DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 50 <-- 50 --> PDF |
I. Tolić: GRIVASTI SKAKAČ (Ammotragus lervia) MORFOLOŠKO, BIOLOŠKE I EKOLOŠKE OSOBINE Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 177-181 tako reći sve što mu se od bilja ponudi. U ograđenom prostoru jede iglice i izbojke borova (alepski, crni), izbojke čempresa, smrike, cedra, pupove i izbojke svih listopadnih grmova i stabala, a u priobalju jede i bušin. Nema veliku potrebu za pitkom vodom. Primijećuje i reagira na sve šumove i pokrete. Kad im je opasnost ili se ogradi približi neželjena životinja uz lagano glasanje – pisak, papcima udara u tlo što daje dodatne “klikklak” tonove i grupno idu u obranu ili napadaju protivnika. Nema posebno prepoznatljivo glasanje (blejanje i sl.). Dulje vrijeme provodi pod stijenama, a najčešće zauzima škrape zaštićene od vjetra. U uzgajalištu grivasti skakač nema neugodnih mirisa. Nema pojave nekih oboljenja, a nisu uočeni vanjski nametnici ni unutarnji paraziti. Slika 6. Mužjak grivastog skakača uzima zrnatu (kukuruz) hranu postavljenu u škrapu na kamenu (Foto: I. Tolić) Ponašanja grivastog skakača na otvorenim prostorima Grivasti skakač u pradomovini obitava na prostorima visokoplaninskih goleti i kamenjarima te kamenitim dijelovima Sahare, oskudnim hranom i vodom. Procjena brojnog stanja nije utvrđena. Živi u skupini malih obitelji. Hrani se travama i lišćem grmova i niskih stabala. Planinski masivi sa strmim liticama i sipinama grivastom skakaču osiguravaju sigurnost i sklonište od predatora. Zahvaljujući snažnim nogama, na nepovoljnim terenima kreće se brzo i sigurno, pa im takav način života omogućuje da su teže dostupni predatorima (u pradomovini je leopard). Druga bitna osobina tih životinja u borbi za opstanak, pa i uvođenje u nove prostore je skromnost u prehrani i obitavanje u vrletima (niše), koje ostalim papkarima nisu dostupne. Ženka se janji u škrapama ili pećinama, gdje se sklanja od predatora i uznemiravanja mužjaka iste vrste. Nikada se tu životinjsku vrstu nije pokušalo pripitomiti kao domaću stoku, iako po konstituciji tijela i drugim osobinama može dati mnogo mesa. Zbog toga je od pamtivjeka grivasti skakač bio lovljen. Tradicionalni način lova nije ugrožavao njegovo brojno stanje, dok se na njegovim obitavalištima nije otpočelo koristiti rudno bogatstvo, što je uvjetovalo naseljavanje velikog broja ljudi i opreme, koji su grivastog skakača prekomjerno lovili radi mesa. Iz tih razloga nakon nekoliko godina na mnogim područjima njegove pradomovine bio je potpuno ugrožen. U SAD-u i Meksiku grivasti skakač nakon introduciranja pred više desetaka godina tako se dobro prilagodio novim životnim uvjetima, da se namnožio do te mjere da ga smatraju “štetočinom”, a ujedno se pokazalo da ugrožava autoktonu američku vrstu Ovis canadensis nelsoni. Činjenica da se grivasti skakač prilagodio novim životnim uvjetima, a uz to ako nema prirodnih predatora, bilo je za očekivati da će se namnožiti do te mjere da će u prirodi praviti određenu štetu i na taj način potiskivati druge životinjske vrste. Ista pojava događa se u prirodi s bilo kojom drugom vrstom, ako se prekine hranidbeni lanac. Stoga treba znati cilj unošenja nove vrste u prirodu i redovito voditi kontrolu zadanog cilja. Ako se neka vrsta divljači unosi u lovište radi poboljšanja lovnog fonda, u tom se slučaju načinom odstrela podupire ili reducira njeno brojno stanje. Na području Hrvatske nema posebnih iskustava, osim s otoka Tijat, na kojemu je krivolov grivastog skakača posve uništio, a muflonska divljač se dobro održala. Na planinu Mosor i istoimeno lovištu, koje je po prirodi izolirana cjelina, grivastog skakača su iz ograde nasilno ispustili, a praćenja su pokazala da su dva grla uništena krivolovom, a da se šest grla zadržajva u stadu na širem lokalitetu. U tom lovištu je prije tri godine ispuštena muflonska divljač kojoj je vuk ubrzo prepolovio brojno stanje. ZAKLJUČAK 1. U svojoj pradomovini Atlas gorju, grivasti skakač (Ammotragus lervia) živi slobodno u prirodi i zbog skromnih zahtjeva glede uvjeta života uspijevao se održati i u surovim uvjetima. Nema mnogo predatora, osim leoparda, ali zbog fizičkih osobina nije lak plijen ni toj zvijeri. 2. Dugo vremena okolnom stanovništvu, zbog tjelesne konstrukcije i količine mesa, ta životinjska vrsta bila je interesantna u tradicionalnom načinu lova. Takav način lova nije ugrožavao tu vrstu, ali razvoj industrije na tim prostorima kao i suvremena lovačka oprema dovela je tu vrstu do biološkog minimuma. 3. Grivasti skakač prije više desetaka godina unešen je u prirodu: Južne Afrike, SAD-a i Meksika, gdje se tretira kao lovna divljač. U Hrvatskoj se uzgaja u ograđenom prostoru na Hvaru i Mosoru. Unešen je |