se ništa neće dogoditi. Biljka će i dalje ostati u
zimskom dormantnom razdoblju, praktično zauvijek.
Ušla je u stanje iz kojeg ne može pobjeći prije no što
prođe kroz hladno razdoblje.
Prvo zimsko dormantno razdoblje je vrijeme u kojem
je biljka najjača i može tolerirati veliku hladnoću i
zasušujuće uvjete.
Hladno razdoblje koje mora biti zadovoljeno prije
no što biljka uđe u novo razdoblje rasta izraženo je brojem
sati ispod 7,2 °C. Počinje se računati kada lišće otpadne.
Postoji evidencija iz 60-tih i 70-tih godina proš-
log stoljeća da je temperatura iznad 7,2 °C uspjela negirati
nižu temperaturu, ali je taj koncept teško objasniti
i ne djeluje u svim slučajevima.
Različite vrste traže i različit broj hladnih dana kako
bi izašle iz zimskog razdoblja mirovanja. Unutar vrste,
različiti kultivari mogu trebati različit broj hladnih sati.
Većina dostupnih radova bazira se na voćkama:
Jabuke 250 (50)-1700 sati
Šljive 900-1700 sati
Orah 400-1500 sati
Višnja 600-1400 sati


Kajsja 300-900 sati
Malina 800-1700 sati
Borovnica 150-1200 sati
Grejp 100-1500 sati
Kruška 200-1500 sati
Breskva 800-1200 sati
Trešnja 500-1300 sati
Ribizi 800-1500 sati
Kupina 200-400 sati
Jagoda 200-300 sati
Iris 700-1400 sati
Tulipan 2200 sati
Sunovrat 1000-1500 sati
Zumbul 700-900 sati


Grejp traži vrlo malo hladnih sati, ali u proljeće bolje
starta s rastom ako je prošao kroz nešto hladnog razdoblja.


Većina lukovičarki zapada u zimsko razdoblje mirovanja
pri temperaturi od 10 °C.


Što hladno razdoblje duže potraje, biljka će brže
reagirati na više temperature. Ako je čitav tjedan hladno
razdoblje, za 1000 hladnih sati potrebno je 6 tjedana.
Pri uobičajenim temperaturama, većina biljaka zadovolji
potrebu za hladnim razdobljem oko Božića.
Kada je potreba za hladnim razdobljem zadovoljena,
ako nastupi zatopljenje dovoljno visokim temperaturama
biljke ne ostaju predugo u razdoblju mirovanja.
Unesite granu jabuke u kuću u veljači i ona će cvjetati.
Unesite ju u ožujku i trebat će joj puno manje vremena
za ulazak u razdoblje cvatnje.


1.3. Drugo zimsko dormantno razdoblje
Tijekom hladnog razdoblja u siječnju i veljači, nije
vidljiv rast biljaka. Njihov mehanizam kontrole identificira
da bi mogle rasti pri povremenim zatopljenjima, ali
one to ne žele jer su naučene na drukčije uvjete u to
doba. Stoga tada biljke ulaze u drugo zimsko dormantno
razdoblje (razdoblje mirovanja). Korijenski sustav
nema odmora poput ostalog dijela biljke. On je uvijek u
ovom drugom zimskom dormantnom razdoblju u kojega
ulazi kada se temperature tla spuste, općenito govoreći,
ispod 7,2 °C. To znači kako je korijen nekih vrsta
biljaka aktivan i na nižim temperaturama. No, uvijek se
radi o temperaturama iznad točke smrzavanja. Rast pri
tim temperaturama je prilično spor.


Drugo zimsko razdoblje mirovanja štiti biljku od
loših vremenskih uvjeta u kasnijem razdoblju zime.
Toplije vrijeme u tom razdoblju može imati za posljedicu
da biljka izgubi sposobnost biti otporna na ekstremne
hladnoće. Tako malina, primjerice, u prvom
zimskom dormantnom razdoblju može podnijeti temperaturu
od –34 °C. No, u drugom zimskom dormant-
nom razdoblju biljka gubi sposobnost tolerancije na




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 89     <-- 89 -->        PDF

temperature ispod –2,8 °C. Što su dulja toplija razdoblja
i što su temperature više, ekstremna hladnoćamože napraviti veću štetu.


1.4. Vrste
Prema G o u g h (11/2004), neke vrste su prilagođenije
hladnoći od drugih. Primjerice Fraxinus pennsylvanica
Marshall je visoko tolerantan na hladnoću. Rodmagnolija, Magnolia L., nije. Jabuke, Malus Mill. i ribizli,
Ribes L., su tolerantniji od kajsjine prunike, Prunus
armeniaca L., i većine sorti grejpa, Citrus ´paradisi
Macfad. Mnoge vrste drveća koje rastu u Montani,


SAD, poput Pinus jeffreyi Grev. et Bolf., Pinus monti


cola Douglas ex D. Don, Pinus contorta Douglas ex
Loudon, Picea pungens Engelm. i Abies lasiocarpa
(Hook.) Nutt, preživjele su temperature smrzavanja u
laboratoriju od –60 do –80 °C. Zbog usporedbe, neke
jugoistočne obalne vrste poput Pinus elliottii Engelm.
Quercus virginiana Mill, uginu kada se temperatura
spusti blago ispod –15 °C. Ulmus americana L. tolerira
temperaturu od –40 °C, Betula papyrifera Marshall,
Salix nigra Marshall i Populus L. toleriraju temperature
do –73 °C. Liquidambar L., tolerira temperaturu
od –26,1 °C.


Unutar vrsta, neki kultivari su otporniji od drugih.


2. Štete koje uzrokuje niska temperatura
Prema G o u g h (9/2004), niska temperatura utječena promjenu bjelančevina, taloženje protoplazme, uzrokuje
gubitak vode, posljedično stvara mehaničkih
ozljeda na i u staničoj stijenci, a uzrokuje izravtna ošte


ćenja i neizravne štete.


2.1. Promijenjene bjelančevine
Biljne bjelančevine, a među njima i enzimi, osjetljivisu na temperaturu i moraju ostati nepromijenjeni. Da biuobičajeno funkcionirali, mora biti prisutna i voda u tekućini.
Hladnoća inaktivira bjelančevine, čineći vodu utekućini nedostupnom u obavljanju njezinih funkcija.


2.2. Taloženje protoplazme
Zimske hladnoće mogu uzrokovati mijenjanje protoplazme,
tako da se njezin sadržaj izbaci i na taj način


zaustavi funkcioniranje stanice.


