DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 83     <-- 83 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA


IMA LI BIOLOŠKA REPRODUKCIJA ŠUMA
]VRSTU ILI UPITNU SIGURNOST?


Već je poodavno jasna ali isto toliko i upitna sudbina
biološke (posebno jednostavne) reprodukcije
šuma. Postojeće odredbe članka 68. ZOŠ-a, određuju
je u najmanjem obveznom postotnom izdvajanju
od prihoda iz prodaje drveta, ali i vrijednosti drveta
upotrebljenog za vlastite potrebe. Ti najmanji obvezni
postoci izdvajanja razlikuju se u jednodobnim
šumama, i iznose 20 %, od iste obveze u raznodobnim
šumama i šumama na kršu, gdje iznose 15 % od
propisane osnovice.


Poduzeće za šume ipak obvezno je osigurati izvršenje,
Osnovama gospodarenja gospodarskim jedinicama,
svih propisanih uzgojnih radova, dakako i
jedino kroz povećanje stope izdvajanja financijskih
sredstava. Statistički gledano, postoci obveznog izdvajanja
sredstava JBR-e, ma koliko oni bili proizvoljno
određeni, nisu značajno promašili ciljeve. U
praksi, kod raznodobnih šuma, izdvojena sredstva
bila su mahom dovoljna, dok su kod jednodobnih
šuma ona stalno iziskivala i nalagala povećane stope
izdvajanja.


O toj problematici već se dugo raspravlja pa je do
sada uglavnom dovoljno rečeno, posebno zbog problematike
obnove lužnjakovih sastojina na degradiranim
staništima. No, moja razmišljanja nisu opterećena
formalnim problemima, već upitnosti i dugoročnoj
postojanosti stabilnih izvora BRŠ-a koji će
našim šumama osiguravati očuvanje, ako ne i unapređenje
njihove kvalitete.


U poslovnom smislu, sigurno bi bilo bolje da se
sredstva JBR-e nisu izdvajala na poseban račun, već
da se je JBR-a stalno predstavljala, količinom i kvalitetom
propisanih radova, isključivo kao stručno i
moralno kontrolirani stvarno ostvareni trošak.


U postojećem centraliziranom sustavu sredstava
BRŠ-a i obračuna uzgojnih radova po jedinstvenom
cjeniku, kada se interno fakturiraju izvršeni radovi,
kriju se jaki motivi nižih organizacijskih jedinica za
stjecanjem većih prihoda od stvarnih troškova,
umjesto da se sva motivacija, pa i nagrađivanje, sustavom
usmjeri na smanjenje troškova, dakako uz
vrlo odgovornu kontrolu izvršenih količina i kvalitete
uzgojnih radova.


Pitanja, na koja tražim odgovore, svode se u temelju
na problem:



kakva je sudbina JBR-e u netržnim uvjetima kada
su propisane cijene drveta značajno ispod tržnih?

što će se događati s JBR-om kada ni najveća izdvajanja
od prihoda neće pokrivati troškove propisanih
i nužnih radova JBR-e?

i na kraju, može li Poduzeće za šume normalno
poslovati u uvjetima krutog nemotivirajućeg centralizma,
maksimalnih izdvajanja za JBR-u, gdje
će se smanjenim ulaganjima u JBR-u račun svih
ovih problema nasloviti na budućnost i kvalitetu
šuma?
Jasno i javno opredjeljenje politike od osamostaljenja
Republike Hrvatske bilo je prema tržišnom
gospodarstvu. No, do sada hrvatsko šumarstvo još
uvijek živi na režimu propisanih cjenika uz obrazloženje
politike, kako bi šumarstvo svojim monopolističkim
položajem ugrozilo opstanak industrije prerade
drveta u Hrvatskoj.


Dakako da nismo mogli biti ekonomska iznimka
od pravila kako “prodaja” drveta ispod tržne cijene,
osim šumarstva, zapravo guši razvoj same industrije
prerade drveta, pa kroz čitavo ovo vrijeme svjedočimo
upravo takvom procesu. Svjetska je i općepoznata
činjenica da su najproduktivnije drvne industrije
zemalja koje skoro i nemaju svoje vlastite sirovinske
baze.


U praksi, svjedočanstva ne izostaju, pa i one minimalne
količine drveta koje se prodaju na međunarodnim
javnim nadmetanjima jasno nas upućuju na
značajne razlike između cijena koje vrijede za domaće
prerađivače, od onih u izvozu. Na malom
uzorku izvezene oblovine hrasta, indeks rasta prosječne
izvozne cijene iznosi 1,28, kod bukve 1,19
dok je kod poljskog jasena on 1,21. Svakako, nije
teško izračunati koliko bi se u takvim okolnostima
više izdvajalo za potrebe uzgojnih radova, naglašavam
posebno jednostavne biološke reprodukcije.


Odmah treba reći kako se uz nedorečenu zakonsku
regulativu i važeće pravilnike s vremenom izgubila
jasna crta razgraničenja između radova jednostavne
i proširene biološke reprodukcije. Podaci o
udjelu JBR-e u 1996. od 83,9 %, pali su u planu
2005. na 73,6 %, dok je udio PBR-e u 1996. iznosio
16,1%, da bi u planu za 2005. on porastao na 26,4 %.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Isto tako, izdvojena sredstva BRŠ-a po članku 68.
ZOŠ-a, 1996. sudjelovala su u ukupnim sredstvima
BRŠ-a sa 68,1 % dok u planu za 2005. njihov udio
iznosi 49,8 %.


