DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 87 <-- 87 --> PDF |
LITERATURA Barengo, N., A. Rudow & P. Schwab, 2001: Förderung seltener Baumarten auf der Schweizer Alpennordseite: Speierling, Sorbus domestica L. ETH Zürich/BUWAL. B a r i t e a u , M., 2001: Service tree. In (E. Teissier du Cros, ed.): Forest Genetic Resources Management and Conservation. France as a Case Study. Ministry of Agriculture and Fisheries, Bureau of Genetic Resources, Commission of Forest Genetic Resources, INRA DIC, Paris, France, 60 pp. H e g i , G., 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa, Band IV, Teil 2b. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg, 542 pp. H e i t , C. E., 1967: Propagation from seed: 8. Fall planting of fruit and hardwood seeds. American Nurseryman 126 (4): 12–13, 85–90 pp. Kausch-Blecken von Schmeling, W., 2000: Der Speierling (Sorbus domestica L.). Verlag Kausch, Bovenden. 177 pp. M a t i ć , S. & J. Vu k e l i ć , 2001: Speierling und Elsbeere in den Wäldern Kroatiens. Corminaria 16: 31–33. P i o t t o , B. & A. Di Noi, 2001: Seed propagation of mediterranean trees and shrubs, APAT – Agency for the protection of the environment and for technical services, Roma, Italy. 108 pp. IZ EKOLOGIJE Regent , B., 1980: Šumsko sjemenarstvo, drugo dopunjeno izdanje, Jugoslovenski poljoprivredno šumarski centar, Služba šumske proizvodnje, Beograd. 201 pp. Rotach , P., 2003: EUFORGEN Technical Guidelines for genetic conservation and use for service tree (Sorbus domestica). IPGRI, Rome, Italy. 6 pp. Scheller, H., U. Bauer, T. Butterfass, T. Fischer, H. Grasmück & H. Rottmann, 1979: Der Speierling (Sorbus domestica L.) und seine Verbreitung im Frankfurter Raum. Mitt. Deutsch. Dendrol. Ges. 71: 5–65. Stein , W. I., 1974: Sorbus L. – mountain-ash. USDA Forest Service’s Pacific Northwest Research Station, Corvallis, Oregon. S t i l i n o v i ć , S., 1987: Proizvodnja sadnog materijala šumskog i ukrasnog drveća i žbunja. Šumarski fakultet u Beogradu, Beograd. 455 pp. Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić, Damir Drvodelić, dipl. ing. šum., Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet; marilena.idzojticŽpost.htnet.hr ŠTETA OD HLADNOĆE “Šteta od zime” širok je pojam koji se može pripisa- tkiva izravno zamrzavajući staničnu tekućinu ili neizti oštećenjima biljaka u kasnu jesen, zimu i rano prolje- ravno smrzavajući vodu u tlu, čineći ju nedostupnom će. U biti, u velikoj mjeri, sve štete od zime su štete isu- za usisavanje u biljku. Mehanička oštećenja su snjegošivanja. Niske temperature ubijaju isušivanjem biljnog lom ili ledolom uzrokovani težinom snijega i leda. 1. Biljke u kasno ljeto i zimi Prema G o u g h (10/2004), kako se približava zima, biljke odgovaraju na skraćivanje dnevnog svjetla i na snižavanje temperature, upotrebljavajući brojne evolucijske mehanizme. Listopadno drveće odbacuje lišće kako bi smanjilo vodu u stanicama u to normalno, za biljke sušno, doba. Zimi uvijek zelene biljke ne odbacuju svoje lišće čineći ih ustvari puno izloženijima šteti od isušivanja. Zeljaste trajnice, prezimljavaju bliže tlu, gdje im je priuštena kakva takva izolacija od ekstrem ne hladnoće. I drvenaste i zeljaste trajnice također skladište hranu koju će trošiti kroz “mršave” mjesece. Korjenje biljaka uobičajeno ne prolazi kroz fazu počinka, ali prestaje s radom kada prosječno, ovisno o vrsti, srednja temperatura tla padne ispod –1,0 °C. 1.1 Pripremno razdoblje Drvenasto se bilje počinje pripremati za zimski smiraj krajem ljeta. Tkivo otvrdnjava ili postaje drve |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 88 <-- 88 --> PDF |
nastije, a rezerve hrane ugrađuju se u korijen i deblo. Pupovi se zaštićuju tvrdim ljuskama, ponekad prekrivenim voskom ili smolom, materijalima koji smanjuju isušivanje. Hranjiva se izvlače iz lišća i premještaju u krošnju, deblo i korijen prije no što lišće otpadne u čudesnom naporu konzervacije života. Prvi vanjski znak da biljka ulazi u dormantno razdoblje je mijenjanje boje lišća te otpadanje. Od kasnog ljeta sve do razdoblja u kojemu je biljka manje prijemčiva za utjecaje okoline, biljka malo pomalo napušta sposobnost rasta u zamjenu za zaštitu od zime. Krivo primijenjeni stimulansi, poput kasnog, učestalog i obilnog navodnjavanja, kasnog prignojavanja i jakog reza, mogu poremetiti polagano uplovljavanje u fazu mirovanja i uzrokovati reakciju biljke poput cvjetanja proljetnih pupova u jesen, ili pak uzrokovati tjeranje novih izbojaka, koji dakako neće stići odrvenjeti. Siguran rezultat je ugibanje izbojaka. Od kasnog ljeta pa nadalje, najbolje je pustiti biljke na miru. Osim u slučajevima suše, ne treba pretjerano zalijevati, prihranjivati i jače orezivati. Ukratko, biljkama ne treba činiti ništa drastično jer to izaziva novi rast. 1.2. Prvo zimsko dormantno razdoblje Kada je lišće otpalo, biljka je zasigurno u fazi mirovanja. Ne može odgovoriti uvjetima izvan sebe bez obzira koliko ti uvjeti privlačili biljku prema rastu. Uzmite grančicu jabuke, Malus Mill., tjedan dana nakon što joj je svo lišće otpalo, unesite ju u staklenik te promatrajte što se događa. Održavajte temperaturu na stalnih 21 °C, omogućite 16 sati dnevnog svjetla, puno vode i gnojiva. Ništa se ne događa. Možete čekati mjesecima i dalje se ništa neće dogoditi. Biljka će i dalje ostati u zimskom dormantnom razdoblju, praktično zauvijek. Ušla je u stanje iz kojeg ne može pobjeći prije no što prođe kroz hladno razdoblje. Prvo zimsko dormantno razdoblje je vrijeme u kojem je biljka najjača i može tolerirati veliku hladnoću i zasušujuće uvjete. Hladno razdoblje koje mora biti zadovoljeno prije no što biljka uđe u novo razdoblje rasta izraženo je brojem sati ispod 7,2 °C. Počinje se računati kada lišće otpadne. Postoji evidencija iz 60-tih i 70-tih godina proš- log stoljeća da je temperatura iznad 7,2 °C uspjela negirati nižu temperaturu, ali je taj koncept teško objasniti i ne djeluje u svim slučajevima. Različite vrste traže i različit broj hladnih