DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 58 <-- 58 --> PDF |
skom šumarskom društvu, poglavito referatima držav- člana u Nadzornom odboru Hrvatskih šuma. Osim toga noga tajnika i direktora Hrvatskih šuma na godišnjoj veći je dio ocjena iznesen u političkom programu skupštini u lipnju 2004, na nalazima irske konzultant- HDZ-a u predizbornoj kampanji 2003. godine u kojoj ske tvrtke COILLTE, te na vlastitim stajalištima kao sam i sam sudjelovao. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Razdoblje nakon 2000. godine u Upravi za šumarstvo i lovstvo Ministarstva poljoprivrede i šumarstva obilježavaju aktivnosti oko transformacije javnoga poduzeća Hrvatske šume u trgovačko društvo i donošenje Nacionalne šumarske politike i strategije uz nastojanja da se kadrovski ojača šumarski sektor. Najznačajniji je rezultat svakako donošenje strategije, ali su iz toga razdoblja poznate aktivnosti na ozakonjenju i provedbi služnosti na šumi i šumskom zemljištu unatoč protivljenju šumarske struke – najčešće iznošenima na godišnjim skupštinama Hrvatskoga šumarskoga društva. Iz toga će razdoblja ostati u sjećanju potpuna pasivizacija i poltronski odnos Ministarstva prema politici u javnomu poduzeću, poslije trgovačkomu društvu. Podržavalo se donošenje odluka koje su, primjerice, bile u funkciji pozitivnoga prikazivanja godišnje bilance za 2001. godinu poznatim manevrom oko smanjenja amortizacije, prodajom preko 30 milijuna kuna dionica Zagrebačke banke za 2002. godinu, a 2003. je završila sa 16 milijuna kuna negativno, što je bila i logična posljedica. Začuđuje činjenica da se u tom razdoblju na čelu šumarskoga i lovnoga sektora našao pomoćnik ministra doktor znanosti drvne tehnologije (drvna industrija je tada bila u Ministarstvu gospodarstva) unatoč 1200 šumarskih stručnjaka visoke školske spreme i preko 100 stručnjaka sa znanstvenim titulama iz šumarstva. Promjenom vlasti mijenja se i ustroj Ministarstva, osnivaju se tri uprave i prima veći broj djelatnika, donosi se veći broj zakonskih i podzakonskih propisa, ali se s njima ne postiže napredak u struci. Prijedlozi nacrta zakona, pravilnika i drugih propisa rađeni su prema raspravama u Hrvatskom šumarskom društvu površno, na brzinu, bez temeljite prethodne pripreme i rasprave te su stoga doživljavali ozbiljne kritike. U rujnu 2004. godine Ministarstvo je predložilo Nacrt prijedloga Zakona o šumama kakav nismo imali u povijesti (u jednom trenutku istodobno od istoga naslova kolale su tri verzije). Potpuno je centralizirao sustav, a trgovačko je društvo tretirao kao državni servis. Na sreću od njega se, najviše zahvaljujući direktoru i radnoj skupini Hrvatskih šuma, odustalo. Potom slijedi Zakon o klasificiranju neobrađenoga drva i u studenome važan Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, potom dvije izmjene “lakših” zakona s veoma malim promjenama. Doneseni su po hitnom postupku, a pravu blamažu u Saboru je doživio pokušaj donošenja Zakon o lovu, također po hitnom postupku krajem 2004. godine, nakon čega je vraćen na ponovnu izradu. Nakon nekoliko verzija, početkom ožujka 2005. Zakon o šumama je dostupan, te se mogu dati primjedbe, no pojedinačno, bez rasprave i stava relevantnih institucija. I kad se činilo da će u prihvatljivom obliku biti upućen Vladi, prije nekoliko tjedana opet se mijenja i njegovo se donošenje prolongira. Nadalje, šumarski sektor u Ministarstvu, ali i uprava Hrvatskih šuma ne pronalaze odgovor na sve veće pritiske na šumu i šumsko zemljište. Ono se uz velike afere prodaje ili ustupa drugima bez pravoga odgovora što od toga ima šumarstvo u Hrvatskoj i je li nam to cilj. Zabrinjava činjenica da je očito protuzakonito podizanje nasada (maslinici i vinogradi) i kamenoloma ozakonjeno u studenome 2004. godine Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o šumama, nakon čega i Državno odvjetništvo utvrđuje da na državnom zemljištu, ako se mijenja namjena, ne može biti utvrđeno pravo služnosti. Poslije Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva mijenja jedan članak u Metodologiji o obračunu naknade za oduzeta i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu u gospodarskim zonama po 1 kn/ha, što sve uzrokuje velike pritiske na šume i šumska zemljišta u Istri i Dalmaciji. Sve se to događa unatoč činjenici da je vlasništvo između Hrvatskih šuma i Vlade RH u mnogim slučajevima nerazjašnjeno i da primjerice samo u Dalmaciji ima 270 000 ha napuštenih poljoprivrednih površina. U tom je segmentu izostala zajednička politika Ministarstva i Hrvatskih šuma u kojoj bi primarnu korist imalo šumarstvo, a time i država kao vlasnik. U sadašnjem trenutku od tih radnji mnogo je veća šteta, jer je rad uprave Hrvatskih šuma opterećen upravo tim događanjima s vrlo lošim odrazom i proizvoljnim interpretacijama u medijima i javnosti. Sve to vrijeme Hrvatsko šumarsko društvo više se puta dopisima i amandmanima obraćalo Ministarstvu i nadležnomu saborskomu odboru o neprihvatljivosti takvih postupaka, no bez uspjeha. Zaključno, za proteklo razdoblje može se za šumarski sektor u Ministarstvu konstatirati ignorantski odnos prema stručnim institucijama i inicijativama, što je rezultiralo nezadovoljstvom s njegovim radom. Dojam je da se nastojao |