DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Njemačkoj dugu tradiciju. Pokretač mu je još prije dva tovog savijača (Tortrix viridiana). Za usporedbu, tijestoljeća šumarnik iz Thuringena dr. sc. Johann Matthaus kom jedne najezde hrastovog savijača uočeno je da je B e c h s t e i n , u čiju je čast još 1857. g. jedna novootkri- kolonija od 800 velikih šišmiša svake noći konzumivena vrsta šišmiša dobila njegovo ime. Tekst njemačkog rala približno 55.000 noćnih leptira”. Važno je međuizdanja knjižice autorice Angelike M e s c h e d e u hr- tim istaći da šišmiši u prirodnoj šumi i uz to što koriste vatskom izdanju nadopunili su i uredili Andrea Š t e f a n sve slojeve i sve strukture za traženje hrane ne mogu, i dr. sc. Nikola T v r t k o v i ć iz Hrvatskog prirodoslov- kao ni ptice, suzbiti nastali kalamitet. No, njihovom nog muzeja, a preveli Ivana B o š n j a k , Petra Ž v o r c i prirodnom zastupljenošću u šumi zasigurno teže dolazi Nikola Tvrtković. do kalamiteta štetnih kukaca. Uz kraći prikaz biologije, značajki i potreba za sta- Kako su prebivališta i hrana najvažniji resursi za priništem i prehrambenom bazom 13 od ukupno 33 vrste sutnost šišmiša u šumi, u publikaciji se navodi cijeli niz šišmiša koje dolaze u Hrvatskoj, u brošuri se potanko “uputa za upravljanje šumama” iz kojih izdvajamo: osigovori o šumi kao životnom prostoru šišmiša, uvjetima guranje određenog broja starih stabala s dupljima, čiji skrovišta (stanovanju i spavanju), potencijalnim skro- razmak ne bi smio biti veći od 1000 m; unutar suvislih vištima šišmiša na i u drveću/drvetu, gdje i što šišmiši sastojina osigurati čistine i plješine od 0,5 do 1,0 ha kroz love u šumi te o potencijalnim lovnim područjima unu- prirodnu obnovu ili načine gospodarenja (sječa i obnova tar šumskih sastojina i značajkama posebnih tipova u “krugove”); unašanje listopadnih vrsta drveća, posebšuma (za šišmiše). Na kraju pod naslovom “Što čini- no hrasta, bukve i graba s bogatom entomofaunom; spriti?”, date su preporuke za mjere koje će poboljšati šu- ječiti kemijske metode suzbijanja kukaca, posebno komu kao stanište za šišmiše s naznakom kontakt-adrese rištenje insekticida koji su otrovni za šišmiše i dr. o nalazu prstenovanih šišmiša. Uz sve pohvale autorima, priređivačima i izdavači- Iz poglavlja Izlazak na večeru – gdje i što šišmiši ma ove simpatične knjižice o šišmišima (u šumama) love u šumi?, o čemu smo do sada malo ili ništa znali, ostaje činjenica da su naše šume pretežito prirodne i da za ovaj prikaz izdvojit ćemo podatak da sve vrste šiš- u pravilu, dosadašnjim gospodarenjem, nismo narušili miša s našeg područja “love isključivo člankonošce, toliko isticanu biološku raznolikost, a ni zaprijetili “glopoput kukaca, paukova, kosaca i sl. Tijekom noći balno najviše ugroženoj skupini šumskih životinja – šišmogu pojesti količinu plijena i do jedne trećine svoje mišima”. Istaknute specifičnosti uvjeta staništa za šištjelesne mase. Rani večernjak (Nyctalus noctula) ili ve- miše zajedno s preporukama za gospodarenje šumama u liki šišmiš (Myotis myotis) (mase oko 30 g) konzumira- svrhu njihova očuvanja, u svakom su slučaju dobro ju oko 10 g kukaca, dok vrste roda Pipistrellus (mase došle, jer kako je to istaknuto na samom kraju brošure oko 5 g) pojedu 1,5 do 2 g. Kroz ljetno razdoblje to iz- “očuvati samo jedno stablo ili proširiti granicu