2.3. Gubitak vode
Kako se oblikuje led, voda se izvlači iz staničnog soka
i dolazi do snižavanja točke ledišta. To je način nakoji se biljka štiti od smrzavanja, koje na kraju može dovesti
i do uginuća. Ako se previše vode izbaci, tkivo seisušuje. Tako je procijenjeno da zrelo stablo jabuke iz


gubi oko 300 g vode u zimskom danu. Za blagog zimskog
vremena tijek vode i provođenje vode izmjereno jena borovima čak i na –1,1 °C Ako sokovi kolaju, mogubiti izgubljeni kroz evaporaciju. Ako je voda u provodnim
cijevima smrznuta, nova voda ne može doći do malih
izbojaka, a čija je voda evaporirala i tkivo biva isušeno.
Ako je voda u tlu smrznuta, biljka ne može zamijeniti
vodu izgubljenu evaporacijom i događa se jednakastvar. Začepljenje provodnih cijevi ledom ili smolastomizlučevinom uzrokuje stvaranje nove barijere vodi koja


treba dosegnuti više dijelove biljke. Vjetar i jače sunce
(insolacija) samo pogoršava situaciju.


2.4. Uzrokovanje mehaničkih ozljeda na i u
staničoj stijenci
Kristali leda mogu se oblikovati intracelularno, u


stanici i intercelularno, izvan stanice. U uobičajenim
uvjetima hladnoće stvaraju se izvanstanični kristali, ali
ako jako brzo temperature padnu, mogu se stvoriti kristali
leda u samoj stanici. Oštri rubovi kristala leda
mogu probušiti staničnu stjenku i uzrokovati curenje
staničnog sadržaja. Oštećenje vodi do začepljenja provodnih
cijevi drva smolastom izlučevinom. Ako 50 ili


više posto provodnih cijevi u grani ili deblu bude začepljeno,
grana ili stablo odumire.


2.5. Izravna oštećenja
Izravna oštećenja su uginuće pupova, smeđenje
uvijek zelenog lišća (ponekad se radi i o opekotinama
od hladnoće), uginuće mladih izbojaka i grančica, prsten
od mraza na bazi debla, i pucanje kore (često uz
prasak). Oštećenja u zimi znaju rezultirati tjeranjem
puno mladih izbojaka u proljeće.


2.6. Neizravna šteta (oštećenja)
Biljka ne mora biti izravno ubijena hladnoćom ili
smrzavanjem. Biljka može patiti od stresa, čak do točke
u kojoj je otvorena za napad bolesti i štetnika koji ju
mogu ubiti. Ustvari neizravni utjecaji hladnoće češće
se događaju od izravnih, a očituju se kroz rak, prstenasto
truljenje i ugibanje biljke zbog napada gljivica i
bakterija. Ponekad je bolest jedini vanjski znak oštećivanja
biljke uzrokovanog smrzavanjem.


3. Čimbenici sklonosti k zimskim oštećenjima
Čimbenici sklonosti štetama od hladnog razdoblja izloženost zrakama sunca i vjetru, vlaga zraka, snijeg.
su: kvaliteta pripreme biljke za preživljavanje hladnog Različiti biljni organi i različita tkiva različito su osjetrazdoblja,
vrijeme pojave i trajanje hladnog razdoblja, ljivi na niske temperature.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Slika 1. Prunus cerasus L., višnjina prunika – šteta od zime na
deblu odmah iznad korijenskog vrata.
(Foto: J. Vizentaner)


U ovisnosti na veličinu štete, tijekom proljeća možda
će se morati ukloniti čak i koja debela grana. Kružne
ozljede saniraju se premošćivanjem tamo gdje je to
izvedivo.


Cijepljene biljke često pokazuju oštećenja blizu ili
na mjestu cijepa. Cijepljene ruže češće ugibaju. Naime,
tkivo na cijepu je često manje zrelo i mekše od drugih
tkiva. Štete na tom dijelu biljke često znače kasniju smrt
biljke. U ovom slučaju, premošćivanje nije moguće.


Štititi debalca i mjesta cijepa steljom je poželjno, ali
su biljke u tom slučaju podložnije štetama od glodavaca.


4.1.3. Manje pukotine nastale usljed mraza
Iznenadna hladnoća u jesen može na mladim stablima
izazvati manje pukotine kore. Debljina kore ovisi
i o starosti biljke. No, i mlada i zrela stabla mogu trpjeti
od istih oštećenja tijekom ekstremne hladnoće
(–34 °C) usred zime.
Pričvrstite koru natrag na ozljedu prije no što se posušila.
Takve ozljede uobičajeno se zatvaraju brzo, čime
se temperatura podigne sljedećeg jutra i ne traže dodatnu
pozornost. U točki 4. se nalaze dodatna objašnjenja.


4.1.4. Odcjepljivanje kore
Ovo je ozljeda koja predstavlja varijantu prethodne
i također je uzrokovana nezrelošću tkiva kore. Obično
se događa kada u ranu jesen slijedi hladno razdoblje.
Ako je moguće, pokušajte koru vratiti na mjesto.


4.1.5. Mrtve “krpe” na debljim granama i deblu
Tamne, suhe, uleknute mrlje ponekad se pojave ne
na točno određenoj strani stabla kao rezultat utjecaja
hladnoće na nedozrela tkiva u ranu jesen ili velike
hladnoće sredinom zime.


4.1.6. Crno srce
Provodna tkiva i tkiva zadužena za skladištenje pod
utjecajem rane i/ili ekstremne hladnoće se oštećuju, a
provodne cijevi se začepljuju. To uzrokuje tamnjenje
okolnog tkiva. Ako ne dođe do pojave truleži, novo se
tkivo može oblikovati, stablo se oporavlja, no nešto je
oslabljene kondicije.


4.2. Manjak sposobnosti preživljavanja uvjeta
zimske suše
Oštećenja se uvijek događaju kada je gubitak vode
veći od njzinog nadoknađivanja uzgonom. Svijetli,
topli sunčani dani, posebno kada je vjetrovito, temperature
zraka iznad točke smrzavanja i smrznuto tlo povećavaju
stupanj ishlapljenja vode. Vjetar povećava
problem. Izbojci manjeg promjera (bliži vrhu biljke,
izbojci malina, vinove loze i sl.) imaju manji omjer površine
i zapremine, pa tako proporcionalno gube više
vode brže od debljih izbojaka. Uginuće izbojaka kod
maline rezultat je nedovoljne odrvenjelosti kasnorasta
ili ranog buđenja tijekom zime, kada nakon toga slijedi
razdoblje jake hladnoće.


