DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 5 <-- 5 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 135-142 UDK 630* 188 (001) PRILOG SINTAKSONOMSKOJ ANALIZI ASOCIJACIJE Erico-Fagetum (HT. 1962) TRINAJSTIĆ 1972 CONTRIBUTION TO THE SYNTAXONOMIC ANALYSIS OF THE Ass. Erico-Fagetum (HT. 1962) TRINAJSTIĆ 1972 Ivo TRINAJSTIĆ*, Zdravko CEROVEČKI** SAŽETAK: U radu se iznose novi podaci o fitocenološko-sintaksonomskim značajkama bukove šume s risjem – as. Erico-Fagetum iz dijelova Gorskoga kotara i ličke Plješevice u Hrvatskoj. Za navedenu je šumsku zajednicu značajno da se razvija na više-manje strmim padinama toplih ekspozicija na plitkoj rendzini povrh dolomitne litološke podloge, pa je ponajprije edafski uvjetovana. U florističkom sastavu, osim tipičnih fagetalnih elemenata, pridolazi i niz termofilnih vrsta značajnih za borove šume reda Erico-Pinetalia (npr. Erica carnea, Amelanchier ovalis, Helleborus niger, Epipactis atrorubens), kao i za šume reda Quercetalia pubescentis (npr. Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Acer obtusatum, Sorbus aria, Sesleria autumnalis i dr.). U sindinamskom smislu as. Erico-Fagetum regresijskim je procesima povezana asocijacijom Erico-Ostryetum, s jedne strane, i as. Ostryo-Fagetum u progresijskom procesu s druge. Zbog razmjerno nepovoljnih uvjeta za razvoj mezofilnijih oblika bukovih šuma, as. Erico-Fagetum se i kroz duže vrijeme zadržava kao trajni stadij i obično zauzima malene površine, a u šumsko-gospodarskom smislu pripada zaštitnim šumama. K l j u č n e r i j e č i : Erico-Fagetum, sintaksonomska analiza, bukove šume, Hrvatska UVOD – Introduction U sklopu termofilnih bukovih šuma na dolomitima tivne pokazatelje, niti u analitičkom, niti u sintetskom istočnoalpsko-zapadnodinarskog prostora, šume bukobliku, pa je njegov opis ostao nedostatan (invalidan). ve s risjem as. Erico-Fagetum dosada su razmjerno Isto tako H o r v a t (1962) as. Erico-Fagetum uvrštava slabo istražene. Tu šumsku zajednicu, kao što je pozu svezu Pinion mugi (“mughi”), red Vaccinio-Picetalia nato, prvi proučava I. H o r v a t (1962) na području i razred Vaccinio-Piceetea. Gorskoga kotara i navodi da je rasprostranjena u opse Nešto kasnije, tijekom vegetacijskog kartiranja u gu pojasa bukovo-jelovih šuma, kao i pretplaninskih Gorskom kotaru, T r i n a j s t i ć (1972), kao što je pozbukovih šuma, gdje nastava dolomitnu litološku pod nato šumsku zajednicu bukve s risjem (Erico-Fagetum) logu. H o r v a t , međutim, osim kratkoga opisa i nabra podvrgava kritičkoj sintaksonomskoj reviziji i utvrđuje janja najvažnijih vrsta za koje je smatrao da bi bile da as. Erico-Fagetum treba uvrstiti u svezu Fagion značajne za tu asocijaciju ne donosi nikakve kvantita illyricum, red Fagetalia i razred Querco-Fagetea. Za nimljivo je naglasiti da nedugo zatim H o r v a t i dr. (1974) u sklopu prikaza vegetacije jugoistočne Europe, * Prof. dr. sc. Ivo Trinajstić, Dunjevac 2, HR-10000 Zagreb, as. Erico-Fagetum uopće ne spominju, a ne spominje je Hrvatska (Croatia) ** Zdravko Cerovečki, dipl. ing. šum., Radnički dol 6, HR-10000 niti Wi l l n e r (2002) kod prikaza “sintaksonomske re Zagreb, Hrvatska (Croatia) vizije južno-srednjoeuropskih bukovih šuma”. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 6 <-- 6 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Cerovečki: PRILOG SINTAKSONOMSKOJ ANALIZI ASOCIJACIJE Erico-Fagetum (HT. 1962) ... Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 135-142 Međutim, možemo samo usputno spomenuti daWi l l n e r (2002) u okviru reda Fagetalia ne razlikujekompleks srednjoeuropskih zajednica sveze Asperulo- Fagion od dinarsko-ilirskog kompleksa zajednica sveze Aremonio-Fagion (= “Fagion illyricum”), što je, prema našem mišljenju (usp. Tr i n a j s t i ć 2004) tipično srednjoeuropsko gledište. Naime, skup ilirskih bukovih šuma obuhvaćenih Horvatovo m svezom “Fagion illyricum” koji je nomenklaturno riješio B o r h i d i (u T ö r ö k i dr. 1989) označivši ga imenom Aremonio-Fagion, floristički sedobro odvaja od srednjoeuropske sveze Asperulo-Fagion nizom onih posebnih vrsta koje su ograničene natzv. “ilirski prostor” u fitogeografskom smislu, a kojesmo svojevremeno (Tr i n a j s t i ć 1992, 1997) označilikao “ilirikoidne”. To je prostor koji se u geografskomsmislu proteže od jugoistočnog alpskog ruba na sjeve rozapadu, pa do Crnog Drima na jugoistoku te orografski skoro u potpunosti obuhvaća Dinaride. To što neke od ilirikoidnih vrsta izlaze iz okvira toga prostora (npr. Hacquetia epipactis, Lamium orvala, Dentaria trifolia i dr.) ne umanjuje njihovo sintaksonomsko i fitogeografsko značenje. U okvirima zajednica koje su obuhvaćene svezom Asperulo-Fagion i koje su značajne ponajprije za prostor srednje Europe, takve, ilirikoidne vrste praktički u potpunosti nedostaju ili su rasprostra njene sporadično. As. Erico-Fagetum, koja se sa srodnim asocijacijama termofilnih bukovih šuma (Ostryo-Fagetum, Seslerio autumnalis-Fagetum, Aceri obtusati-Fagetum, Laserpitio- Fagetum) ujedinjuje u podsvezu Ostryo-Fagenion dobro se uklapa u okvire navedene podsveze, pa zaslužuje našu pozornost i s teoretskog i sa šumskogospodarskog gledišta. FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE As. Erico-Fagetum Phytosociological characteristics of the Ass. Erico-Fagetum Šume bukve s risjem nastavaju u većem dijelu prisojne strmije padine na dolomitnim rendzinama, gdjeim je zbog nepovoljnih životnih uvjeta (orografski, litološki) progresivan razvoj veoma usporen, pa seuglavnom održavaju kao trajni stadij. Nalazimo ih od600 do 940 m nadmorske visine, na nagibima od 0° do46°, dok prosječan nagib u našem primjeru iznosi 31°. Šume as. Erico-Fagetum imaju u znatnoj mjeri prorijeđen sklop, što pogoduje razvoju risja (Erica carnea) koje tim sastojinama daje znakovit izgled, pa ih po njemu vrlo lako prepoznajemo. Za razliku od niskog rašća, koje na pojedinim dijelovima gustoćom obrasta tvori tepihe kao Erica carnea ili Sesleria autumnalis, sloj grmlja je općenito uzevši slabije razvijen. Šume as. Erico-Fagetum razvile su se u povoljnijimekološkim uvjetima iz šuma risja i crnoga graba (As. Erico-Ostryetum Ht. 1956) te šuma trokutne žutilovke MATERIJAL I METODE Floristički sastav as. Erico-Fagetum prikazan je naTablici 1 koja je sastavljena na temelju 7 fitocenoloških snimaka. Snimke 1–3 već su jednom objavljene(usp. Tr i n a j s t i ć 1972), dok se snimke 4–7 objavljuju ovom prigodom po prvi puta. Tako snimke 4 i 5 potječu iz istočnog dijela Skradskog vrha iznad sela Divjake, a 6 i 7 potječu iz ličke Plješevice, sjeveroistočnood sela Jezero, uz cestu za Donji Lapac. ANALIZA FLORISTIČKOG SASTAVA Floristički sastav as. Erico-Fagetum koji je prikazan u Tablici 1 sa 7 fitocenoloških snimaka, obuhvaća sveukupno 101 vrstu. U pojedinim snimkama, zabilježeno je između 22 i 39 vrsta odnosno 21,7 % i i bora (As. Genisto januensis-Pinetum Tomažič 1940). Na nekim mjestima šume bukve i risja dolaze u kontakt s primorskom šumom bukve as. Seslerio autumnalisFagetum (Ht. 1950) M. Wraber ex Borhidi 1963. Ta područja označili smo posebnom subasocijacijom aceretosum obtusati subass. nova, koja se izdvaja od tipične subasocijacije nazočnošću javora gluhača (Acer obtusatum) i jesenske šašike (Sesleria autumnalis). U povoljnijim ekološkim uvjetima postepeno dola zi do progresivnog razvoja asocijacije Erico-Fagetum, tako imamo primjere kada se postepenim zatvaranjem sklopa drveća, Erica carnea postepeno povlači prema rubu šume gdje se zadržava izgrađujući samo uski po jas šumskog ruba. Tlo postaje dublje, sastojinska klima vlažnija, pa se sukcesijski niz razvija prema klimatogenoj bukovoj šumi. – Material and methods Kvantitativni odnosi pokrovnosti i socijabilnosti prikazani su pomoću kombinirane procjene prema florističkoj, fitocenološkoj školi Zürich-Montpellier. Pojedine vrste raspoređene su prema sinsistematskoj pripadnosti na svojstvene vrste asocijacije, sveze (podsveze), reda i razreda te pratilice, kao i diferencijalne vrste pojedinih subasocijacija. – Anallysis of the floristic composition 38,6 % od ukupnog broja, a u prosjeku na jednu snimku otpada 34,7 vrsta ili 34,3 % od ukupnog broja zabilježenih vrsta. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 7 <-- 7 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Cerovečki: PRILOG SINTAKSONOMSKOJ ANALIZI ASOCIJACIJE Erico-Fagetum (HT. 1962) ... Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 135-142 Kao potpuno stalna i dominantna svojstvena vrstaasocijacije ističe se risje – Erica carnea (= Erica herbacea) koja mjestimično pokriva 80–100 % površine. Skupina termofilnih elemenata karakterističnih za podsvezu Ostryo-Fagenion zastupljena je s 13 vrsta, međukojima se u sloju drveća i grmlja ističu Fraxinus ornus, Sorbus aria, Ostrya carpinifolia i Acer obtusatum, a u sloju niskog rašća Helleborus niger, Convallaria majalis, Digitalis grandiflora i Laserpitium krapfii, dok su ostale vrste rjeđe. Mezofilni, fagetalni elementi svojstveni za svezuAremonio-Fagion, red Fagetalia i razred Querco-Fagetea mnogobrojni su, zastupljeni s 30 vrsta, ali jesamo njihov manji broj zastupljen sa stupnjem stalnosti većim od 50 %. To su vrste Fagus sylvatica, Cyclamen purpurascens, Hepatica nobilis, Euphorbia amyg- RASPRAVAKompleks bukovih šuma ilirske fitogeografske provincije obuhvaćen posebnom ilirskom svezom Aremonio- Fagion može se diferencirati na dvije skupine zajednica – mezofilne, kao što su brdske, gorske i pretplaninske bukove šume, koje su sve od reda klimatogene te termofilne bukove šume koje su dijelom klimatogene, a dijelom edafogene. Budući da je ovdje predmet analize as. Erico-Fagetum koja pripada skupu termofilnih, edafogenih bukovih šuma, za njen razvoj odlučujuću ulogu ima dolomitna litološka podloga. Slično je i sa srodnom šu- mom, as. Ostryo-Fagetum, koja se, također razvija na dolomitnoj litološkoj podlozi. Razlike između tih dviju termofilnih bukovih šuma sastoje se u tome, što u florističkoj građi as. Erico-Fagetum pridolaze vrste borovih šuma reda Erico-Pinetalia, dok u florističkoj građi as. Ostryo-Fagetum pridolaze elementi reda Querceta lia pubescentis. Međutim, kako su u fitocenološkoj li teraturi (usp. H o r v a t 1959, S e i b e r t 1985, Wa l l n ö f e r 1993) floristički shvaćeni redovi Erico-Pinetalia (razred Erico-Pinetea) i red Quercetalia pubescentis (razred