DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 87 <-- 87 --> PDF |
LITERATURA Barengo, N., A. Rudow & P. Schwab, 2001: Förderung seltener Baumarten auf der Schweizer Alpennordseite: Speierling, Sorbus domestica L. ETH Zürich/BUWAL. B a r i t e a u , M., 2001: Service tree. In (E. Teissier du Cros, ed.): Forest Genetic Resources Management and Conservation. France as a Case Study. Ministry of Agriculture and Fisheries, Bureau of Genetic Resources, Commission of Forest Genetic Resources, INRA DIC, Paris, France, 60 pp. H e g i , G., 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa, Band IV, Teil 2b. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg, 542 pp. H e i t , C. E., 1967: Propagation from seed: 8. Fall planting of fruit and hardwood seeds. American Nurseryman 126 (4): 12–13, 85–90 pp. Kausch-Blecken von Schmeling, W., 2000: Der Speierling (Sorbus domestica L.). Verlag Kausch, Bovenden. 177 pp. M a t i ć , S. & J. Vu k e l i ć , 2001: Speierling und Elsbeere in den Wäldern Kroatiens. Corminaria 16: 31–33. P i o t t o , B. & A. Di Noi, 2001: Seed propagation of mediterranean trees and shrubs, APAT – Agency for the protection of the environment and for technical services, Roma, Italy. 108 pp. IZ EKOLOGIJE Regent , B., 1980: Šumsko sjemenarstvo, drugo dopunjeno izdanje, Jugoslovenski poljoprivredno šumarski centar, Služba šumske proizvodnje, Beograd. 201 pp. Rotach , P., 2003: EUFORGEN Technical Guidelines for genetic conservation and use for service tree (Sorbus domestica). IPGRI, Rome, Italy. 6 pp. Scheller, H., U. Bauer, T. Butterfass, T. Fischer, H. Grasmück & H. Rottmann, 1979: Der Speierling (Sorbus domestica L.) und seine Verbreitung im Frankfurter Raum. Mitt. Deutsch. Dendrol. Ges. 71: 5–65. Stein , W. I., 1974: Sorbus L. – mountain-ash. USDA Forest Service’s Pacific Northwest Research Station, Corvallis, Oregon. S t i l i n o v i ć , S., 1987: Proizvodnja sadnog materijala šumskog i ukrasnog drveća i žbunja. Šumarski fakultet u Beogradu, Beograd. 455 pp. Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić, Damir Drvodelić, dipl. ing. šum., Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet; marilena.idzojticŽpost.htnet.hr ŠTETA OD HLADNOĆE “Šteta od zime” širok je pojam koji se može pripisa- tkiva izravno zamrzavajući staničnu tekućinu ili neizti oštećenjima biljaka u kasnu jesen, zimu i rano prolje- ravno smrzavajući vodu u tlu, čineći ju nedostupnom će. U biti, u velikoj mjeri, sve štete od zime su štete isu- za usisavanje u biljku. Mehanička oštećenja su snjegošivanja. Niske temperature ubijaju isušivanjem biljnog lom ili ledolom uzrokovani težinom snijega i leda. 1. Biljke u kasno ljeto i zimi Prema G o u g h (10/2004), kako se približava zima, biljke odgovaraju na skraćivanje dnevnog svjetla i na snižavanje temperature, upotrebljavajući brojne evolucijske mehanizme. Listopadno drveće odbacuje lišće kako bi smanjilo vodu u stanicama u to normalno, za biljke sušno, doba. Zimi uvijek zelene biljke ne odbacuju svoje lišće čineći ih ustvari puno izloženijima šteti od isušivanja. Zeljaste trajnice, prezimljavaju bliže tlu, gdje im je priuštena kakva takva izolacija od ekstrem ne hladnoće. I drvenaste i zeljaste trajnice također skladište hranu koju će trošiti kroz “mršave” mjesece. Korjenje biljaka uobičajeno ne prolazi kroz fazu počinka, ali prestaje s radom kada prosječno, ovisno o vrsti, srednja temperatura tla padne ispod –1,0 °C. 1.1 Pripremno razdoblje Drvenasto se bilje počinje pripremati za zimski smiraj krajem ljeta. Tkivo otvrdnjava ili postaje drve |