Četinjače koje ostavljaju svoje lišće, osjetljivije su
na oštećenja od hladnoće od listopadnog drveća i grmlja.
Uvijek zelene biljke gube vodu kroz lišće čak i
kada je transpiracija smanjena temperaturama ispod
točke smrzavanja. Jednostavno rečeno, lišće gubi vodu
brže no što ju može nadoknaditi pod suhim uvjetima.
Čak i da je tlo djelomično odmrznuto, temperature zraka
od samo nekoliko stupnjeva iznad smrzavanja ne
omogućuju odmrzavanje vode u ksilemu i biljka ne
može povući vodu do lišća.


Posljedica navedenog je da je cijelo stablo promjenjive
boje. Najčešća šteta je na južnoj i jugozapadnoj
strani s puno razlike među vrstama.


Mnoga oštećenja primjer su intercelularnog smrzavanja.
Kada je lišće oštećeno, ono smeđi, najčešće na
strani izloženoj vjetru. Prema G o u g h (1997), kada su
oštećenja ozbiljna, sve iglice i pupovi ugibaju. Najčešće
pupovi izbjegnu žešća oštećenja.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 90     <-- 90 -->        PDF

3.1. Kvaliteta pripreme biljke za preživljavanje
hladnog razdoblja
Odgoda pripreme za zimu uočljivo vodi u porast
ozljeda zbog zime. Kako dobro će biljka prolaziti kroz
zimu, djelomično ovisi i o kvaliteti pripreme prije
zime. Biljke koje su bile pod stresom ljeti obično pretrpe
puno više štete od zime. Ljetna suša može spriječiti
biljku u opskrbi potrebnim hranjivima za zdrav
rast. Nedostatak dušika i drugih hranjiva zbog manjka
vode mogu utjecati izravno na fotosintezu. Također,
suša onemogućava biljci opskrbiti se rezervama vode
prije no što nastupi hladnoća. To čini tkiva još osjetljivijima
na zimsko isušivanje. Suša, do točke uvenuća
može reducirati funkciju lista uzrokujući zatvaranje
stomata i reducirajući fotosintezu i disanje. To rezultira
smanjenjem opskrbe biljke hranjivima koje služe za
prezimljavanje. Defolijacija zbog suše, štetnika ili drugih
uzroka sprječava fotosintezu u cijelosti.


Traume biljaka do kojih može doći zbog jakog orezivanja
ili šteta nastalih zbog jakog vjetra mogu natjerati
biljku na poticanje rasta novih izbojaka ili cvatnju
čak i u ranu jesen. Poznati su primjeri cvatnje jabuka u
voćnjacima čak i u listopadu nakon orkanskih nevremena.
Rezultat je ugibanje neodrvenjelih izbojaka zimi
i smanjeni urod sljedeće godine.


Kasna gnojidba dušikom i/ili pretjerano zalijevanje
također može uzrokovati kasni rast. Voćke koje nose
prekomjeran urod slabe su i kasne s odrvenjavanjem
izbojaka. Rezerve hranjiva su iscrpljene za dozrijevanje
plodova i one ulaze u zimu u slaboj kondiciji. Situacija
se pogoršava ako se ubiranje plodova odgađa.


Odrvenjavanje je način na koji se biljka bori protiv
zime. U mnogih vrsta odrvenjavanje počinje puno prije
no što opadne list. Što je veća količina lišća u krošnji
tijekom ljeta, bolji je i stupanj odrvenjavanja.


Čimbenici koji odgađaju odrvenjavanje drvenastih
biljaka su: kasno navodnjavanje, kasno prignojavanje
dušičnim gnojivima, rana defolijacija, kultivacija, slabo
drenaža tla i kasnoljetno orezivanje. Uvjeti suprotni
ovima potiču odrvenjavanje.


3.2. Vrijeme pojave i trajanje hladnog razdoblja
Hladnoća u ranu jesen može oštetiti biljke prije no
što su dovoljno odrvenjele. Hladnoća u rano proljeće
može uništiti cvjetove i mlade izbojke. Hladnoća tijekom
zime koja slijedi nakon razdoblja zatopljenja
može oštetiti isušena tkiva. Hladnoća koja nastupa iznenada
puno više oštećuje nego ona koja nastupa polako.
Jaka hladnoća jače oštećuje od ublažene hladnoće.
Primjerice, temperatura koja preko noći padne s 10 °C
na –17 °C ili niže, više je uništavajuća od one koja
padne ispod te temperature u roku od jednog tjedna.
Brzo padajuće temperature ubit će tkivo nekoliko stupnjeva
iznad onih polagano padajućih.


Također je bitno i trajanje hladnih temperatura. Što
duže ostane jako hladno, ispod –9,4 °C, šteta je veća.


3.3. Izloženost zrakama sunca
Postoje dokazi koji indiciraju kako su tkiva u sjeni
manje oštećena hladnoćom od tkiva na izravnom suncu.
To se možda događa jer se izložena tkiva ne mogu
aklimatizirati dovoljno brzo ili možda zato što se tkiva
zagrijana suncem kasnije mogu slabije nositi s hladnoćom
koja dolazi nakon zalaska sunca.
Pod oblačnim nebom mala je razlika u temperaturi
između južne i sjeverne strane stabla. Ali, postoje
stvarne razlike za sunčanog vremena. One mogu uzrokovati
silan unutarnji stres, drvo puca radijalno ili, što
je još uobičajnije, vertikalno.


3.4. Vlaga i vjetar
Hladan zrak zadržava manje vlage od toplog zraka.
Termin za kompletnu količinu vlage u zraku je apsolutna
vlažnost zraka. Relativna vlažnost zraka prikazana
je prema vlažnosti koja ovisi o temperaturi zraka. Primjerice,
zrak na –17 °C i zrak na 23,9 °C mogu imati
jednaku relativnu vlažnost zraka, ali hladniji zrak će
držati manje vode i zato ima manju apsolutnu vlažnost.
Vlaga sadržana u biljkama varira od oko 95 % u pojedinim
plodovima do 5 (20) % u nekim drvenastim
tkivima. To je za apsolutnu vlažnost. Kako se voda u
zraku kreće od područja veće vlažnosti ka područjima
manje koncentracije, voda će se kretati iz biljke u zrak
ako je izvan biljke manja koncentracija nego u biljnom
tkivu. Što je veća razlika, iz tkiva brže izlazi vlaga.
Zato biljke lagano dehidriraju zimi.
Kada vlaga izađe iz tkiva, stvara stupanj vlažnosti u
zraku koji okružuje biljku. Zrak bliži tkivu biljke vlažniji
je od onog koji je dalje. Vjetar miješa hladniji i suši
zrak uzrokujući daljnje isušivanje tkiva.