Querco-Fagetea), postoji niz vrsta koje tadva reda međusobno razdvajaju, ali i niz vrsta koje ihpovezuju. Tako su tipični “pinetalni” elementi (dolomitofiti) Erica carnea, Cytisanthus radiatus, Genistajanuensis, Amelanchier ovalis, Leontodon incanus, atipični “kvercetalni” Quercus pubescens, Euonymusverrucosus, Sesleria autumnalis, Convallaria majalis, Iris graminea, Asparagus tenuifolius, Aristolochia lutea itd. Dok su u oba kompleksa s većim ili manjimudjelom zastupljene vrste Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Sorbus aria, Acer obtusatum, Carex humilis, Buphthalmum salicifolium i dr. Obje su termofilnebukove šume floristički srodne, ali i ekološki bliske, paih se u okviru sveze Aremonio-Fagion svrstava u podsvezu Ostryo-Fagenion. daloides, Mercurialis perennis, Rosa arvensis, Brachypodium sylvaticum i Daphne mezereum, dok su ostale vrste zastupljene nižim stupnjem stalnosti. Skupina pratilica obuhvaća 20 vrsta, a među njima su samo Pteridium aquilinum i Solidago virgaurea zastupljene u preko 50 % snimaka. U florističkom sastavu sastojina as. Erico-Fagetum iz ličke Plješevice pozornost zaslužuju vrste Acer obtusatum i Sesleria autumnalis, koje su označene kao di ferencijalne vrste subasocijacije aceretosum obtusati. One na neki način floristički povezuju as. Erico-Fagetum s asocijacijama Aceri obtusati-Fagetum s jedne i Seslerio autumnalis-Fagetum s druge strane, pa će se zasigurno tijekom daljih istraživanja u tom smjeru navedenu povezanost moći dokumentirati i s podacima terenskih istraživanja. – Discusion As. Erico-Fagetum upravo zbog obilne zastupljenosti vrste Erica carnea pokazuje i znatnu florističku srodnost s as. Erico-Ostryetum, koja se može razviti i na primarnim i na sekundarnim staništima. EricoOstryetum na primarnim staništima obrašćuje uske police i vrletne dolomitne padine, svagdje tamo, gdje se zbog orografskih prilika (jakih nagiba) ne može razviti dublje tlo, koje uvjetuje razvoj mezofilnijih oblika šumske vegetacije (npr. Querco-Ostryetum carpinifoliae, Ostryo-Fagetum). Erico-Ostryetum na sekundarnim staništima razvija se kao degradacijski stadij as. Querco-Ostryetum carpinifoliae ili as. Erico-Fagetum, a ta posljednja zajednica u daljem progresivnom, sukcesijskom slijedu, ako to orografski i edafski uvjeti dopuštaju, prelazi u as. Ostryo-Fagetum kao potencijalni oblik šumskog vegetacijskog pokrova. Takvi singenet ski i sindinamski odnosi mogu se dobro pratiti na onim mjestima u Gorskom kotaru, gdje se razvija upravo as. Erico-Fagetum, u kanjonu rijeke Kupe i njene pritoke Dobre podno Skrada. Kako je iz naše starije fitocenološke literature poznato, as. Erico-Fagetum je prvi uočio H o r v a t (1962) u Obručkom masivu, ali o njenoj florističkoj građi nije objavio odgovarajuće kvantitativne podatke. Isto tako, H o r v a t je tu asocijaciju uvrstio u svezu Pinion mugi, red Vaccinio-Piceetalia i razred Vaccinio-Piceetea. Da se isprave nedostaci u opisu, Tr i n a j s t i ć (1972) je, kao što je poznato, sintaksonomski analizirao te na temelju analize njenoga florističkog sastava ustanovio da tu asocijaciju treba uvrstiti u okvire sveze Fagion illyricum, reda Fagetalia i razreda Querco-Fagetea. Kao što je, također poznato, B o r h i d i je u skladu sa suvremenim nomenklaturnim pravilima (B a r k m a n i dr. 1986, We b e r i dr. 2000), ime sveze “Fagion illyricum” preimenovao u Aremonio-Fagion (usp. Borhi diin Török i dr. 1989). