DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 63 <-- 63 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI PRILOG PORUKAMA PRVOG SUSRETA UDRUGA PRIVATNIH ŠUMOVLASNIKA REPUBLIKE HRVATSKE Delnice, 9–10. ožujka 2005. Nedvojbeno, vrlo dobar pokret MPŠVG-a s ciljemorganiziranog angažmana na sanaciji privatnog šumskog posjeda u Hrvatskoj održan je 9–10. ožujka uDelnicama. Ovo svakako nije prvi pokušaj da se problematika privatnih šuma zahvati, no već izvršeno ustrojavanje Odjela za privatne šume u MPŠVG-a, najavljuje ozbiljne namjere. Osobno, u problematiku gospodarenja privatnim šumskim posjedom aktivno samuključen od prvih, pokusnih Programa za gospodarenjeprivatnim šumama na području ondašnje Općine Vrbovec (1975.), pa sve do današnjih dana. Nakon što je Zakonom o šumama iz 1983. (NN 54/83.) stvorena obveza izrade programa za gospodarenje šumama u privatnom vlasništvu, Šumarija Vrbovec je tada vlastitimsnagama izradila Program s važnošću 1986–1995. Bioje to mukotrpan posao, jer smo radili po načelu “iz ma- log u veliko”, želeći svakoj čestici propisati stvarni te nužni opseg šumskogospodarskih zahvata. Griješili smo u pretpostavci, pa su nas u to rezultati provedbe toga Programa ozbiljno i uvjerili. Radi informacije i predodžbe o veličini pothvata, riječ je o; – površini šuma od 7.047 ha – broju čestica 23.252 – prosječnoj veličini čestice 0,30 ha – broju posjednika 10.802 – prosječnom posjedu veličine 0,65 ha – ukupno procijenjenoj drvnoj zalihi 544.976 m3 – prosječnoj drvnoj zalihi po 1 ha od 77 m3 Na našu žalost, bilance izvršenja propisa Programa bile su katastrofalne, pa je istoga časa bila jasno vidljiva nužnost izmjena zakonskih i podzakonskih akata koji bi sustavno stimulirali pozitivne procese, odnosno sankcionirali daljnje propadanje privatnog šumskog posjeda. Nakon desetgodišnjeg “gospodarenja”, evidentirano ostvarenje propisanih sječa, mjereno po doznaci, bilježi tek 31,8 % od propisa, što je svakako iskrivljena slika istine. Sjeklo se i prometovalo drvetom u značajno većim količinama od ovako iskazanih, jer je inspekciji fizički bilo nemoguće kontrolirati sječu, ali i prometovanje drvetom. Tragičnu, no na žalost istinitu sliku iskazuje skoro totalno neizvršenje propisanih uzgojnih radova, gdje svakako nema “bojazni” da je učinjeno nešto izvan kontrole. Ako ovaj mali uzorak istine o stanju u privatnim šumama sjeverozapadne Hrvatske ima barem kakvo-tak vo značenje prosječnog uzorka, onda je svakako istina zabrinjavajuća, a iz tog iskustva valja izvući neke prijedloge. Bitno je bolje stanje privatnog šumskog posjeda u Gorskom kotaru, no o tome je već dosta puta sve obrazloženo i jasno. O toj problematici pisao sam u ŠL 9–10/1984., ŠL 6–8/1992. i ŠL 5–6/1996. Upozorio bih na vrijednost, sada već skoro zaboravljene aktivnosti HAZU-a od 15. lipnja 1994. godine, čiji je pisani trag Zbornik radova savjetovanja na temu; PRIVATNE ŠUME U HRVATSKOJ U OZRAČJU REZOLUCUA HELSINSKE KONFERENCUE O ZAŠTITI I OČUVANJU EUROPSKIH ŠUMA Zbog operativnosti i upotrebljivosti ovog pisanog materijala, pokušat ću ukratko sažeti svoje misli i prijedloge u nekoliko točaka, uvjeren da će njihovi ciljevi i nužne aktivnosti biti prepoznatljivi. PREDLAŽEM: 1. Potrebno je novim prijedlogom ZOŠ-a dopuniti predloženu definiciju šumskogospodarskog područja, pa unutar sada jednog šumskogospodarskog područja za sve šume u Hrvatskoj, iz obrazloživih gospodarskih razloga ustrojiti barem tri osnovna šumskogospodarska područja (jednodobne kontinentalne šume, preborne šume i posebno šume mediterana i submediterana), a onda za svako od njih osigurati jedinstveni uređivački i gospodarski pristup. 2. Trajno osiguranje sredstava JBR-e za privatne šume, nužno je vezati kao poreznu obvezu na površinu šume, a ne na vrijednost doznačene drvne mase za sječu, što je značajno financijski opterećivalo dobre i disciplinirane gospodare, dok je bitno veći broj pri |