šume – nosi poprilično velik broj kukaca. Kolonija od 300 ve- mali je korak u pravom smjeru”. A taj smjer zacrtao je likih šišmiša konzumira 550 kg kukaca u jednom ljetu i još krajem 18. st. već spomenuti tirinški šumarnik J. M. to većinom u šumi. Važnost i značenje šišmiša u bio- Bechstein, istaknuvši da “šišmiši kao korisne životinje u loškoj kontroli štetnih kukaca postaje očita, uzima- šumama moraju uživati neograničenu zaštitu”. jući u obzir da ta golema količina biomase također uključuje nedvojbeno šumske štetnike, poput hras- Alojzije Frković L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 5. rujan-listopad 2004. izdvajamo: (Capreolus capreolus), zbog svoje selektivne prehrane koja se sastoji u odgrizanju vrhova mladih biljaka, Paolo C asanova, Anna Memoli, Lorenzo Pini: može ozbiljno ugroziti obnovu mladih sastojina i naru- Utjecaj šumskog okružja na populaciju srneće div šiti floristički sastav šume. ljači Posljednjih desetljeća u Apeninima je potrebno kon Fauna predstavlja osnovnu komponentu šumskih trolirati brojno stanje srneće divljači zbog njihove sve ekosustava, kao i uostalom i poljoprivredno-pašnjač veće brojnosti nakon unošenja primjeraka iz Alpa u kih, jer ima primarnu ulogu u pozitivnom ili negativ-državne šume i većeg širenja divljači iz lokalnog fonda, nom razvoju ravnoteže ekosustava. Na šumske ekosus- koja je našla veću mogućnost širenja na područja naputave posebno utječu dvopapkari, od kojih srneća divljač štene poljoprivrede. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Od 1990. g. u Toskani postoji kontrolni program gospodarenja dvopapkarima, koji se zasniva na preciznim planovima uzgoja i selektivnog odstrela. Ovaj način lovnog gospodarenja, koji se već dugo primjenjuje u srednjeeuropskim zemljama, već je dao povoljne rezultate u Alpama. Kada prekobrojni individui iste vrste (pogotovo Cervidi) žive na određenoj površini, dolazi do negativnih učinaka i nepopravljive štete na biljnim vrstama koje ta divljač preferira. Istraživanja su obavljana na uzvisinama iznad rijeke Senio, na nadmorskoj visini od 600–850 metara. Vegetacija je tipična za Castanetum, koji u vršnim dijelovima prelazi u Fagetum. Prateće vrste su cer, crni grab, medunac, klen, jarebika, lijeska i druge, a napuštene poljoprivredne površine su u fazi kolonizacije raznim grmovima. Ova vegetacija pogoduje dobroj prehrani srneće divljači, a kako je uzgojni oblik panjača, nakon sječe, velike količine svijetlosti pogoduju rastu novih izbojaka i travnatih vrsta. Jedini ograničavajući čimbenik za srneću divljač su predatori, koji se ovdje sastoje od pasa lutalica i divljih svinja koje napadaju mladunčad. Istraživanja su imala za cilj provjeriti postojanje uzajamnog odnosa kvalitete staništa i bioloških parametara srneće divljači (razvoj rogovlja, tjelesna građa, omjer spolova, razmnožavanje i dr.). Istovremeno je promatrano ponašanje dominantnih mužjaka u odnosu na kontrolu svog područja od slabijih suparnika, stanje nakon nestanka dominantnog srnjaka te struktura i ponašanje populacije. Procjenjivan je utjecaj sljedećih čimbenika: – ekspozicija terena, – količina i kvaliteta raspoložive vode, – srednja kvaliteta staništa (biljni sastav šume i kvaliteta prizemnog rašća), – kvaliteta pašnjaka, – utjecaj predatora i – prisutnost konkurentnih vrsta (domaća stoka i ostala divljač). Kao zaključke