dana kako bi izašle iz zimskog razdoblja mirovanja. Unutar vrste, različiti kultivari mogu trebati različit broj hladnih sati. Većina dostupnih radova bazira se na voćkama: Jabuke 250 (50)-1700 sati Šljive 900-1700 sati Orah 400-1500 sati Višnja 600-1400 sati Kajsja 300-900 sati Malina 800-1700 sati Borovnica 150-1200 sati Grejp 100-1500 sati Kruška 200-1500 sati Breskva 800-1200 sati Trešnja 500-1300 sati Ribizi 800-1500 sati Kupina 200-400 sati Jagoda 200-300 sati Iris 700-1400 sati Tulipan 2200 sati Sunovrat 1000-1500 sati Zumbul 700-900 sati Grejp traži vrlo malo hladnih sati, ali u proljeće bolje starta s rastom ako je prošao kroz nešto hladnog razdoblja. Većina lukovičarki zapada u zimsko razdoblje mirovanja pri temperaturi od 10 °C. Što hladno razdoblje duže potraje, biljka će brže reagirati na više temperature. Ako je čitav tjedan hladno razdoblje, za 1000 hladnih sati potrebno je 6 tjedana. Pri uobičajenim temperaturama, većina biljaka zadovolji potrebu za hladnim razdobljem oko Božića. Kada je potreba za hladnim razdobljem zadovoljena, ako nastupi zatopljenje dovoljno visokim temperaturama biljke ne ostaju predugo u razdoblju mirovanja. Unesite granu jabuke u kuću u veljači i ona će cvjetati. Unesite ju u ožujku i trebat će joj puno manje vremena za ulazak u razdoblje cvatnje. 1.3. Drugo zimsko dormantno razdoblje Tijekom hladnog razdoblja u siječnju i veljači, nije vidljiv rast biljaka. Njihov mehanizam kontrole identificira da bi mogle rasti pri povremenim zatopljenjima, ali one to ne žele jer su naučene na drukčije uvjete u to doba. Stoga tada biljke ulaze u drugo zimsko dormantno razdoblje (razdoblje mirovanja). Korijenski sustav nema odmora poput ostalog dijela biljke. On je uvijek u ovom drugom zimskom dormantnom razdoblju u kojega ulazi kada se temperature tla spuste, općenito govoreći, ispod 7,2 °C. To znači kako je korijen nekih vrsta biljaka aktivan i na nižim temperaturama. No, uvijek se radi o temperaturama iznad točke smrzavanja. Rast pri tim temperaturama je prilično spor. Drugo zimsko razdoblje mirovanja štiti biljku od loših vremenskih uvjeta u kasnijem razdoblju zime. Toplije vrijeme u tom razdoblju može imati za posljedicu da biljka izgubi sposobnost biti otporna na ekstremne hladnoće. Tako malina, primjerice, u prvom zimskom dormantnom razdoblju može podnijeti temperaturu od –34 °C. No, u drugom zimskom dormant- nom razdoblju biljka gubi sposobnost tolerancije na |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 89 <-- 89 --> PDF |
temperature ispod –2,8 °C. Što su dulja toplija razdoblja i što su temperature više, ekstremna hladnoćamože napraviti veću štetu. 1.4. Vrste Prema G o u g h (11/2004), neke vrste su prilagođenije hladnoći od drugih. Primjerice Fraxinus pennsylvanica Marshall je visoko tolerantan na hladnoću. Rodmagnolija, Magnolia L., nije. Jabuke, Malus Mill. i ribizli, Ribes L., su tolerantniji od kajsjine prunike, Prunus armeniaca L., i većine sorti grejpa, Citrus ´paradisi Macfad. Mnoge vrste drveća koje rastu u Montani, SAD, poput Pinus jeffreyi Grev. et Bolf., Pinus monti cola Douglas ex D. Don, Pinus contorta Douglas ex Loudon, Picea pungens Engelm. i Abies lasiocarpa (Hook.) Nutt, preživjele su temperature smrzavanja u laboratoriju od –60 do –80 °C. Zbog usporedbe, neke jugoistočne obalne vrste poput Pinus elliottii Engelm. Quercus virginiana Mill, uginu kada se temperatura spusti blago ispod –15 °C. Ulmus americana L. tolerira temperaturu od –40 °C, Betula papyrifera Marshall, Salix nigra Marshall i Populus L. toleriraju temperature do –73 °C. Liquidambar L., tolerira temperaturu od –26,1 °C. Unutar vrsta, neki kultivari su otporniji od drugih. 2. Štete koje uzrokuje niska temperatura Prema G o u g h (9/2004), niska temperatura utječena promjenu bjelančevina, taloženje protoplazme, uzrokuje gubitak vode, posljedično stvara mehaničkih ozljeda na i u staničoj stijenci, a uzrokuje izravtna ošte ćenja i neizravne štete. 2.1. Promijenjene bjelančevine Biljne bjelančevine, a među njima i enzimi, osjetljivisu na temperaturu i moraju ostati nepromijenjeni. Da biuobičajeno funkcionirali, mora biti prisutna i voda u tekućini. Hladnoća inaktivira bjelančevine, čineći vodu utekućini nedostupnom u obavljanju njezinih funkcija. 2.2. Taloženje protoplazme Zimske hladnoće mogu uzrokovati mijenjanje protoplazme, tako da se njezin sadržaj izbaci i na taj način zaustavi funkcioniranje stanice. 2.3. Gubitak vode Kako se oblikuje led, voda se izvlači iz staničnog soka i dolazi do snižavanja točke ledišta. To je način nakoji se biljka štiti od smrzavanja, koje na kraju može dovesti i do uginuća. Ako se previše vode izbaci, tkivo seisušuje. Tako je procijenjeno da zrelo stablo jabuke iz gubi oko 300 g vode u zimskom danu. Za blagog zimskog vremena tijek vode i provođenje vode izmjereno jena borovima čak i na –1,1 °C Ako sokovi kolaju, mogubiti izgubljeni kroz evaporaciju. Ako je voda u provodnim cijevima smrznuta, nova voda ne može doći do malih izbojaka, a čija je voda evaporirala i tkivo biva isušeno. Ako je voda u tlu smrznuta, biljka ne može zamijeniti vodu izgubljenu evaporacijom i događa se jednakastvar. Začepljenje provodnih cijevi ledom ili smolastomizlučevinom uzrokuje stvaranje nove barijere vodi koja treba dosegnuti više dijelove biljke. Vjetar i jače sunce (insolacija) samo pogoršava situaciju. 2.4. Uzrokovanje mehaničkih ozljeda na i u staničoj stijenci Kristali leda mogu se oblikovati intracelularno, u stanici i intercelularno, izvan stanice. U uobičajenim uvjetima hladnoće stvaraju se izvanstanični kristali, ali ako jako brzo temperature padnu, mogu se stvoriti kristali leda u samoj stanici. Oštri rubovi kristala leda mogu probušiti staničnu stjenku i uzrokovati curenje staničnog sadržaja. Oštećenje vodi do začepljenja provodnih cijevi drva smolastom izlučevinom. Ako 50 ili više posto provodnih cijevi u grani ili deblu bude začepljeno, grana ili stablo odumire. 