DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 85 <-- 85 --> PDF |
UPORABA Oskoruša je od davnina u uzgoju radi proizvodnjeplodova i drva. Teofrast je u 4. stoljeću pr. Krista pisaoda divlja stabla puno rjeđe plodonose i da su im plodo vi manje slatki, ali intenzivnijeg mirisa nego kultivirana. Plodovi se jedu sirovi ili se prerađuju. Od plodovaoskoruše proizvodi se rakija (oskoruševica), marmelada, kompot i dr. Drvo je vrijedno, fine strukture, tvrdo, velike gustoće i trajno, pogodno za stolarske, tokarske i rezbarske radove (K ausch-Blecken von Schme l i n g 2000). U Hrvatskoj oskoruša, kao i brekinja, ima veću ekološku nego gospodarsku vrijednost i zanemarena je, iako ima vrlo cijenjeno drvo. Danas se uzgaja samo radi dobivanja plodova, a još prije šezdesetak godina korišteno je i drvo za izradu različitih proizvoda i za ogrijev (M a t i ć & Vu k e l i ć 2001). RAZMNOŽAVANJE I RASADNIČARSKA PROIZVODNJA Oskoruša se može razmnožavati sjemenom, reznicama, izbojcima iz panja, cijepljenjem i kulturom tkiva. Generativno razmnožavanje je uobičajena metoda u rasadničarstvu, ali i druge metode daju dobre rezultate. Nestratificirano sjeme oskoruše može se sijati u jesen ili početkom zime. Ukoliko sjeme sijemo kasno ili bez odgovarajuće predsjetvene pripreme, većina sjemena vjerojatno će proklijati druge ili treće vegetacije. Prethodno tretirano sjeme može se sijati sljedećeg proljeća za proizvodnju sadnica u istoj vegetaciji. Za vanjsku sjetvu krajem zime ili početkom proljeća potrebno je sjeme koje je prošlo hladnu stratifikaciju ili sjeme treba posijati dovoljno rano kako bi bilo izvrgnuto prirodnoj hladnoj stratifikaciji (S t e i n 1974). R e g e n t (1980) preporučuje stratifikaciju sjemena oskoruše na dva načina: 1. sjeme pomiješano s pijeskom držati na otvorenom, u jami dubokoj 50 cm, od vremena sakupljanja do sjetve u proljeće, ili 2. kasnije dobiveno sjeme držati u stratifikatu 200–210 dana, na 0–5 oC, u sanducima s pijeskom. Isti autor navodi da je prije stratificiranja sjeme dobro močiti 24 sata u vodi. S t i l i n o v i ć (1987) preporučuje stratifikaciju sjemena oskoruše od branja do vremena sjetve u proljeće na temperaturi oko 4 oC. Piotto & Di Noi (2001) navode da sjeme oskoruše treba posijati u jesen, po mogućnosti odmah nakon sakupljanja bez predsjetvene pripreme. Druga mogućnost je sjetva sjemena stratificiranog toplo-vlažnim postupkom, a sjetvu treba obaviti krajem zime ili početkom proljeća. Za savladavanje dormantnosti sjemena oskoruše ponekad se primjenjuje samo hladna stratifikacija. Dubina sjetve iznosi 1,5–2,0 cm. Sjeme se pokriva tankim slojem pijeska, piljevinom, pjeskovitim tlom ili tresetom od mahovine, a lijehe malčiraju borovim iglicama, tresetom od mahovine, drvenim strugotinama, slamom ili lišćem, kako bi sjeme bilo zaštićeno od smrzavanja (H e i t 1967). Oskoruša klije epigeično (slika 8). Sadnice oskoruše otporne su i nisu podložene napadima insekata ili biljnim bolestima. Za sadnju na terenu koriste se sadnice starosti 1+0 (slika 8), rjeđe 2+0 ili se nakon jedne vegetacije presađuju te kao 1+1 ili 1+2 sade na teren. Na Zavodu za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u tijeku su istraživanja iz područja sjemenarstva i rasadničarske proizvodnje četiriju vrsta roda Sorbus, među kojima i S. domestica. Sakupljeno je sjeme oskoruše sa trinaest stabala, na četiri lo- Slika 8. Razvoj klijanca 8, 15, 22 i 29 dana nakon klijanja (lijevo) i sadnica 1+0 (desno). |