DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 7     <-- 7 -->        PDF

I. Trinajstić, Z. Cerovečki: PRILOG SINTAKSONOMSKOJ ANALIZI ASOCIJACIJE Erico-Fagetum (HT. 1962) ... Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 135-142
Kao potpuno stalna i dominantna svojstvena vrstaasocijacije ističe se risje – Erica carnea (= Erica herbacea)
koja mjestimično pokriva 80–100 % površine.
Skupina termofilnih elemenata karakterističnih za podsvezu
Ostryo-Fagenion zastupljena je s 13 vrsta, međukojima se u sloju drveća i grmlja ističu Fraxinus ornus,
Sorbus aria, Ostrya carpinifolia i Acer obtusatum, a u


sloju niskog rašća Helleborus niger, Convallaria majalis,
Digitalis grandiflora i Laserpitium krapfii, dok


su ostale vrste rjeđe.


Mezofilni, fagetalni elementi svojstveni za svezuAremonio-Fagion, red Fagetalia i razred Querco-Fagetea
mnogobrojni su, zastupljeni s 30 vrsta, ali jesamo njihov manji broj zastupljen sa stupnjem stalnosti
većim od 50 %. To su vrste Fagus sylvatica, Cyclamen
purpurascens, Hepatica nobilis, Euphorbia amyg-


RASPRAVAKompleks bukovih šuma ilirske fitogeografske provincije
obuhvaćen posebnom ilirskom svezom Aremonio-
Fagion može se diferencirati na dvije skupine zajednica
– mezofilne, kao što su brdske, gorske i pretplaninske
bukove šume, koje su sve od reda klimatogene
te termofilne bukove šume koje su dijelom klimatogene,
a dijelom edafogene.


Budući da je ovdje predmet analize as. Erico-Fagetum
koja pripada skupu termofilnih, edafogenih bukovih
šuma, za njen razvoj odlučujuću ulogu ima dolomitna
litološka podloga. Slično je i sa srodnom šu-
mom, as. Ostryo-Fagetum, koja se, također razvija na


dolomitnoj litološkoj podlozi. Razlike između tih dviju


termofilnih bukovih šuma sastoje se u tome, što u florističkoj
građi as. Erico-Fagetum pridolaze vrste borovih
šuma reda Erico-Pinetalia, dok u florističkoj građi


as. Ostryo-Fagetum pridolaze elementi reda Querceta


lia pubescentis. Međutim, kako su u fitocenološkoj li


teraturi (usp. H o r v a t 1959, S e i b e r t 1985, Wa l l


n ö f e r 1993) floristički shvaćeni redovi Erico-Pinetalia
(razred Erico-Pinetea) i red Quercetalia pubescentis
(razred Querco-Fagetea), postoji niz vrsta koje tadva reda međusobno razdvajaju, ali i niz vrsta koje ihpovezuju. Tako su tipični “pinetalni” elementi (dolomitofiti)
Erica carnea, Cytisanthus radiatus, Genistajanuensis, Amelanchier ovalis, Leontodon incanus, atipični “kvercetalni” Quercus pubescens, Euonymusverrucosus, Sesleria autumnalis, Convallaria majalis,
Iris graminea, Asparagus tenuifolius, Aristolochia lutea
itd. Dok su u oba kompleksa s većim ili manjimudjelom zastupljene vrste Ostrya carpinifolia, Fraxinus
ornus, Sorbus aria, Acer obtusatum, Carex humilis,
Buphthalmum salicifolium i dr. Obje su termofilnebukove šume floristički srodne, ali i ekološki bliske, paih se u okviru sveze Aremonio-Fagion svrstava u podsvezu
Ostryo-Fagenion.


daloides, Mercurialis perennis, Rosa arvensis, Brachypodium
sylvaticum i Daphne mezereum, dok su ostale
vrste zastupljene nižim stupnjem stalnosti. Skupina
pratilica obuhvaća 20 vrsta, a među njima su samo Pteridium
aquilinum i Solidago virgaurea zastupljene u
preko 50 % snimaka.


U florističkom sastavu sastojina as. Erico-Fagetum
iz ličke Plješevice pozornost zaslužuju vrste Acer obtusatum
i Sesleria autumnalis, koje su označene kao di


ferencijalne vrste subasocijacije aceretosum obtusati.
One na neki način floristički povezuju as. Erico-Fagetum
s asocijacijama Aceri obtusati-Fagetum s jedne i
Seslerio autumnalis-Fagetum s druge strane, pa će se
zasigurno tijekom daljih istraživanja u tom smjeru navedenu
povezanost moći dokumentirati i s podacima
terenskih istraživanja.


–
Discusion
As. Erico-Fagetum upravo zbog obilne zastupljenosti
vrste Erica carnea pokazuje i znatnu florističku
srodnost s as. Erico-Ostryetum, koja se može razviti i
na primarnim i na sekundarnim staništima. EricoOstryetum
na primarnim staništima obrašćuje uske police
i vrletne dolomitne padine, svagdje tamo, gdje se
zbog orografskih prilika (jakih nagiba) ne može razviti
dublje tlo, koje uvjetuje razvoj mezofilnijih oblika
šumske vegetacije (npr. Querco-Ostryetum carpinifoliae,
Ostryo-Fagetum). Erico-Ostryetum na sekundarnim
staništima razvija se kao degradacijski stadij as.
Querco-Ostryetum carpinifoliae ili as. Erico-Fagetum,


a ta posljednja zajednica u daljem progresivnom, sukcesijskom
slijedu, ako to orografski i edafski uvjeti dopuštaju,
prelazi u as. Ostryo-Fagetum kao potencijalni
oblik šumskog vegetacijskog pokrova. Takvi singenet


ski i sindinamski odnosi mogu se dobro pratiti na onim


mjestima u Gorskom kotaru, gdje se razvija upravo as.


Erico-Fagetum, u kanjonu rijeke Kupe i njene pritoke


Dobre podno Skrada.


Kako je iz naše starije fitocenološke literature poznato,
as. Erico-Fagetum je prvi uočio H o r v a t (1962)
u Obručkom masivu, ali o njenoj florističkoj građi nije
objavio odgovarajuće kvantitativne podatke. Isto tako,
H o r v a t je tu asocijaciju uvrstio u svezu Pinion mugi,
red Vaccinio-Piceetalia i razred Vaccinio-Piceetea. Da
se isprave nedostaci u opisu, Tr i n a j s t i ć (1972) je,
kao što je poznato, sintaksonomski analizirao te na temelju
analize njenoga florističkog sastava ustanovio da
tu asocijaciju treba uvrstiti u okvire sveze Fagion illyricum,
reda Fagetalia i razreda Querco-Fagetea. Kao
što je, također poznato, B o r h i d i je u skladu sa suvremenim
nomenklaturnim pravilima (B a r k m a n i dr.
1986, We b e r i dr. 2000), ime sveze “Fagion illyricum”
preimenovao u Aremonio-Fagion (usp. Borhi diin
Török i dr. 1989).