2.5. Izravna oštećenja Izravna oštećenja su uginuće pupova, smeđenje uvijek zelenog lišća (ponekad se radi i o opekotinama od hladnoće), uginuće mladih izbojaka i grančica, prsten od mraza na bazi debla, i pucanje kore (često uz prasak). Oštećenja u zimi znaju rezultirati tjeranjem puno mladih izbojaka u proljeće. 2.6. Neizravna šteta (oštećenja) Biljka ne mora biti izravno ubijena hladnoćom ili smrzavanjem. Biljka može patiti od stresa, čak do točke u kojoj je otvorena za napad bolesti i štetnika koji ju mogu ubiti. Ustvari neizravni utjecaji hladnoće češće se događaju od izravnih, a očituju se kroz rak, prstenasto truljenje i ugibanje biljke zbog napada gljivica i bakterija. Ponekad je bolest jedini vanjski znak oštećivanja biljke uzrokovanog smrzavanjem. 3. Čimbenici sklonosti k zimskim oštećenjima Čimbenici sklonosti štetama od hladnog razdoblja izloženost zrakama sunca i vjetru, vlaga zraka, snijeg. su: kvaliteta pripreme biljke za preživljavanje hladnog Različiti biljni organi i različita tkiva različito su osjetrazdoblja, vrijeme pojave i trajanje hladnog razdoblja, ljivi na niske temperature. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 90 <-- 90 --> PDF |
3.1. Kvaliteta pripreme biljke za preživljavanje hladnog razdoblja Odgoda pripreme za zimu uočljivo vodi u porast ozljeda zbog zime. Kako dobro će biljka prolaziti kroz zimu, djelomično ovisi i o kvaliteti pripreme prije zime. Biljke koje su bile pod stresom ljeti obično pretrpe puno više štete od zime. Ljetna suša može spriječiti biljku u opskrbi potrebnim hranjivima za zdrav rast. Nedostatak dušika i drugih hranjiva zbog manjka vode mogu utjecati izravno na fotosintezu. Također, suša onemogućava biljci opskrbiti se rezervama vode prije no što nastupi hladnoća. To čini tkiva još osjetljivijima na zimsko isušivanje. Suša, do točke uvenuća može reducirati funkciju lista uzrokujući zatvaranje stomata i reducirajući fotosintezu i disanje. To rezultira smanjenjem opskrbe biljke hranjivima koje služe za prezimljavanje. Defolijacija zbog suše, štetnika ili drugih uzroka sprječava fotosintezu u cijelosti. Traume biljaka do kojih može doći zbog jakog orezivanja ili šteta nastalih zbog jakog vjetra mogu natjerati biljku na poticanje rasta novih izbojaka ili cvatnju čak i u ranu jesen. Poznati su primjeri cvatnje jabuka u voćnjacima čak i u listopadu nakon orkanskih nevremena. Rezultat je ugibanje neodrvenjelih izbojaka zimi i smanjeni urod sljedeće godine. Kasna gnojidba dušikom i/ili pretjerano zalijevanje također može uzrokovati kasni rast. Voćke koje nose prekomjeran urod slabe su i kasne s odrvenjavanjem izbojaka. Rezerve hranjiva su iscrpljene za dozrijevanje plodova i one ulaze u zimu u slaboj kondiciji. Situacija se pogoršava ako se ubiranje plodova odgađa. Odrvenjavanje je način na koji se biljka bori protiv zime. U mnogih vrsta odrvenjavanje počinje puno prije no što opadne list. Što je veća količina lišća u krošnji tijekom ljeta, bolji je i stupanj odrvenjavanja. Čimbenici koji odgađaju odrvenjavanje drvenastih biljaka su: kasno navodnjavanje, kasno prignojavanje dušičnim gnojivima, rana defolijacija, kultivacija, slabo drenaža tla i kasnoljetno orezivanje. Uvjeti suprotni ovima potiču odrvenjavanje. 3.2. Vrijeme pojave i trajanje hladnog razdoblja Hladnoća u ranu jesen može oštetiti biljke prije no što su dovoljno odrvenjele. Hladnoća u rano proljeće može uništiti cvjetove i mlade izbojke. Hladnoća tijekom zime koja slijedi nakon razdoblja zatopljenja može oštetiti isušena tkiva. Hladnoća koja nastupa iznenada puno više oštećuje nego ona koja nastupa polako. Jaka hladnoća jače oštećuje od ublažene hladnoće. Primjerice, temperatura koja preko noći padne s 10 °C na –17 °C ili niže, više je uništavajuća od one koja padne ispod te temperature u roku od jednog tjedna. Brzo padajuće temperature ubit će tkivo nekoliko stupnjeva iznad onih polagano padajućih. Također je bitno i trajanje hladnih temperatura. Što duže ostane jako hladno, ispod –9,4 °C, šteta je veća. 3.3. Izloženost zrakama sunca Postoje dokazi koji indiciraju kako su tkiva u sjeni manje oštećena hladnoćom od tkiva na izravnom suncu. To se možda događa jer se izložena tkiva ne mogu aklimatizirati dovoljno brzo ili možda zato što se tkiva zagrijana suncem kasnije mogu slabije nositi s hladnoćom koja dolazi nakon zalaska sunca. Pod oblačnim nebom mala je razlika u temperaturi između južne i sjeverne strane stabla. Ali, postoje stvarne razlike za sunčanog vremena. One mogu uzrokovati silan unutarnji stres, drvo puca radijalno ili, što je još uobičajnije, vertikalno. 3.4. Vlaga i vjetar Hladan zrak zadržava manje vlage od toplog zraka. Termin za kompletnu količinu vlage u zraku je apsolutna vlažnost zraka. Relativna vlažnost zraka prikazana je prema vlažnosti koja ovisi o temperaturi zraka. Primjerice, zrak na –17 °C i zrak na 23,9 °C mogu imati jednaku relativnu vlažnost zraka, ali hladniji zrak će držati manje vode i zato ima manju apsolutnu vlažnost. Vlaga sadržana u biljkama varira od oko 95 % u pojedinim plodovima do 5 (20) % u nekim drvenastim tkivima. To je za apsolutnu vlažnost. Kako se voda u zraku kreće od područja veće vlažnosti ka područjima manje koncentracije, voda će se kretati iz biljke u zrak ako je izvan biljke manja koncentracija nego u biljnom tkivu. Što je veća razlika, iz tkiva brže izlazi vlaga. Zato biljke lagano dehidriraju zimi. Kada vlaga izađe iz tkiva, stvara stupanj vlažnosti u zraku koji okružuje biljku. Zrak bliži tkivu biljke vlažniji je od onog koji je dalje. Vjetar miješa hladniji i suši zrak uzrokujući daljnje isušivanje tkiva. 3.5. Snijeg Mana snijega je reflektiranje sunčevih zraka koje mogu pospiješiti stvranje zimskih ožegotina. Prednost snijega je u izolaciji korijenskog sustava. Snijeg je visoko reflektirajuć i za svijetlih zimskih dana reflektira svjetlost u krošnju ili na deblo drveta. Svjetlo konvertira u toplinu te grije vanjska tkiva biljke. Drveće tamne kore apsorbira više topline od onih svjetlije kore. Na temperaturi nešto nižoj od 0 °C, kora se smrzava i odmrzava sa svakim oblakom koji prođe i zakloni sunčevu svjetlost. To unutar tkiva stvara stresne pukotine koje doprinose isušivanju, ali i kasnijem napadu tkiva bolestima i štetnicima. Ako je temperatura zraka –25 °C, na površini sniježnog prekrivača temperatura je –18,3 °C, Na 7,6 centimetara dubine sniježnog prekrivača temperatura iznosi –8,9 °C, a na 15 centimetra dubine sniježnog prekrivača –5,6 °C. