DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 59 <-- 59 --> PDF |
donijeti relativno velik broj zakonskih i drugih akata nepotrebno po hitnom postupku kako bi se pokazao velik rad i ažurnost. No, po ocjeni šumarskih stručnjaka zakoni i ostali akti loše su pripremani, izbjegavale su se javne rasprave, lutalo se u pripremi i donošenju našega temeljnoga zakona – Zakona o šumama, a u Ministarstvu se uvelike osjeća nedostatak koordinacije na relaciji državni tajnik – pomoćnici ministra, te se sadašnje stanje mora ispraviti. Sve to, unatoč izjavama državnoga tajnika na godišnjoj skupštini Hrvatskoga šumarskoga društva u lipnju 2004. o potrebi jedinstva struke, stvaranju lobija i slično. Ministarstvo mora posebice pokrenuti inicijativu za uređenje odnosa sa Zavodom za zaštitu prirode u Ministarstvu kulture jer ovakva zaštita i ignoriranje rada šumarskih stručnjaka izaziva višestruku štetu. Treba istaknuti ulogu Ministarstva u donošenju odluke Vlade RH o prestanku dirigiranih cijena u prodaji drvne industrije, čime su stvoreni uvjeti za redefiniranje odnosa šumarstva i drvne industrije. Stvorene su i osnovne pretpostavke za realne tržišne odnose koji će osigurati stabilnost obaju sektora. Hrvatske šume d.o.o. Državnim šumama (1 992 000 ha) gospodare Hrvatske šume d.o.o. s ukupnim godišnjim prihodom od 1,9 mil. kn i 9500 zaposlenih, za čije plaće treba oko 900 milijuna kuna godišnje. Općenito, karakterizira ih izrazit centralistički sustav i donošenje svih odluka u direkciji u Zagrebu, loše riješeno pitanje vlasništva u trgovačkom društvu takva profila, troškovi poslovanja koji su veći za 20–30 % nego u sličnim trgovačkim društvima u drugim, u šumarskom smislu dobro razvijenim zemljama, ili u sličnim tvrtkama u Hrvatskoj. Na te je činjenice upozorio direktor Hrvatskih šuma na godišnjoj skupštini Hrvatskoga šumarskoga društva u lipnju 2004. godine, a irska konzultantska kuća COILLTE, koju je angažirala Vlada RH 2003. godine, ističe još i ovo: – previsok stupanj zakonodavne propisanosti koja ograničava Hrvatske šume da djelotvorno posluju u komercijalnom smislu; – nefleksibilan sustav šumarskoga planiranja iz razloga tvrdoga propisivanja onemogućuje zahtjeve današnjega tržišta i financijske realnosti; – nesposobnost da se djelotvorno planira ili gospodari zbog nedostatka poslovnih i geografskih informacijskih sustava; – nedovoljno i slabo fokusiranje na poslovni menadžment ili poslovno planiranje sa slabim obraćanjem pozornosti na kontrolu troškova i vrijednosti za novac; – donošenje odluka odvija se na neodgovarajućim razinama u poduzeću, što rezultira lošim odlukama i udvostručavanjem posla; – visoka razina udvostručavanja poslova (uprave šuma – direkcija); – složen i zbunjujući računovodstveni sustav kojemu nedostaje transparentnost (manipulacije računovodstvenim politikama – promjene tijekom godine u funkciji iskazivanja pozitivnoga poslovnoga rezultata na primjeru smanjenja amortizacije); – visoka razina transfera državnoga novca u Hrvatske šume i iz njih, kao što su vodoslivna naknada, šumski doprinosi, OKFŠ i slično, što rezultira povećanim administrativnim troškovima; – Hrvatske šume ustvari rade kao vladina šumarska agencija, a ne kao neovisno poduzeće; – kultura rukovođenja s ekstenzivnim internim aktima i pravilima rezultira nedostatkom osobne odgovornosti unutar poduzeća; – Nadzorni odbor je bez poslovnih i financijskih stručnjaka; – ljudski se resursi ne razvijaju, a prisutan je sustav postavljanja, a ne napredovanja prema sposobnosti; – u manadžmentu nema lidera koji bi umijećem, kompetentnošću i ugledom povukli proces pozitivnih promjena. Te činjenice, poglavito naglašeno centralizirano upravljanje, utječu na pasivizaciju velikoga broja kreativno sposobnih ljudi i izostanak motivacije za djelotvornost i uštede. Nema sumnje da većina tih zaključaka stoji i danas. Transformacija poduzeća u trgovačko društvo provedena je papirnato, bez stvarnih pozitivnih posljedica i promjena. Logično je da se zadrži način gospodarenja šumama, ali ne i organizacijska struktura, te je umjesto da postane jeftinije poduzeće, najednom postalo skuplje, rad sve teži, pa je 2003. godina nakon niza pozitivnih godina završila sa 16 mil. kn gubitka. Nakon dolaska nove uprave situacija se u tom području popravila, zaustavljeno je nepotrebno trošenje, smanjene su obveze po kreditnim zaduženjima i dobavljačima. Rezultat je sigurno pozitivan, postignut je uz smanjenje općih rashoda povećanim etatom, povećanjem internoga cjenika šumskouzgojnih radova, povećanjem sredstava OKFŠ-a |