DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 71 <-- 71 --> PDF |
prirodne selekcije, križanja, mutacija i sl. U današnje vrijeme ta varijabilnost i promijenjivost u sve većoj mjeri uzrokovana je i rezultatima čovjekova djelovanja u stvaranju novih unutarvrsnih i međuvrsnih križanaca, hibridnih rojeva, kultivara i klonova. No, s druge strane, u daleko većoj mjeri čovjek sve više utječe na smanjenje prirodne raznovrsnosti živoga svijeta putem različitih negativnih procesa kao što su klimatske promjene, nestajanje vrsta i sl. Upravo nam ova knjiga svojim multidisciplinarnim i modernim pristupom omogućuje Alojzije F r k o v i ć sagledavanje i razumijevanje relativno malenoga, ali važnoga dijela živoga svijeta koji se naziva Golosjemenjače. Za očekivati je da će ona osim iscrpnoga izvora znanja biti i stalan poticaj, osobito mlađim generacijama, za daljnja istraživanja koja će omogućiti bolje i sveobuhvatnije razumijevanje našega biljnoga svijeta te svih procesa vezanih za isti. Mr. sc. Željko Škvorc VUK U HRVATSKOJ Uoči Božićnih praznika dobio sam u Šumarskom društvu knjigu VUK U HRVATSKOJ, s posvetom autora Alojzija F r k o v i ć a : “dragom kolegi – s vukom u sretnu 2005. g.”. Koliko simbolike u ovih par riječi, jer sam i ja, kao i autor, prije mnogo godina bio uključen u udruge koji su se žestoko borile protiv ovoga “narodnog neprijatelja”, kontroverznog stanovnika naših gorskih područja i sjeverne Dalmacije. Otrovom, vatrenim oružjem, gvožđima, hajkama, drugim riječima svim sredstvima i tijekom cijele godine “tamanili” smo vukove i njihovu mladunčad. Brojne publikacije, oglasi i novčane nagrade poticali su ovu nesmiljenu borbu. Lovački autoriteti iz raznih struktura prenosili su na nas mlađe zadatke i organizaciju uništavanja vukova u okviru šumarske i lovačke djelatnosti. Bila su to takva vremena. Moje prvo saznanje o vuku potječe još iz 1943. g., kada sam kao petogodišnjak vidio velikog jelena kojega su vukovi stjerali i dokrajčili na zaleđenoj površini najvećeg plitvičkog jezera Kozjak. Prvi put sam vuka vidio 1947. g., kada je pred očima nas djece (unatoč vike i galame) odnio janje Karla Pilipova (koji je imao desetoro djece) iz Brušana kod Gospića, pa godine 1962. kao mladi šumar išao sam pješice kroz velik snijeg od Klanca do Gospića (oko 8 km). Na tom putu gdje nisam mnogo skretao od osnovnog puta, našao sam 15-ak ostataka srneće divljači koje su zaklali vukovi. To smo zvali “nalet vukova iz Bosne na plućnim vlascima iscrpljenu srneću divljač”. Mogao bih i dalje nabrajati razne slučajeve koji su u to vrijeme kod mene i ostalih šumara i lovaca utjecali na mišljenje o vuku i njegovu mjestu u prirodi. Dok su Likom pasla mnogobrojna stada stoke sitnoga zuba, štetama od vuka nije se pridavala velika važnost, jer dva do tri janjeta koje je vuk u prosjeku godišnje pojeo od velikog stada smatralo se normalnim. Za štete na krupnoj stoci u pravilu se uključivala solidarnost suseljana. Promjena strukture ličkih sela (uzrokovana depopulacijom stanovništva i drastičnim smanjenjem broja stočara i stoke) sredinom prošloga stoljeća, utjecala je na strukturu prehrane vuka i njegovo kretanje. Moglo bi se reći da se prehrana vukova sve više oslanjala na fond divljači, koji je to teško podnosio. Smanjenjem |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 72 <-- 72 --> PDF |
hrane iz ova dva izvora, smanjivala se i nazočnost vuka na ovome području, ali je nastavljeno njegovo istrebljenje u svakoj prilici. Zabrane uništavanja vukova u većini europskih zemalja te proglašenje vuka trajno zaštićenom vrstom u Sloveniji 1993. g., ukidanje novčanih nagrada za uništenje vukova u BiH, pomalo su zaustavile organizirane akcije uništavanja vuka u Hrvatskoj. Proglašenje vuka posebno zaštićenom životinjskom vrstom u svibnju 1995. g. dogodilo se očekivano. Umjesto novčanih nagrada za uništenje vukova, uvedene su stroge sankcije i kazne za uništenog vuka. No ipak, proglašenje vuka zaštićenom vrstom uzrokovalo je u glavama mnogih lovaca i nelovaca veliku konfuziju i nedoumicu, a suprotstavljanja mišljenja postala su u određenim krugovima vrlo česta. O vuku se dosta pisalo, ali uglavnom u kontekstu vuka kao štetočine i načina njegovog uništavanja. Knjiga