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 8 <-- 8 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Cerovečki: PRILOG SINTAKSONOMSKOJ ANALIZI ASOCIJACIJE Erico-Fagetum (HT. 1962) ... Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 135-142 Analizirane sastojine as. Erico-Fagetum ne zauziDinarida nisu sačuvane prašumske sastojine, radi se tu maju velike površine. Njihova je funkcija prije svega uglavnom o više-manje antropogeno preobraženim saszaštitna jer sprječavaju površinsku eroziju, a nagomilatojinama termofilnih bukovih šuma. Zbog toga šumske vanjem humusa i povećanjem dubine tla, te zatvaranjem zajednice Erico-Ostryetum, Erico-Fagetum i Ostryosklopa, posebice na padinama manjega nagiba, dolazi Fagetum treba danas na nekim mjestima smatrati tipičpostupno do povećanja vlažnosti mikroklime pa sukno antropogeno uvjetovanim, edafogenim i u danim cesija ide u smjeru razvoja as. Ostryo-Fagetum. Budući uvjetima razmjerno stabilnim trajnim stadijem. da u kompleksu termofilnih bukovih šuma zapadnih ZAKLJUČAK - Conclusion Ovom prigodom smo na temelju novijih terenskih Ovom prigodom izvršena i sintaksonomska revizija istraživanja detaljnije prikazali florističku građu as. onih gledišta koja su svojevremeno zastupali H o r v a t Erico-Fagetum, unutar koje je prema javoru gluhaču i dr. (1974) te u najnovije vrijeme Wi l l n e r (2002). obilježena i jedna nova subasocijacija aceretosum obtu-Šume as. Erico-Fagetum u sintaksonomskom posati. Također je, na temelju florističke građe, podrobgledu pripadaju podsvezi Ostryo-Fagenion, svezi Arenije prikazana srodnost kao i razlika unutar naših naj-monio-Fagion, redu Fagetalia sylvaticae te razredu srodnijih termofilnih bukovih šuma, koje općenito Querco-Fagetea. uzevši, nemaju posebnu važnost s šumsko-gospodarskog gledišta, ali s fitocenološkog u razumijevanju biljnih sukcesija je neizmjerna, kao i u zaštiti od erozije. Tablica 1. – Table 1 Ass. Erico-Fagetum (Ht. 1962) Trinajstić 1972 Broj snimke (No. of relevé): 1 2 3* 4 5 6 7 2 Nadmorska visina (Altitude): 600 880 800 930 920 940 870 Ekspozicija (Exposition): W SE W E E N NE Nagib (Inklination): 0 30 0-5 20 38 46 35 Veličina snimke (Size of veget. relevé m2): 200 200 200 600 500 900 900 Broj vrsta (No. of species pro relevé): 38 35 35 35 38 22 30 Svojstvene vrste asocijacije (Ass. char.): C Erica carnea 3.3 5.5 3.4 4.5 2.3 4.5 2.3 7 Diferncijalne vrste subasocijacije aceretosum obtusati (Diff. subass.): A Acer obtusatum . . . . . 2.1 2.1 2 B Acer obtusatum . . . . . 2.3 1.3 2 C Acer obtusatum . . . . . . +.3 1 Sesleria autumnalis . . . . . 3.4 4.5 2 Svojstvene vrste podsveze (Char. suball.) Ostryo-Fagenion: A Sorbus aria . + + . + + + 5 B Sorbus aria . . . +.3 1.3 +.3 . 3 C Sorbus aria . . . +.3 . . + 2 A Ostrya carpinifolia . . . . . + 1 B Ostrya carpinifoUa . 1.2 + . . . . 2 B Fraxinus ornus 1.1 + + . +.3 1.2 1.2 6 C Helleborus niger 1.1 2.3 2.3 1.3 1.3 . . 5 Convallaria majalis . . . 3.5 3.5 +.3 + 4 Digitalis grandiflora . + + . +.3 + . 4 Laserpitium krapfii . . . 1.3 1.3 1.3 + 4 Carex flacca . . . 1.3 2.4 . +.3 3 Cirsium erisithales . . . + +.3 . . 2 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 9 <-- 9 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Cerovečki: PRILOG SINTAKSONOMSKOJ ANALIZI ASOCIJACIJE Erico-Fagetum (HT. 1962) ... Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 135-142 Helleborine atrorubens Laserpitium latifolium Diferencijalne vrste podsveze (Diff. suball.) Ostryo-Fagenion (Elementi reda Quercetalia pubescentis-petraeae): B Cornus mas Euonymus verrucosus Amelanchier ovalis Pyrus pyraster Sorbus torminalis C Tanacetum corymbosum Teucrium chamaedrys MelUtis melissophyllum Calamintha vulgaris Epipactis helleborine Iris graminea Potentilla micrantha Arabis turrita Svojstvene vrste sveze (Char. all.) Aremonio-Fagion: C Cyclamen purpurascens Repatica nobilis Aposeris foetida Omphalodes verna Knautia drymeia Senecio ovirensis Aremonia agrimonoides Svojstvene vrste reda i razreda (Char. ord. and class.) Fagetalia sylvaticae i Querco-Fagetea: A Fagus sylvatica B Fagus sylvatica C Fagus sylvatica A Acer pseudoplatanus B Acer pseudoplatanus Crataegus monogyna C Crataegus monogyna B Rosa arvensis Daphne mezereum Abies alba Lonicera alpigena Lonicera xylosteum Ilex aquifolium Taxus baccata Rubus hirtus Cornus sanguinea Ligustrum vulgare Berberis vulgaris Prunus avium Rhamnus catharticus C Euphorbia amygdaloides Mercurialis perennis . . 3.3 +.3 . . + . . . + . . . . + + . . + . . 4.4 1.2 +.3 . + + + 2.2 + + . + . . 1.2 . + . + + + . + . + . 1.2 + + + 1.2 + + . + +.3 1.2 + . . . 3.3 4.4 5.5 + + + . . . . . + . + +.3 1.1 + + + . . . 1.2 2.1 + + 1.1 + + + 1.1 1.3 . + . . . . . . . . . . . . + + + . . + +.3 . 5.5 . . + + . . + + . . . . . . . . . . . + 1.3 + . . + . . . . . + + 3 . . + 3 . . . . + . . . . 1.3 +.3 1.3 +.3 +.3 + 4.5 4.5 + +.3 + ++ + +.3 + . . . . . . . . . . . . . . . . +.3 +.3 +.3 2 1 7 6 2 2 2 1 1 7 3 3 1 2 2 1 6 6 3 2 2 6 6 139 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 10 <-- 10 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Cerovečki: PRILOG SINTAKSONOMSKOJ ANALIZI ASOCIJACIJE Erico-Fagetum (HT. 1962) ... Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 135-142 Brachypodium sylvaticum 2.3 1.3 1.2 +.3 1.3 . 5 Primula vulgaris + + . . + . + 4 Phyteuma spicatum . + + . +.3 3 Neottia nidus-avis + + . + . 3 Campanula trachelium + . 1.1 + . 3 Calamagrostis arundinacea . 1.3 1.3 . . 2 Melica uniflora . . . . 1.3 +.2 2 Polygonatum multiflorum 1.1 . . + . 2 Galium sylvaticum . . . . +.3 + 2 Lilium martagon . . . +.3 2 Poa nemoralis . . . +.3 + . 2 Cephalanthera damasonium . . . + + . 2 Cructiata glabra + + . 2 Hedera helix + + . 2 Clematis vitalba . + + . . 2 Carex digitata . . . + + . 2 Valeriana tripteris . . . + + . 2 Veronica urticifolia . . . + + . 2 Mycelis muralis 1.1 . . . . 1 Galium schultesii . . . +.3 . 1 Asarum europaeum . +.2 . . . Galium odoratum + . . . . Anemone nemorosa + . . . . Homogyne sylvestris . . . + . I Lathyrus vernus . . . . + Polygonatum odoratum . . + . Pulmonaria officinalis + . . . . Salvia glutinosa . . . . + Sanicula europaea . . + . I Ostale (Others): B Picea abies . + . . . C Picea abies . . . . B Juniperus communis + + + . . 3 C Pteridium aquilinum 1.2 1.1 +.2 +.3 + . 5 Solidago virgaurea + 1.1 1.1 + . 4 Buphthalmum salicifolium . 1.1 1.1 + . 3 Peucedanum oreoselinum . + 1.1 + . 3 Fragaria vesca 2.3 + + . . 3 Melampyrum vulgatum . . . 1.3 + 3 . 2 Pimpinella saxifraga . 1.1 1.1 . . 2 Maianthemum bifolium . . +.3 1.3 . 2 Heracleum sphondylium . . . +.3 + . 2 Gentiana asclepiadea . . . +.3 + . 2 Prenanthes purpurea . . . + + . 2 Thymus montanus . +.2 . . . 1 Vaccinium myrtyllus . . . 2.4 . 1 Melamyrum sp. . . 2.3 . . Galium lucidum . +.3 . . . Pyrola sp. . + . . . Thalictrum aquilegiifolium . . . . + Lathyrus montanus + . . . . *Lectosyntypus A / Drveće (Trees); B / Grmlje (Shrubs): C / Nisko rašće (Herbs) |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 11 <-- 11 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Cerovečki: PRILOG SINTAKSONOMSKOJ ANALIZI ASOCIJACIJE Erico-Fagetum (HT. 1962) ... Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 135-142 LITERATURA – References B a r k m a n , J. J., J. M o r a v e c , S. R a u s h e r t s , 1986: Code of phytosociological nomenclature 2nd. Ed. Vegetatio 67: 145–195. Cerovečki , Z., 1996: Termofilne bukove šume planine Ivanščice. Šum. list 120 (9–10): 419–424. D a k s k o b l e r, I., 1991: Gozd bukve in jesenske vilovine – Seslerio autumnalis-Fagetum (Ht. 1950) M. Wraber (1957) 1960 v submediteransko-predalpskem območju Slovenije. Scopolia (Ljubljana) 24: 1–53. F u k a r e k , P., V. S t e f a n o v i ć , B. F a b i j a n i ć , 1967: Zajednica bukve i javora gluvača (Aceri obtusati- Fagetum Fabijanić, B., P. Fukarek, V. Stefanović 1963) jugozapadnih padina zapadnih Dinarskih planina. Mitt. Ostalp.-Din. Pflanzensoziol. Arbeitsgem. (Trieste) 7: 81–88. H o r v a t , I., 1959: Sistematski odnosi hrastovih i borovih šuma jugoistočne Europe. Biol. Glas. 12: 1–40. Zagreb. H o r v a t , I., 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 30, Acta Biol. 2: 1–179. H o r v a t , I., V. G l a v a č , H. E l l e n b e r g , 1974: Vegetation Südosteuropas, Gustav Ficsher Verlag. Stuttgart. Marinček, L., L. Mucina, L. Poldini, M. Zupančič, I. Dakskobler, M. Acceto, 1993: Nomeklatorische Revision der Illyrischen Buchenwälder (Verband Aremonio-Fagion). Stud. Geobot. 12: 121–135. S e i b e r t , P., 1985: Klasse: Erico-Pinetea. U E. O b e r d o r f e r 1992, Süddeutsche Pflanzengesellschaften 4: Wälder und Gebüsche: 42–52. Gustav Fischer Verlag. Jena-Stuttgart-New York. Török, K., J. Podani, A. Borhidi, 1989: Numerical revision of the Fagion illyricum alliance. Vegetatio 81: 169–180. To m a ž i č , G., 1940: Asociacije borovih gozdov v Sloveniji. I. Bazifilni borovi gozdovi. Razprave Mat. Prir. Razr. AZU I: 77–120. Ljubljana. Tr i n a j s t i ć , I., 1972: Fitocenološka istraživanja šuma Gorskog Kotara. Acta Bot. Croat. 31: 173–180. Tr i n a j s t i ć , I., 1992: Contribution to the phytogeographical classfication of the Illyrian floral element. Acta. Bot. Croat. 51: 135–142. Tr i n a j s t i ć , I., 1997: Phytogeographical analysis of the illyricoid floral element. Acta Biol. Slovenica 41 (2–3): 77–85. Tr i n a j s t i ć , I., 2004: Fitocenološko-sintaksonomska analiza asocijacije Hacquetio-Fagetum Košir (1962) 1979 (Aremonio-Fagion) u vegetaciji Hrvatske. Šum. list 128 (1–2): 3–11. Wa l l n ö f e r, S., 1993: Erico-Pinetea. U: L. M u c i n a , G. G r a b n e r r, S. Wa l l n ö f e r : Die Pflanzengesellschaften Österreichs 3: 244–282. Gustav Fischer Verlag. Jena-Stuttgart-New York. We b e r, H. E., J. M o r a v e c , J. P. T h e u r i l l a t , 2000: International Code of Phytosociological Nomenclature 3th Ed. J. Veg. Sci. 11: 739–768. Willner, W., 2002: Syntaxonomische Revision der südmitteleuropäischen Buchenwälder. Phytocoenologia 32: 338–436. Gebrüder Borntraeger, Berlin-Stuttgart. Wraber, M., 1966: Über eine thermophile Buchenwald- Gesellschaft (Ostryo-Fagetum) in Slovenien. Angew. Pflanzensoziol. Wien 18/19: 279–288. SUMMARY: In the work new data on the phytosociological and syntaxonomical characteristics of the ass. Erico-Fagetum (Ht. 1962) Trinajstić (1972) from some parts of Gorski Kotar and Lička Plješevica in Croatia are given. The ass. Erico-Fagetum