DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 16     <-- 16 -->        PDF

B. Vrbek: UTJECAJ POSOLICE NA ŠUMSKO TLO I VEGETACIJU OTOKA KORČULE Šumarski list br. 3–4, CXXIX (2005), 143-149
ne analize analiziranih pedoloških uzoraka tla iz pedoloških
jama.


Uzorkovanje tekućina obavljano je jednom u ljetnojesenskoj
sezoni. Uzorci su uzimani u pripremljene
PVC reagens bočice s dvostrukim poklopcem, te isti
dan odaslani u laboratorij na analizu ili su zamrzavani
do analize (Vr b e k 2002). Reakcija otopine i vodljivost
mjereni su izravno na terenu, odmah nakon uzorkovanja.
Kemijski sastav tekućina određivan je u Državnom
hidrometeorološkom zavodu. Određivali su se ioni


-


Cl , SO42--S, NO3--N, NH4+-N, Na+, K+, Ca2+ i Mg2+.
Upotrebljene su analitičke metode koje su standardne


ili uobičajene za određivanje malih količina tvari u vodama
i padalinama: spektofotometrijskom (spektofotometar
Perkin Elmer Lambda-l) su metodom određivani
SO42- - ioni, NO3- - ioni, metodom inselektivnih elektroda
(ORION – Microprocesor ionanalyser, model


-


901) NH4+ -ion i Cl -ion, a metalni ioni (natrij i kalij –
alkalni, kalcij i magnezij – zemnoalkalni) određivani
su atomskom apsorpcijonom spektrofotometrijom
(Atomski asp. spekt. Perkin Elmer, model 603). Na terenu
su se mjerili pH i vodljivost u mS. Metode su
opisane u WMO (1974), Standard Methods, (1975),
M o h l e r i dr. (1975).


RASPRAVA I REZULTATI


Ova metoda praćenja unosa tvari u šumske ekosustave
slična je u nekim segmentima s metodama opisanim
u radovima L a f l a m e i dr. (1990), L i n d b e r g i dr.
(1988), J o c h e i m (1985). Privremene prve kemijske
analize procjedne tekućine (perkolata) i padalina koje se
hvataju pod krošnjma stabala te na kontroli bez utjecaja
vegetacije odnose se na jednogodišnje praćenje između
mjeseca srpnja do studenog. Postoji povećan unos tvari
iz atmosfere u šumski ekosustav na području otoka
Korčule u predjelima Šakanj rat i Pupnat. U uzorcima
tekućina sakupljenih u navedenom razdoblju određivali
su se taložne tvari: Cl , SO42--S, NO3 -N, NH4+-N, Na+,
K+, Ca2+ i Mg2+. Prosječna količina tvari nađena u
kišomjerima pod zastorom krošanja i u lizimetrijskim
vodama redovito ima veće vrijednosti taložnih tvari u
mg/dm3 i kg/ha nego na kontrolnim mjestima bez utjecaja
vegetacije. U tablicama 3, 5 i 7 prikazane su vrijednosti
analiziranih tvari u mg/dm3 dok u tablicama 4, 6 i 8
te vrijednosti su preračunate pomoću podataka mjerenja
padalina i lizimetrijske vode u kg na površinu od 1 hektara
(kg/ha-1). Postoje relativne razlike u količini tvari na
području Pupnata u odnosu na Šaknja rat. Naravno uslijed
samih položaja ploha i vrste tala na njima mogu se
razlike pojaviti, a isto tako kratkoća mjerenja može utjecati
na rezultate. Ovi prvi rezultati uopće u lizimetrijskim
istraživanjima u području dalmacije i krša mogu
nam trasirati put kojim smjerom trebamo poći kako bi
rezultati mjerenja bili što bolji. Naravno kod toga se
misli na vrstu opreme kojom se prate taložne tvari, kao i
na intenzitet motrenja i uzorkovanja. Najveće količine
taložnih tvari u obliku aerosola dospjele su s morske
površine zračnim strujama. Kod toga se ponajprije misli
na kloride i sadržaj natrija u tom transportu. Povećanje
kalcija u lizimetrima je proces eluvijacije i lesivaže u tlima
koja je uvijek prisutna u tlima posebno karbonatnim.
Na uzorcima koji su sakupljeni u bulkovima (lijevcima)
na otvorenom prostoru bez utjecaja vegetacije, evidentno
je kako imaju višestruko smanjene količine taložnih
tvari (posebno klorida i natrija), a to se jedino može protumačiti
kako je na krošnjama došlo do višednevnog suhog
taloženja tih tvari i višekratno ispiranje s krošanja


na površinu tla i dalje. Kao dokaz su povećane vrijednosti
u uzorcima iz lijevaka ispod krošanja stabala
(troughfall).


Prema Filipa n i dr (1996) maksimalne dozvoljene
koncentracije sulfata u emisiji su 3 kg/ha/god. Prirodno
taloženje dušika iznosi oko 1–2 kg/ha/god. dok
klora 1–3 kg/ha/god. U najugroženijima dijelovima
Europe količina sumpora iznosi i do 100 kg/ha/god, a
količina dušika 3–15 kg/ha/god. Iz rezultata na plohama
(Tablice 1–6) vidljivo je kako na nekim lokalitetima
za ovo kratko razdoblje mjerenja postoji povećan
unos kationa i aniona, a isto tako povećane su količine i
u perkolatu iz lizimetara. Poznato je kako dolazi do većeg
taloženja sumpora i drugih sastojaka u šumi nego
na otvorenom prostoru. Prema Simonči ć (1996) jednogodišnje
taloženje sumpora na otvorenome iznosi od
13 kg/ha, u sastojini bukve 22 kg/ha, a u kulturi smreke
33 kg/ha. U Lividragi je Komlenović i dr (1997)
ustanovio taloženje sumpora 23,77 kg/ha/god, NO3
9,24 kg/ha/god. NH4-N 14,98 kg/ha/god. Cl 32,63
kg/ha/god i Ca 75,65 kg/ha/god. Prema navedenim autorima
suvišak dušika predstavlja veću opasnost za
šumske ekosustave nego sumpor. Dušik utjeće na zakiseljavanje
tla, a što je najbitnije dovodi do poremećaja
u prehrani i slabi otpornost drveća na utjecaj nepovoljnih
čimbenika abiotičkih (suša, niske temperature i
vjetrovi) i biotičkih čimbenika (biljne bolesti, i kukci).


Ovdje je prisutna posolica utjecajem jakih vjetrova
koji pušu iz smjera mora te su nađene relativno povišene
vrijednosti za klor i natrij bile za očekivati. Povećanje
klora i natrija u lizimetrijskim vodama ukazuje
nam na povećani transport tih tvari kroz tlo te konstantna
alkalizacija tala. Velika je uloga šume u filtraciji i
primanju glavnog udara depozicije koja se taloži na
krošnje, a zatim ispire u tlo i dalje transportira kroz tlo.
Ovisno o pufernoj sposobnosti tla mogu nastati manja
ili veća oštećenja na vegetaciji, a to se zatim očituje i
na prirastu drvne mase. Posebno su ti podaci važni kod
pošumljavanja određenim šumskim vrstama. One koje
ne podnašaju veliku posolicu ne bi trebalo uzeti u obzir
za pošumljavanje.