DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 55 <-- 55 --> PDF |
novitim rubnim šikarom obraslim staništima. Sve to govori o širokoj mogućnosti prilagođavanja ove biljke u odnosu na nekolicinu ekoloških čimbenika. Najveću koncentraciju biljaka nalazimo danas na Šegulovom Bregu uz rub naselja Marčan (blizu Vinice) u Hrvatskom zagorju. Tu na površini jedva stotinjak m2 raste oko 200 biljaka koje su 1. travnja 2005. bile u početku cvatnje. Biljke rastu na livadi južne ekspozicije, blagog nagiba, na dubokom ilovasto humoznom tlu. Na tom privatnom posjedu vlasnik je nedavno posadio veći broj stabalaca smreka, a od ranije tu je i jedan oveći orah. Livadna površina s crnkastom sasom redovito se kosi, ali posađeno drveće za koju godinu otežat će uvjete rasta sasi, a ako takve okolnosti duže potraju, biljka će potpuno nestati. Nalazište na obroncima Vukovoja na Ravnoj gori jedno je od najbogatijih crnkastom sasom. Međutim, na privatnom zemljištu otvorenom prema jugu, posađen je nasad bijelog bora, koji ako potraje, ubrzo će potisnuti ovo naselje sase. Kao i na ostalim nalazištima, tako i ovdje, trebalo bi ukloniti posađene biljke te travnati pokrov barem jednom godišnje redovito, trajno, kositi. Na dijelu ovog lokaliteta kod Vukovoja prije deset godina postojala je znatna populacija na zapuštenom dijelu travnjaka uz poljski put. Ona je danas potpuno nestala, jer je stanište prekriveno grmolikom vegetacijom. Isto tako, prije desetak godina, na starom kamenom zidu koji okružuje crkvu Sv. Vuka, moglo se nabrojati nekoliko velikih busena crnkaste sase koja je rasla na kamenoj podlozi na kruništu zida skoro bez rahlog tla. Kad su prije nekoliko godina ljudi obnavljali crkvu i zid oko nje, nisu smatrali potrebnim i vrijednim sačuvati barem nekoliko metara tog zida u izvornom obliku te tako sačuvati ovu prirodnu rijetkost hrvatske flore i još rjeđe njezino stanište. Takav postupak objašnjavam i kao posljedicu potpunog nemara i nerada nadležnih institucija i plaćenih pojedinaca, koji sve do danas nisu učinili sve što je potrebno za trajnu i djelatnu zaštitu crnkaste sase na lokalitetu Vukovoju u Ravnoj gori. U predvorju crkve, na zelenoj tratini kuda prolaze vjernici, danas žive tek 2–3 kržljava primjerka izložena stalnom gaženju. Zanimljivo je naglasiti kako mala populacija crnkaste sase raste u naselju Pintarići, oko 400–500 m južno od crkve Sv. Vuka, na blago nagnutoj površini unutar jednog šljivika uz istoimeno naselje. Ako želimo sačuvati ovu značajnu biljku hrvatske flore, treba poduzeti konkretne i hitne mjere zaštite. Zaštite, ponajprije njezinih staništa, ali i biljku treba zaštititi Zakonom o zaštiti prirode na svim do sada poznatim nalazištima. Inertnošću, a rekao bih i nesposobno šću i nemarom nadležnih na nacionalnoj i regionalnoj razini, to do danas nije učinjeno. Uradili smo tek to da je u nacionalnoj strategiji zaštite i prioriteta zaštite, uvršteno na prvom mjestu zaštita preostalih površina Kloštarskih pijesaka, što je ostalo mrtvo slovo na papiru, a već su prošle 3–4 godine da baš ništa nije učinjeno, osim da se i dalje uništava to stanište kod Kloštra Podravskog te ostala flora i fauna. I nikome ništa! U novoj Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske (N i k o l i ć , To p i ć , 2005) i dalje prepisujemo već davno zastarjele i nevažeće podatke o ovoj biljci i njezinom prvom nalazištu u Podravini. Učinkovitost poduzetih radnji s ciljem zaštite takva je da se dovodi u pitanje postojanje nadležnih organa na razini Ministarstva, kao i postojanja Javnih ustanova u odgovarajućim županijama. U aktivne i konkretne mjere zaštite koje bi se trebale propisati i provoditi na nacionalnoj i regionalnoj razini, na razini Javnih ustanova odgovarajućih županija, treba u sporazumu s vlasnicima zemljišta osigurati redovitu košnju livada jednom godišnje, a vađenjem posađenog drvenastog raslinja osigurati normalne uvjete za razvoj. Također smatram kako bi se još jednom trebalo pokušati s vegetativnim, pa i generativnim razmnožavanjem crnkaste sase u kontroliranim uvjetima, te rasadni materijal kasnije prenijeti na neke od ishodišnih površina na pijescima kod Đurđevca i Kalinovca. Isto tako treba zabraniti branje i iskapanje biljaka ne samo na području današnjeg Botaničkog rezervata Đurđevački pijesci. Sve ovo trebalo bi primijeniti osobito na dva lokaliteta crnkaste sase: kod onog na Vukovoju u Ravnoj gori, te kod onog u Marčanu u blizini Vinice. Jedino na taj način steći će se uvjeti za trajno održavanje populacija ove ugrožene i ugledne biljke hrvatske flore. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |