DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 16 <-- 16 --> PDF |
B. Vrbek: UTJECAJ POSOLICE NA ŠUMSKO TLO I VEGETACIJU OTOKA KORČULE Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 143-149 ne analize analiziranih pedoloških uzoraka tla iz pedoloških jama. Uzorkovanje tekućina obavljano je jednom u ljetnojesenskoj sezoni. Uzorci su uzimani u pripremljene PVC reagens bočice s dvostrukim poklopcem, te isti dan odaslani u laboratorij na analizu ili su zamrzavani do analize (Vr b e k 2002). Reakcija otopine i vodljivost mjereni su izravno na terenu, odmah nakon uzorkovanja. Kemijski sastav tekućina određivan je u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Određivali su se ioni - Cl , SO42--S, NO3--N, NH4+-N, Na+, K+, Ca2+ i Mg2+. Upotrebljene su analitičke metode koje su standardne ili uobičajene za određivanje malih količina tvari u vodama i padalinama: spektofotometrijskom (spektofotometar Perkin Elmer Lambda-l) su metodom određivani SO42- - ioni, NO3- - ioni, metodom inselektivnih elektroda (ORION – Microprocesor ionanalyser, model - 901) NH4+ -ion i Cl -ion, a metalni ioni (natrij i kalij – alkalni, kalcij i magnezij – zemnoalkalni) određivani su atomskom apsorpcijonom spektrofotometrijom (Atomski asp. spekt. Perkin Elmer, model 603). Na terenu su se mjerili pH i vodljivost u mS. Metode su opisane u WMO (1974), Standard Methods, (1975), M o h l e r i dr. (1975). RASPRAVA I REZULTATI Ova metoda praćenja unosa tvari u šumske ekosustave slična je u nekim segmentima s metodama opisanim u radovima L a f l a m e i dr. (1990), L i n d b e r g i dr. (1988), J o c h e i m (1985). Privremene prve kemijske analize procjedne tekućine (perkolata) i padalina koje se hvataju pod krošnjma stabala te na kontroli bez utjecaja vegetacije odnose se na jednogodišnje praćenje između mjeseca srpnja do studenog. Postoji povećan unos tvari iz atmosfere u šumski ekosustav na području otoka Korčule u predjelima Šakanj rat i Pupnat. U uzorcima tekućina sakupljenih u navedenom razdoblju određivali su se taložne tvari: Cl , SO42--S, NO3 -N, NH4+-N, Na+, K+, Ca2+ i Mg2+. Prosječna količina tvari nađena u kišomjerima pod zastorom krošanja i u lizimetrijskim vodama redovito ima veće vrijednosti taložnih tvari u mg/dm3 i kg/ha nego na kontrolnim mjestima bez utjecaja vegetacije. U tablicama 3, 5 i 7 prikazane su vrijednosti analiziranih tvari u mg/dm3 dok u tablicama 4, 6 i 8 te vrijednosti su preračunate pomoću podataka mjerenja padalina i lizimetrijske vode u kg na površinu od 1 hektara (kg/ha-1). Postoje relativne razlike u količini tvari na području Pupnata u odnosu na Šaknja rat. Naravno uslijed samih položaja ploha i vrste tala na njima mogu se razlike pojaviti, a isto tako kratkoća mjerenja može utjecati na rezultate. Ovi prvi rezultati uopće u lizimetrijskim istraživanjima u području dalmacije i krša mogu nam trasirati put kojim smjerom trebamo poći kako bi rezultati mjerenja bili što bolji. Naravno kod toga se misli na vrstu opreme kojom se prate taložne tvari, kao i na intenzitet motrenja i uzorkovanja. Najveće količine taložnih tvari u obliku aerosola dospjele su s morske površine zračnim strujama. Kod toga se ponajprije misli na kloride i sadržaj natrija u tom transportu. Povećanje kalcija u lizimetrima je proces eluvijacije i lesivaže u tlima koja je uvijek prisutna u tlima posebno karbonatnim. Na uzorcima koji su sakupljeni u bulkovima (lijevcima) na otvorenom prostoru bez utjecaja vegetacije, evidentno je kako imaju višestruko smanjene količine taložnih tvari (posebno klorida i natrija), a to se jedino može protumačiti kako je na krošnjama došlo do višednevnog suhog taloženja tih tvari i višekratno ispiranje s krošanja na površinu tla i dalje. Kao dokaz su povećane vrijednosti u uzorcima iz lijevaka ispod krošanja stabala (troughfall). Prema Filipa n i dr (1996) maksimalne dozvoljene koncentracije sulfata u emisiji su 3 kg/ha/god. Prirodno taloženje dušika iznosi oko 1–2 kg/ha/god. dok klora 1–3 kg/ha/god. U najugroženijima dijelovima Europe količina sumpora iznosi i do 100 kg/ha/god, a količina dušika 3–15 kg/ha/god. Iz rezultata na plohama (Tablice 1–6) vidljivo je kako na nekim lokalitetima za ovo kratko razdoblje mjerenja postoji povećan unos kationa i aniona, a isto tako povećane su količine i u perkolatu iz lizimetara. Poznato je kako dolazi do većeg taloženja sumpora i drugih sastojaka u šumi nego na otvorenom prostoru. Prema Simonči ć (1996) jednogodišnje taloženje sumpora na otvorenome iznosi od 13 kg/ha, u sastojini bukve 22 kg/ha, a u kulturi smreke 33 kg/ha. U Lividragi je Komlenović i dr (1997) ustanovio taloženje sumpora 23,77 kg/ha/god, NO3 9,24 kg/ha/god. NH4-N 14,98 kg/ha/god. Cl 32,63 kg/ha/god i Ca 75,65 kg/ha/god. Prema navedenim autorima suvišak dušika predstavlja veću opasnost za šumske ekosustave nego sumpor. Dušik utjeće na zakiseljavanje tla, a što je najbitnije dovodi do poremećaja u prehrani i slabi otpornost drveća na utjecaj nepovoljnih čimbenika abiotičkih (suša, niske temperature i vjetrovi) i biotičkih čimbenika (biljne bolesti, i kukci). Ovdje je prisutna posolica utjecajem jakih vjetrova koji pušu iz smjera mora te su nađene relativno povišene vrijednosti za klor i natrij bile za očekivati. Povećanje klora i natrija u lizimetrijskim vodama ukazuje nam na povećani transport tih tvari kroz tlo te konstantna alkalizacija tala. Velika je uloga šume u filtraciji i primanju glavnog udara depozicije koja se taloži na krošnje, a zatim ispire u tlo i dalje transportira kroz tlo. Ovisno o pufernoj sposobnosti tla mogu nastati manja ili veća oštećenja na vegetaciji, a to se zatim očituje i na prirastu drvne mase. Posebno su ti podaci važni kod pošumljavanja određenim šumskim vrstama. One koje ne podnašaju veliku posolicu ne bi trebalo uzeti u obzir za pošumljavanje. |