ovih istraživanja autori su naveli sljedeće: – razvoj populacije srneće divljači je u čvrstoj korelaciji s komponentama ekosustava okružja (šume s limitrofnim čistinama i pašnjacima), – poboljšanjem stanišnih uvjeta i smanjenjem čimbenika stresa (predatori i konkurencija u prehrani), populacija s kojom se gospodari može nadmašiti prosječne biološke parametre (težina, vrijednost trofeja, reproduktivna sposobnost, prezimljavanje i dr.), – količina zahvata u odstrelu predstavlja primarnu važnost, zbog regulacije gustoće populacije i zadržava povoljan odnos brojnog stanja divljači i kapaciteta okružja za tu vrstu, – kvalitetni izbor primjeraka za odstrel je od izuzetne važnosti zbog poboljšanja nasljednih osobina, ali i zbog smanjenja morfoloških defekata (šubarasti i gumbasti rogovi, deformacije papaka i dr.). Selekcijski odstrel ne treba bazirati isključivo na fenotipu, jer to ne pridonosi obveznom poboljšanju genetskih osobina. Osim kvalitete rogovlja treba gledati ukupnost čimbenika kao što su razvoj tijela, težina, dimenzije i oblik parožaka, te socijalne momente, to jest strukturu spolova i starosnu dob populacije, – poboljšanje ili održavanje kvalitete populacije ne postiže se samo odstrelom loših fenotipova, već otklanjanjem negativnih čimbenika koji utječu na njihovo formiranje, – samo kontinuirani monitoring stanja i razvoja individualnih karakteristika može dati prave indikacije za izbor primjeraka za odstrel, – važno je gospodariti staništem po planovima gospodarenja koji osiguravaju poboljšanje prehrambenih resursa, a to je favoriziranje mješovitih raznodobnih formacija s povoljnim vegetacijskim sastavom i – kontrola brojnog stanja predatora, a to su u Apeninima psi skitnice, lisice, divlje svinje i u manjem opsegu vuk, predstavlja dio obaveznih uzgojnih mjera. Uvažavanje svih ovih čimbenika doprinosi uspješnom uzgoju srneće divljači, što će se očitovati u kvaliteti populacije i smanjenim gubicima, a što je najvažnije, u ravnoteži okružja i ove divljači. Raffaele C a v a l l i , Pierangelo M i o l a , Luigi S a r tori : Širenje buke od motornih pila u šumama različitog oblika gospodarenja U aktivnostima oko iskorištavanja šuma prilikom uporabe motornih sredstava buka predstavlja važan uzrok rizika za radnika. Učinak produženog izlaganja određenoj razini buke uzrokuje progresivno povećanje smetnji, koje se u početku očituju u uznemirenju i mentalnom stresu, a zatim često nepovratno redukcijom slušnog kapaciteta. Mjere zaštite na radu predviđaju primjenu niza zaštitnih mjera protiv buke. Poslodavci su dužni identificirati radilišta i izvršitelje rada koji su izloženi tom riziku te primjenjivati adekvatna zaštitna sredstva za sve radnike, koji su tijekom 8-satnog radnog vremena izloženi buci većoj 80 decibela. Radnici dobivaju individualna zaštitna sredstva uz obveznu primjenu ako buka prelazi 90 dB. Poznato je da širenje buke proizvedene od motornih sredstava ovisi o udaljenosti izvora zvuka, gustoći šume i nagibu terena. Maksimalno širenje je na otvorenim područjima bez vegetacije, a najmanje je u gustom mladiku, gdje se na udaljenosti od 100 m intenzitet zvuka smanji za 30 %. Prilikom rasta stabala dolazi do smanjenja lisnate mase u donjim slojevima, što umanjuje mogućnost zadržavanja zvuka. To se posebice odnosi na četinjače koje prirodno više gube grane i iglice u donjim slojevima. |