Na žalost, vrlo stabilan proces sušenja sastojina
hrasta lužnjaka, a isto tako i obične jele, vrlo brza degradacija
tih staništa ozbiljno ugrožava njihovu obnovu,
pa tako ozbiljno povećava troškove nužnih šumskouzgojnih
radova. Samo radi potvrde ovih zaključaka,
u Planu sječa za 2005. godinu, kod hrasta lužnjaka,
udio sanitara iznosi 37,3 %, a kod obične jele
čak 47,0 % na razini Poduzeća.


Radi jasnoće, osobno se zalažem i predlažem da
se proširenom biološkom reprodukcijom trebaju
zvati samo šumskouzgojni radovi na novim, nešumskim
površinama i to do 1/5 ophodnje, kako to dobro
utvrđuje članak 10. ZOŠ-a.


Uz ovu problematiku, treba reći kako je člankom


70. stavkom drugim ZOŠ-a uvedena napredna i izrazito
dalekovidna obveza, po kojoj svi gospodarski
subjekti na teritoriju RH uplaćuju naknadu za korištenje
općekorisnih funkcija šuma iz ukupnog prihoda
u visini 0,07 %, na poseban račun Poduzeća za
šume iz kojeg se financiraju radovi BRŠ-a određeni
u članku 67. stavak drugi.
Treći, ne manje značajan izvor sredstava BRŠ-a,
po članku 58. ZOŠ-a, kao naknada za ograničena prava
u pogledu šuma i šumskih zemljišta, isključivo je
namijenjen proširenoj biološkoj reprodukciji šuma.
Tu se do sada najzornije iskazao maćehinski odnos


Države prema posebnom nacionalnom dobru – šumama.
Umjesto propisanih postupaka izdvajanja iz šumsko-
gospodarskog područja (članak 15. ZOŠ-a) i isto
tako propisane naknade (članak 58. ZOŠ-a), goleme
površine izdvajale su se iz šumsko-gospodarskog područja
bez naknade, što je najizravnije ugrozilo površinsku
potrajnost šuma Hrvatske, dok su novi korisnici
na tim površinama istog časa unovčili svaki daljnji
prijenos prava dodatnih korisnika (npr. benzinske
postaje uz autoceste). Zar ima onda mjesta pitanju što
je sa radovima proširene biološke reprodukcije iz tog
izvora kad je njegov udio proteklih deset godina u
strukturi BRŠ-a tek 1,6 %.


O tome kako su se kretale količine radova BRŠ-a,
posebno JBR-e, i količine financijskih sredstava u
razdoblju 1996–2005. komentirao bih i ocijenio stanje,
ali i sigurnost JBR-e u budućnosti. Treba reći da
su izvori podataka od 1996–2003. ostvarenja, a
2004. i 2005. planovi.


Evo nekoliko ključnih pokazatelja koji potvrđuju
ove zaključke:


U razdoblju 1996–2005.



prosječno ostvarena cijena drveta 307 Kn/m3

prosječni postotak izdvajanja
po čl. 68. ZOŠ-a 22,1 %
– ostvareni udio izvora BRŠ-a (struktura)



članak 68. ZOŠ-a 54,6 %

članak 70. ZOŠ-a 43,8 %

članak 58. ZOŠ-a 1,6 %
ZAKLJUČNA RAZMIŠLJANJA I PRIJEDLOZL


1. Temeljna pretpostavka pouzdanijeg osiguranja
sredstava BRŠ-a, uspješnijeg poslovanja Poduzeća
za šume, ali i razvoja industrije prerade
drveta, bezuvjetno nalaže slobodno-tržno formiranje
cijena drvnih proizvoda.
2.
U aktualnoj situaciji sušenja šuma i degradacija
šumskih staništa, kako BRŠ-a ne bi bila upitna,
Država kao vlasnik šuma i šumskog zemljišta
mora trajno osiguravati dodatne izvore sredstava
BRŠ-a radi očuvanja, kvalitetne obnove i
potrajnosti šuma.
3.
Nužno je usuglašavanje kompletne zakonske regulative
koja ostvaruje utjecaj na šume (Zakon o
vodama, Zakon o financiranju vodnog gospodarstva,
Zakon o javnim cestama, Zakon o zaštiti prirode,
Zakon o lovu i dakako Zakon o šumama).
4.
Hitno se mora zaustaviti izdvajanje i prenamjena
šuma i šumskog zemljišta bez naknade i kroz iskrivljeno
protumačen institut služnosti u višegodišnje
nasade (maslinici i vinogradi), a cijelu aktivnost
odmah prevesti na goleme (oko 270.000 ha)
površine neobrađenog poljoprivrednog zemljišta
u našem priobalju.


5.
U najavljeno i tako nužno restrukturiranje Poduzeća
za šume mora se krenuti danas, uvažavajući
sve do sada bezbroj puta izrečene i napisane
temeljne odrednice. One podrazumijevaju decentralizaciju,
finu i detaljnu unutarnju raspodjelu
funkcija i odgovornosti, kao i motivirajući sustav
nagrađivanja poslovne uspješnosti, jedinstvenu
šumarsku politiku i stručno čvrstu i kompetentnu
kontrolu.
Kao odgovor na pitanje što je razlog odgađanju
ili strahu od jasnih i određenih poteza, možda je,
osim stručnog nemorala, jedan od uzroka i neznanje.


Tomislav Starčević