DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 84     <-- 84 -->        PDF

vih mrazova postaju smeđi, mekani, ukusni i slatki. kim i plodnim tlima. Dobro podnosi sušu (slično kao
Dozrijevaju u rujnu i listopadu, sadrže 5–6 sjemenki. medunac), a osjetljiva je na kasne proljetne mrazove
Sjemenke su do 7 mm dugačke, široko jajaste, spljošte-(nešto manje nego kitnjak). Zimi izdrži temperaturu do
ne, ušiljenog vrha, smeđe, više ili manje sjajne (slika –30 oC. Osjetljiva je na kompeticiju drugih vrsta. Pio5).
Sjeme raznosi divljač, ptice i glodavci. nirska je vrsta sa širokom ekološkom valencijom. Jav


Oskoruša raste sporo (osim u mladosti), a doživi lja se pojedinačno ili u manjim grupama na nadmor


starost 200–300 (–500) godina. Heliofilna je i kalcifil-skoj visini do 1400 m (u mediteranskom području), a u
na vrsta koja samo u ranoj mladosti podnosi djelomi-srednjoj Europi do 650 m. B a r i t e a u (2001) za Frančnu
zasjenu. Preferira toplu i blagu klimu. Nema pocusku
navodi najveću gustoću populacije od oko 10


sebne zahtjeve za tlom, ali najbolje uspjeva na dubo-odraslih stabala po hektaru.


RASPROSTRANJENOST


Oskoruša je rasprostranjena u južnoj i srednjoj Eu- njenosti, budući da je od davnina sađena i subspontano
ropi, sjevernoj Africi, na Krimu i u Maloj Aziji (slika proširena. Težište areala je na Balkanskom poluotoku,
6). Teško je odrediti točne granice prirodne rasprostra- Apeninskom poluotoku i u južnoj Francuskoj. Za Švi


Slika 6. Areal (Rotach 2003).


carsku je procijenjeno da ima oko 500 stabala oskoruše
promjera iznad 10 cm, te je jedna od najrjeđih
švicarskih autohtonih vrsta (B e r e n g o et al.
2001).


U Hrvatskoj je, prema M a t i ć u & Vu k e l i ć u
(2001) središte rasprostranjenosti u eumediteranskoj
zoni u zajednicama hrasta crnike i u submediteranskoj
zoni u zajednici hrasta medunca i bijelog
graba (slika 7). U kontinentalnom dijelu je rijetka, i
to na suhim, izloženim položajima u zajednici hrasta
medunca i crnog graba. Također dolazi kultivirana,
u voćnjacima, uz vinograde, putove i sl.


Slika 7. Areal u Hrvatskoj (Matić & Vukelić 2001).