DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 77     <-- 77 -->        PDF

D. Prgin: ALEPSKI BOR (Pinus halepensis Mill.) PRVORAZREDNA VRSTA ZA PODIZANJE ŠUMA ... šumarski list br. 1-2, CXX1X (2005), 71-80
vom, a isti pogoduje širenju požara. Uz to, umanjuju dozemnih listača. U sredozemnim šumama treba re


estetski izgled pejzaža. dovno provoditi uzgojne zahvate, njegu, čišćenje, pro


rede, rezanje grana i dr., jer samo dobro njegovane


Način šumskog gospodarenja osnovna je mjera za


šume predstavljaju prirodnu prepreku širenju požara.
sigurnost od požara. Monokulture alepskoga bora pogoduju
bržem širenju požara nego mješovite šume sre


6. UPORABA DRVETA ALEPSKOG BORA – Usage of Aleppo pine wood
Drvo alepskog bora upotrebljava se za ogrjev, sitnotehničko drvo u poljoprivredi, celulozno drvo, rudnodrvo, u građevinarstvu za unutarnju stolariju, podupornje,
letve, oplate i dr.


U borovim šumama Dalmacije nekada se smolarilo,
a u Starom Gradu na Hvaru Šumarija Hvar imala je
destileriju za preradu smole. Krajem 60-ih godina
prošlog stoljeća sa smolarenjem se prestalo.


Smolarenje, kao sporedni proizvod šuma mediteranskih
borova, obavlja se i danas u drugim mediteranskim
zemljama gdje smola predstavlja vrijednu industrijsku
sirovinu usprkos supstitutima koje pronalazi
industrija i konkurenciji (SAD, Kina, Meksiko). Kako
se procjenjuje da potrebe EZ za smolom iznose oko 1
milijuna tona, moglo bi se očekivati oživljavanje smo


larenja u mediteranskim zemljama kao npr. u Portugalu,
Španjolskoj, djelomično Francuskoj i Italiji te posebno
Grčkoj i Turskoj (S a b a d i , 2002).


Drvo alepskog bora u Dalmaciji se najviše koristilo
za celulozu, pa su ga dalmatinske šumarije putem proreda
i s opožarenih površina iskorištavale i isporučivale
tvornicama celuloze u Plaškome i Maglaju. Kada
su ove tvornice prestale raditi, manja količina celuloznog
drveta izvezena je u Italiju, ali se dalje nije na
tome radilo.


U drugim zemljama Mediterana drvo alepskog bora
ima široku primjenu. Tako se u Tunisu potrošnja alepskog
bora za ogrjev ne može podmiriti vlastitom proizvodnjom.
Drvo se mnogo upotrebljava u proizvodnji
kutija, a sjeme u prehrambene svrhe za proizvodnju
posebnih krema (krema “Acidas” – la creme du grain
du Pin d’Alep).2


U Francuskoj se drvo alepskog bora cijeni kao kvalitetno
drvo u proizvodnji celuloze, zatim u stolariji i
proizvodnji namještaja.


7. PRODUKCIJA DRVNE MASE – Production of timber mass
Više domaćih autora istraživalo je produkciju drvne
mase alepskog bora na našoj jadranskoj obali.


K l e p a c (1986) je mišljenja, na temelju provedenih
istraživanja, da se prosječna godišnja produkcija
drvne mase alepskog bora na jadranskoj obali kreće od
1 m3/ha na lošijim staništima, 3 m3/ha na srednjim staništima
do 4 m3/na dobrim staništima.


M e š t r o v i ć (1980) u svojim istraživanjima na
području kliško-solinskog bazena, došao je do zaključka
da se može računati s proizvodnjom drvne mase
alepskog bora u iznosu od 6 m3 po 1 ha godišnje.


Matić (1986) u istraživanjima na otoku Rabu
utvrdio je prosječni dobni prirast od približno 4 m3.


P r g i n (1995) u istraživanju na području šibenskog
primorja sa semiaridnom klimom utvrdio je produkciju
drvne mase od 2,15 do 2,33 m3/ha godišnje.


Od stranih istraživača prema J. B e d e l -u (1985)
sveukupni godišnji prirast alepskog bora u francuskoj
zoni Mediterana iznosi 1,5 m3 na III. bonitetu do 4,0 m3
na I. bonitetu po 1 ha.


Prema Castellani-u (1984) sveukupni volumni
prirast alepskog bora u Italiji iznosi 1,9 do 12,2 m3/ha.


2 M. L. Chakroun, Le Pin d’Alep en Tunisie, 1985.


Navedene razlike proizlaze zbog klimatskih uvjeta,
boniteta staništa i provedenim uzgojnim mjerama.


Uz pretpostavku, na temelju navedenih istraživanja,
da produkcija drvne mase u nas iznosi u prosjeku
3–4 m3/ha, na površini od 40.000 ha sastojina alepskog
bora ukupna produkcija drvne mase iznosi 120.000 do


160.000 m3 godišnje.
Kada bi se u ovim sastojinama provodili redovni
uzgojni zahvati i prorede, povećao bi se debljinski i
volumni prirast i kvaliteta stabala.
Produkcija drvne mase iznosila bi 5–6 m3 po 1 ha, a
na ukupnoj površini pod alepskim borom iznosila bi


200.000 do 240.000 m3 drvne mase godišnje.
Važnost njege šuma alepskog bora putem proreda u
produkciji drvne mase ističe M a t i ć (1986) kojeg
zbog aktualnosti citiramo:
“Njegom sastojina proredom možemo polučiti velike
količine drvne mase (koja inače propada) i za
kemijsku i za mehaničku preradu. Osim toga, tim zahvatima
povećavamo i kvalitetu kultura.
Vrlo je mali broj kultura na području našeg Mediterana
koje se njeguju prorjeđivanjem. Na taj način gubimo
na tisuće kubika vrlo vrijedne drvne mase, koja
je inače deficitarna i na našem i na stranom tržištu.