DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Upravnu zgradu griju vlastitom energanom na pelete
što bi bilo nešto što možemo i mi primijeniti u Hrvatskoj.
Nakon svega što smo vidjeli i saznali, uz kraću
okrjepu u čajnoj kuhinji, zahvalili smo domaćinu i nakon
zajedničkog fotografiranja krenuli dalje prema zapadu
Irske.


Put kojim smo prolazili počeo se mijenjati iz ravničarskog
u brdski, gdje smo ubrzo vidjeli kulture crnogorice
o kojoj smo slušali. Predjeli su podsjećali na naš
Kordun i Liku. Inače, pokrajina Wicklow je najšumovitija
pokrajina Irske. Ali, da ne zaboravimo da smo u
Irskoj, ipak su prevladavali ograđeni pašnjaci s kravama
i ovcama. Mjesto u koje smo se uputili bilo je
Glendalough, sa samostanom kojega je utemeljio sveti
Kevin u 6. stoljeću. Vidjeli smo dobro očuvan toranj,
ostatke katedrale i crkvu svetog Kevina. Uz kulturne
spomenike uživali smo u sunčanom danu i lijepom
krajoliku. Biljka, koja je prevladavala cijelim putem i
bila u fazi cvatnje s puno lijepih žutih cvjetova uljepšavajući
okoliš, bila je Ulex europaeus L. s narodnim
nazivima štipavac, žukina ili žutilovka. Uz kraće zadržavanje
u restoranu morali smo dalje do zadnje postaje
toga dana, grada Kilkennya. Smještaj u istoimenom
hotelu i obilazak mjesta sada po ipak hladnijem, vjetrovitom
vremenu, bar za nas, dok to na Ircima i Irkinjama
nismo primjetili, jer su i dalje šetali kratkih rukava.
Kilkenny je nekad imalo svoju “vješticu” Alice
Kyteler koja je pokopala četiri muža i uspijela se spasiti
od spaljivanja. Danas postoji stari dvorac (koji nam
je zatvorio svoja vrata ispred nosa, jer je vrijeme za posjete
završilo u 18 sati) i katedrala svetog Canice, zaštitnika
grada. Ima i pivo Kilkenny, koje se većinom
proizvodi u Dublinu u Guinness pivovari, ali je zadržalo
stari naziv. To je pivo nešto manje jako od Guinnessa
i nama je bolje odgovaralo.


Sljedeće jutro donijelo nam je ružno, oblačno vrijeme.
Kad smo nakon manje obilnog doručka nego u
Dublinu krenuli dalje našim putem, vrijeme nas je
obradovalo i opet postalo sunčano. Krajolik kroz koji
smo se vozili opet je bio tipično irski, zelen, s kravama


i ovcama. Prvo mjesto u koje smo stigli da bismo ga
upoznali bio je lokalitet Rock of Cashel. Sveti Patrik
ga je posjetio u 5. stoljeću. Vidjeli smo ostatke katedrale
iz 13. stoljeća koja je napuštena u 18. stoljeću.
Nakon kraćeg odmora i trošenja eura u suvenirnici,
krenuli smo dalje prema gradu Limericku. To je grad
slične veličine kao Karlovac, ali na prvi pogled razvijeniji
s velikom industrijskom zonom. Cilj našeg posjeta
bio je dvorac kralja Johna iz 13. stoljeća, što nam
inače nije bilo u planu putovanja, ali nas je agencija
koja je organizirala putovanje, počastila posjetom
ovom dvorcu. Dvorac je sagrađen uz najveću irsku
rijeku Shannon. Značajan je jer se u njemu u 17. stoljeću
održala bitka, gdje je nakon poraza katolika od protestanata
potpisan sporazum, kojim su privremeno prekinuti
sukobi pripadnika ove dvije vjere. U sklopu
dvorca danas se nalazi dobro organiziran muzej s audio-
vizualnim prezentacijama iz prošlosti.


Trebalo je krenuti dalje prema posljednoj, ali ne
manje upečatljivoj točki našeg puta po Irskoj, jer
grebeni Moher svrstavaju se u svjetska prirodna čuda.
Grebeni (klifovi), slični našima na Kornatskim otocima,
uzdižu se do 200 m iznad Atlantika i protežu 8 km
uz njega. Vjetar koji tamo puše zahtijevao je dosta
snage pri držanju fotoaparata i ovjekovječivanju
viđenog. U blizini grebena nalazi se dvorac patuljka
Leprechorne, za kojega legenda kaže da ima ćup zlata
koji mu se smije uzeti ako ga se sretne.


Puni dojmova i s manje eura u novčanicima, jer se
opet trošilo u bogato opskrbljenoj suvenirnici, krenuli
smo prema hotelu Oak Wood of Arms u blizini zračne
luke Shannon. Kad smo stigli tamo, bili smo zadivljeni
izgledom hotela sagrađenog prije 14 godina u baroknom
stilu s puno hrastovine. Umorni od putovanja, ali
sretni i zadovoljni svime viđenim i doživljenim, opustili
smo se posljednju večer u hotelskom pubu u
kojem je vladala gužva i dobro raspoloženje.


Svanulo je jutro kad smo se oprostili s Irskom. Doručak,
najmanji do sada, smještaj u autobus i pravac zra