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Pokrivač od snijega je odličan, ako ga imate. Visinu snježnog pokrivača možete povećati naguravanjem oko biljke. Samo neka ostane bijel i pahuljast. 3.6. Mraz Mraz može uništiti biljke na nekoliko načina. No, ne oštećuje jako biljke sam mraz po sebi, koliko niske temperature koje se javljaju zajedno s njim. Mraz oštećuje tkiva dehidracijom, a ponekad jednostavno mehaničkim oštećenjem. Ako se mraz pojavi ne znači da će biljke biti odmah oštećene, ali i ako se ne pojavi ne znači da neće biti oštećene. Sve ovisi o temperaturi. Stupanj oštećenja biljke ovisi o vrsti biljke i njezinoj sposobnosti aklimatizacije za hladno doba. Dok su biljke dormantne, mraz im može puno slabije naštetiti. U proljeće je problem oko cvjetova. Tkivo cvjetova slabije podnosi hladne temperature, što je cvijet bliže središtu biljke. Prema Gough (1998), većina biljka koje od prirode rastu u Montani (SAD) kada su u punoj cvatnji mogu tolerirati –1°C. Padne li temperatura u doba cvatnje na –3 do –1°C, štete na cvjetovima su znatne na ženskim tkivima cvijeta, ali ostali dio ostaje neoštećen. Pregledom cvijeta uočavaju se ženski organi koji su promijenili boju. To znači kako će se cvatnja vizualno normalno odvijati, ali neće biti zametanja plodova ili će plodova biti jako malo. Od –6 do –3 °C stradava cijeli cvijet. Jako smrzavanje može ubiti i lisno tkivo. Ako se to dogodi, biljka ne može početi fotosintetizirati na vrijeme i znatno je oslabljena. Kasniji mraz tijekom vegetacijskog razdoblja može ubiti biljku. Rani mraz može oštetiti vrhove izbojaka koji nisu odrvenjeli mnogih vrsta drveća. Oštećenja se tada pokazuju u proljeće. 3.7. Biljni organi i tkiva Tkiva iznad tla nisu jednako odrvenjela. Kada je biljka u aktivnom rastu, kambij je jedan od najmanje otpornih tkiva na hladnoću te naginje šteti od hladnoće. Štete na kambiju mogu nastati kada u proljeće odjed nom dođe do velike hladnoće, nakon što su izbojci počeli rasti. Ta oštećenja će se sudariti s novim floemom i ksilemom i poremetiti transport vode i hranjiva. Ali, kambij je među najotpornijim tkivima u prvom zimskom dormantnom razdoblju. Najmanje vjerojatno je oštećenje kambija u to doba. Cvjetni pupovi su među najmekšim dijelovima nadzemnog dijela biljke. Unutar cvjetnih pupova, tučci su najosjetljiviji. U jesen, cvjetni pupovi su više otporni od lisnih pupova, ali u zimi su lisni pupovi otporniji od cvjetnih. Ozljede cvjetnih pupova najčešće se događaju kada biljka uđe nezrela u jesen ili kada se vrlo brzo u jesen događaju nagla zahladnjenja. Potpuno zreli cvjetni pupovi mogu također biti oštećeni tijekom ekstremnih hladnih uvjeta ili kada tople temperature nakon 1. siječnja slijede brza i izuzetno hladna razdoblja. Tolerancija cvjetnih pupova također ovisi i o njihovom spolu. Stupanj tolerancije, osim u slučajevima ekstremno niske hladnoće kada su i najbolje pripremljeni pupovi uginuli, ovisi o stupnju napredovanja u proljeće. Što su više napredovali, pupovi su osjetljiviji na oštećenja. Najosjetljiviji organi i tkiva za aktivnog rasta su kambij, mlada kora i provodni sustav. Najosjetljiviji organi i tkiva u zimskom dormantnom razdoblju su cvjetni pupovi, stara kora, srčika grančica i provodna tkiva. Korijenski sustav Kao što je prije spomenuto, korijenski sustav ne ulazi u prvo zimsko dormantno razdoblje, već je cijelo vrijeme u drugom zimskom dormantnom razdoblju. Može rasti toliko dugo dok je temperatura tla pogodna za rast, a ona ovisi o vrsti i iznosi između 0 i 5,5 °C. Zbog toga što ne ulazi u prvo zimsko dormantno razdoblje, korijen ne odrvenjava kao ostali dio biljke. Srećom, prava potreba za tim je rijetka, jer iznad sebe ima sloj zemlje, a ako ima sreće i sloj snijega ili stelje. Različita tkiva korijena pokazuju različitu odrvenjelost. Kambij i nezreo ksilem su najosjetljiviji. 4. Klasifikacija zimskih ozljeda i oštećenja od hladnoće Oštećenja od hladnoće vrlo su širok pojam i nisu jednostavan fenomen. Zbog jasnoće, možemo kategorizirati oštećenja od hladnoće u šest širokih klasa prema razlogu koji ih uzrokuje: pomanjkanje zrelog tkiva, manjak sposobnosti preživljavanja zimske suše, previše spremno reagiranje na kratka razdoblja toplog vremena, apsolutna hladnoća, nepoznati uzroci i mehaničke ozljede (Gough 12/2004). Pomanjkanje zrelog tkiva Kako bi se reducirala ova oštećenja, mora se poticati odrvenjavanje tkiva u kasno ljeto i treba se biljka zaštititi od ljetne defolijacije. 4.1.1. Uginuće vrhova grana Od kasnog ljeta izbojci većine vrsta mogu izdržati temperaturu od –6,7 do –9,4 °C. Ako temperatura padne niže, posebice u ranu jesen i ako je bilo stimulacije kasnog rasta, vrhovi grančica će uginuti. U proljeće treba orezati uginule vrhove grančica. 4.1.2. Kružne ozljede i ozljede na rašljama Najmekanija tkiva na granama i deblu su blizu baze. Ova tkiva su ona koja se najkasnije pripreme za zimu. Zbog tih razloga često su izložena ozljedama uzrokovana ranom hladnoćom i proporcionalna su stupnju pripreme za zimu (slika 1). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Slika 1. Prunus cerasus L., višnjina prunika – šteta od zime na deblu odmah iznad korijenskog vrata. (Foto: J. Vizentaner) U ovisnosti na veličinu štete, tijekom proljeća možda će se morati ukloniti čak i koja debela grana. Kružne ozljede saniraju se premošćivanjem tamo gdje je to izvedivo. Cijepljene biljke često pokazuju oštećenja blizu ili na mjestu cijepa. Cijepljene ruže češće ugibaju. Naime, tkivo na cijepu je često manje zrelo i mekše od drugih tkiva. Štete na tom dijelu biljke često znače kasniju smrt biljke. U ovom slučaju, premošćivanje nije moguće. Štititi debalca i mjesta cijepa steljom je poželjno, ali su biljke u tom slučaju podložnije štetama od glodavaca. 