DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 79 <-- 79 --> PDF |
D. Prgin: ALEPSKI BOR (Pinus halepensis Mill.) PRVORAZREDNA VRSTA ZA PODIZANJE ŠUMA ... šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 71-80 Da na Obonjanu nije podignuta borova šuma, otok bi i danas bio goli kamenjar. Danas se čuju primjedbe da izgrađeni smještajni kapaciteti i broj gostiju nije u skladu s kapacitetom nosivosti otoka, da je broj gostiju prevelik, da nije izrađena karta ekološke osjetljivosti, iz čega proizlazi potreba za uređenjem i očuvanjem prirodnih vrijednosti Obonjana.4 U Prostornom planu Šibensko-kninske županije otok Obonjan je namijenjen za turističku izgradnju, tj. čitav otok predstavlja građevinsko područje. Poluotok Raduča – Ovaj poluotok nalazi se na zapadnoj strani uz mjesto Primošten. Na poluotoku su se nekada obrađivali vinogradi, a bilo je i nešto stabala smokava i maslina. Nakon 2. svjetskog rata napušta se obrada vinograda i pristupa pošumljavanju poluotoka. Pošumljavanje je izvršeno 1947. i 1948. godine dobrovoljnim radom mještana na površini od 9 ha. Posađeno je 34.000 sadnica alepskog bora, 1000 sadnica čempresa i 2000 sadnica bagrema. Sadnice su nabavljene iz šumskog rasadnika na Šubićevcu u Šibeniku. Šumarija Šibenik, koja je osnovana 1951. godine, preuzela je na čuvanje novopošumljenu površinu i vršila njegu i zaštitu mlade sastojine. Početkom 60-ih godina prvi dolaze esperantisti iz Zagreba koji tu osnivaju svoj kamp. Nakon nekoliko godina Poljoprivredna zadruga Primošten pristupa u toj šumi izgradnji hotela, pa su tako izgrađena 3 hotela s 1300 kreveta, teniski tereni, bazen s morskom vodom i uređena plaža. Šuma ne služi za odmor i rekreaciju samo gostima hotela, nego tu dolaze i gosti stacionirani u privatnom smještaju koji raspolaže s 3.500 postelja. Danas o šumi vodi brigu hotelsko poduzeće “Primošten”, koje je privatizirano. Programa gospodarenja nema. ]itav poluotok prema prostornom planu namijenjen je za turističku izgradnju, tj. predstavlja građevinsko područje. Šuma nije evidentirana. Zaton – Zapadno od Zadra, na prostoru južno od Nina do morske obale i mjesta Zaton, Šumarija Zadar je od 1953. pa do 1975. godine pošumila oko 80 ha do tada golog kamenjara i podigla šumu alepskog bora s primjesom primorskog bora, pinjola i čempresa. Šumarija je šumu njegovala do 1987. godine, kada je u administrativnom postupku šuma izdvojena iz šum skog područja i predana na korištenje “Turist-hotelu” Zadar za izgradnju turističkog naselja. “Turist-hotel” je u borovoj šumi izgradio apartmansko naselje s pratećim sportskim sadržajima i kamp koji je u 2003. godini proglašen najboljim eko-kampom u Hrvatskoj. Ocjenjivačka komisija, koju su zajednički imenovali Hrvatski autoklub, Udruga kampista Hrvatske, emisija “Boje turizma” Hrvatske televizije, Hrvatska gospodarska komora i Institut za turizam, dodijelila je ovom kampu posebno priznanje u kategoriji eko-kampa, jer najbolje odgovara današnjim visokim ekološkim zahtjevima. Turisti pri izboru odredišta vode računa upravo o tome. Šuma alepskog bora je tu bila odlučujuća. Pa iako je vrijednost šuma alepskog bora u navedenim primjerima više nego očita, prenamjenom ovih šuma u prostornim planovima u građevinska područja za turističku izgradnju, ove su šume brisane kao da ne postoje, nema ih ni u jednoj evidenciji, one se mogu legalno iskrčiti i uništiti da bi se gradili turistički objekti. O njima se nitko nije obvezan brinuti, za njih ne vrijede više propisi Zakona o šumama ili zaštiti okoliša. Tako je nastalo jedno apsurdno stanje da su se šume, koje su svrstane u najviše vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, našle izvan zakona. One doduše još “de facto” postoje, ali nema zakonske regulative kojom bi se one morale sačuvati. Ne postoje, niti su obvezne uređajne osnove na temelju kojih bi se tim šumama stručno gospodarilo u skladu s načelima održivosti okoliša i očuvanja postignutih vrijednosti šumskih ekosustava. Da se ne bi dogodilo da turizam u svojoj ekspanziji koristeći prirodne resurse te iste resurse uništi, potrebno je da šume koje služe za rekreaciju i estetsko oblikovanje krajobraza zadrže i dalje status šume, s tim da se uz njih ili u njima mogu graditi turistički objekti i prateći sadržaji, u obimu i na način koji neće ugroziti opstanak šume. U tom smislu potrebno je prethodno izraditi “kartu ekološke osjetljivosti”, ispitati i utvrditi stupanj uklapanja planiranih objekata u prirodni okoliš i odrediti njihov kapacitet, kako ne bi došlo do uništavanja prirodnih vrijednosti. Ovim šumama treba da gospodare stručne šumarske organizacije. 9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA - Conclusive considerations 1. Od početka 80-ih godina 19. stoljeća pa do danas, vlade svih država koje su se na ovim prostorima mijenjale, ulagale su novčana sredstva u pošum- Campeol, Sparacino, Petković: “Kriteriji za rekvalifikaciju otoka Obonjana”, 2001.-2002., Venecija. ljavanje ogoljelog krša, iako su znale da će koristi od toga doći tek nakon dugo godina. Smatrali su to društveno opravdanim. 2. Naš mediteranski krš područje je dugoročnog investicijskog ulaganja u podizanje šuma i razvoj šumarstva, a time i razvoj drugih gospodarskih djelatnosti i zapošljavanja stanovništva. |