Vuk u Hrvatskoj autora Alojzija Frkovića ima sasvim drugi pristup. “Svrha je ove male monografije o vuku da ovu prorjeđenju zvijer, koja je uživala zao glas, prikažem u jednom drugom, ljepšem svijetlu, kako to i zaslužuje”, napisao je sam autor u proslovu knjige. Mislim, da je u tom svom nastojanju autor u potpunosti uspio. Puni naslov knjige je “Vuk u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na Gorski kotar i Hrvatsko primorje”. Tiskana je u tisuću primjeraka u nakladi Primorsko-goranske županije, tisak TKD d.o.o. Delnice. Ima 109 stranica, obiluje fotodokumentacijom starijih crnobijelih i novijih kolor fotografija, mnogim crtežima, tablicama i grafikonima, koji prate već poznati profinjen, lako čitljiv tekst autora i daju mu argumentiranu uvjerljivost. Knjiga je podijeljena na 16 poglavlja: – proslov – vuk u vjerovanju, običajima i poslovicama, – načini uništavanja vukova kroz povijest, – gospodarenje vukom u Hrvatskoj i Gorskom kotaru – zakonska zaštita i budućnost vuka u Hrvatskoj, – sistematska pripadnost i podrijetlo, – rasprostranjenost vuka u Europi i Hrvatskoj, brojnost i kretanje populacije, – izgled i građa tijela, – životni prostor (stanište), – prehrana i štete, – način života i ponašanje, – razmnožavanje, životni vijek i utvrđivanje starosti, – prirodni neprijatelji i bolesti, – trofeje vuka – priprema, ocjenjivanje i vrjednovanje, – vuk u karikaturi, – korištena literatura. Ovaj sadržaj pokazuje sveobuhvatnost dijela koje postupno, nenametljivo vodi čitatelja od vremena borbe protiv vuka do saznanja o njegovom mjestu i ulozi u ekosustavu. Morfologija vuka, način razmnožavanja, kretanje čopora, utjecaj staništa na brojno stanje i drugo, opisano je detaljno i potkrijepljeno sveobuhvatnim istraživanjima koja su u posljednje vrijeme obavljali naši znanstvenici prof. dr. sc. Đuro H u b e r i dr. sc. Josip Kusak. Posebna pozornost posvećena je kretanju brojnog stanja vuka u Europi i kod nas. Tu se autor oslonio na dostupne izvore, koji očito nisu uvijek sasvim vjerodostojni, jer su se bazirali na broju odstrijeljenih primjeraka te sumnjivih lokalnih izvješća. Tako je na primjer logično da se poslije Prvog svjetskog rata odstrijelilo više vukova, kada se velik dio vojnika vratio s istočnog i talijanskog fronta (mnogi su sa sobom donijeli oružje), što ne mora značiti da ga je bilo osjetno više. Promatranje vuka zbog njegovog stalnog kretanja ne daje također dobre podatke jer kako kaže narod u Lici “vuka se nemo’š nagledati”, a “bodul” će reći: “vidija san čovika što pozna čovika, koji je vidija vuka”. O tome da li je procijenjeno brojno stanje (na temelju više neovisnih metoda) od 130–170 jedinki na površini Hrvatske podcijenjeno ili precijenjeno, teško je reći. Na području Like koja je oduvijek bila glavno stanište vuka sigurno danas boravi relativno malen broj vukova, ali ga radi boljeg izvora hrane sjeverna Dalmacija ima znatno više nego nekada. Jedan lički lovac kaže: “ako se EU boji za nestanak vuka, neka pusti svake godine na ličku Plješevicu 100 ovaca, pa će vidjeti da će vuka ponovo biti”. Straha o skorom nestanku vuka s ovih područja ne bi trebalo biti, pogotovo ako se pogleda na podatke o brojnom stanju vuka u zemljama bližeg i daljeg okruženja (BiH 800, SiCG 500, Slovenija od 50–100, Makedonija više od 1000, Albanija 250, Bugarska 1000, Rumunjska 2500), ali ipak treba se sjetiti da je vuk nestao iz većine srednjeeuropskih zemalja u relativno kratkom vremenu, pa se i danas poduzimaju skupi zahvati za njegovu reintrodukciju. Čitatelji raznih kategorija naći će u monografiji o vuku praktički sve što se danas zna o vuku, a ona je istovremeno poučna i zanimljiva lovačka literatura. Šteta što autor nije imao dovoljno podataka da s istim opsegom obradi i tradicionalna staništa vuka u Lici i sjevernoj Dalmaciji i prilike koje tamo vladaju, ali ga na to ni naslov knjige ne obvezuje. Sigurno se s osnovnim motom knjige, da vuk ima pravo na postojanje u prirodi, koje proizlazi iz prava svih živih bića na međusobni suživot, svi ne slažu, ali će ih čitanje ove knjige zasigurno potaknuti na razmišljanje. O štetama koje vukovi čine na domaćoj stoci i divljači u knjizi je pisano mnogo. One postoje i nisu male, |