4.1.3. Manje pukotine nastale usljed mraza Iznenadna hladnoća u jesen može na mladim stablima izazvati manje pukotine kore. Debljina kore ovisi i o starosti biljke. No, i mlada i zrela stabla mogu trpjeti od istih oštećenja tijekom ekstremne hladnoće (–34 °C) usred zime. Pričvrstite koru natrag na ozljedu prije no što se posušila. Takve ozljede uobičajeno se zatvaraju brzo, čime se temperatura podigne sljedećeg jutra i ne traže dodatnu pozornost. U točki 4. se nalaze dodatna objašnjenja. 4.1.4. Odcjepljivanje kore Ovo je ozljeda koja predstavlja varijantu prethodne i također je uzrokovana nezrelošću tkiva kore. Obično se događa kada u ranu jesen slijedi hladno razdoblje. Ako je moguće, pokušajte koru vratiti na mjesto. 4.1.5. Mrtve “krpe” na debljim granama i deblu Tamne, suhe, uleknute mrlje ponekad se pojave ne na točno određenoj strani stabla kao rezultat utjecaja hladnoće na nedozrela tkiva u ranu jesen ili velike hladnoće sredinom zime. 4.1.6. Crno srce Provodna tkiva i tkiva zadužena za skladištenje pod utjecajem rane i/ili ekstremne hladnoće se oštećuju, a provodne cijevi se začepljuju. To uzrokuje tamnjenje okolnog tkiva. Ako ne dođe do pojave truleži, novo se tkivo može oblikovati, stablo se oporavlja, no nešto je oslabljene kondicije. 4.2. Manjak sposobnosti preživljavanja uvjeta zimske suše Oštećenja se uvijek događaju kada je gubitak vode veći od njzinog nadoknađivanja uzgonom. Svijetli, topli sunčani dani, posebno kada je vjetrovito, temperature zraka iznad točke smrzavanja i smrznuto tlo povećavaju stupanj ishlapljenja vode. Vjetar povećava problem. Izbojci manjeg promjera (bliži vrhu biljke, izbojci malina, vinove loze i sl.) imaju manji omjer površine i zapremine, pa tako proporcionalno gube više vode brže od debljih izbojaka. Uginuće izbojaka kod maline rezultat je nedovoljne odrvenjelosti kasnorasta ili ranog buđenja tijekom zime, kada nakon toga slijedi razdoblje jake hladnoće. Četinjače koje ostavljaju svoje lišće, osjetljivije su na oštećenja od hladnoće od listopadnog drveća i grmlja. Uvijek zelene biljke gube vodu kroz lišće čak i kada je transpiracija smanjena temperaturama ispod točke smrzavanja. Jednostavno rečeno, lišće gubi vodu brže no što ju može nadoknaditi pod suhim uvjetima. Čak i da je tlo djelomično odmrznuto, temperature zraka od samo nekoliko stupnjeva iznad smrzavanja ne omogućuju odmrzavanje vode u ksilemu i biljka ne može povući vodu do lišća. Posljedica navedenog je da je cijelo stablo promjenjive boje. Najčešća šteta je na južnoj i jugozapadnoj strani s puno razlike među vrstama. Mnoga oštećenja primjer su intercelularnog smrzavanja. Kada je lišće oštećeno, ono smeđi, najčešće na strani izloženoj vjetru. Prema G o u g h (1997), kada su oštećenja ozbiljna, sve iglice i pupovi ugibaju. Najčešće pupovi izbjegnu žešća oštećenja. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 93 <-- 93 --> PDF |
4.3. Previše spremno reagiranje na kratko razdoblje toplog vremena 4.3.1. Ugibanje mladih izbojaka Neke biljke brzo reagiraju na višu temperaturu kada je jednom prvo zimsko dormantno razdoblje prošlo. Primjerice, izbojci maline počinju se buditi kada se temperatura podigne na –2,8 °C. Buđenje se prvo događa blizu vrha izbojka i nastavlja se ka dolje, ako toplo vrijeme i dalje prevladava. Ako se to dogodi sredinom zime i ako slijedi jaka hladnoća koja je iznenada nastupila, izbojak će uginuti. Samo buđenje ovisi o vrsti i temperaturama zraka i tla. Sve vrste se bude brže što su temperature više, ali se breskvina prunika (breskva), Prunus persica (L.) Batsch budi brže od jabuke, Malus Mill., te trešnjina prunika, Prunus avium (L.) od običnog jorgovana, Syringa vulgaris L. 4.3.2. Zimske ožegotine od sunca Zimske ožegotine od sunca najčešće se pojavljuju u kasnu zimu kada je sunce više na nebu, ali temperature noću mogu biti vrlo niske. Jednom kada ih se uoči, kasno je za njihovu prevenciju. Najčešće su problem listopadnog drveća. Nakon završenog prvog zimskog dormantnog razdoblja, jače i svjetlije, pa zato i opasnije, sunčevo svjetlo kasne zime zagrijava koru i inicira metabolizam u njoj. Bez lišća koje mu služi kao zaštita, na osunčanim dijelovima debla i jačih grana, tople zrake popodnevnog sunca zagrijavaju koru i kambij. Posebice je ozljedama izloženo deblo do 90-tak cm visine, kao i vrhovi visokih grana. Temperatura kore i kambija je tada viša od temperature okoliša i može doseći 18 do 26 °C. Stanice se bude, a tkiva se odmrzavaju. Tada počinje deaklimatizacija na hladnoću kao prva aktivnost stanica. Aktivnim stanicama potrebna je voda koja im u tom trenutku nije dostupna. Zato dolazi do isušivanja tkiva. Problem je i veći kada zapušu vjetrovi. Pokrivač od snijega ili bijelo obojana fasada obližnje zgrade ili stelja od svijetlog kamenja samo pogoršavaju situaciju. Ponekad postoje ekstremne razlike u temperaturi kore od jedne do druge strane debla. Primjerice, temperatura kore jabuke, Malus Mill., istodobno može varirati od 0 Celzijevih stupnjeva na sjevernoj strani do 20,6 °C na jugozapadnoj strani. Kada sunce zađe, temperatura se naglo spušta, primjerice na –6 °C. Dolazi do smrzavanja vode u tkivima i do oštećenja tkiva. Ponovnim zagrijavanjem, na mjestima oštećenja se voda gubi i tkiva se isušuju. Kada se kambij i unutrašnji dio kore osuše, okoravaju se s debla u dugačkim tracima. Ako se okoravanje dogodi prstenasto na jednom dijelu debla, biljka ugiba. Često je napadnuta samo jedna strana debla. U tom slučaju drvo preživljava, ali je oslabljeno. Insekti i mikroorganizmi imaju otvoren put ulaska u biljku. Osim toga i estetska funkcija debla je izgubljena. Najčešće su suncu izložene južna i jugozapadna strana. Drveće glatke kore puno je neotpornije na utjecaj sunčevih zraka. Drveće s tamnom korom puno je osjetljivije od onoga sa svijetlom, jer se tamna kora brže zagrijava. Drveće s visokom krošnjom manje je otporno od onog koje ima nisku krošnju ili čija se krošnja spušta do zemlje i na taj način štiti deblo. Grmlje je jednako zaštićeno kao i drveće koje ima krošnju do zemlje, jer svojom krošnjom zasjenjuje niže pozicije. Neke vrste su posebno osjetljive na zimske ožegotine od sunčevih zraka, posebice šljivina prunika, Prunus domestica L. javor, Acer, L., trešnjina prunika, Prunus avium (L.) L., Sorbus L., glog, Crataegus L. i jabuka, Malus Mill. Četinjače, općenito, nisu osjetljive na zimske ožegotine od sunčevih zraka. Kako mlada stabla imaju najčešće glatku koru i visoku krošnju, to ih čini neotpornima na zimske štete od sunčevih zraka. Mlada stabla tamne kore poput trobodnog trnovca, Gleditsia triacanthos L., jasena, Fraxinus L., hrasta, Quercus L., javora, Acer, L., lipe, Tilia L. i vrbe, Salix L. su vrste visokog rizika. 