3.5. Snijeg
Mana snijega je reflektiranje sunčevih zraka koje
mogu pospiješiti stvranje zimskih ožegotina. Prednost
snijega je u izolaciji korijenskog sustava.
Snijeg je visoko reflektirajuć i za svijetlih zimskih
dana reflektira svjetlost u krošnju ili na deblo drveta.
Svjetlo konvertira u toplinu te grije vanjska tkiva biljke.
Drveće tamne kore apsorbira više topline od onih svjetlije
kore. Na temperaturi nešto nižoj od 0 °C, kora se
smrzava i odmrzava sa svakim oblakom koji prođe i
zakloni sunčevu svjetlost. To unutar tkiva stvara stresne
pukotine koje doprinose isušivanju, ali i kasnijem
napadu tkiva bolestima i štetnicima.
Ako je temperatura zraka –25 °C, na površini sniježnog
prekrivača temperatura je –18,3 °C, Na 7,6 centimetara
dubine sniježnog prekrivača temperatura iznosi
–8,9 °C, a na 15 centimetra dubine sniježnog prekrivača
–5,6 °C.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Pokrivač od snijega je odličan, ako ga imate. Visinu
snježnog pokrivača možete povećati naguravanjem
oko biljke. Samo neka ostane bijel i pahuljast.


3.6. Mraz
Mraz može uništiti biljke na nekoliko načina. No,
ne oštećuje jako biljke sam mraz po sebi, koliko niske
temperature koje se javljaju zajedno s njim. Mraz oštećuje
tkiva dehidracijom, a ponekad jednostavno mehaničkim
oštećenjem. Ako se mraz pojavi ne znači da će
biljke biti odmah oštećene, ali i ako se ne pojavi ne
znači da neće biti oštećene. Sve ovisi o temperaturi.
Stupanj oštećenja biljke ovisi o vrsti biljke i njezinoj
sposobnosti aklimatizacije za hladno doba. Dok su
biljke dormantne, mraz im može puno slabije naštetiti.
U proljeće je problem oko cvjetova. Tkivo cvjetova
slabije podnosi hladne temperature, što je cvijet bliže
središtu biljke. Prema Gough (1998), većina biljka
koje od prirode rastu u Montani (SAD) kada su u punoj
cvatnji mogu tolerirati –1°C. Padne li temperatura u
doba cvatnje na –3 do –1°C, štete na cvjetovima su
znatne na ženskim tkivima cvijeta, ali ostali dio ostaje
neoštećen. Pregledom cvijeta uočavaju se ženski organi
koji su promijenili boju. To znači kako će se cvatnja
vizualno normalno odvijati, ali neće biti zametanja plodova
ili će plodova biti jako malo. Od –6 do –3 °C stradava
cijeli cvijet. Jako smrzavanje može ubiti i lisno
tkivo. Ako se to dogodi, biljka ne može početi fotosintetizirati
na vrijeme i znatno je oslabljena.


Kasniji mraz tijekom vegetacijskog razdoblja može
ubiti biljku. Rani mraz može oštetiti vrhove izbojaka
koji nisu odrvenjeli mnogih vrsta drveća. Oštećenja se
tada pokazuju u proljeće.


3.7. Biljni organi i tkiva
Tkiva iznad tla nisu jednako odrvenjela. Kada je
biljka u aktivnom rastu, kambij je jedan od najmanje
otpornih tkiva na hladnoću te naginje šteti od hladnoće.
Štete na kambiju mogu nastati kada u proljeće odjed


nom dođe do velike hladnoće, nakon što su izbojci počeli
rasti. Ta oštećenja će se sudariti s novim floemom i
ksilemom i poremetiti transport vode i hranjiva. Ali,
kambij je među najotpornijim tkivima u prvom zimskom
dormantnom razdoblju. Najmanje vjerojatno je
oštećenje kambija u to doba.


Cvjetni pupovi su među najmekšim dijelovima
nadzemnog dijela biljke. Unutar cvjetnih pupova, tučci
su najosjetljiviji. U jesen, cvjetni pupovi su više otporni
od lisnih pupova, ali u zimi su lisni pupovi otporniji
od cvjetnih. Ozljede cvjetnih pupova najčešće se
događaju kada biljka uđe nezrela u jesen ili kada se
vrlo brzo u jesen događaju nagla zahladnjenja. Potpuno
zreli cvjetni pupovi mogu također biti oštećeni tijekom
ekstremnih hladnih uvjeta ili kada tople temperature
nakon 1. siječnja slijede brza i izuzetno hladna razdoblja.
Tolerancija cvjetnih pupova također ovisi i o njihovom
spolu.


Stupanj tolerancije, osim u slučajevima ekstremno
niske hladnoće kada su i najbolje pripremljeni pupovi
uginuli, ovisi o stupnju napredovanja u proljeće. Što su
više napredovali, pupovi su osjetljiviji na oštećenja.


Najosjetljiviji organi i tkiva za aktivnog rasta su
kambij, mlada kora i provodni sustav. Najosjetljiviji organi
i tkiva u zimskom dormantnom razdoblju su cvjetni
pupovi, stara kora, srčika grančica i provodna tkiva.


Korijenski sustav


Kao što je prije spomenuto, korijenski sustav ne
ulazi u prvo zimsko dormantno razdoblje, već je cijelo
vrijeme u drugom zimskom dormantnom razdoblju.
Može rasti toliko dugo dok je temperatura tla pogodna
za rast, a ona ovisi o vrsti i iznosi između 0 i 5,5 °C.
Zbog toga što ne ulazi u prvo zimsko dormantno razdoblje,
korijen ne odrvenjava kao ostali dio biljke.
Srećom, prava potreba za tim je rijetka, jer iznad sebe
ima sloj zemlje, a ako ima sreće i sloj snijega ili stelje.
Različita tkiva korijena pokazuju različitu odrvenjelost.
Kambij i nezreo ksilem su najosjetljiviji.


4. Klasifikacija zimskih ozljeda i oštećenja od hladnoće
Oštećenja od hladnoće vrlo su širok pojam i nisu
jednostavan fenomen. Zbog jasnoće, možemo kategorizirati
oštećenja od hladnoće u šest širokih klasa prema
razlogu koji ih uzrokuje: pomanjkanje zrelog tkiva,
manjak sposobnosti preživljavanja zimske suše, previše
spremno reagiranje na kratka razdoblja toplog vremena,
apsolutna hladnoća, nepoznati uzroci i mehaničke
ozljede (Gough 12/2004).


Pomanjkanje zrelog tkiva


Kako bi se reducirala ova oštećenja, mora se poticati
odrvenjavanje tkiva u kasno ljeto i treba se biljka
zaštititi od ljetne defolijacije.


4.1.1. Uginuće vrhova grana
Od kasnog ljeta izbojci većine vrsta mogu izdržati
temperaturu od –6,7 do –9,4 °C. Ako temperatura padne
niže, posebice u ranu jesen i ako je bilo stimulacije
kasnog rasta, vrhovi grančica će uginuti. U proljeće
treba orezati uginule vrhove grančica.


