DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 76 <-- 76 --> PDF |
D. Prgin: ALEPSKI BOR (Pinus halepensis Mill.) PRVORAZREDNA VRSTA ZA PODIZANJE ŠUMA ... Šumarski list br. 1–2, CXXIX (2005), 71-80 Navedenim djelovanjem stvaraju se povoljni ekološki uvjeti za rast drugih biljnih vrsta, pa se tako podkrošnjama alepskog bora spontano pojavljuju hrast crnika i druge sredozemne vrste koje tvore stabilnu klimatogenu šumsku zajednicu. Autor smatra, na temelju dugogodišnjeg vlastitogiskustva, da se pod sastojinama alepskog bora u razdoblju oko 100 godina bonitet tla toliko popravi da prelazi u sljedeći viši bonitetni razred. To se može pratitiuspoređivanjem srednje sastojinske visine prve kulturei sljedeće koja se podiže na istom tlu. To znači da se udugoročnom razdoblju od nekoliko stotina godinamože na degradiranom kršu stvoriti plodno šumsko tlosa znatno većom produkcijom kvalitetne drvne mase. Alepski bor uspijeva na svim ekspozicijama. Mlade biljke dobro izdrže sušu, čak i na strmim prisojnim stranama izloženim jakoj insolaciji. Ovo empirijsko saznanje potvrđuje istraživanje P r p i ć a (1986) koji je utvrdio da dvogodišnje biljke alepskog bora pokazuju veliku otpornost prema nedostatku vode i dobro reagiraju na dodavanje vode i nakon 56 dana trajanja suše. Odrasla stabla za vrijeme dugotrajnih ljetnih suša prestajuvegetirati i na taj način se brane od nedostatka vodepotrebne za život, što se vidi po dvostrukim godovima. Alepski bor je heliofilna vrsta drveća. Ako je potisnut, u potrazi za svijetlom, zna rasti i pod kutem od 45o. Kod alepskog bora su česte vjetroizvale na plitkim tlima i pod jakim udarima vjetra. Pod pritiskom snijega, koji u Dalmaciji rijetko pada, gornji dijelovi krošnje selome i ostaju deformirani. Sjeme alepskog bora je lagano, pa ga vjetar raznosi na veće udaljenosti. I ptice ga znaju prenositi (grlice). Zbog obilja sjemena, prilagodljivosti i otpornosti mladih biljaka, alepski bor osvaja terene i napuštena poljoprivredna zemljišta, ali isto tako prodire u garige. Izvanredno se obnavlja na opožarenim površinama. Kako češeri ostaju na stablu i do 10 godina, najčešće zatvoreni, a sjeme u njima zadržava dugo godina klijavost, kod požara se zbog vrućine češeri otvaraju, a velike količine sjemena, koja se u zatvorenim češerima sakupila kao rezerva, obilno naplođuje opožarenu površinu (B o u d y, 1950). U svom referatu “Sprječavanje šumskih požara u šumama alepskog bora” R. Velez (Španjolska) na seminaru u Tunisu 1985. godine navodi da se alepski bor poslije požara vrlo dobro prirodno obnavlja i da ima slučajeva da je poslije požara niknula ljepša i zdravija šuma alepskog bora. To je lo- gično jer na poboljšanom bonitetu tla od velikog broja poniklih biljaka prirodnom selekcijom ostaju one najjače i najvitalnije. Prirodna obnova u sastojinama alepskog bora obnavlja se lako ako je sastojina prorijeđena i nije zakorovljena. Na zakorovljenim tlima nema prirodne obnove. Alepski bor obično ne živi duže od 150 godina, u prosjeku 120–130 godina (Boudy, 1950). Što se tiče klimatskih uvjeta u mediteranskom vegetacijskom pojasu, dobro uspijeva u područjima semiaridne i subhumidne klime. Na edafske čimbenike je indiferentan, jer raste i prilagođava se različitim vrstama tala. 5. ALEPSKI BOR I ŠUMSKI POŽARI – Aleppo pine and forest fire Šumski požari pričinjavaju najveće štete šumama išumskim ekosustavima primorskog krša. Oni su na našem području stalna pojava. Zbog toga je potrebno poznavati uzroke i uvjete njihova nastanka i širenja, mjere za njihovo suzbijanje i mjere za obnovu šuma nakonpožara. Prema nekim istraživanjima, oko 95 % požara uzrokuje čovjek svojom aktivnošću (nehatom ili zlonamjerno), a samo 5 % zbog atmosferskih nepogoda, u praviluzbog udara groma. Uzroci požara, kao posljedica određenih aktivnosti čovjeka, raznovrsni su i mnogobrojni. Potrebno je stoga organizirati dobru preventivnu zaštitu, kako bi mogućnost njihova nastanka bila što manja. Pored izravne materijalne štete na izgorenoj drvnojmasi, šumski požari uzrokuju ubrzanu eroziju šumskogtla, na zgarištima se u površinskim slojevima smanjuje zaliha vode i smanjuje se plodnost tla. Opožarene po vršine nagrđuju estetski izgled pejzaža i umanjuju vrijednost općekorisnih funkcija šuma. Uvjeti koji pogoduju nastanku i širenju šumskih po žara su zakorovljeni maslinici, vinogradi i ostale neo brađene površine, zakorovljeni pašnjaci, prolazi i pute vi, kao i nepročišćavane i neprorjeđivane šume. Tako zakorovljene, nekad obrađivane poljoprivredne površine, nastale su odlaskom ljudi sa sela u gradove, napuštanjem poljoprivrede i zapošljavanjem u drugim privrednim djelatnostima. Smanjen je broj sitne i krupne stoke koja je vršila ispašu. Šumski požari u Dalmaciji javljaju se kao prizemni. Gori suha trava kojom se požar širi velikom brzinom, to većom što je travnati pokrov gušći, a vjetar jači. Sastojine alepskog bora stradaju od požara dok su mlade. U mladim sastojinama grane su još niske, sežu skoro do zemlje, a kora debla je tanka. Kada plamen zahvati donji dio krošanja mladih sastojina one potpuno izgore. Starije sastojine, čije su krošnje visoke i u kojima su vršene redovite njege, čišćenja, potkresivanje donjih grana i prorede, ostaju pošteđene. U preventivnim mjerama zaštite šuma od požara pokazalo se da protupožarne prosjeke omogućavaju komunikaciju ljudi i vozila. Nisu dobre one prosjeke koje su izvedene okomito na slojnice, na strmom i kamenitom terenu koji nije pogodan za promet, u uvjetima mediteranskog krša brzo obrastu travnatim pokro |