4.4. Apsolutna hladnoća 4.4.1. Ozljede od mraza (raspukline na deblu) U ovisnosti o jačini hladnoće duže smrzavanje stvara raspukline u drvetu. Može otpasti sva kora oko mladih biljaka. Dva primjera objašnjavaju različite stupnjeve jednog te istog problema. Smrzavanje koje duže potraje uzrokuje slabije kontrakcije u deblu jednake magnitudi jednog goda. Brzi pad temperature uzrokuje još veće kontrakcije u kori i vanjskom drvu. Temperature u vanjskom drvu su hladnije od onih u unutrašnjem, pa se jednako ne kontrahiraju. To uzrokuje opadanje kore, pa ponekad kora opadne na čitavom deblu. Temperature mjerene na stablu jabuke pokazuju da se stabla prsnog promjera 15 do 20 centimetara razlikuju u temperaturi kore i svoga središta za 1 do 2 stupnja R-a, a stabla prsnog promjera od 61 centimetra za 5 do 7 R-a. To je sasvim dovoljno za stvaranje unutrašnjih različitih sila. R podrazumijeva relativnu razliku u temperaturi. Ozljede su vrlo česte za jako hladnih, mirnih noći od ponoći do zore, a onog koji ih čuje podsjećaju na pucanj puške. Ako temperatura zagrije jutro, ozljeda se zatvara brzo. Ako niste ranoranilac, možda nećete uočiti ozljedu dok ne uočite zacijeljenu ranu kasnije tijekom godine. Takva oštećenja češća su kod listača nego kod četinjača. Najnaklonjeniji tome su brijest, Ulmus, orah, Juglans, L., javor, Acer, L., prunike, Prunus L. i jasen, Fraxinus L. Povremeno unutarnje pukotine nastaju kada provodno drvo pukne radijalno, a kora ostane neoštećena. 4.4.2. Uginuće korijenja Zimi se tlo grije uglavnom odozdo. To se zove “zemljano grijanje”. Na dubini od nekoliko desetaka |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 94 <-- 94 --> PDF |
centimetara, temperatura tla ostaje otprilike u granicama od 10 do 13 Celzijevih stupnjeva. Kako se s te dubine prilazi površini tla, toplina se rasipa u atmosferu. To je korisno u zaštiti mladih presađenih biljaka od proljetnih hladnoća otpuštanjem topline tla u krošnju, ali je nepoželjno zimi kada je konzervacija topline u tlu pravilo. Snijeg, stelja, trave i drugi pokrivači tla zadržavaju toplinu tla i na taj način održavaju tlo toplim. U Bozemanu (Montana), ranog siječnja 1998. godine s oko 30 centimetara snježnog pokrivača, temperatura tla na dubini 61 centimetra bila je –1,1 °C, dok je temperatura zraka bila –32 °C. Na otvorenom, u zimi kada nema snijega ili ga ima malo, temperatura tla može postati opasno niska za korijenski sustav. Što je hladnija temperatura zraka i što duže traje, hladnija je i temperatura tla. Kako je kod većine biljaka većina korjenovih dlačica koje hrane biljku na 20 do 25 centimetara dubine, to je sloj tla o kojemu najviše treba razmišljati. Kritične temperature variraju u ovisnosti o vrsti i tipu korjenskog sustava, te dobu godine u kojemu je nastupilo oštećenje. Općenito govoreći, korijen ugiba na temperaturi tla između –3,9 i 12,2 °C ako se tlo ubrzano hladi. To se rijetko događa, ali kada se dogodi najčešče nije bilo nikakve zaštite tla. Kada ima dovoljno vremena za prilagodbu, korijenje počinje ugibati na općenito –11,1 °C, što opet ovisi o vrsti biljaka, vrsti tla i lokaciji većine korijenskog sustava. Korijenske dlačice jasena, Fraxinus L., ugibaju na –14 °C. Eksperimenti u labaratoriju s korijenskim sustavom jabuke, Malus Mill., pokazuju da je uginuće nastupilo na –2,8 °C ako su eksperimenti vođeni ljeti, a zimi neće uginuti ako se temperatura tla ne spusti na –12,2 °C. Kao i nadzemni dijelovi, i podzemni mogu odrvenjeti, ali je korijenje većine vrsta osjetljivije od nadzemnog dijela. Uginuće korijena događa se najčešće blizu korjenovog vrata – tamo gdje je zemljani pokrivač najplići. Tamo gdje zime nastupaju brzo, a temperature su vrlo niske, korijen je često oštećen. Posebno do oštećenja dolazi na laganim i suhim tlima i onda kada izostane snježni pokrivač ili kada ga je malo. No, ni zbijeno tlo ne zadržava toplinu. Veće ugibanje korijena događa se u suhom nego u vlažnom tlu. Korijenje koje je bliže deblu prilagođenije je hladnoći od onog koje je udaljenije. Tako duge hladne zime bez posebno hladnih noći dobre su za nadzemni dio biljke, ali loše za podzemni. Blage zime s nekoliko hladnih noći loše su za nadzemni, ali dobre za podzemni dio biljke. Nikako ne možete pobijediti. Ozljede korijenskog sustava uočava se tek idućeg vegetacijskog razdoblja. Ako je oštećen čitav korijenski sustav, a proljeće nije suho, možda će u proljeće početi rasti normalno stvarajući nove izbojke, listove, možda i cvjetove. Ili će potjerati, ali će listovi biti manji. Cvjetovi mogu uvenuti ubrzo nakon što su se otvorili. Možda će, ako se cvatnja relativno pravilno odvija, zametnuti i plodove. Tada odjednom, u ljeto, kada nastupi vruće i sušno razdoblje, biljka ugiba. Uginuće biljke može uslijediti ubrzo nakon listanja ako prevladavaju tople temperature ili pak ugibanje drveća može potrajati nekoliko godina. Tada svake godine biljka postaje sve slabija i na kraju ugiba, najčešće kao posljedica napada bolesti i/ili štetnika. Ako je samo dio korijenskog sustava oštećen, drvo će u proljeće početi polako stvarati nove izbojke. Tako se može ponašati i nekoliko godina dok se podzemni i nadzemnmi dio biljke ne usuglase u harmoniji. Mudro zalijevanje i prihranjivanje smanjit će ljetni stres. Ako je oštećenje korijenskog sustava samo blago, biljke se mogu oporaviti i bez zamjećivanja oštećenja. Kako bi se preduhitrilo oštećenje korijenskog sustava, treba upotrijebiti stelju ili treba zagrnuti tlo mekanim snijegom, ako je on na raspolaganju. Mekan, pahuljast snijeg odličan je izolator, a kompaktan snijeg ima malu sposobnost izolacije. Bilo koji pokrivač preko tla i korijenja sačuvat će toplinu. Organska stelja debela 10-tak centimetara ili čak posijana trava u nedostatku stelje ili snijega će pomoći. 