DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Sama parada slična je našem riječkom karnevalu, samo što na početku prolaze irski vojnici, gajdaši, barjaktari i ostali koji nose irske zastave. Poslije toga povorku sačinjavaju razne maskirane skupine, sve vrlo živopisne i vesele. Publika, koja sve to prati s jedne i druge strane ulice, uglavnom je obučena u irske boje i simbole. Nakon dva sata, koliko je trajala parada svetog Patrika, skupili smo se i krenuli zajedno s rijekom ljudi koja je ove godine bila rekordna, tako da je kroz Dublin prošlo oko 700.000 ljudi. Prošli smo kroz park St. Stephen’s Green gdje su ljudi uživali sjedeći na travi, neki čak u majicama kratkih rukava, što je za nas ipak bilo prehrabro. Ali, to smo viđali i sljedećih dana, jer su Irci naviknuti na oceansku klimu koja je nama izgledala kao naše travanjsko vrijeme. Iza parka, u ulici Earlsfort Terrace, skupljali su se ljudi uživajući u irskom plesu-ceilidhs. Sad već umorni od gužve i obilaska grada, polako smo se u skupinama počeli vraćati prema našem hotelu na odmor do večere. Poslije večere opet posjet pivnicama i doživljaj života u njima. Dok su jedni uživali slušajući izvorne irske pjesme koje su svirali i pjevali gosti u pivnici, drugi su uživali u drukčijoj zabavi s DJ-em koji je puštao raznoliku glazbu. Uz takav način zabave doživjeli smo i irsko dokazivanje muškosti koje je završilo tučom dva mlada Irca koji su cijelu večer zajedno pili, a na kraju završili krvavi. Nitko se zbog toga nije previše uzbuđivao i sve je brzo dovedeno u red, a s ratobornim mladićima pozabavila se irska policija, zvana Garda. Obogaćeni i ovakvim događajima ipak smo se uputili na spavanje u svoje mirne sobe, gdje se nije čula buka iz našeg prostora za doručak i večeru, tj. disco cluba. Treći dan na putu i siti nakon još jednog obilnog irskog doručka, oprostili smo se od Dublina i novim autobusom krenuli prema Newtown Mountkennedy u pokrajini Wicklow, gdje nas je čekao naš domaćin iz irske šumarske tvrtke Coillte, gospodin John Gilliland. Naš nam je domaćin poznat, jer je boravio u Hrvatskoj kao vođa konzultantske tvrtke Coillte Consult koja je izradila studiju restrukturiranja Hrvatskih šuma d.o.o. Ovaj put neće nam pričati o nama, već o sebi i njihovom poslovanju. Pozdravili smo se s gospodinom Gillilandom koji nam je zaželio dobrodošlicu i poveo nas na prvi kat u sobu za sastanke. Tu nas je čekao veliki ekran na kojem ćemo pogledati prezentaciju o poslovanju tvrtke Coillte. Svatko od nas dobio je i informativni materijal te kalendar i olovke, sve s logotipom Coillte, što na irskom znači-šuma. Nakon odslušane prezentacije, koju je vrlo dobro prevela naša voditeljica Maja, iako nije šumar, shvatili smo da okruženje i odnosi koji vladaju u Irskoj imaju vrlo malo sličnoga s Hrvatskom. To je ipak pravo tržišno gospodarstvo u kojoj nema nelikvidnosti, a sama tvrtka posluje ne samo u Irskoj već i diljem svijeta od Sjeverne Amerike do Afrike. Kako su šume na otoku davno posječene radi proširivanja pašnjaka, u vrijeme kada je tvrtka nastala 1989. godine dobili su u vlasništvo šume koje su predstavljale 1 % irske površine. Danas gospodare na 442.000 ha što je 7 % površine Irske. Glavne vrste drveća su sitkanska smreka (67 %) i američki borovac (16 %), a bjelogorica čini samo 4 % svih vrsta. Ophodnja većine vrsta je 40 godina. Godišnje posijeku oko 2,8 milijuna m3. U 2004. godini drvni i nedrvni prihodi činili su po 50 % ukupnih prihoda. Nedrvni prihodi ostvaruju se od prodaje rasadničkog materijala, prodaje božićnih drvaca koja se 80% izvoze u Englesku, Njemačku i Dansku, prihoda od turizma i rekreacije, prihoda od vlastite tvornice iverice, izgradnje drvenih kuća, uređenja okoliša uz ceste, industrijske zone i zgrade, obučavanja za rad u šumi, izgradnje mostova i prometnica te prodaje zemljišta za izgradnju različite infrastrukture. Prodano zemljište, za koje se ostvare značajni prihodi, nadoknađuje se kupnjom novoga. Sve u svemu, zemlja u kojoj nema starih šuma i šumarske tradicije ne mora ni brinuti o zaštiti i očuvanju onoga čega ni nema, a u prvom planu je samo profitabilno poslovanje sa što većom dobiti. Da bi se do toga došlo i oni su proveli vlastito restrukturiranje, tako da su od početnih 4.000 zaposlenih ljudi danas došli do 800 od čega je 400 proizvodnih, a 400 neproizvodnih radnika. |