DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 87     <-- 87 -->        PDF

LITERATURA


Barengo, N., A. Rudow & P. Schwab, 2001:
Förderung seltener Baumarten auf der Schweizer
Alpennordseite: Speierling, Sorbus domestica
L. ETH Zürich/BUWAL.


B a r i t e a u , M., 2001: Service tree. In (E. Teissier du
Cros, ed.): Forest Genetic Resources Management
and Conservation. France as a Case Study.
Ministry of Agriculture and Fisheries, Bureau of
Genetic Resources, Commission of Forest Genetic
Resources, INRA DIC, Paris, France, 60 pp.


H e g i , G., 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa,
Band IV, Teil 2b. Verlag Paul Parey, Berlin,
Hamburg, 542 pp.


H e i t , C. E., 1967: Propagation from seed: 8. Fall
planting of fruit and hardwood seeds. American
Nurseryman 126 (4): 12–13, 85–90 pp.


Kausch-Blecken von Schmeling, W., 2000:
Der Speierling (Sorbus domestica L.). Verlag
Kausch, Bovenden. 177 pp.


M a t i ć , S. & J. Vu k e l i ć , 2001: Speierling und
Elsbeere in den Wäldern Kroatiens. Corminaria


16: 31–33.
P i o t t o , B. & A. Di Noi, 2001: Seed propagation of
mediterranean trees and shrubs, APAT – Agency
for the protection of the environment and for
technical services, Roma, Italy. 108 pp.


IZ EKOLOGIJE


Regent , B., 1980: Šumsko sjemenarstvo, drugo dopunjeno
izdanje, Jugoslovenski poljoprivredno
šumarski centar, Služba šumske proizvodnje,
Beograd. 201 pp.


Rotach , P., 2003: EUFORGEN Technical Guidelines
for genetic conservation and use for service tree
(Sorbus domestica). IPGRI, Rome, Italy. 6 pp.


Scheller, H., U. Bauer, T. Butterfass, T.
Fischer, H. Grasmück & H. Rottmann,
1979: Der Speierling (Sorbus domestica L.) und
seine Verbreitung im Frankfurter Raum. Mitt.
Deutsch. Dendrol. Ges. 71: 5–65.


Stein , W. I., 1974: Sorbus L. – mountain-ash. USDA
Forest Service’s Pacific Northwest Research
Station, Corvallis, Oregon.


S t i l i n o v i ć , S., 1987: Proizvodnja sadnog materijala
šumskog i ukrasnog drveća i žbunja. Šumarski
fakultet u Beogradu, Beograd. 455 pp.


Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić,
Damir Drvodelić, dipl. ing. šum.,
Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet;
marilena.idzojticŽpost.htnet.hr


ŠTETA OD HLADNOĆE


“Šteta od zime” širok je pojam koji se može pripisa- tkiva izravno zamrzavajući staničnu tekućinu ili neizti
oštećenjima biljaka u kasnu jesen, zimu i rano prolje- ravno smrzavajući vodu u tlu, čineći ju nedostupnom
će. U biti, u velikoj mjeri, sve štete od zime su štete isu- za usisavanje u biljku. Mehanička oštećenja su snjegošivanja.
Niske temperature ubijaju isušivanjem biljnog lom ili ledolom uzrokovani težinom snijega i leda.


1. Biljke u kasno ljeto i zimi
Prema G o u g h (10/2004), kako se približava zima,
biljke odgovaraju na skraćivanje dnevnog svjetla i na
snižavanje temperature, upotrebljavajući brojne evolucijske
mehanizme. Listopadno drveće odbacuje lišće
kako bi smanjilo vodu u stanicama u to normalno, za
biljke sušno, doba. Zimi uvijek zelene biljke ne odbacuju
svoje lišće čineći ih ustvari puno izloženijima šteti
od isušivanja. Zeljaste trajnice, prezimljavaju bliže tlu,
gdje im je priuštena kakva takva izolacija od ekstrem


ne hladnoće. I drvenaste i zeljaste trajnice također skladište
hranu koju će trošiti kroz “mršave” mjesece.


Korjenje biljaka uobičajeno ne prolazi kroz fazu
počinka, ali prestaje s radom kada prosječno, ovisno o
vrsti, srednja temperatura tla padne ispod –1,0 °C.


1.1 Pripremno razdoblje
Drvenasto se bilje počinje pripremati za zimski
smiraj krajem ljeta. Tkivo otvrdnjava ili postaje drve