DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 56 <-- 56 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA KOPAČKI RIT; LOVINA ILI NACIONALNI INTERES? Po neznam koji puta, priča o proglašenju Kopačkog rita nacionalnim parkom ponavlja se na ovim našim prostorima. I nažalost, sudionici – glavni akteri u toj akciji su političari. Bojažljiva ili grubo “umirena” struka ide tihom linijom sredine, nezamjeranja, pa čak i posvemašnje šutnje. Posljednji predlagatelj Zakona o proglašenju Kopačakog rita nacionalnim parkom, SDP, olako je prihvatio i objavio mnoge stručno nekompetentne ocjene o stanju, načinu upravljanja i korištenja prirodnih dobara u Parku prirode Kopački rit. Tekst, koji dosadašnje gospodarenje bez ikakve rezerve naziva “devastacijom, uništavanjem, čistom sječom i ubijanjem životinja”, popraćen je isto tako, po svemu kratkim, ciljanim filmom koji mora izazvati gađenje nad svime što se tamo gospodarski događa. Okrugli stol u Osijeku, Zagrebu, pa konačno i rasprava u Hrvatskom saboru na Odboru za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, vrlo jasno potvrđuju ove uvodno izrečene misli i ocjene. Radi objektivnog prikaza tog zadnjeg događanja, prenijet ću cjelovit tekst stavova koje sam pročitao 8. ožujka 2005. na Odboru, kako bih izbjegao mogućnost djelimičnog prikaza ili slobodne interpretacije misli. HRVATSKI SABOR ODBOR ZA PROSTORNO URE.ENJE I ZAŠTITU OKOLIŠA PRIJEDLOG ZAKONA O PROGLAŠENJU NACIONALNOG PARKA “KOPAČKI RIT” STAVOVI: 1. Osobno, nemam iluzija kako će se današnji skup razlikovati od svih dosadašnjih skupova o problematici upravljanja i gospodarenja zaštićenim objektima prirode u Hrvatskoj. Kratki, i po koncepciji “crno-bijeli” film, koji od početka prati ovu akciju o problematici zaštite “Kopačkog rita” i njegovo proglašenje nacionalnim parkom, jeftin je i rekao bih, već odavna viđen ciljani uradak da izazove kod svih sudionika rasprave ogorčenje na Hrvatske šume. Stručno neutemeljene, paušalne i neuke ocjene o gospodarskoj “devastaciji” prostora Kopačkog rita, “zaslađene” romantično-idiličnom slikom, više govore o autorima nego o stvarnom stanju i problemima Kopačkog rita, pa i ne zaslužuju stručne komentare. Optužbe na račun šumarske struke, kako gospodareći šumama u Kopačkom ritu ostvaruje gubitke, isuviše jasno potvrđuju totalno nepoznavanje stvari. Kada bi šumarstvo Hrvatske gospodarilo samo s profitabilnim šumama, onda bi sudbina više od polovice naših šuma bila katastrofa. No, sudbina pravde uvijek je upitna u okolnostima gdje samo tužitelj ima glavnu riječ, a kompetentni arbitar (sudac) s razine državnih institucija izostaje. Bezbroj je primjera u povijesti kada su se moćnici poigravali s pravdom, čineći u njeno ime i brojne nepravde. Stvarne činjenice naprotiv govore da se pod znatnim izravnim i neizravnim utjecajem čovjeka, ekosustavom Kopačkog rita uravnoteženo i uspješno gospo dari šumom, lovištem, divljači i ribolovom skoro 300 godina. Kad to ne bi bilo tako, onda zasigurno ne bi danas imali toliko brojne razloge za proglašenje Kopačkog rita čak nacionalnim parkom. 2. No, pravo pitanje je; postoje li istinske i stvarne zakonske pretpostavke za proglašenje PP Kopački rit, nacionalnim parkom zbog jasnih saznanja o dugotrajnom dosadašnjem i u budućnosti stalno nužnom gospodarskom utjecaju čovjeka na čitavom prostoru Baranje; od utjecaja na vodni režim (nasipi, kanali, umjetni ribnjaci), i dakako na njegov biljni i životinjski svijet. Temeljna pretpostavka za proglašenje nacionalnog parka izvorno je očuvana priroda na velikoj površini (>20km2). No mi smo i Brijune proglasili N P, unatoč negativne ocjene ekspertne grupe UNESCO-a, pa se onda ne treba čuditi ni ovom prijedlogu. 3. Upozorio bih na obvezu Programa prostornog uređenja RH (od 7. 5. 1999.) koji za velike šumske komplekse, u točki 5-2. zahtijeva integralni gospodarski pristup. Iskustva dvojnosti upravljačko-gospodarskih ovlaštenja na jednom prostoru, nedvojbeno, trajno i nepotrebno rezultiraju sukobima koji samo usporavaju ostvarenje temeljnih ciljeva zaštite i osiguranja održivog razvoja. 4. Želim upozoriti ovaj skup na obveze iz Nacionalne strategije zaštite okoliša, donešene od Hrvatskog sabora 25. 1. 2002., koja određuje tri temeljna cilja; |