DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 80     <-- 80 -->        PDF

pojedine izraze ako su shvaćeni kao uvreda jer im je
svrha bila isključivo kritika iz dobronamjernih pobuda”
(NP 1970, 138). Šumarija je tužbom pokušala ušutkati
kritike svog poslovanja, no u tome nije uspjela, ali je i
nadalje povremeno pustošila šume na Medvednici. Naše
planine su svaki put oštro reagirale i na to upozoravale
javnost. Planinarsko je shvaćanje konačno odnijelo pobjedu:
danas je Medvednica park prirode i njena se vrijednost
više ne mjeri količinom posječenih stabala.


No, bez obzira na izvjesne zablude, moramo uvažiti
određene autorove opservacije o značenju plananara
kao kontrolora radnji u okolišu, jer zaista su oni prisutni
i tamo gdje zađe malo koji inspektor, imaju mehanizme
da uzbune javnost kad se dogodi nešto ugrožavajuće, a
nije za zanemariti ni njihovo fizičko djelovanje na skupljanju
smeća. No, tvrdnja da “planinari nisu nestručnjaci,
jer su u planinarskim školama dobili potrebno znanje


o zaštiti okoliša” jako je opasna – osim što najveći broj
planinara nije prošao škole, oni koji su ih pohađali
dobili su dva sata obrazovanja od tzv. “stručnjaka”. No,
vratimo se predstavljanju Zlatne knjige.
Deveti dio knjige predstavlja razmjerno detaljan
pregled planinarskih kuća i drugih planinarskih objekata
u Hrvatskoj i susjednim zemljama, naravno, opet
sa zanimljivim osvrtom na njihovu povijest, koja seže
u daleku 1870. g. do prve drvene piramide na Sljemenu
pa do današnjih dana. Valja primijetiti da je autor spomenuo
da je velik broj kuća uređen u bivšim lugarnicama
i drugim objektima, koje su lokalne šumarije prepustile
planinarima na korištenje. No ne možemo se
oteti dojmu da autor to nerado komentira i škrt je na
riječima kojima bi šumarima odao priznanje.


Biografski leksikon hrvatskih planinara A-Ž zadnji
je dio knjige. Obuhvaća oko 800 osoba, po kriteriju da
budu obuhvaćeni svi koji su duhovno ili materijalno
utjecali na razvoj hrvatskog planinarstva. Iako je broj
obrađenih osoba velik i valja pohvaliti autora na kvaliteti
obrade, posebice povijesnih osoba, kao i onih, kako
sam navodi obrađenih u rubrikama Tko je tko i In
memoriam planinarskog časopisa, kojemu je bio urednikom.
Za živuće osobe dosjetio se mogućnosti da
same doprinesu knjizi na način da sami dostave biografske
podatke. Nije toliko značajno što su pojednici
previše detaljno predstavljeni, ali prava je šteta što su
izostale biografije značajnih pojedinaca za koje autor
nije imao dovoljeno biografskih podataka, a čitatelju
ništa ne znači opravdanje što su si pojedinci sami krivi
što nisu poslali podatke.


Šumari u hrvatskom planinarstvu. Šumari očito
nisu baš često formalizirali svoj status u planinarskim
društvima, ali svakako su osobno bili u planini i sretali
planinare i pomagali im. U ono sjajno predplaninarsko
doba planinama su hodali gorštaci, koji su zapravo u
planini živjeli, a odmah potom lovci i ugljenari, lugari i


šumari. Kad su konačno došli botaničari i slični “turisti”,
znali su potražiti šumara da ih povede u planinu –
samo u čuvenom Hirčevu Gorskom kotaru šumari su
domaćini i vodiči u 25 pohoda – a svima je znan lugar
Jakob Mihelčić iz Begova Razdolja, koji je u Bijele stijene
28. srpnja 1899. uveo istog tog Hirca. Za Samarske
stijene “kriv” je lugar Ivan Karlović iz Mrkoplja (1912.
s Ivanom Karajačem) i tako redom dalje. Iako ne možemo
tvrditi da ćemo uspjeti prepoznati sve, ali u ovom bibliografskom
leksikonu pronađeni su sljedeći šumari:
Zvonimir B a d o v i n a c , ing. šumarstva, vrtni arhitekt,
honorarni nastavnik na Š.F. u Zagrebu za predmet parkiranje;
Ivan Đ u r i č i ć , mr. sc., dipl. ing. šum.; Pavle
F u k a r e k , dipl. ing., dr. sc., sveučilišni profesor, akademik,
vrlo istaknuti šumarski stručnjak – dendrolog i
fitocenolog; Ivo G r o p u z z o , dipl. ing. šum.; Miroslav
H i r t z , doktor filozofije, nastavnik Šum. zoologije,
entomologije i lovstva na Šum. akademiji u Zagrebu
(1913–1918); Ivo H o r v a t , botaničar, dr. sc., sveučilišni
profesor; Oton K u č e r a , sveuč. prof. dr., prirodoslovac,
profesor na Šumarskom fakultetu; Ante
K v a t e r n i k , dipl. ing. šumarstva, šumarski nadzornik
i savjetnik; Albin L e u s t e k , ing. šum., šumarski
nadzornik; Jakob M i h e l č i ć , lugar; Ladislav M o l n
a r, dipl. ing. šum.; Božica P a p e š -M o k o s , dipl.
ing. šum.; Karlo P o s a v e c , dipl. ing. šum., savjetnik,
likovni umjetnik; Ante P r e m u ž i ć , šumarski ing., nastavnik,
viši ministarski savjetnik; Boris Vr b e k , mr.
sc., dipl. ing. šum.


Osim u ovom biografskom dijelu, šumari su prisutni
u Zlatnoj knjizi putem brojnih objekata koje su
ustupali na korištenje planinarima, putem brojnih cesta
i staza kojima su planine otvorili posjetiteljima, posebice
ovdje valja istaći nenadmašnu Premužićevu stazu
na Velebitu te putem brojnih vodičkih akcija koje su
poduzeli upravo lokalni lugari i šumari.


Konačno, značajno mjesto u knjizi zauzima i PD
Šumar, prvo pravo šumarsko planinarsko društvo (po
imenu i po sastavu), koje je osnovano razmjerno kasno
u povijesti hrvatskog planinarstva (tek 2000. godine),
ali već je svojim djelovanjem ostavilo značajan trag.


Branko Meštrić