4.1.2. Kružne ozljede i ozljede na rašljama
Najmekanija tkiva na granama i deblu su blizu
baze. Ova tkiva su ona koja se najkasnije pripreme za
zimu. Zbog tih razloga često su izložena ozljedama uzrokovana
ranom hladnoćom i proporcionalna su stupnju
pripreme za zimu (slika 1).




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 93     <-- 93 -->        PDF

4.3. Previše spremno reagiranje na kratko
razdoblje toplog vremena
4.3.1. Ugibanje mladih izbojaka
Neke biljke brzo reagiraju na višu temperaturu kada
je jednom prvo zimsko dormantno razdoblje prošlo. Primjerice,
izbojci maline počinju se buditi kada se temperatura
podigne na –2,8 °C. Buđenje se prvo događa
blizu vrha izbojka i nastavlja se ka dolje, ako toplo vrijeme
i dalje prevladava. Ako se to dogodi sredinom
zime i ako slijedi jaka hladnoća koja je iznenada nastupila,
izbojak će uginuti. Samo buđenje ovisi o vrsti i
temperaturama zraka i tla. Sve vrste se bude brže što su
temperature više, ali se breskvina prunika (breskva),
Prunus persica (L.) Batsch budi brže od jabuke, Malus
Mill., te trešnjina prunika, Prunus avium (L.) od običnog
jorgovana, Syringa vulgaris L.


4.3.2. Zimske ožegotine od sunca
Zimske ožegotine od sunca najčešće se pojavljuju u
kasnu zimu kada je sunce više na nebu, ali temperature
noću mogu biti vrlo niske. Jednom kada ih se uoči, kasno
je za njihovu prevenciju. Najčešće su problem listopadnog
drveća. Nakon završenog prvog zimskog dormantnog
razdoblja, jače i svjetlije, pa zato i opasnije,
sunčevo svjetlo kasne zime zagrijava koru i inicira metabolizam
u njoj. Bez lišća koje mu služi kao zaštita, na
osunčanim dijelovima debla i jačih grana, tople zrake
popodnevnog sunca zagrijavaju koru i kambij. Posebice
je ozljedama izloženo deblo do 90-tak cm visine,
kao i vrhovi visokih grana. Temperatura kore i kambija
je tada viša od temperature okoliša i može doseći 18 do
26 °C. Stanice se bude, a tkiva se odmrzavaju. Tada počinje
deaklimatizacija na hladnoću kao prva aktivnost
stanica. Aktivnim stanicama potrebna je voda koja im
u tom trenutku nije dostupna. Zato dolazi do isušivanja
tkiva. Problem je i veći kada zapušu vjetrovi. Pokrivač
od snijega ili bijelo obojana fasada obližnje zgrade ili
stelja od svijetlog kamenja samo pogoršavaju situaciju.
Ponekad postoje ekstremne razlike u temperaturi kore
od jedne do druge strane debla. Primjerice, temperatura
kore jabuke, Malus Mill., istodobno može varirati od
0 Celzijevih stupnjeva na sjevernoj strani do 20,6 °C
na jugozapadnoj strani. Kada sunce zađe, temperatura
se naglo spušta, primjerice na –6 °C. Dolazi do smrzavanja
vode u tkivima i do oštećenja tkiva. Ponovnim
zagrijavanjem, na mjestima oštećenja se voda gubi i
tkiva se isušuju. Kada se kambij i unutrašnji dio kore
osuše, okoravaju se s debla u dugačkim tracima. Ako
se okoravanje dogodi prstenasto na jednom dijelu
debla, biljka ugiba. Često je napadnuta samo jedna
strana debla. U tom slučaju drvo preživljava, ali je
oslabljeno. Insekti i mikroorganizmi imaju otvoren put
ulaska u biljku. Osim toga i estetska funkcija debla je
izgubljena. Najčešće su suncu izložene južna i jugozapadna
strana.


Drveće glatke kore puno je neotpornije na utjecaj
sunčevih zraka. Drveće s tamnom korom puno je osjetljivije
od onoga sa svijetlom, jer se tamna kora brže zagrijava.
Drveće s visokom krošnjom manje je otporno
od onog koje ima nisku krošnju ili čija se krošnja spušta
do zemlje i na taj način štiti deblo. Grmlje je jednako
zaštićeno kao i drveće koje ima krošnju do zemlje,
jer svojom krošnjom zasjenjuje niže pozicije. Neke
vrste su posebno osjetljive na zimske ožegotine od
sunčevih zraka, posebice šljivina prunika, Prunus domestica
L. javor, Acer, L., trešnjina prunika, Prunus
avium (L.) L., Sorbus L., glog, Crataegus L. i jabuka,
Malus Mill. Četinjače, općenito, nisu osjetljive na zimske
ožegotine od sunčevih zraka.


Kako mlada stabla imaju najčešće glatku koru i visoku
krošnju, to ih čini neotpornima na zimske štete od
sunčevih zraka. Mlada stabla tamne kore poput trobodnog
trnovca, Gleditsia triacanthos L., jasena, Fraxinus
L., hrasta, Quercus L., javora, Acer, L., lipe, Tilia L. i
vrbe, Salix L. su vrste visokog rizika.


4.4. Apsolutna hladnoća
4.4.1. Ozljede od mraza (raspukline na deblu)
U ovisnosti o jačini hladnoće duže smrzavanje stvara
raspukline u drvetu. Može otpasti sva kora oko mladih
biljaka. Dva primjera objašnjavaju različite stupnjeve
jednog te istog problema.
Smrzavanje koje duže potraje uzrokuje slabije kontrakcije
u deblu jednake magnitudi jednog goda. Brzi
pad temperature uzrokuje još veće kontrakcije u kori i
vanjskom drvu. Temperature u vanjskom drvu su hladnije
od onih u unutrašnjem, pa se jednako ne kontrahiraju.
To uzrokuje opadanje kore, pa ponekad kora
opadne na čitavom deblu. Temperature mjerene na stablu
jabuke pokazuju da se stabla prsnog promjera 15
do 20 centimetara razlikuju u temperaturi kore i svoga
središta za 1 do 2 stupnja R-a, a stabla prsnog promjera
od 61 centimetra za 5 do 7 R-a. To je sasvim dovoljno
za stvaranje unutrašnjih različitih sila. R podrazumijeva
relativnu razliku u temperaturi.
Ozljede su vrlo česte za jako hladnih, mirnih noći
od ponoći do zore, a onog koji ih čuje podsjećaju na
pucanj puške. Ako temperatura zagrije jutro, ozljeda se
zatvara brzo. Ako niste ranoranilac, možda nećete uočiti
ozljedu dok ne uočite zacijeljenu ranu kasnije tijekom
godine. Takva oštećenja češća su kod listača nego
kod četinjača. Najnaklonjeniji tome su brijest, Ulmus,
orah, Juglans, L., javor, Acer, L., prunike, Prunus L. i
jasen, Fraxinus L.
Povremeno unutarnje pukotine nastaju kada provodno
drvo pukne radijalno, a kora ostane neoštećena.


