DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 60 <-- 60 --> PDF |
i izostankom investicija. Odgovorno tvrdim da bez ozbiljne reforme ovo stanje nije dugoročno održivo. Interni cjenik šumskouzgojnih radova i metodologija obračuna oduvijek su bili kategorija za mogućnost manipulacije godišnjom bilancom, pa i opstanka uprave, te bi to ubuduće trebalo drugačije tretirati. U tom se slučaju ne bi moglo dogoditi da u bilanci za 2004. godinu Uprava šuma Split bude na četvrtom mjestu po iskazanoj dobiti (9 240 000 kn) ili treća po učinkovitosti u odnosu na plan s indeksom 334, a svi smo savršeno svjesni čega je to posljedica. Zabrinjava da je primjerice desetogodišnji etat hrasta ostvaren u osam godina, što će sigurno imati posljedice na gospodarenje. U posljednje vrijeme svjedoci smo velike popularizacije prijedloga tzv. Klepčeva kodeksa gospodarenja šumama (Šumarski list, 7–8/2004), ispuštajući iz vida činjenicu da je on upućen ponajprije n a m a, šumarima, i da nas upozorava kako se mora gospodariti šumom da se ne naruši njezina stabilnost. Jesmo li se zapitali što je to ponukalo našega najistaknutijega šumarskoga stručnjaka da osjeti potrebu podsjetiti ili podučiti nas što je to potrajno gospodarenje, što je normala, kako se određuje etat, odnos prirasta i etata i slično i slično – odgovori bez kojih se nije mogao položiti ispit iz većine stručnih predmeta na diplomskom studiju. Sjeća li se netko kada je održana javna rasprava, polemika ili kolegij najodgovornijih stručnjaka Hrvatskih šuma o toj problematici. Nedavno je izrađena druga osnova područja – nesumnjivo naš najvažniji izvršni dokument u gospodarenju šumama – bez upoznavanja šire javnosti, bez stručnoga sukoba mišljenja, bez znanja većine stručnjaka o tome, bez ičijega barem upita zašto je bila izvanredna, a ne redovita revizija i kako smo obavili propisane radove i mjere iz prve? Restrukturiranje društva ne može se provesti bez donošenja novoga Zakona o šumama. Ako iz njega izostanu ili se promijene neke odredbe, primjerice OKFŠ, za restrukturiranje moraju biti pripremljeni različiti modeli. No najteže je što se tu ne zna strategija i kriteriji po kojima će ići restrukturiranje, a to su primjerice temeljni kapital društva, njegov konačni oblik i struktura, veličina i broj vezanih društava i drugo. To je primarni zadatak za resorno ministarstvo i trgovačko društvo Hrvatske šume i mora se ostvariti u potpunoj suradnji koja je do sada izostala. Najbolje se to vidjelo u rujnu kada su dvije skupine – jedna iz Ministarstva, a druga iz Hrvatskih šuma, donijele dva sasvim suprotna prijedloga Nacrta Zakona o šumama. Zaključno, bitna reorganizacija najvažnijega čimbenika u šumarskom sektoru Hrvatske – Hrvatskih šuma d.o.o. – mora osigurati decentralizaciju cijeloga sustava i preko nje utjecaj i korist od šuma za lokalnu zajednicu, riješiti pitanje vlasništva na relaciji država – trgovačko društvo, osigurati profitabilno poslovanje samostalnih društava i pozitivno utjecati na čimbenike o kojima ovisi djelotvornost poslovanja. To je ujedno bio i zaključak programa stranke koja je trenutno na vlasti u predizbornoj kampanji 2003. godine. Tada je također prihvaćeno da se to sve mora ostvariti uz pravilno gospodarenje i unapređenje stanja naših šuma, a cijeli proces trebaju voditi odgovorni i kompetentni stručnjaci, čiji bi izbor bio lišen tradicionalizma političkih, rodbinskih, zemljačkih i inih sposobnosti. Jasno je da po jedno ključno mjesto u Ministarstvu i Hrvatskim šumama postavlja stranka koja osvoji vlast, no ta bi stranka trebala postaviti svoje najsposobnije, a ne “najpodobnije” stručnjake. Pogledamo li tako, svaka značajnija stranka u Hrvatskoj ima sposobne šumare, no pitanje je hoće li oni dobiti priliku. Neka nam u tome budu primjer dvije države s kojima smo u šumarskom smislu u veoma dobrim odnosima, Finska i Austrija. Finska je u gotovo 150 godina od osnivanja poduzeća za gospodarenja državnim šumama (1856) promijenila trinaest direktora, a u Austriji je pomoćnik ministra zadužen za šumarstvo bio na funkciji preko 20 godina unatoč promjenama ministara i vlasti. U Hrvatskoj je u posljednjih 15 godina promijenjeno sedam pomoćnika ministra i jedan državni tajnik koji su vodili šumarske resore u nadležnom ministarstvu. Na kraju ističem da ovaj moj kratki kritički osvrt nije uopće uperen protiv bilo koga, jer sam u dijelu navedenih činjenica prepoznao i svoju pasivnost. Uvjeren sam više nego ikada da ovakvim stanjem ne možemo dugo izdržati, da je situacija iz godine u godinu teža. Danas se ne hoda dva koraka naprijed pa dva natrag, danas se mora trčati da bi se ostalo u mjestu. Samo takve će nas Europa pozvati i neće trebati ni moliti ni militi. Utopija je sve to očekivati od cjelokupnoga hrvatskoga gospodarstva, no šumarstvo je imalo, i još uvijek ima šansu da se kvalitetnim promjenama približi potrebama i zahtjevima kakvi se traže pri ulasku u buduće integracije. Prof. dr. sc. Joso Vukelić |