DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 71 <-- 71 --> PDF |
prirodne selekcije, križanja, mutacija i sl. U današnje vrijeme ta varijabilnost i promijenjivost u sve većoj mjeri uzrokovana je i rezultatima čovjekova djelovanja u stvaranju novih unutarvrsnih i međuvrsnih križanaca, hibridnih rojeva, kultivara i klonova. No, s druge strane, u daleko većoj mjeri čovjek sve više utječe na smanjenje prirodne raznovrsnosti živoga svijeta putem različitih negativnih procesa kao što su klimatske promjene, nestajanje vrsta i sl. Upravo nam ova knjiga svojim multidisciplinarnim i modernim pristupom omogućuje Alojzije F r k o v i ć sagledavanje i razumijevanje relativno malenoga, ali važnoga dijela živoga svijeta koji se naziva Golosjemenjače. Za očekivati je da će ona osim iscrpnoga izvora znanja biti i stalan poticaj, osobito mlađim generacijama, za daljnja istraživanja koja će omogućiti bolje i sveobuhvatnije razumijevanje našega biljnoga svijeta te svih procesa vezanih za isti. Mr. sc. Željko Škvorc VUK U HRVATSKOJ Uoči Božićnih praznika dobio sam u Šumarskom društvu knjigu VUK U HRVATSKOJ, s posvetom autora Alojzija F r k o v i ć a : “dragom kolegi – s vukom u sretnu 2005. g.”. Koliko simbolike u ovih par riječi, jer sam i ja, kao i autor, prije mnogo godina bio uključen u udruge koji su se žestoko borile protiv ovoga “narodnog neprijatelja”, kontroverznog stanovnika naših gorskih područja i sjeverne Dalmacije. Otrovom, vatrenim oružjem, gvožđima, hajkama, drugim riječima svim sredstvima i tijekom cijele godine “tamanili” smo vukove i njihovu mladunčad. Brojne publikacije, oglasi i novčane nagrade poticali su ovu nesmiljenu borbu. Lovački autoriteti iz raznih struktura prenosili su na nas mlađe zadatke i organizaciju uništavanja vukova u okviru šumarske i lovačke djelatnosti. Bila su to takva vremena. Moje prvo saznanje o vuku potječe još iz 1943. g., kada sam kao petogodišnjak vidio velikog jelena kojega su vukovi stjerali i dokrajčili na zaleđenoj površini najvećeg plitvičkog jezera Kozjak. Prvi put sam vuka vidio 1947. g., kada je pred očima nas djece (unatoč vike i galame) odnio janje Karla Pilipova (koji je imao desetoro djece) iz Brušana kod Gospića, pa godine 1962. kao mladi šumar išao sam pješice kroz velik snijeg od Klanca do Gospića (oko 8 km). Na tom putu gdje nisam mnogo skretao od osnovnog puta, našao sam 15-ak ostataka srneće divljači koje su zaklali vukovi. To smo zvali “nalet vukova iz Bosne na plućnim vlascima iscrpljenu srneću divljač”. Mogao bih i dalje nabrajati razne slučajeve koji su u to vrijeme kod mene i ostalih šumara i lovaca utjecali na mišljenje o vuku i njegovu mjestu u prirodi. Dok su Likom pasla mnogobrojna stada stoke sitnoga zuba, štetama od vuka nije se pridavala velika važnost, jer dva do tri janjeta koje je vuk u prosjeku godišnje pojeo od velikog stada smatralo se normalnim. Za štete na krupnoj stoci u pravilu se uključivala solidarnost suseljana. Promjena strukture ličkih sela (uzrokovana depopulacijom stanovništva i drastičnim smanjenjem broja stočara i stoke) sredinom prošloga stoljeća, utjecala je na strukturu prehrane vuka i njegovo kretanje. Moglo bi se reći da se prehrana vukova sve više oslanjala na fond divljači, koji je to teško podnosio. Smanjenjem |