can be considered as a moderately thermophilous, edaphically conditioned beech forest growing on the dolomite on somewhat higher inclinations of steep slopes exposed to sun from 600 to 940 m above sea level. In addition to continuous anthropic impacts, the lithologic and orographic conditions are main factors preventing a progressive development of forest vegetation and, therefore, the ass. Erico-Fagetum generally is found as the permanent stage. The ass. Erico-Fagetum floristic composition, shown in Table 1, besides the typical fagetal elements contains also many thermophilous species significant for pine forests of the order Erico-Pinetalia (e.g. Erica carnea, Amelanchier ovalis, Helleborus niger, Epipactis atrorubens), as well as the species |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 12 <-- 12 --> PDF |
I. Trinajstić, Z. Cerovečki: PRILOG SINTAKSONOMSKOJ ANALIZI ASOCIJACIJE Erico-Fagetum (HT. 1962) ... Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 135-142 characteristic for the order Quercetalia pubescentis (e.g. Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Acer obtusatum, Sorbus aria, Sesleria autumnalis, etc.). Worth of noting in the association floristic composition are the species Acer obtusatum and Sesleria autumnalis, which in addition to characterizing the subass. aceretosum obtusati subass. nova., connect syndinamically the ass. Erico-Fagetum with the associations Aceri obtusati-Fagetum on one side and Seslerio autumnalis-Fagetum on the other side. A further research in that direction will be able to document with the field data. The abundant presence of the species Erica carnea suggests a considerable floristic relationship of the ass. Erico-Fagetum with the ass. Erico-Ostryetum and ass. Genisto januensis- Pinetum, their connection in addition to such floristic relationship being manifested also by progressive and regressive successions. On this occasion, syntaxonomical revision of the views supported earlier by H o r v a t et al. (1974) and recently by Wi l l n e r (2002) has been made. In fact, after the insufficient description and wrong synsystematical classification of the ass. Erico-Fagetum by H o r v a t (1962), Tr i n a j s t i ć (1972), at the end of a critical synsystematical analysis, subordinated these forests to the group of the Illyrian beech forests of the alliance Fagion illyricum (= Aremonio-Fagion). Although this association is not mentioned by H o r v a t et. al. (1974) in the presentation of the vegetation of Southeastern Europe, from the floristic composition presented in the syntetic Table no. 102, columm 12, it can be concluded that the ass. Erico-Fagetum is subordinated to the association Erico-Ostryetum, and Wi l l n e r (2002) in his presetation of “the syntaxonomical revision of the South and Central European beech forests” subordinates ass. Erico-Fagetum to the association Ostryo-Fagetum, while the Dinaric-Illyrian complex of beech forests of the alliance Aremonio- Fagion (= Fagion illyricum) is subordinated by him to, Central European complex of beech forests of the alliance Asperulo-Fagion, that in our opinion (cf. Tr i n a j s t i ć 2004) is a typical Central European view. Syntaxonomically, the ass. Erico-Fagetum, as well as all known thermophilous beech forests of Croatia, is subordinated to the suballiance Ostryo-Fagenion, the alliance Aremonio-Fagion, the order Fagetalia sylvaticae and the class Querco-Fagetea. |