DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 50     <-- 50 -->        PDF

I. Tolić: GRIVASTI SKAKAČ (Ammotragus lervia) MORFOLOŠKO, BIOLOŠKE I EKOLOŠKE OSOBINE Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 177-181
tako reći sve što mu se od bilja ponudi. U ograđenom
prostoru jede iglice i izbojke borova (alepski, crni),
izbojke čempresa, smrike, cedra, pupove i izbojke svih
listopadnih grmova i stabala, a u priobalju jede i bušin.
Nema veliku potrebu za pitkom vodom. Primijećuje i
reagira na sve šumove i pokrete. Kad im je opasnost ili
se ogradi približi neželjena životinja uz lagano glasanje
– pisak, papcima udara u tlo što daje dodatne “klikklak”
tonove i grupno idu u obranu ili napadaju protivnika.
Nema posebno prepoznatljivo glasanje (blejanje i
sl.). Dulje vrijeme provodi pod stijenama, a najčešće
zauzima škrape zaštićene od vjetra. U uzgajalištu grivasti
skakač nema neugodnih mirisa. Nema pojave nekih
oboljenja, a nisu uočeni vanjski nametnici ni unutarnji
paraziti.


Slika 6. Mužjak grivastog skakača uzima zrnatu (kukuruz) hranu
postavljenu u škrapu na kamenu
(Foto: I. Tolić)


Ponašanja grivastog skakača na otvorenim
prostorima


Grivasti skakač u pradomovini obitava na prostorima
visokoplaninskih goleti i kamenjarima te kamenitim
dijelovima Sahare, oskudnim hranom i vodom.
Procjena brojnog stanja nije utvrđena. Živi u skupini
malih obitelji. Hrani se travama i lišćem grmova i niskih
stabala. Planinski masivi sa strmim liticama i sipinama
grivastom skakaču osiguravaju sigurnost i sklonište
od predatora. Zahvaljujući snažnim nogama, na
nepovoljnim terenima kreće se brzo i sigurno, pa im


takav način života omogućuje da su teže dostupni predatorima
(u pradomovini je leopard). Druga bitna osobina
tih životinja u borbi za opstanak, pa i uvođenje u
nove prostore je skromnost u prehrani i obitavanje u
vrletima (niše), koje ostalim papkarima nisu dostupne.
Ženka se janji u škrapama ili pećinama, gdje se sklanja
od predatora i uznemiravanja mužjaka iste vrste.


Nikada se tu životinjsku vrstu nije pokušalo pripitomiti
kao domaću stoku, iako po konstituciji tijela i
drugim osobinama može dati mnogo mesa. Zbog toga
je od pamtivjeka grivasti skakač bio lovljen. Tradicionalni
način lova nije ugrožavao njegovo brojno stanje,
dok se na njegovim obitavalištima nije otpočelo koristiti
rudno bogatstvo, što je uvjetovalo naseljavanje velikog
broja ljudi i opreme, koji su grivastog skakača
prekomjerno lovili radi mesa. Iz tih razloga nakon nekoliko
godina na mnogim područjima njegove pradomovine
bio je potpuno ugrožen.


U SAD-u i Meksiku grivasti skakač nakon introduciranja
pred više desetaka godina tako se dobro prilagodio
novim životnim uvjetima, da se namnožio do te
mjere da ga smatraju “štetočinom”, a ujedno se pokazalo
da ugrožava autoktonu američku vrstu Ovis canadensis
nelsoni. Činjenica da se grivasti skakač prilagodio
novim životnim uvjetima, a uz to ako nema prirodnih
predatora, bilo je za očekivati da će se namnožiti
do te mjere da će u prirodi praviti određenu štetu i na
taj način potiskivati druge životinjske vrste. Ista pojava
događa se u prirodi s bilo kojom drugom vrstom,
ako se prekine hranidbeni lanac. Stoga treba znati cilj
unošenja nove vrste u prirodu i redovito voditi kontrolu
zadanog cilja. Ako se neka vrsta divljači unosi u
lovište radi poboljšanja lovnog fonda, u tom se slučaju
načinom odstrela podupire ili reducira njeno brojno
stanje. Na području Hrvatske nema posebnih iskustava,
osim s otoka Tijat, na kojemu je krivolov grivastog
skakača posve uništio, a muflonska divljač se dobro
održala. Na planinu Mosor i istoimeno lovištu, koje je
po prirodi izolirana cjelina, grivastog skakača su iz
ograde nasilno ispustili, a praćenja su pokazala da su
dva grla uništena krivolovom, a da se šest grla
zadržajva u stadu na širem lokalitetu. U tom lovištu je
prije tri godine ispuštena muflonska divljač kojoj je
vuk ubrzo prepolovio brojno stanje.


ZAKLJUČAK


1.
U svojoj pradomovini Atlas gorju, grivasti skakač
(Ammotragus lervia) živi slobodno u prirodi i zbog
skromnih zahtjeva glede uvjeta života uspijevao se
održati i u surovim uvjetima. Nema mnogo predatora,
osim leoparda, ali zbog fizičkih osobina nije lak
plijen ni toj zvijeri.
2.
Dugo vremena okolnom stanovništvu, zbog tjelesne
konstrukcije i količine mesa, ta životinjska vrsta bila
je interesantna u tradicionalnom načinu lova. Takav
način lova nije ugrožavao tu vrstu, ali razvoj industrije
na tim prostorima kao i suvremena lovačka
oprema dovela je tu vrstu do biološkog minimuma.


3.
Grivasti skakač prije više desetaka godina unešen je
u prirodu: Južne Afrike, SAD-a i Meksika, gdje se
tretira kao lovna divljač. U Hrvatskoj se uzgaja u
ograđenom prostoru na Hvaru i Mosoru. Unešen je