4.5. Nepoznati uzroci Rane od orezivanja u jesen ili u zimu u suprotnosti su s prilagođenošću tkiva oko njih na hladnoću. Nije poznato potpuno objašnjenje tih procesa, ali je poznato kako postoji harmonično međusobno djelovanje. Stoga, ne orezujte u jesen osim mogućeg orezivanja oštećenih izbojaka ili orezivanja onih vrsta iz čijih će rana zbog orezivanja u proljeće teći previše soka – crnog oraha, Juglans nigra L., javora, Acer L. ili breze, Betula L.. 4.6. Mehanička ozljeda Težina snijega, posebno mokrog snijega i leda može izazvati snjegolom i ledolom, ponekad potpuno odlamajući grane s biljaka, a ponekad samo djelomično odvajajući granu od račvi. Ako se može pričekati, orezivanje je najbolje obaviti pred proljeće. Grane prilikom prijeloma kidaju koru. Oko toga se malo što može učiniti. Ranu treba očistiti i nadati se zdravom zacjeljenju. Malo napuknuće grana u račvi liječi se tako da se napuknuta grana priveže uz drugu kako bi oslabjele sile koje ih razdvajaju. To će pomoći zacjeljenje kambijalnom aktivnošću koja počinje u proljeće. Kako bi se izbjeglo oštećenje od snijega i leda, pomaže nježno stresanje snijega s grana. Činite to samo ako su temperature zraka iznad temperature smrzavanja. Ako su ispod te točke, ostavite snijeg na granama. Trešnja snijega može uzrokovati njihovo kidanje. No, postoji li izravna opasnost od snjegoloma, svakako se ipak odlučite za uklanjanje snijega s grana. Grane koje su teške i za koje postoji sumnja kako će se za oluje slomiti treba poduprijeti. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Stabla koja su tijekom zime oštećena, ne smiju se i pažljivo orežite. Jako orezana stabla obično ne uspiju jako orezati nakon zime. Jakim rezom smanjilo bi se preživjeti, dok ona uopće nedirnuta uspiju. stvaranje ugljikohidrata u dovoljnim količinama. Pričekajte godinu dana da se biljka pokaže i tada slabo 5. Uočavanje oštećenja Prema G o u g h (1999), za utvrđivanje većine oštećenja potrebno je pričekati proljeće. No, cvjetni pupovise mogu pregledati za trajanja drugog zimskog dormantnog razdoblja. Potrebno je odrezati nekoliko izbojaka koji nose cvjetne pupove i unijeti ih u kuću. Izbojci se uzimaju s različitih strana biljke, ali i s više biljaka ako ih ima. Umotajte ih u toplu, ali ne pretoplu, tkaninu i uronite u vazu. Tako ćete zagrijati smrznuto staničje kako bi postalo aktivno. Zatim nadodajte temperiranu vodu. Nakon nekoliko dana pupovi će se otvori ti. Ako je cvijet s unutrašnje strane smeđ ili crn, cvjetovi su uginuli ili su teško oštećeni i biljka neće moći stvoriti zdrave cvjetove. Ako je tkivo unutar cvjetova bijelozeleno ili odgovara boji cvjeta određene vrste koju testirate, pupovi su zdravi. Može se čak izraziti i postotak zdravih pupova. Ovo je samo grubi test moguće štete. Naime, do kraja drugog zimskog dormantnog razdoblja moguća je još pojava šteta uslijed hladnoće, a i kasnije zbog kasnih proljetnih mrazeva, ako je biljka u to vrijeme u cvatnji. 6. Zaštita biljaka od zimskih oštećenja i sanacija zimskih oštećenja Zaštita biljaka obuhvaća konkretnu zaštitu malčiranjem tla ili cvjetne posude, stavljanje barijera protiv vjetra, kao i zalijevanje biljaka pred terminom smrzavanja tla u jesen, ali i zimi kada je tlo odmrznuto. Bitno je jesenjsko punjenje vodenih rezervi biljke vodom do maksimuma. 6.1. Zaštitu biljaka za zimu u kasnu jesen? U listopadu je zalijevanje dobra ideja posebice za uvijek zelene biljke, ali u pravo vrijeme. Naime, biljke moraju odrvenjeti za zimu. Sve što forsira rast u biljaka kao kasno ljetno ili rano jesenje zalijevanje i prihrana, spriječit će odrvenjavanje te može uzrokovati zimsko smrzavanje i ugibanje. Ne treba zalijevati biljke od kasnog kolovoza pa sve dok lišće ne promijeni boju i počne otpadati, osim ako se radi o jako mladim biljama ili svim biljkama u slučaju jake suše. Biljkama se mora dozvoliti i da se same nose s uvjetima u kojima žive. U studenom je moguće tlo opskrbiti dovoljnom količinom vlage. Jednako tako se mlade biljke i biljke plitkog korijena mogu zaštititi steljom, kako ne bi doš- lo do golomrazice. Jake vjetrove je potrebno kontrolirati barijerama. U studenom treba zaliti biljke dobro. To daje sigurnost kako tlo ima dovoljno vlage u sebi. Sposobnost biljaka da opstanu dugo pod konstantnim smrzavanjem (fiziološka suša) i dugim isušivanjem vjetrom (atmosferska suša) ovisi o opskrbi tkiva dostupnom vlagom. Zato je potrebno zaliti biljke nakon što lišće otpadne, ali prije no što se tlo smrzne (G o u g h , 1997). Kada lišće otpadne, postoji prilična sigurnost kako se dodatnim zalijevanjem neće stimulirati bilo kakav kasni rast. Ako se radi o uvijek zelenim biljkama, tajming zalijevanja treba odrediti prema listopadnim vrstama. To za lijevanje osigurat će dovoljne količine vode za biljku tijekom zime. Puno zimskih šteta ne događa se zbog smrzavanja tla, već zbog smrzavanja i topljenja. To često izaziva golomrazicu. Kako bi spriječili golomrazicu, nakon što se tlo smrzne, postavite stelju od usitnjene kore ili drvene sječke. Stelja također pomaže pri izolaciji tla od jače hladnoće. Točna temperatura pri kojoj stradava korijenski sustav ovisi o vrsti biljke, ali i o nizu drugih čimbenika. Uopćeno napisano, korijenje većine biljaka stradava onda kada temperatura tla dosegne –10 do –11 °C. Problem koji stelja može donijeti su miševi. Miševi se zavlače u stelju i grizu koru od korijenskog vrata do nižih dijelova debla. Ako prstenuju deblo, drvo ili grm će uginuti. Kako bi se smanjile štete od miševa, deblo do visine tridesetak centimetara može se obložiti urolanom tvrdom tkaninom i tkaninu treba pričvrstiti žicom. Kraj tkanine se ukopa barem tri centimetra u tlo. Nešto viša zaštita debla tkaninom smanjit će i štete od zečeva. Na mjestima puhanja jačih vjetrova uvijek zelene biljke potrebno je zaštititi postavljanjem barijere. 