DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 53 <-- 53 --> PDF |
CRNKASTA SASA (Pulsatilla pratensis L) Miller ssp nigricans (Störck) Zam. U HRVATSKOJ Crnkasta sasa poznata je u hrvatskoj flori još iz davne 1857. i 1869. godine (S c h l o s s e r et Vu k o t i n o v i ć ). Sustavnim istraživanjem flore i vegetacije Đurđevačkih pijesaka (S o k l i ć , 1941) biljka je nedvojbeno utvrđena na tom jedinom, tada poznatom lokalitetu u Hrvatskoj. Vjerovalo se kako je to isključivi psamofit, tj. takva silikofilna svojta koja u Hrvatskoj jedino naseljava suha pjeskovita tla, kakva su bila ona na pijescima u Podravini. Dapače, biljka se smatrala školskim primjerom izvrsno prilagođenih biljaka na golom pješčanom tlu, te se zajedno s ostalim prilagodbama, isticao njezin vretenasti korijen koji može crpsti vodu i hranjive tvari iz dubokih naslaga čistog pijeska. Kao takva, biljka je bila uvrštena u gotovo sve školske udžbenike, iako je već tada bilo jasno kako je uski ekološki specijalist i kako je mnogi ne mogu izravno promatrati, jer je nazočna samo u jednom uskom području Hrvatske. Sasu ubrajamo u porodicu žabnjaka (Ranunculaceae). To je trajnica s debelim i do 4 m dubokim podankom iz kojeg izrasta brojno korijenje. Stabljika na- Slika 1. Crnkasta sasa u cvatnji raste do 25 cm visoko, dlakava je kao i svi ostali nadzemni dijelovi biljke. Nakon cvatnje razvijaju se prizemni listovi u rozeti, dugih peteljki, plojke su im trodijelne i razrezane u uske dlakave isperke. Na vrhu stabljike nalaze se tri pricvjetna lista čije su plojke skoro do dna razrezane u uske dlakave isperke. Stabljika nosi po jedan zvonoliki cvijet, koji je uvijek okrenut prema dolje. Ocvjeće je jednostavno, građeno od šest eliptičnih listova. Listovi ocvjeća su tamnoljubičasti, izvana srebrnasto dlakavi, a vršnim dijelovima okrenuti prema van. Prašnika je mnogo s istaknutim žutim prašnicama. Prašnici su za trećinu kraći od vršnih dijelova listova ocvjeća. Plodovi su jednosjemeni oraščići koji imaju do 3,5 cm duge peraste dlakave nastavke značajne za raznošenje vjetrom. Biljka se razmnožava sjemenom te vegetativnim putem pomoću dijeljenja podanka ili dijeljenja busena. Pripada subpontskom flornom elementu. Nazočna je i u zemljama srednje i istočne Europe. Prema mišljenju suvremenih hrvatskih botaničara, u IUCN kategorizaciji ugroženosti, crnkasta sasa ubraja se u kritično ugrožene svojte hrvatske flore, ponajprije radi uništavanja i degradacije njezinih prirodnih staništa, bilo djelovanjem čovjeka na različite načine, bilo ubrzanim prirodnim sukcesijama. Dvadesetih godina prošloga stoljeća, pa sve do početka devedesetih, biljka je bila nazočna na Đurđevačkim, Kalinovačkim i Kloštarskim pijescima, s tim da se dio populacije proširio i na staništa koja gravitiraju Podravskim Sesvetama. Bila je nazočna na većem broju mikrolokacija koje nisu bile pošumljene na površinama još neobraslog pijeska i na onim tlima gdje se već dobro razvila inicijalna travnata vegetacija zajednice vlasulje bradice i trave gladice. Još donedavno živući očevici pripovijedali su kako se cijeli onaj brijeg Botaničkog rezervata Đurđevački pijesci, gledan s kalinovačke strane, plavio u proljeće (3–4 mj.) od mnoštva cvjetova crnkaste sase. Slično stanje bilo je i na pijescima kod naselja Draganci, gdje je posljednji primjerak na ovim staništima, kao i uopće na pijescima u Podravini, nestao na početku Domovinskog rata, kada je na tom prostoru bilo izgrađeno lažno protuavionsko gnijezdo, pa je cijeli teren razrovan i na njemu uništena cjelokupna vegetacija. Prije toga, crnkasta sasa, kod okolnih mještana poznata kao košutica ili košunded, bila je sustavno uništavana branjem cvjetova iz kojih se dobivala intenzivna modra boja za bojanje uskrsnih pisanica. Ta dugogodišnja praksa osobito je bila popularna u Kalinovcu. |