DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 80 <-- 80 --> PDF |
pojedine izraze ako su shvaćeni kao uvreda jer im je svrha bila isključivo kritika iz dobronamjernih pobuda” (NP 1970, 138). Šumarija je tužbom pokušala ušutkati kritike svog poslovanja, no u tome nije uspjela, ali je i nadalje povremeno pustošila šume na Medvednici. Naše planine su svaki put oštro reagirale i na to upozoravale javnost. Planinarsko je shvaćanje konačno odnijelo pobjedu: danas je Medvednica park prirode i njena se vrijednost više ne mjeri količinom posječenih stabala. No, bez obzira na izvjesne zablude, moramo uvažiti određene autorove opservacije o značenju plananara kao kontrolora radnji u okolišu, jer zaista su oni prisutni i tamo gdje zađe malo koji inspektor, imaju mehanizme da uzbune javnost kad se dogodi nešto ugrožavajuće, a nije za zanemariti ni njihovo fizičko djelovanje na skupljanju smeća. No, tvrdnja da “planinari nisu nestručnjaci, jer su u planinarskim školama dobili potrebno znanje o zaštiti okoliša” jako je opasna – osim što najveći broj planinara nije prošao škole, oni koji su ih pohađali dobili su dva sata obrazovanja od tzv. “stručnjaka”. No, vratimo se predstavljanju Zlatne knjige. Deveti dio knjige predstavlja razmjerno detaljan pregled planinarskih kuća i drugih planinarskih objekata u Hrvatskoj i susjednim zemljama, naravno, opet sa zanimljivim osvrtom na njihovu povijest, koja seže u daleku 1870. g. do prve drvene piramide na Sljemenu pa do današnjih dana. Valja primijetiti da je autor spomenuo da je velik broj kuća uređen u bivšim lugarnicama i drugim objektima, koje su lokalne šumarije prepustile planinarima na korištenje. No ne možemo se oteti dojmu da autor to nerado komentira i škrt je na riječima kojima bi šumarima odao priznanje. Biografski leksikon hrvatskih planinara A-Ž zadnji je dio knjige. Obuhvaća oko 800 osoba, po kriteriju da budu obuhvaćeni svi koji su duhovno ili materijalno utjecali na razvoj hrvatskog planinarstva. Iako je broj obrađenih osoba velik i valja pohvaliti autora na kvaliteti obrade, posebice povijesnih osoba, kao i onih, kako sam navodi obrađenih u rubrikama Tko je tko i In memoriam planinarskog časopisa, kojemu je bio urednikom. Za živuće osobe dosjetio se mogućnosti da same doprinesu knjizi na način da sami dostave biografske podatke. Nije toliko značajno što su pojednici previše detaljno predstavljeni, ali prava je šteta što su izostale biografije značajnih pojedinaca za koje autor nije imao dovoljeno biografskih podataka, a čitatelju ništa ne znači opravdanje što su si pojedinci sami krivi što nisu poslali podatke. Šumari u hrvatskom planinarstvu. Šumari očito nisu baš često formalizirali svoj status u planinarskim društvima, ali svakako su osobno bili u planini i sretali planinare i pomagali im. U ono sjajno predplaninarsko doba planinama su hodali gorštaci, koji su zapravo u planini živjeli, a odmah potom lovci i ugljenari, lugari i šumari. Kad su konačno došli botaničari i slični “turisti”, znali su potražiti šumara da ih povede u planinu – samo u čuvenom Hirčevu Gorskom kotaru šumari su domaćini i vodiči u 25 pohoda – a svima je znan lugar Jakob Mihelčić iz Begova Razdolja, koji je u Bijele stijene 28. srpnja 1899. uveo istog tog Hirca. Za Samarske stijene “kriv” je lugar Ivan Karlović iz Mrkoplja (1912. s Ivanom Karajačem) i tako redom dalje. Iako ne možemo tvrditi da ćemo uspjeti prepoznati sve, ali u ovom bibliografskom leksikonu pronađeni su sljedeći šumari: Zvonimir B a d o v i n a c , ing. šumarstva, vrtni arhitekt, honorarni nastavnik na Š.F. u Zagrebu za predmet parkiranje; Ivan Đ u r i č i ć , mr. sc., dipl. ing. šum.; Pavle F u k a r e k , dipl. ing., dr. sc., sveučilišni profesor, akademik, vrlo istaknuti šumarski stručnjak – dendrolog i fitocenolog; Ivo G r o p u z z o , dipl. ing. šum.; Miroslav H i r t z , doktor filozofije, nastavnik Šum. zoologije, entomologije i lovstva na Šum. akademiji u Zagrebu (1913–1918); Ivo H o r v a t , botaničar, dr. sc., sveučilišni profesor; Oton K u č e r a , sveuč. prof. dr., prirodoslovac, profesor na Šumarskom fakultetu; Ante K v a t e r n i k , dipl. ing. šumarstva, šumarski nadzornik i savjetnik; Albin L e u s t e k , ing. šum., šumarski nadzornik; Jakob M i h e l č i ć , lugar; Ladislav M o l n a r, dipl. ing. šum.; Božica P a p e š -M o k o s , dipl. ing. šum.; Karlo P o s a v e c , dipl. ing. šum., savjetnik, likovni umjetnik; Ante P r e m u ž i ć , šumarski ing., nastavnik, viši ministarski savjetnik; Boris Vr b e k , mr. sc., dipl. ing. šum. Osim u ovom biografskom dijelu, šumari su prisutni u Zlatnoj knjizi putem brojnih objekata koje su ustupali na korištenje planinarima, putem brojnih cesta i staza kojima su planine otvorili posjetiteljima, posebice ovdje valja istaći nenadmašnu Premužićevu stazu na Velebitu te putem brojnih vodičkih akcija koje su poduzeli upravo lokalni lugari i šumari. Konačno, značajno mjesto u knjizi zauzima i PD Šumar, prvo pravo šumarsko planinarsko društvo (po imenu i po sastavu), koje je osnovano razmjerno kasno u povijesti hrvatskog planinarstva (tek 2000. godine), ali već je svojim djelovanjem ostavilo značajan trag. Branko Meštrić |