6.2. Zaštita biljaka zimi Zimi se zaštita biljaka svodi na zaštitu kore od ožegotina koje stvara zimsko sunce. Kako bi se izbjegle zimske ožegotine, biljke je potrebno zasjeniti ili prije oštećenja upotrijebiti reflektirajuće materijale koji bi tkivo ispod njih održavali hladnijim. Početkom studenog, debla se do prvih grana krošnje mogu zamotati tvrdom svijetlom tkaninom. Komercijalne trake za stabla napravljene su od krep papira. Prilikom omatanja radi se preklop po trećini širine trake. Trake se osiguravaju vrpcama, ali se vrpce prilikom vezanja ne smiju toliko stegnuti da budu utisnute u koru. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Debla se mogu omotati specijalnim svijetlo koloriranim papirom ili se mogu obojati i bijelom bojom, ali se ne smije upotrijebiti uljana boja jer oštećuje kambij. Voćari često bijele debla voćaka kako bi reflektirali zimsko sunce. Sami prave bjelilo od gašenog vapna (5 kg), soli (0,5 kg) i sumpora (0,5 kg), te vode. I dok je to učinkovito u voćnjaku kako bi se spriječile ožegotine, u urbanom šumarstvu je puno ljepše izbjeći bijeljenje. Traka i tkanina skidaju se u proljeće. Neskinuta traka mogla bi urasti u deblo, a traka i tkanina bi, ako ostanu, pružile zaštitu kukcima. 6.3. Zaštita biljaka od šteta uzrokovanih mrazom Iskustva pokazuju kako treba biti na oprezu čak i od sredine svibnja ako je pun mjesec. Adekvatno zalijevanje biljaka može pomoći jer vlažno tlo zadržava više topline od suhog tla. Kod osjetljivih biljaka božićna svjetla ispod pokrivača na krošnji mogu pomoći, omogućujući da noćna temperatura ne padne prenisko. 6.4. Ograđivanje biljaka kao zaštita od vjetra Prema G o u g h (1997) ako je biljka mala, biljku se može ograditi. No, uvijek se mora paziti vrh ostaviti slobodnim. Četiri stupca zabijena oko biljke pravilno će držati zaštitu oko biljke ne dopuštajući da se ona spusti na biljku. Najbolje je razvući tvrdo platno. Biljka se ne smije prekriti plastikom jer se za toplih dana zrak ispod plastike zagrijava i biljka se kuha. Može se dogoditi da se unutar plastike zrak samo ugrije, ali se zato preko noći može brzo i jako ohladiti. To uzrokuje pojavu leda u tkivima i dodatna isušenja tkiva zbog ozljeda uzrokovanih ledom. 6.5. Orezivanje drveće i grmlje pred ili u zimu? Otvorene rane od orezivanja ne mogu zacijeliti prije no što nestane jako hladno, i za biljke suho vrijeme (iako ima padalina, za biljke je razdoblje smrznutosti tla suho razdoblje). Takvo vrijeme može oštetiti otvoreno kambijalno tkivo. Ako kambij ugine, rana ne zacjeljuje pravilno. Orezivati treba nakon žestokih hladnoća, ali prije no što pupovi nabubre. 6.6. Saniranje slomljenih grana koje su bile otrgnute zbog snjegoloma i zimskog vjetroloma Prava preporuka ovisi o individualnim okolnostima poput veličine stabla, veličine grane i sposobnosti obavljanja posla. U slučaju da su se velike grane potpuno odvojile od drveta, a ostao je batrljak, radovima treba pristupiti u vremenu podesnom za orezivanje. Orezuje se rana koja je ostala režući do zdravog tkiva ne ostavljajući suvišne »vješalice«. Ne treba nanositi premaz voćarskog voska. Velike grane znači sve grane veće od 7,5 do 8 centimetara u promjeru. Ako su se veće grane polomile, ali su još ostale zakvačene za deblo, radovima se mora pristupiti odmah, kako bi se uklonile opasne grane iz krošnje. Odmah se orezuju i veliki komadi kore koja se odvojila. Ako se radi o vrlo hladnim uvjetima, ranu treba »obući« u komad smotanog kartona, uključujući i zdravo tkivo sa svih strana. 7. Pitanja 7.1. Smije li se drveće i grmlje prihraniti u studenom? Prihraniti se smije nakon opadanja lista toliko dugo dok tlo nije smrznuto. Kako je drveće i grmlje dormantno, gnojiva ne mogu stimulirati kasni rast koji vodi do zimskih oštećenja. Korijen ne ulazi u prvo zimsko dormantno razdoblje i još može apsorbirati hranjiva iz tla. Dio hranjiva, ako su odmah pristupačna biljci, se skladište u biljci onoliko koliko ih biljka može unijeti u sebe i spremna su za uporabu u prvom vegetacijskom rastu. Koliko se gnojiva treba upotrijebiti ovisi o biljci. Ako je biljka dobro rasla prošlog vegetacijskog razdoblja i ako se ne primjećuju nikakvi znakovi nedostatka hranjiva, ne treba prihranjivati. Ako su biljke pokazivale nedostatke, primjerice smanjeni rast, treba ih, uopćeno govoreći, prihraniti s 0,5 kg 10 %-tnog dušičnog gnojiva na 2,5 cm promjera debla na prsnoj visini. (Gnojivo N:P:K 10:10:10). Ako se upotrebljava gnojivo N:P:K 5:10:10, stavite dva puta više). Ako su drveća u travi, naprave se rupe duboke 25 cm, u rupe se sta vi gnojivo do visine 5 cm od površine tla, pa se zatvori zemljom i do tadašnjim prekrivačem tla. Biljke ne treba pregnojiti (G o u g h , 1997). 7.2. Koji je najbolji način za prezimljavanje borova u cvjetnoj posudi? Prema G o u g h (1999), svaka biljka na izdignutoj gredici ili u cvjetnoj posudi predmet je intenzivne hladnoće i isušivanja tijekom zime. Korjenje je posebno napadnuto. Najbolje je biljku premjestiti u garažu ili u zaštićeni dio vrta od vjetra i izravnog sunca. Ako je biljka smještena u garažu, tlo je potrebno održavati vlažnim tijekom zime, te je potrebno paziti da se tlo ne smrzne. Biljke se ne smiju unositi u grijani podrum. Ako se cvjetna posuda ostavlja van, potrebno je postaviti stelju od usitnjene kore ili slame oko nje u debljini od desetak centimetara. Također je potrebno prije smrzavanja dobro zalijevati. Ako biljka nije zaštićena od zimskog sunca, potrebno je zaštititi debalce izolirajući ga reflektirajućim materijalima. Nikako se ne smije pokriti vrh biljke i biljka se nikada ne smije štititi |