DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 74 <-- 74 --> PDF |
D. Prgin: ALEPSKI BOR (Pinus halepensis Mill.) PRVORAZREDNA VRSTA ZA PODIZANJE ŠUMA ... šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 71-80 Naprotiv, uzgojni zahvati, njega, čišćenje, potkresivanje donjih grana i prorjeđivanje smanjuju mogućnost širenja požara i povećavaju produkciju kvalitetne drvne mase. Uporaba drveta alepskog bora u drugim mediteranskim zemljama ima široku primjenu. Posebno se cijeni kao kvalitetno drvo u proizvodnji celuloze, a neke zemlje baziraju na sirovini alepskog, odnosno brucijskog bora, svoju drvnu industriju. Danas se drvo alepskog bora u Dalmaciji gotovo ne koristi, a vrijedna drvna masa propada. Produkcija drvne mase na površinama pod alepskim borom putem uzgojnih zahvata može se kod nas povećati na približno 200-240.000 m3 godišnje, što već predstavlja solidnu osnovu za mehaničku i kemijsku preradu. Posebnu važnost imaju šume alepskog bora u preobražaju degradiranog krškog područja u krajolike visokih odlika i ljepote. One pogoduju razvoju gospodarskih aktivnosti, zapošljavanju stanovništva, podizanju kvalitete života ljudi i stvaranju lokalne kulture i identiteta naroda. Svugdje tamo gdje su uz obalu podignute šume alepskog bora, izgrađena su hotelska i turistička naselja i kampovi. Realizacijom potencijalnih mogućnosti koje nam pružaju šume alepskog bora, ali i drugih šumskih sastojina, otvaraju se neslućene mogućnosti razvoja šumarstva i zapošljavanja stanovništva, a time i jasna koncepcija razvoja šumarstva na području do sada pasivnog krša. Nažalost, i pored vidljivih koristi koje nam podignute šume na kršu daju već nakon kratkog razdoblja, mnoge su šume, a i šumarska struka zapostavljene. To se posebno odnosi na šume alepskog bora za rekreaciju i estetsko oblikovanje krajobraza, koje su se prenamjenom prostornih planova našle u zonama turističke izgradnje i koje “de iure” više ne postoje, pa im prijeti opasnost da budu uništene. 2. RASPROSTRANJENOST ALEPSKOG BORA – Spread out of Aleppo pine Alepski bor rasprostranjen je na čitavom područjuMediterana. Otuda se ponekad upotrebljava naziv Pi- nus mediterranea Wilkom. Na sredozemnim obalama Europe nalazi se u jugoistočnoj Španjolskoj, južnoj Francuskoj, Italiji, obalnom i otočnom dijelu Hrvatske i Grčkoj. Istočna granica pridolaska je Izrael i Jordan. Interesantno je da ga nema autoktonog u regiji Alep, na sjeveru Sirije, od koje mu potječe naziv. U sjevernoj Africi nalazi se u Tunisu, Alžiru i Maroku. Ukupno alepski bor pokriva oko 3 mil. ha površina. U obalnom području Hrvatske, prema stanju 1984. godine, računa se da ima oko 40.000 ha površina pod alepskim borom. Od prirode u Hrvatskoj dolazi na dalmatinskim otocima južnije od Krapnja, a obalom južnije od Splita. Može se reći da je alepski bor samonikao u Dalmaciji gdje je unesen pred više od tisuću godina (K l e p a c , 1985). Uz Krapanj, autoktonih nalazišta ima na Braču, Hvaru, Korčuli, Mljetu i Pelješcu (A n i ć , 1947). Palinološkim istraživanjima na otoku Mljetu, koje je vršio Beug (1961, 1962), pronađen je pelud alepskog bora starosti oko 3.000 godina (Tr i n a j s t i ć , 1986.). I Vi s i a n i (1842) u svom poznatom djelu “Flora dalmatica” opisuje da alepskog bora (Pinus halepensis) ima pri moru na otocima Krapnju, Braču, Hvaru, Korčuli, Visu i na obali kopna kod Makarske, Dubrovnika i Kotora. Alepski bor je u nas proširen i izvan prirodnog areala u kulturama, parkovima i drvoredima, pa ga tako nalazimo na Rabu, Cresu, Lošinju, zapadnoj obali Istre oko Rovinja i Pule sve do Labina. Najviše ga ima u Dalmaciji gdje se nalazi posvuda u obalnom pojasu i na otocima. Poslije 2. svjetskog rata kod pošumljavanja se najviše sadio alepski bor, a isto tako i danas, pa se na taj način površine pod alepskim borom stalno povećavaju. Alepski bor zauzima sve veće površine zahvaljujući ne samo novom pošumljavanju, nego i svom biološkom svojstvu prirodnog širenja i regeneracije na opožarenim površinama. Alepski bor u Sredozemlju ima široku visinsku razliku prostiranja od razine mora sve do 2.200 m na Saharskom Atlasu, koja predstavlja krajnju visinsku granicu. U Francuskoj se penje do 800 m, a u Hrvatskoj do 400 m nadmorske visine. 3. BOTANIČKE I DENDROLOŠKE KARAKTERISTIKE ALEPSKOG BORA Botanical and dendroIogy characteristics of Aleppo pine Alepski bor ili bijeli bor (Pinus halepensis Mili.) spada u rod Pinus L. koji se dalje dijeli u dva podroda: Haploxylon i Diploxylon. Podrod Diploxylon ima višesekcija od kojih navodimo: Pseudostrobus, Taeda, Australes, Pinea, Banksia i Eupitys. U sekciju Banksia Mayr. spada Pinus halepensis Mili. (Ani ć, 1946). Alepski bor opisao je Mili er 1768. godine, a kasnije su ga opisali i drugi autori pod drugim nazivima kao: P. abasica Carr., P arabica Sieber, P. parolinii Visiani,/] j]era/ca Strang. |