4.4.2. Uginuće korijenja
Zimi se tlo grije uglavnom odozdo. To se zove
“zemljano grijanje”. Na dubini od nekoliko desetaka




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 94     <-- 94 -->        PDF

centimetara, temperatura tla ostaje otprilike u granicama
od 10 do 13 Celzijevih stupnjeva. Kako se s te dubine
prilazi površini tla, toplina se rasipa u atmosferu.


To je korisno u zaštiti mladih presađenih biljaka od
proljetnih hladnoća otpuštanjem topline tla u krošnju,
ali je nepoželjno zimi kada je konzervacija topline u tlu
pravilo. Snijeg, stelja, trave i drugi pokrivači tla zadržavaju
toplinu tla i na taj način održavaju tlo toplim. U
Bozemanu (Montana), ranog siječnja 1998. godine s
oko 30 centimetara snježnog pokrivača, temperatura
tla na dubini 61 centimetra bila je –1,1 °C, dok je temperatura
zraka bila –32 °C. Na otvorenom, u zimi kada
nema snijega ili ga ima malo, temperatura tla može
postati opasno niska za korijenski sustav. Što je hladnija
temperatura zraka i što duže traje, hladnija je i temperatura
tla. Kako je kod većine biljaka većina korjenovih
dlačica koje hrane biljku na 20 do 25 centimetara
dubine, to je sloj tla o kojemu najviše treba razmišljati.


Kritične temperature variraju u ovisnosti o vrsti i
tipu korjenskog sustava, te dobu godine u kojemu je
nastupilo oštećenje. Općenito govoreći, korijen ugiba
na temperaturi tla između –3,9 i 12,2 °C ako se tlo ubrzano
hladi. To se rijetko događa, ali kada se dogodi najčešče
nije bilo nikakve zaštite tla. Kada ima dovoljno
vremena za prilagodbu, korijenje počinje ugibati na
općenito –11,1 °C, što opet ovisi o vrsti biljaka, vrsti
tla i lokaciji većine korijenskog sustava. Korijenske
dlačice jasena, Fraxinus L., ugibaju na –14 °C. Eksperimenti
u labaratoriju s korijenskim sustavom jabuke,
Malus Mill., pokazuju da je uginuće nastupilo na
–2,8 °C ako su eksperimenti vođeni ljeti, a zimi neće
uginuti ako se temperatura tla ne spusti na –12,2 °C.
Kao i nadzemni dijelovi, i podzemni mogu odrvenjeti,
ali je korijenje većine vrsta osjetljivije od nadzemnog
dijela. Uginuće korijena događa se najčešće blizu korjenovog
vrata – tamo gdje je zemljani pokrivač najplići.


Tamo gdje zime nastupaju brzo, a temperature su
vrlo niske, korijen je često oštećen. Posebno do oštećenja
dolazi na laganim i suhim tlima i onda kada izostane
snježni pokrivač ili kada ga je malo. No, ni zbijeno tlo
ne zadržava toplinu. Veće ugibanje korijena događa se u
suhom nego u vlažnom tlu. Korijenje koje je bliže deblu
prilagođenije je hladnoći od onog koje je udaljenije.


Tako duge hladne zime bez posebno hladnih noći
dobre su za nadzemni dio biljke, ali loše za podzemni.
Blage zime s nekoliko hladnih noći loše su za nadzemni,
ali dobre za podzemni dio biljke. Nikako ne možete
pobijediti.


Ozljede korijenskog sustava uočava se tek idućeg
vegetacijskog razdoblja. Ako je oštećen čitav korijenski
sustav, a proljeće nije suho, možda će u proljeće početi
rasti normalno stvarajući nove izbojke, listove,
možda i cvjetove. Ili će potjerati, ali će listovi biti
manji. Cvjetovi mogu uvenuti ubrzo nakon što su se
otvorili. Možda će, ako se cvatnja relativno pravilno


odvija, zametnuti i plodove. Tada odjednom, u ljeto,
kada nastupi vruće i sušno razdoblje, biljka ugiba. Uginuće
biljke može uslijediti ubrzo nakon listanja ako
prevladavaju tople temperature ili pak ugibanje drveća
može potrajati nekoliko godina. Tada svake godine
biljka postaje sve slabija i na kraju ugiba, najčešće kao
posljedica napada bolesti i/ili štetnika.


Ako je samo dio korijenskog sustava oštećen, drvo
će u proljeće početi polako stvarati nove izbojke. Tako
se može ponašati i nekoliko godina dok se podzemni i
nadzemnmi dio biljke ne usuglase u harmoniji. Mudro
zalijevanje i prihranjivanje smanjit će ljetni stres.


Ako je oštećenje korijenskog sustava samo blago,
biljke se mogu oporaviti i bez zamjećivanja oštećenja.


Kako bi se preduhitrilo oštećenje korijenskog sustava,
treba upotrijebiti stelju ili treba zagrnuti tlo mekanim
snijegom, ako je on na raspolaganju. Mekan, pahuljast
snijeg odličan je izolator, a kompaktan snijeg
ima malu sposobnost izolacije.


Bilo koji pokrivač preko tla i korijenja sačuvat će toplinu.
Organska stelja debela 10-tak centimetara ili čak
posijana trava u nedostatku stelje ili snijega će pomoći.


4.5. Nepoznati uzroci
Rane od orezivanja u jesen ili u zimu u suprotnosti
su s prilagođenošću tkiva oko njih na hladnoću. Nije
poznato potpuno objašnjenje tih procesa, ali je poznato
kako postoji harmonično međusobno djelovanje. Stoga,
ne orezujte u jesen osim mogućeg orezivanja oštećenih
izbojaka ili orezivanja onih vrsta iz čijih će rana
zbog orezivanja u proljeće teći previše soka – crnog
oraha, Juglans nigra L., javora, Acer L. ili breze,
Betula L..


