DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 88     <-- 88 -->        PDF

spoznaja o ekologiji kaćunovica uopće. Ona je sadržana
u tvrdnji kako je pojava i opstanak najvećeg dijela
svojti kaćunovica antropogeno uvjetovana, tj. kako se
te svojte pojavljuju najviše tamo gdje se ponajviše zamjećuju
raznoliki čovjekovi utjecaji na okoliš i na staništa,
koja i jesu oblikovana u najvećoj mjeri djelovanjem
čovjeka. Na kraju krajeva, i kompletne šume
Medvednice uzgojio je čovjek, ali na Medvednici, za
razliku od mnogih naših planina, postoje mnogobrojni
putovi i pješačke staze, izgrađeno je mnogo planinarskih
i ostalih objekata s većim ili manjim prilaznim površinama
i njihovim okrajcima. Kad toga svega ne bi
postojalo, na ovoj našoj planini koja je skoro stopljena
s glavnim gradom Hrvatske, sigurno ne bi bilo niti kaćunovica,
ili barem ne u takvim razmjerima. Kaćunovice
su upravo na tako nastalim staništima izgradile
svoje najveće populacije i tako “potvrdile” svoju tijesnu
povezanost, posrednu ili neposrednu, s čovjekom.


Sve to na svoj način potvrđuju i sljedeća dva primjera,
sljedeće dvije svojte kruščika na Medvednici:
sitnolisna kruščika (Epipactis microphylla) i zelenkasto
ljubičasta kruščika lEpipactis viridiflora, (syn. E.
purpurata)/. Prva je već davno (1869.) zabilježena za
Medvednicu, ali nije do danas bila potvrđena, a druga
za sjenovite šume Hrvatske, pa se moglo očekivati i
njezino pojavljivanje i na ovoj planini. Od 12 do danas
poznatih svojti kruščika na Medvednici, medu kojima
su i dva stenoendema, ove dvije svojte odabrane su iz
jednostavnog razloga. One su markantne svojim izgledom
i bojom (zelenkasto ljubičasta kruščika) ili se
ubrajaju u najčešće svojte orhideja na ovoj planini (sitnolisna
kruščika).


Sitnolisna kruščika je i dobila naziv po malim sivozelenim,
do 5 cm dugim i najviše do 2,5 cm širokim listovima.
Naraste od 12 do preko 50 cm visoko i u vršnom
dijelu stabljike nosi od dva do nekoliko, ali ponekad i
preko 50, sitnih, stranooplodnih i ne uvijek dobro otvorenih
cvjetova. Nakon oplodnje razviju se vrlo krupne
plodnice, najkrupnije među svim našim kruščikama, u
kojima dozrijeva na stotine milijuna sitnih sjemenaka.
Posebno ističem nazočnost nektara u čaškastom dijelu
usne, radi čega se u vrijeme cvatnje šumom širi veoma
ugodan i poprilično intenzivan miris. Zato će prolaznik i
nehotice, ukoliko se kreće u blizini veće populacije sitnosline
kruščike, osjetiti i po mirisu njezinu nazočnost,
dakle, i prije nego sto je ugleda na tlu. Svojta je nazočna
na većem broju nalazišta u Hrvatskoj, kako u kontinentalnom
dijelu, tako i na nekim otocima.


U mnogim predjelima Medvednice sitnolisna kruščika
je odista česta, masovna, biljka. Raste najviše iK
različite vrste prometnica, i na šumskim staništima s
više svjetla. Na nekim staništima na malom prostoru
od svega desetak četvornih metara može se izbrojiti na


desetke i stotine primjeraka. Pravo je umijeće to ne zamijetiti.


Zelenkasto ljubičasta kruščika nije tako česta na
Medvednici kao prethodna, ali je raširena. Na nekim
dijelovima planine populacije broje do dvadesetak primjeraka.
Naraste više od 50 cm visoko, gdjekad i preko
metar, a cijela biljka se ističe slabijom ili jačom ljubičastom
bojom, koja je osobito zamjetna u prvim fazama
vegetacije. Dio biljaka raste u najvećoj šumskoj
sjeni te je u vezi s tim i dio ishrane heterotrofan, saprofitski,
preko odebljalih podanaka koji na nekim dijelovima
imaju razvijene sisaljke za primanje hranjivih
tvari i iz organski sadržaja. I ona je stranooplodna i ima
mnogo nektara kojim, kao i ugodnim mirisom, hrani i
mami kukce oprašivače. Cvjetovi su srednje veliki,
potpuno otvoreni, bjeličasti, skupljeni u gust ili, rijetko
rastresit cvat u gornjem dijelu stabljike. Cvate već od
kraja mjeseca lipnja pa sve do kraja rujna. U Hrvatskoj
je do sada poznata s Kalnika, Ivanščice, Ravne gore i
okolice Plitvičkih jezera. Dosadašnja istraživanja ove
svojte na Medvednici ukazuju na spoznaju o njezinoj
velikoj populacijskoj varijabilnosti, pa će daljnja istraživanja
i populacijska analiza, nadam se, pokazati
opravdanost izdvajanja još jednog taksona u ovom
kompleksu populacija i individua.


Iscrpnijim botaničkim istraživanjima, u ovom slučaju
istraživanjima flore kaćunovica, stječe se potpunija
i točnija slika o bogatstvu i raznolikosti naše flore. U
ovom slučaju stječu se i potpunije spoznaje o distribuciji
svojti i korigiraju se podaci o njihovoj učestalosti
na planini Medvednici, na kojoj su do sada zabilježene
44 svojte naših kaćunovica.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.