DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 78     <-- 78 -->        PDF

D. Prgin: ALEPSKI BOR (Pinus halepensis Mill.) PRVORAZREDNA VRSTA ZA PODIZANJE ŠUMA ... šumarski list br. 1-2, CXX1X (2005), 71-80
Istovremeno druge mediteranske zemlje baziraju svoju
drvnu industriju isključivo na sirovini iz šuma alepskog
odnosno brucijskog bora (Cipar).


Njegovane sastojine mnogo su otpornije na požare
od nenjegovanih sastojina, što je u današnjem trenutku
posebno važno istaknuti”.


8. VAŽNOST ŠUMA ALEPSKOG BORA ZA REKREACIJU I ESTETSKO
OBLIKOVANJE KRAJOLIKA – Value of Aleppo pine forests
for recreation and aesthetic landscaping
Šume alepskog bora obavljaju preobražaj degradiranog
krškog područja u krajolik iznimne ljepote i privlačnosti.
To posebice dolazi do izražaja na našem
obalnom pojasu i otocima.


]isto more, razvedenost obale s mnogim uvalama,
otocima i otočićima, netaknuti krški litoral kao naš specifikum
te šume alepskog bora predstavljaju bogatstvo
koje pogoduje gospodarskim aktivnostima, podizanju
kvalitete življenja, uživanju u ljepotama prirode, odmaranju
i stvaranju lokalne kulture i identiteta naroda.


Šume alepskog bora predstavljaju dio identiteta
Dalmacije kao mediteranske regije.


Najstarije šume alepskog bora u obalnom pojasu podignute
su prije 100 i više godina. Kasnije, osnivanjem
stručne šumarske organizacije 1951. godine (Šumsko
gospodarstvo “Dalmacija” u Splitu s područnim šumarijama)
pristupilo se sustavnom podizanju šuma uglavnom
alepskog bora. Mnoge od tih šuma podignute su uz
morsku obalu i na otocima, čime su te prostore učinile
najkvalitetnijim prostorima naše obale. Upravo na tim
mjestima počeli su se 60-ih godina pa nadalje, uz rubove
borovih šuma ili unutar same šume, podizati hotelski
objekti, turistička naselja i kampovi.


Podignute šume bile su preteče razvoja turističke
privrede. Danas nema ni jednog turističkog prospekta
jadranske obale bez šume alepskog bora.


Sasvim logično, jer šuma pruža gostima hlad, štiti
od sunčane pripeke i opasnih ultravioletnih zraka, štiti
od vjetra i buke, proizvodi kisik, na svojim krošnjama
zadržava prašinu i apsorbira velike količine otrovnih
plinova, smirujuće djeluje na ljudsku psihu i pruža uživanje
boravka u prirodi.


Isto tako čovjek je od davnih vremena podizao
svoje nastambe upravo uz rubove šuma, jer mu je šuma
davala obilje ogrjevnog drveta i građevinskog materijala,
dovoljne količine pitke vode, svježi zrak i zaštitu
od orkanskih vjetrova i suše.


Doprinos šuma alepskog bora u oblikovanju krajolika
visokih odlika ogroman je i ima važnu ulogu
na području kulture, ekologije, okoliša i društva.
Krajolik kao rezultat međusobnog djelovanja prirodnih
i ljudskih čimbenika.


3 Prgin, D. “Kako su pošumljeni otoci Obonjan i Velika Sestrica”,
Šumarski list, 11–12, 2003., Zagreb.


Navest ćemo samo nekoliko karakterističnih primjera
u kojima su šume alepskog bora imale odlučujuću
ulogu u odabiru lokacije za podizanje turističkih
objekata, razvoju gospodarskih aktivnosti i stvaranju
identiteta dalmatinskog područja.


Otok Obonjan – Šumarija Šibenik je na ovom otoku
šibenskog arhipelaga površine oko 75 ha 1955/56.
godine podigla šumu alepskog bora.3 Kada je šuma
odrasla i bila 15 godina stara, za ovaj otok se zainteresirao
Savez izviđača Hrvatske i zatražio od tadašnje
općine Šibenik da mu ustupi na korištenje čitav otok za
logorovanje djece i mladeži. Općina Šibenik je to i učinila,
s tim da je ugovorom o korištenju otoka obvezala
Savez izviđača Hrvatske da u pogledu čuvanja, održavanja,
zaštite i unapređenja podignute šume sklopi
poseban ugovor sa Šumarijom u Šibeniku, kojim bi se
regulirala međusobna prava i obveze. Nažalost Savez
izviđača Hrvatske tu svoju obvezu nije izvršio, pa je od
tada prestalo stručno gospodarenje tom šumom. U
mjesecu lipnju 1981. godine izbio je na otoku šumski
požar. Nema podataka o razmjerama i pričinjenoj šteti,
osim podatka da je nakon toga organizirano veliko čišćenje
suhih borova po cijelom otoku.


U razdoblju od 1971. do 1990. godine na otoku je
izgrađeno 17 paviljona, 2 depandanse, restoran, ambulanta,
skladišta, upravna zgrada, trgovina, bazen s morskom
vodom (na vrhu otoka), amfiteatar za kulturne i
zabavne priredbe, igrališta i sportski tereni, uređeno je
25 terena za logorovanje, uređeno kupalište i plaža, izgrađena
2 pristaništa i asfaltne ceste, izvršena elektrifikacija
otoka, izgrađen rezervoar za vodu s vodovodnim
instalacijama i uspostavljena telefonska veza. U
tom vremenu svake je godine na otoku boravilo nekoliko
tisuća mladeži.


Za vrijeme Domovinskog rata na otoku je boravilo


12.000 izbjeglica i prognanika iz Bosne i Hercegovine.
Iako je šuma alepskog bora preobrazila otok Obonjan
u visoko vrijedni krajolik i omogućila podizanje
čitavog naselja za rekreaciju, šuma je od 1971. godine
do danas ostala zanemarena. Nema stručne šumarske
organizacije koja bi o njoj brinula. U njoj se ne vrše uzgojni
zahvati, njega, čišćenje, prorjeđivanje, zaštita od
biljnih bolesti i štetočina. Nema programa gospodarenja
ni uređajne osnove kao dugoročnog planskog dokumenta
za organizirano i stručno gospodarenje u skladu
s načelima održivosti i očuvanja prirodnih vrijednosti.