4.6. Mehanička ozljeda
Težina snijega, posebno mokrog snijega i leda može
izazvati snjegolom i ledolom, ponekad potpuno odlamajući
grane s biljaka, a ponekad samo djelomično odvajajući
granu od račvi.
Ako se može pričekati, orezivanje je najbolje obaviti
pred proljeće. Grane prilikom prijeloma kidaju
koru. Oko toga se malo što može učiniti. Ranu treba
očistiti i nadati se zdravom zacjeljenju. Malo napuknuće
grana u račvi liječi se tako da se napuknuta grana
priveže uz drugu kako bi oslabjele sile koje ih razdvajaju.
To će pomoći zacjeljenje kambijalnom aktivnošću
koja počinje u proljeće. Kako bi se izbjeglo oštećenje
od snijega i leda, pomaže nježno stresanje snijega s
grana. Činite to samo ako su temperature zraka iznad
temperature smrzavanja. Ako su ispod te točke, ostavite
snijeg na granama. Trešnja snijega može uzrokovati
njihovo kidanje. No, postoji li izravna opasnost od
snjegoloma, svakako se ipak odlučite za uklanjanje
snijega s grana. Grane koje su teške i za koje postoji
sumnja kako će se za oluje slomiti treba poduprijeti.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Stabla koja su tijekom zime oštećena, ne smiju se i pažljivo orežite. Jako orezana stabla obično ne uspiju
jako orezati nakon zime. Jakim rezom smanjilo bi se preživjeti, dok ona uopće nedirnuta uspiju.
stvaranje ugljikohidrata u dovoljnim količinama.
Pričekajte godinu dana da se biljka pokaže i tada slabo


5. Uočavanje oštećenja
Prema G o u g h (1999), za utvrđivanje većine oštećenja
potrebno je pričekati proljeće. No, cvjetni pupovise mogu pregledati za trajanja drugog zimskog dormantnog
razdoblja. Potrebno je odrezati nekoliko izbojaka
koji nose cvjetne pupove i unijeti ih u kuću. Izbojci
se uzimaju s različitih strana biljke, ali i s više biljaka
ako ih ima. Umotajte ih u toplu, ali ne pretoplu, tkaninu
i uronite u vazu. Tako ćete zagrijati smrznuto staničje
kako bi postalo aktivno. Zatim nadodajte temperiranu
vodu. Nakon nekoliko dana pupovi će se otvori


ti. Ako je cvijet s unutrašnje strane smeđ ili crn, cvjetovi
su uginuli ili su teško oštećeni i biljka neće moći
stvoriti zdrave cvjetove. Ako je tkivo unutar cvjetova
bijelozeleno ili odgovara boji cvjeta određene vrste
koju testirate, pupovi su zdravi. Može se čak izraziti i
postotak zdravih pupova. Ovo je samo grubi test moguće
štete. Naime, do kraja drugog zimskog dormantnog
razdoblja moguća je još pojava šteta uslijed hladnoće,
a i kasnije zbog kasnih proljetnih mrazeva, ako je
biljka u to vrijeme u cvatnji.


6. Zaštita biljaka od zimskih oštećenja i sanacija zimskih oštećenja
Zaštita biljaka obuhvaća konkretnu zaštitu malčiranjem
tla ili cvjetne posude, stavljanje barijera protiv
vjetra, kao i zalijevanje biljaka pred terminom smrzavanja
tla u jesen, ali i zimi kada je tlo odmrznuto. Bitno
je jesenjsko punjenje vodenih rezervi biljke vodom do
maksimuma.


6.1. Zaštitu biljaka za zimu u kasnu jesen?
U listopadu je zalijevanje dobra ideja posebice za
uvijek zelene biljke, ali u pravo vrijeme. Naime, biljke
moraju odrvenjeti za zimu. Sve što forsira rast u biljaka
kao kasno ljetno ili rano jesenje zalijevanje i prihrana,
spriječit će odrvenjavanje te može uzrokovati zimsko
smrzavanje i ugibanje. Ne treba zalijevati biljke od
kasnog kolovoza pa sve dok lišće ne promijeni boju i
počne otpadati, osim ako se radi o jako mladim biljama
ili svim biljkama u slučaju jake suše. Biljkama se mora
dozvoliti i da se same nose s uvjetima u kojima žive.


U studenom je moguće tlo opskrbiti dovoljnom
količinom vlage. Jednako tako se mlade biljke i biljke
plitkog korijena mogu zaštititi steljom, kako ne bi doš-
lo do golomrazice. Jake vjetrove je potrebno kontrolirati
barijerama.


U studenom treba zaliti biljke dobro. To daje sigurnost
kako tlo ima dovoljno vlage u sebi. Sposobnost biljaka
da opstanu dugo pod konstantnim smrzavanjem
(fiziološka suša) i dugim isušivanjem vjetrom (atmosferska
suša) ovisi o opskrbi tkiva dostupnom vlagom.
Zato je potrebno zaliti biljke nakon što lišće otpadne,
ali prije no što se tlo smrzne (G o u g h , 1997). Kada lišće
otpadne, postoji prilična sigurnost kako se dodatnim
zalijevanjem neće stimulirati bilo kakav kasni rast.
Ako se radi o uvijek zelenim biljkama, tajming zalijevanja
treba odrediti prema listopadnim vrstama. To za


lijevanje osigurat će dovoljne količine vode za biljku
tijekom zime.


Puno zimskih šteta ne događa se zbog smrzavanja
tla, već zbog smrzavanja i topljenja. To često izaziva golomrazicu.
Kako bi spriječili golomrazicu, nakon što se
tlo smrzne, postavite stelju od usitnjene kore ili drvene
sječke. Stelja također pomaže pri izolaciji tla od jače
hladnoće. Točna temperatura pri kojoj stradava korijenski
sustav ovisi o vrsti biljke, ali i o nizu drugih čimbenika.
Uopćeno napisano, korijenje većine biljaka stradava
onda kada temperatura tla dosegne –10 do –11 °C.


Problem koji stelja može donijeti su miševi. Miševi
se zavlače u stelju i grizu koru od korijenskog vrata do
nižih dijelova debla. Ako prstenuju deblo, drvo ili grm
će uginuti. Kako bi se smanjile štete od miševa, deblo
do visine tridesetak centimetara može se obložiti urolanom
tvrdom tkaninom i tkaninu treba pričvrstiti žicom.
Kraj tkanine se ukopa barem tri centimetra u tlo. Nešto
viša zaštita debla tkaninom smanjit će i štete od zečeva.


Na mjestima puhanja jačih vjetrova uvijek zelene
biljke potrebno je zaštititi postavljanjem barijere.


