DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 102 <-- 102 --> PDF |
Upravnu zgradu griju vlastitom energanom na pelete što bi bilo nešto što možemo i mi primijeniti u Hrvatskoj. Nakon svega što smo vidjeli i saznali, uz kraću okrjepu u čajnoj kuhinji, zahvalili smo domaćinu i nakon zajedničkog fotografiranja krenuli dalje prema zapadu Irske. Put kojim smo prolazili počeo se mijenjati iz ravničarskog u brdski, gdje smo ubrzo vidjeli kulture crnogorice o kojoj smo slušali. Predjeli su podsjećali na naš Kordun i Liku. Inače, pokrajina Wicklow je najšumovitija pokrajina Irske. Ali, da ne zaboravimo da smo u Irskoj, ipak su prevladavali ograđeni pašnjaci s kravama i ovcama. Mjesto u koje smo se uputili bilo je Glendalough, sa samostanom kojega je utemeljio sveti Kevin u 6. stoljeću. Vidjeli smo dobro očuvan toranj, ostatke katedrale i crkvu svetog Kevina. Uz kulturne spomenike uživali smo u sunčanom danu i lijepom krajoliku. Biljka, koja je prevladavala cijelim putem i bila u fazi cvatnje s puno lijepih žutih cvjetova uljepšavajući okoliš, bila je Ulex europaeus L. s narodnim nazivima štipavac, žukina ili žutilovka. Uz kraće zadržavanje u restoranu morali smo dalje do zadnje postaje toga dana, grada Kilkennya. Smještaj u istoimenom hotelu i obilazak mjesta sada po ipak hladnijem, vjetrovitom vremenu, bar za nas, dok to na Ircima i Irkinjama nismo primjetili, jer su i dalje šetali kratkih rukava. Kilkenny je nekad imalo svoju “vješticu” Alice Kyteler koja je pokopala četiri muža i uspijela se spasiti od spaljivanja. Danas postoji stari dvorac (koji nam je zatvorio svoja vrata ispred nosa, jer je vrijeme za posjete završilo u 18 sati) i katedrala svetog Canice, zaštitnika grada. Ima i pivo Kilkenny, koje se većinom proizvodi u Dublinu u Guinness pivovari, ali je zadržalo stari naziv. To je pivo nešto manje jako od Guinnessa i nama je bolje odgovaralo. Sljedeće jutro donijelo nam je ružno, oblačno vrijeme. Kad smo nakon manje obilnog doručka nego u Dublinu krenuli dalje našim putem, vrijeme nas je obradovalo i opet postalo sunčano. Krajolik kroz koji smo se vozili opet je bio tipično irski, zelen, s kravama i ovcama. Prvo mjesto u koje smo stigli da bismo ga upoznali bio je lokalitet Rock of Cashel. Sveti Patrik ga je posjetio u 5. stoljeću. Vidjeli smo ostatke katedrale iz 13. stoljeća koja je napuštena u 18. stoljeću. Nakon kraćeg odmora i trošenja eura u suvenirnici, krenuli smo dalje prema gradu Limericku. To je grad slične veličine kao Karlovac, ali na prvi pogled razvijeniji s velikom industrijskom zonom. Cilj našeg posjeta bio je dvorac kralja Johna iz 13. stoljeća, što nam inače nije bilo u planu putovanja, ali nas je agencija koja je organizirala putovanje, počastila posjetom ovom dvorcu. Dvorac je sagrađen uz najveću irsku rijeku Shannon. Značajan je jer se u njemu u 17. stoljeću održala bitka, gdje je nakon poraza katolika od protestanata potpisan sporazum, kojim su privremeno prekinuti sukobi pripadnika ove dvije vjere. U sklopu dvorca danas se nalazi dobro organiziran muzej s audio- vizualnim prezentacijama iz prošlosti. Trebalo je krenuti dalje prema posljednoj, ali ne manje upečatljivoj točki našeg puta po Irskoj, jer grebeni Moher svrstavaju se u svjetska prirodna čuda. Grebeni (klifovi), slični našima na Kornatskim otocima, uzdižu se do 200 m iznad Atlantika i protežu 8 km uz njega. Vjetar koji tamo puše zahtijevao je dosta snage pri držanju fotoaparata i ovjekovječivanju viđenog. U blizini grebena nalazi se dvorac patuljka Leprechorne, za kojega legenda kaže da ima ćup zlata koji mu se smije uzeti ako ga se sretne. Puni dojmova i s manje eura u novčanicima, jer se opet trošilo u bogato opskrbljenoj suvenirnici, krenuli smo prema hotelu Oak Wood of Arms u blizini zračne luke Shannon. Kad smo stigli tamo, bili smo zadivljeni izgledom hotela sagrađenog prije 14 godina u baroknom stilu s puno hrastovine. Umorni od putovanja, ali sretni i zadovoljni svime viđenim i doživljenim, opustili smo se posljednju večer u hotelskom pubu u kojem je vladala gužva i dobro raspoloženje. Svanulo je jutro kad smo se oprostili s Irskom. Doručak, najmanji do sada, smještaj u autobus i pravac zra |