6.2. Zaštita biljaka zimi
Zimi se zaštita biljaka svodi na zaštitu kore od ožegotina
koje stvara zimsko sunce. Kako bi se izbjegle
zimske ožegotine, biljke je potrebno zasjeniti ili prije
oštećenja upotrijebiti reflektirajuće materijale koji bi
tkivo ispod njih održavali hladnijim.
Početkom studenog, debla se do prvih grana krošnje
mogu zamotati tvrdom svijetlom tkaninom. Komercijalne
trake za stabla napravljene su od krep papira. Prilikom
omatanja radi se preklop po trećini širine trake.
Trake se osiguravaju vrpcama, ali se vrpce prilikom vezanja
ne smiju toliko stegnuti da budu utisnute u koru.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Debla se mogu omotati specijalnim svijetlo koloriranim
papirom ili se mogu obojati i bijelom bojom, ali se ne
smije upotrijebiti uljana boja jer oštećuje kambij. Voćari
često bijele debla voćaka kako bi reflektirali zimsko
sunce. Sami prave bjelilo od gašenog vapna (5 kg), soli
(0,5 kg) i sumpora (0,5 kg), te vode. I dok je to učinkovito
u voćnjaku kako bi se spriječile ožegotine, u urbanom
šumarstvu je puno ljepše izbjeći bijeljenje.


Traka i tkanina skidaju se u proljeće. Neskinuta traka
mogla bi urasti u deblo, a traka i tkanina bi, ako
ostanu, pružile zaštitu kukcima.


6.3. Zaštita biljaka od šteta uzrokovanih
mrazom
Iskustva pokazuju kako treba biti na oprezu čak i od
sredine svibnja ako je pun mjesec. Adekvatno zalijevanje
biljaka može pomoći jer vlažno tlo zadržava više
topline od suhog tla. Kod osjetljivih biljaka božićna
svjetla ispod pokrivača na krošnji mogu pomoći, omogućujući
da noćna temperatura ne padne prenisko.


6.4. Ograđivanje biljaka kao zaštita od vjetra
Prema G o u g h (1997) ako je biljka mala, biljku se
može ograditi. No, uvijek se mora paziti vrh ostaviti
slobodnim. Četiri stupca zabijena oko biljke pravilno
će držati zaštitu oko biljke ne dopuštajući da se ona
spusti na biljku. Najbolje je razvući tvrdo platno. Biljka
se ne smije prekriti plastikom jer se za toplih dana
zrak ispod plastike zagrijava i biljka se kuha. Može se
dogoditi da se unutar plastike zrak samo ugrije, ali se
zato preko noći može brzo i jako ohladiti. To uzrokuje


pojavu leda u tkivima i dodatna isušenja tkiva zbog
ozljeda uzrokovanih ledom.


6.5. Orezivanje drveće i grmlje pred ili u zimu?
Otvorene rane od orezivanja ne mogu zacijeliti prije
no što nestane jako hladno, i za biljke suho vrijeme
(iako ima padalina, za biljke je razdoblje smrznutosti
tla suho razdoblje). Takvo vrijeme može oštetiti otvoreno
kambijalno tkivo. Ako kambij ugine, rana ne zacjeljuje
pravilno. Orezivati treba nakon žestokih hladnoća,
ali prije no što pupovi nabubre.


6.6. Saniranje slomljenih grana koje su bile
otrgnute zbog snjegoloma i zimskog
vjetroloma
Prava preporuka ovisi o individualnim okolnostima
poput veličine stabla, veličine grane i sposobnosti
obavljanja posla. U slučaju da su se velike grane potpuno
odvojile od drveta, a ostao je batrljak, radovima
treba pristupiti u vremenu podesnom za orezivanje.
Orezuje se rana koja je ostala režući do zdravog tkiva
ne ostavljajući suvišne »vješalice«. Ne treba nanositi
premaz voćarskog voska. Velike grane znači sve grane
veće od 7,5 do 8 centimetara u promjeru. Ako su se
veće grane polomile, ali su još ostale zakvačene za deblo,
radovima se mora pristupiti odmah, kako bi se
uklonile opasne grane iz krošnje. Odmah se orezuju i
veliki komadi kore koja se odvojila. Ako se radi o vrlo
hladnim uvjetima, ranu treba »obući« u komad smotanog
kartona, uključujući i zdravo tkivo sa svih strana.


7. Pitanja
7.1. Smije li se drveće i grmlje prihraniti
u studenom?
Prihraniti se smije nakon opadanja lista toliko dugo
dok tlo nije smrznuto. Kako je drveće i grmlje dormantno,
gnojiva ne mogu stimulirati kasni rast koji
vodi do zimskih oštećenja. Korijen ne ulazi u prvo
zimsko dormantno razdoblje i još može apsorbirati
hranjiva iz tla. Dio hranjiva, ako su odmah pristupačna
biljci, se skladište u biljci onoliko koliko ih biljka
može unijeti u sebe i spremna su za uporabu u prvom
vegetacijskom rastu.


Koliko se gnojiva treba upotrijebiti ovisi o biljci.
Ako je biljka dobro rasla prošlog vegetacijskog razdoblja
i ako se ne primjećuju nikakvi znakovi nedostatka
hranjiva, ne treba prihranjivati. Ako su biljke pokazivale
nedostatke, primjerice smanjeni rast, treba ih,
uopćeno govoreći, prihraniti s 0,5 kg 10 %-tnog dušičnog
gnojiva na 2,5 cm promjera debla na prsnoj visini.
(Gnojivo N:P:K 10:10:10). Ako se upotrebljava gnojivo
N:P:K 5:10:10, stavite dva puta više). Ako su drveća
u travi, naprave se rupe duboke 25 cm, u rupe se sta


vi gnojivo do visine 5 cm od površine tla, pa se zatvori
zemljom i do tadašnjim prekrivačem tla. Biljke ne
treba pregnojiti (G o u g h , 1997).


7.2. Koji je najbolji način za prezimljavanje
borova u cvjetnoj posudi?
Prema G o u g h (1999), svaka biljka na izdignutoj
gredici ili u cvjetnoj posudi predmet je intenzivne
hladnoće i isušivanja tijekom zime. Korjenje je posebno
napadnuto. Najbolje je biljku premjestiti u garažu ili
u zaštićeni dio vrta od vjetra i izravnog sunca. Ako je
biljka smještena u garažu, tlo je potrebno održavati
vlažnim tijekom zime, te je potrebno paziti da se tlo ne
smrzne. Biljke se ne smiju unositi u grijani podrum.


Ako se cvjetna posuda ostavlja van, potrebno je postaviti
stelju od usitnjene kore ili slame oko nje u debljini
od desetak centimetara. Također je potrebno prije
smrzavanja dobro zalijevati. Ako biljka nije zaštićena
od zimskog sunca, potrebno je zaštititi debalce izolirajući
ga reflektirajućim materijalima. Nikako se ne smije
pokriti vrh biljke i biljka se nikada ne smije štititi